dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5

 

TEMA: Opsjednuti iz Gadare; žena sa dugogodišnjim krvarenjem; uskrsavanje od mrtvih (nadnaravno) Jairove kćerke.

 

Sada smo došli do jednog od najvažnijih poglavlja u Markovom evanđelju. Siguran sam da su se neki od vas nasmijali, jer mislim da ovo kažem za gotovo svako poglavlje koje proučavamo. E pa, svako poglavlje i jest najvažnije kada ga vi proučavate! Ovo je poglavlje, međutim, važno zbog toga što je Markovo evanđelje, evanđelje akcije. U ovom je evanđelju izneseno više čuda nego u bilo kojem drugom evanđelju, a u ovom poglavlju zapisana su tri vrlo važna čuda. Ta čuda mogla je izvesti samo ruka Svemogućeg. To je razlog zbog kojeg mislim da se ovdje radi o izuzetnom poglavlju.

 

Dopustite mi da u uvodu još kažem i nešto o opsjednutosti demonima. Na nekoliko mjesta u Matejevom evanđelju već smo obećavali da ćemo o tome govoriti, a kada smo započeli s Markovim evanđeljem, rekli smo da ćemo kasnije detaljnije govoriti o toj temi. Ovo je prikladno mjesto.

                                                       

 

OPSJEDNUTI IZ GADARE

 

Stigoše na onu stranu, u kraj gerazenski. (Marko 5:1)

 

Naš je Gospodin poučavao ljude na drugoj obali i ondje im je izrekao prispodobe. Bio je umoran i tako je otišao na drugu obalu mora. Gerazenci su bili ljudi koji su obitavali u Gadari, a to je bio kraj koji je bio dodijeljen Gadovom plemenu na istočnoj obali rijeke Jordan. Sjećamo se, Gad je odabrao pogrešnu stranu Jordana. Oni su bili onaj dio Izraela koji je ostao na istočnoj strani, a sada vidimo da su se počeli baviti svinjarstvom. Vidite, kada na početku krenete od Boga, tada i nastavljate udaljavati se od Njega.

 

Čim iziđiše iz lađe, odmah Mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. (Marko 5:2)

 

On je "čovjek", ljudsko biće. Zapazite ovu činjenicu na prvom mjestu i zapišite si je. Nalazio se u očajnom stanju, međutim, još uvijek je bio čovjek. To je bilo ono što je Gospodin vidio - čovjeka. Unatoč stanju u kojem se nalazio, Isus je u njemu vidio čovjeka. Na temelju njegovog ponašanja zaključujemo kako je ovaj čovjek bio manijak. Zapazite što je rekao o njemu.

 

Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. (Marko 5:3 - 5)

 

Ovo je očajni slučaj čovjeka opsjednutog ovim nečistim duhom. Obitavao je, što znači da je bio smješten, među grobnicama. To je bilo mjesto na kojem je živio; to je bio njegov geto. Grobovi su bili nečista mjesta. Ondje su boravili mrtvi, a ponekad su tijela bila izložena. On više nije uživao u društvu normalnih ljudi već je živio među mrtvacima. Iz Matejevog evanđelja saznajemo da je ondje bio još jedan čovjek, međutim, Marko i Luka su se usredotočili na ovog. Smatramo kako ovaj drugi čovjek nije bio nikakvo društvo ovome čovjeku, niti su to, naravno, bili ovi mrtvaci. On je bio sam. Ovdje čitamo kako je on posjedovao nadljudsku snagu; tako ga nisu mogli svezati. Sama činjenica što neki čovjek očituje snagu koja izgleda nadnaravna nije dokaz kako je tu snagu primio od Boga. Ovaj slučaj ovdje je tipični primjer. Ovaj čovjek bio je divljak; nitko ga nije mogao smiriti. Bio je jadan. Trpio je velike tjelesne boli koje je sebi nanosio. On je bio stvorenje koje je zasluživalo svako sažaljenje, a ljudskim očima gledano, za njega više nije bilo nade. Glasao se neartikulirano i samo je vikao. Kakvo je to strašno stanje! I sve to treba zahvaliti opsjednutosti demonom!

 

Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni Mu se, a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!" (Marko 5:6 - 8)

 

Čovjek je bio taj koji Mu je iskazao štovanje, a ne demon. Bojao se Isusa. Patio je od onoga što bismo, pretpostavljam, nazvali duhovnom šizofrenijom, podvojenom ličnošću. Ponekad je govorio čovjek, a ponekad je to bio glas demona. U sedmom stihu doslovno piše: "Što je između tebe i mene?", to jest, "Što je to što nas dvojica imamo zajedničkog?" Ovog jadnog čovjeka, opsjednutog demonom!

