dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 6

 

TEMA:

 

Sinagoga u Nazaretu; ozdravljivanje bolesnih u Nazaretu; slanje dvanaestorice apostola; učenici liječe; smrt Ivana Krstitelja; povratak dvanaestorice apostola; hranjenje pet tisuća ljudi; Isus hoda po moru; izlječenje bolesnih u genezaretskom kraju

 

Ovo je poglavlje drugo po duljini u Markovom evanđelju. Marko i dalje slijedi svoj uobičajeni stil iznošenja akcije u Isusovoj službi brzinom strojnice, međutim, u prvih dvadeset devet stihova ovog poglavlja zapažamo nekakvo zatišje kada je akcija u pitanju. Isus se vraća u Nazaret. Dvanaestoricu šalje propovijedati i oni se vraćaju sa svojim izvješćima. Nakon toga, hrani pet tisuća ljudi, hoda po vodi i liječi u genezaretskom kraju. Ovo poglavlje završava opisom Isusove službe na području Galilejskog mora, negdje na njegovoj zapadnoj obali. U to je vrijeme Isus bio izuzetno popularan. Bio je to vrhunac Njegove službe.

 

 

SINAGOGA U NAZARETU

 

I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate Ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su Ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li Mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li Mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o Njega. (Marko 6:1 - 3)

 

Kada su ovaj događaj uspoređivali sa onime koji je zapisan u četvrtom poglavlju Lukinog evanđelja, kritičari su rekli kako su tu otkrili kontradiktornost u Bibliji. Oni tvrde kako se ova dva izvješća protive jedan drugome. Stvar je u tome što imamo izvješća o dva posjeta koje je naš Gospodin učinio svome rodnom gradu Nazaretu. Ja mislim da je On i u drugim prilikama posjećivao Nazaret, međutim, ovo su dvije posjete koje imamo zabilježene. Luka 4 bilje_i prvi posjet kada je Isus onamo otišao sam. Nije izveo niti jedno čudo i otišao je na brzinu kada su Ga pokušali ubiti. Prigodom drugog dolaska, zabilježenog ovdje u Marku 6, nalazimo da su Njegovi učenici bili s Njim, da je izliječio "nekoliko nemoćnika" i da je ostao u onom kraju. Ovo se temelji na informacijama iz Mateja 13:53 - 58 i na onome što čitamo ovdje u šestom poglavlju Markovog evanđelja. U oba slučaja je Isus ušao u sinagogu i ondje je naučavao, i u oba slučaja su ga Njegovi sugrađani odbacili. Tako se ovdje ne radi o kontradiktornosti, već o dva zapisa o dvije posjete koje je Isus učinio svome rodnom gradu. Kada je od njih otišao po prvi put, spustio se u Kafarnaum, i taj gradić učinio svojim sjedištem. Međutim, vratio se natrag jer je evanđeljem želio dohvatiti i građane svog rodnog grada.

 

U prvome stihu, kada se kaže "Njegova zemlja" misli se na Njegov zavičaj. Naš je Gospodin imao običaj otići subotom u sinagogu, gdje god se nalazio. Mislim da je osjećao potrebu iskazati Bogu štovanje na ovakav način, a to je, također, bilo i mjesto na kojem je mogao evanđeljem dohvatiti ljude onog vremena. Njegovo je učenje zadivilo one koji su Ga poznavali. Njegove riječi, Njegova djela, Njegova čuda izazivali su konsternaciju kod Njegovih sugrađana, što ih je i potaklo na postavljanje brojnih pitanja. Oni u stvari nisu vjerovali da Nazaret može proizvesti nekog poput Isusa. Naravno, oni su promatrali sebe, i Nazaret su prosuđivali prema sebi. Nazaret nije baš pretjerano napredovao po njima - zato su i mislili kako nije moguće da otuda potječe i Netko poput Gospodina Isusa. Nisu imali vjere u Jednog od svojih, a nisu imali niti vjere u sebe.

 

Ovaj odjeljak nam otkriva kako je Marija imala i druge djece osim Isusa. Bili su to Isusova polubraća i polusestre. Ja mislim da je Juda koji se ovdje spominje pisac Judine poslanice. Oni su bili skandalizirani zbog Njega. Ljudi su mislili da Ga poznaju, što je, naravno, bio njihov kamen spoticanja. Mislim da postoji opasnost da postanemo previše familijarni sa Isusom. On je Onaj s kojim uopće ne bismo trebali biti familijarni. To je bio njihov problem. Mislili su da Ga poznaju, međutim, uopće Ga nisu poznavali. Oni su Ga vidjeli kao dječaka koji je odrastao u njihovom gradu.

 

A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." (Marko 6:4)

 

Mislim da na ovom mjestu odgovara poznata izreka današnjeg doba: "Stručnjak je najobičniji čovjek iz drugog grada." Mi smo skloni misliti da ako netko dođe izdaleka, taj automatski zna mnogo više od nekog iz našeg vlastitog grada. Mislim da je to razlog zbog kojeg se mnogi ljudi sele uzduž i poprijeko po našoj zemlji služeći po raznim mjestima. Ponekad smo mnogi od nas učinkovitiji daleko od kuće, nego što smo to kad smo kod kuće.