 

Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže Mu: "Legija mi je ime! Ima nas   mnogo!“ (Marko 5:9)

 

Odgovor ovog čovjeka je zagonetan, međutim, sa gramatikom je sve u redu. Rekao je: "Moje ime je...", čime je dao do znanja kako je čovjek pokušavao govoriti, međutim, onda je preuzeo demon i rekao: "Ima nas mnogo."

 

I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. Zaklinjahu Ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje, da u njih uđemo!"

I On im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. (Marko 5:10 - 13)

 

Ovdje nam je predstavljen veličanstven događaj. Demoni su iznijeli vrlo čudan zahtjev. Više su im se dopadale svinje od bezdana. To što im je Isus udovoljio na njihov zahtjev naišlo je na kritiku od strane ljudi koji vole zauzimati liberalan stav u svojim teološkim stavovima. Njihov prigovor je taj da On ne bi uništio svinje, jer "nježni Isus" ne bi nikada učinio nešto takvog. To je, naravno, glupost. Ja sam jednom imao prilike doručkovati sa čovjekom koji je bio liberal u svojim teološkim stavovima. Poznavao sam ga iz škole, dok je još bio zdrav u nauci, međutim, način na koji je on govorio o Isusu i kako Ga je opisivao bio je fiktivan. Zato je upotrijebio ovu ilustraciju i rekao je kako ne vjeruje da bi Isus uništio svinje zbog toga što je to bila tako strašna stvar. Kao prvo, ovi ljudi uopće se nisu smjeli niti početi baviti svinjarstvom. Mojsijev Zakon im je to zabranjivao. Zatim sam ovog čovjeka podsjetio da su dvije tisuće svinja koje su ovdje bile uništene u stvari beznačajan broj u odnosu na broj svinja koje su bile uništene potopom u Noino doba. Treća zanimljiva stvar bila je da kako smo jeli svoj doručak, on je jeo šunku. "O, ne", rekao sam mu, "kad bi barem ovdje bila svinja koju jedeš ovog jutra da ti kaže što misli o tebi!" Mislim da danas imamo jako mnogo ovakvog načina razmišljanja.

 

Sada ću se vratiti na našu temu i reći nešto o opsjednutosti demonima:

 

1. Ne samo Markovo evanđelje, već čitava Biblija svjedoči o stvarnosti postojanja demona. Za one koji prihvaćaju autoritet Biblije, mora postojati i stvarnost egzistencije demona.

 

2. Oni su bili posebno očiti za vrijeme Isusove službe, međutim, oni, naravno, nisu bili ograničeni samo na to razdoblje. Usput valja napomenuti kako živimo u vremenu kada postoji ponovno oživljavanje i manifestacija demonizma. Za to bismo mogli pružiti mnoge ilustracije.

 

3. Zbog nekog čudnog razloga oni imaju želju nastaniti se unutar ljudi. Teže prema tome da svoju zlu narav ispolje kroz ljudska bića. Oni su krajnje neumorni. Ovaj opis nam vrlo jasno govori: "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću iz koje iziđoh'" (Luka 11:24). Nije li ovo karakteristika svega zlog, pa čak i zlih ljudi? Postoji neumornost u težnji da se izrazi zla narav.

 

Dobri duhovi nikada ne teže za tim da opsjednu čovjeka. Sveti Duh je jedini izuzetak, i On prebiva jedino u vjernicima. Međutim, jednako kako On prebiva u vjernicima, tako i demoni mogu opsjesti nespašenog čovjeka. Demoni ne mogu opsjednuti spašenog čovjeka. Rečeno nam je da je veći Onaj koji je u nama (Sveti Duh), nego onaj koji je u svijetu (Sotona) (1. Ivanova 4:4). Stoga, Božje dijete ne može bit opsjednuto demonom.

 

4. U ovome slučaju su demoni radije željeli otići u krdo svinja nego u bezdan. To je vrlo zanimljivo zapaziti.

 

5. Njih bi trebalo nazivati demonima, a ne đavlima. Samo je jedan Đavao. Neki engleski prijevodi su ovdje u krivu. Nazvani su "nečistim duhovima" zbog njihove naravi.

 

6. Biblija nam je govori o njihovom postanku. Sve što bih vam ja danas mogao reći bila bi najobičnija špekulacija.

 

7. Izgleda da ih ima mnogo.

 

8. Oni se nalaze pod Sotoninom kontrolom. Maloprije sam rekao kako neću špekulirati, a ovdje sam odmah počeo. Ja sam mišljenja da kada je Sotona pao, ovo su bili anđeli koji su ga slijedili. Sada kad sam ovo rekao, nemojmo reći više ništa.

 

9. Njihov cilj je je konačno uništenje čovjeka. Oni svakako sprovode u djelo Sotonin program.

 

10. Danas postoje primjeri opsjednutosti demonom. Već u našim susjedstvima možemo susresti ljude koji su uključeni u štovanje Sotone. Također, postoje mnogi sveučilišni profesori i studenti koji se time bave. Oni tvrde kako u tome nalaze stvarnost. Ja mislim da to i čine. Smatram da je Sotona spreman predstaviti stvarnost onima koji ga štuju. Međutim, najvažnije pitanje je ovo: kakvu vrstu stvarnosti oni nalaze?

 

11. Gospodin Isus Krist ima moć nad demonima. To je, mislim, velika pouka koju bismo mi svakako trebali naučiti.

 

Niti jedan vjernik nema razloga bojati se demona ili prihvatiti nekakvo praznovjerje ili strahovanje s njima u svezi. Ako osjećate da vas oni smetaju, tada samo zamolite Gospodina Isusa da vas izbavi iz toga. Oni su bili istjerani u Njegovo ime, i ako danas živite u strahu od demona, to je znak nedostatka vjere. Ako osjećate da vas oni na bilo koji način mogu posjedovati, opsjedati ili sa vama upravljati, tada vam je potreban dobar savjet. Zapamtite da Gospodin Isus Krist ima moć nad demonima.

 

O ovom slučaju je Joseph Odell napisao vrlo zanimljivu pjesmu. Znate li da su ljudi iz Gadare došli i zamolili Gospodina Isusa da napusti njihov kraj? Razlog je bio taj da su radije željeli imati svinje nego što su željeli imati Njega. Ovo je vrlo teško pitanje koje bismo si trebali postaviti i danas zbog toga što ima mnogo ljudi koji bi radije imali druge stvari - koje su jednako loše kao i svinje - nego što imaju želju imati Krista.

 

Rabi, idi od nas! Tvoje sile

Donose gubitak nama i našima.

Naši putevi nisu poput Tvojih,

Ţi ljubiš čovjeka,. mi - svinje.

O, idi stog, Ti Svemogući!

I povedi sa sobom ovog svog luđaka!

Njegova duša? Što je nama stalo do njegove duše?

Kakvu korist mi imamo od toga što si ga iscijelio?

Kad smo ostali bez naših svinja.

I Krist ode tužno,

Pokazao im je znak

Ljubavi, nade i skrbi božanske -

Oni su željeli svinje.

 

Krist stoji pred tvojim vratima i

Nježno kuca,

Međutim ako tvoje zlato ili svinje

Ulaz zaprečuju,

On ne ulazi silom - otići će

I ostaviti te blagu tvoga srca.

Učitelj ne želi dijeliti pretrpanu odaju,

Već želi onu počišćenu do kraja

Očišćujućim ognjem, a zatim namještenu ispravno

Blagošću, poniznošću i molitvom.

Ondje će doći, već dolazi; samo ondje

On stoji i čeka i neće na silu ući


Dok zasun ne bude podignut iznutra.

Joseph H. Odell

 

 

ŽENA SA KRVARENJEM

 

 

Slijedeće čudo blisko je povezano sa čudom uskrsavanja Jairove kćeri.

 

Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k Njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši Ga, padne Mu pred noge pa Ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" I pođe s njima. A za Njim je išao silan svijet i pritiskao Ga.

A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše,   bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe Mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se Njegove haljine. Mislila je: "Dotaknem li se samo Njegovih haljina, bit ću spašena." (Marko 5:21 - 28)

 

Sada se Isus ponovno vratio u svoju zemlju. Govoreći o ovom događaju, zanimljivo je da je Luka, koji je bio liječnik, rekao kako ona neće biti izliječena. Marko je rekao kako je ona propatila mnogo od brojnih liječnika i kako je za ta liječenja potrošila sve što je imala. Tako vidimo da ovo pitanje sa visokim troškovima liječenja nije uopće novijega datuma.

 

I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz Njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" A učenici Mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" (Marko 5:29 - 31)

 

Učenici su mislili da je ovo Isusovo pitanje bilo vrlo čudno, s obzirom na činjenicu da Ga je pritiskalo veliko mnoštvo naroda. Međutim, samo jedna osoba iz tog mnoštva dotakla Ga se sa vjerom u svome izlječenje.

 

Ista je situacija i danas. Mislim da danas ima mnogo ljudi koji sasvim slobodno upotrebljavaju Isusovo ime. Oni idu unaokolo govoreći kako "Isus ovo" ili "Isus ono", a ljudi misle kako Ga oni uistinu i poznaju. Svakako, oni Ga poznaju, međutim, oni su Ga dotakli na način na koji Ga je doticala i ova gomila ljudi, a ne na način na koji Ga se dotakla ova žena, jer je ona posegnula prema Njemu sa željom da ozdravi.

 

A On zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda Nj pa Mu kaza sve po istini. On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" (Marko 5:32 - 34)

 

Ona se u ovakvom stanju nalazila već posljednjih dvanaest godina. Jeste li zapazili kako je mala djevojčica imala upravo dvanaest godina? Dvanaest godina patnji koje su se konačno prekinule i dvanaest godina svjetlosti koje su upravo ušle u tamu, tamu smrti. Otac koji je došao, kada je vidio kako je naš Gospodin razgovarao sa ženom i pozabavio se njenim slučajem, sigurno je pomislio: "O, pa zašto On ne požuri? Zar ne zna da je moja djevojčica tako bolesna kod kuće da će umrijeti ako se On ne požuri?" Naš Gospodin se nije žurio jer je imao sasvim određeni cilj. Izliječio je ovu ženu i dok se bavio s njom, jedan je čovjek došao s porukom koju je došapnuo ocu.

 

 

NADNARAVNO USKRSAVANJE OD MRTVIH JAIROVE KĆERI         

 

 

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti Učitelja?" Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" I ne dopusti da Ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." A oni Mu se podsmjehivahu. No On ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. (Marko 5:35 - 40)

 

Tako je Isus otišao u njihovu kuću i odande je istjerao one koji nisu bili spremni vjerovati. Kada su oni izišli, On ulazi unutra i zapis nam govori slijedeće:

 

Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" (Marko 5:41)

 

"Talita, kum" je izraz na aramejskom kojeg je ova djevojčica svakako mogla razumjeti. Bio je to njen materinji jezik, i mislim da bismo taj izraz mogli prevesti sa: "Janješce malo, probudi se!" To su bile riječi koje joj je Isus uputio i one su vrlo nježne. U Bibliji možemo čitati kako je naš Gospodin podigao od mrtvih ovu malu djevojčicu, uskrsnuo je mladića koji je umro u naponu mladenačke snage (sina udovice iz Naina), a zatim je uskrsnuo i zrelog čovjeka, vjerojatno i starijeg građanina, Lazara. Sve ih je uskrsnuo na isti način. Progovorio im je!


Mislim da ova djevojčica predstavlja djecu, one najmanje koji još nisu dostigli doba zrelosti. Na prekrasan način joj je rekao: "Janješce malo, probudi se." Znam da se, izgovarajući ove riječi, obraćam mnogim ljudima koji su ostali bez svoje najmanje djece. Kada je nama umrlo naše prvo dijete, bilo nam je to najtužnije iskustvo u životu. Meni je predivno znati da iako je ona već tolike godine u Njegovoj prisutnosti, jednog od ovih dana On će ponovno progovoriti ove riječi: "Janješce malo, probudi se." On će govoriti mojem janješcu i vašem janješcu. Tada će ono maleno tjelešce koje smo bili prisiljeni položiti u grob, biti podignuto iz groba, duh će se spojiti sa proslavljenim tijelom, i mi ćemo jednog dana ponovno imati naše najmanje. Kako je to divno. To je demonstracija Njegove moći i snage.

 

I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. (Marko 5:42 - 43)

 

Nije li to praktično razmišljanje? Ako bi se dvanaestogodišnja djevojčica, ili dječak - svejedno, probudili iz sna i ako bi im bilo dobro, što bi bilo prvo na njihovom popisu želja? Hrana, naravno. Zato im je Gospodin i rekao neka nahrane svoju kćer. Kako je to praktično i predivno.

 

Ovo su tri velika čuda koja po mojoj procjeni najbolje pokazuju koja je velika poruka Markovog evanđelja. Isus je Božji Sluga koji posjeduje Božju moć. On je Čovjek od akcije i nije došao kako bi mu drugi služili, već je On došao služiti drugima i položiti svoj život kao otkupninu za mnoge. U ovome poglavlju vidjeli smo Ga kako je učinio tri veličanstvena čuda. Otjerao je demone iz opsjednutog čovjeka iz Gadare. Izliječio je ženu koja je patila od krvarenja. Podigao je od mrtvih ovu dvanaestogodišnju Jairovu kćer.