 

 

IZLJEČENJE BOLESNIKA U NAZARETU

 

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao. (Marko 6:5 - 6)

 

Možete vidjeti kako u ovoj svojoj posjeti Isus nije napustio taj kraj, već je ostao u njegovoj blizini. Prvi put je bio praktički otjeran iz grada i tada je otišao u Kafarnaum kako bi ondje načinio svoje sjedište. Ovo je veličanstveni odjeljak jer nam govori kako Isus ondje nije mogao učiniti niti jedno čudo zbog njihove nevjere.

 

Jedino ograničenje svemoćnosti je nevjera. Vjera je jedini zahtjev koji treba biti ispunjen kako bi se Božja sila mogla osloboditi u spasenju. U poznatom 53. poglavlju Izaijine knjige, koje otkriva veliko Božje spasenje, prorok započinje poglavlje slijedećim riječima: "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" (Izaija 53:1). Tko će tome povjerovati? Dragi prijatelji, nevjera isključuje svemoć. Nevjera izolira i odvaja od Božje moći. To načelo vrijedi i dan danas!

 

Isus se čudio njihovoj nevjeri (s. 6). Ovo nije jedini slučaj u kojem možemo zapaziti kako se Isus čudi ili divi nečemu. U Mateju 8:10 - "Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za Njim: 'Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere'" - tu je govorio o vjeri rimskog stotnika.

 

Dalje možemo čitati kako je nastavio obilaziti okolnim selima u kojima je poučavao. Ovo je predivna pouka za kršćanske radnike. U Božjem poslu postoje određeni ljudi koji nisu spremni otići raditi u mala mjesta. Mene su već kritizirali neki od ljudi uključenih u kršćanski rad zbog toga što odlazim u manje crkve, umjesto da služim u onim velikim. Ja sam osjećaja da nam je ovdje naš Gospodin dao veliki primjer, jer čitamo "kako je obilazio selima uokolo." Zamislite si, dragi prijatelji, Gospodina slave, Božjeg Sina, kako na zemlji služi po malenim selima. Mogao je poslati telegram u Rim i unajmiti Koloseum kako bi u njemu održao veliki sastanak. Danas imamo ljude koji pate od megalomanije. Oni osjećaju da moraju oko sebe imati okupljeno veliko mnoštvo. Svi mi moramo naučiti svoju pouku od Isusa.

 

Postoji priča o dr. C. I. Scofieldu, čovjeku koji je odgovoran što postoji poznata Scofieldova studijska Biblija. Bio je pozvan govoriti u jednu od crkvi u Sjevernoj Karolini. Pošto je te večeri padala kiša, na sastanak je došlo svega dvadeset i pet ljudi. Mladi propovjednik se nagnuo preko propovjedaonice i ispričao se dr-u Scofieldu zbog malenog broja ljudi koji su došli slušati njegovo poučavanje. Dr. Scofield mu je odgovorio: "Mladiću, moj je Gospodin većinu vremena imao samo dvanaest ljudi u svojoj školi i u svojoj crkvi. Ako je On imao svega njih dvanaest, tko je Scofield da se brine oko toga da ga sluša veliko mnoštvo?"

 

 

SLANJE DVANAESTORICE APOSTOLA

 

Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. (Marko 6:7)

 

Isus sada šalje svoje učenike, a šalje ih sa porukom o pokajanju, što je ista poruka koju je i sam propovijedao. Poslao ih je po dvojicu. Zanimljivo je da nam niti Matej niti Luka nisu ovo rekli kada su zapisivali ovaj događaj. Isus im je dao moć nad nečistim duhovima, što je čini se bila najveća moć koju su mogli imati.

 

I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu,

nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. (Marko 6:8 - 9)

 

Zbog čega je Isus izrekao ovakvu zapovijed? Oni su trebali putovati bez ikakvog opterećenja. Time se ukazuje na hitnost i na posljednja vremena, na važnost njihovog poslanja i njihovu potpunu ovisnost o Bogu. Kasnije ćemo vidjeti kako im je bilo zapovjeđeno da sve ovo uzmu sa sobom jer će tada krenuti na dulje putovanje. Matej sasvim jasno govori kako su tada krenuli samo izgubljenim ovcama Izraelova doma, i trebali su prihvatiti gostoprimstvo koje im je bilo ponuđeno.

 

I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." (Marko 6:10 - 11)

 

Ovo je ozbiljno putovanje koje su trebali poduzeti. Svjetlo koje imamo stavlja pred nas odgovornost. Odbaciti Božju milost značilo je zazivati na sebe Njegovu osudu. Isto ovo načelo vrijedi i dan danas.

 

 

UČENICI OZDRAVLJAJU

 

 

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. (Marko 6:12 - 13)

 

Oni su propovijedali poruku o pokajanju, a čudima su dokazivali valjanost svoje poruke. Ovo poslanje bilo je ograničeno na izgubljene ovce Izraelova doma. Ono nije obrazac kojeg treba slijediti danas. Pokajanje je dio evanđeoske poruke, međutim, ono je sadržano u zapovjedi: "Vjeruj!"

 

Zapis o ovom događaju je dulji u Matejevom evanđelju, i kad smo proučavali ovo evanđelje rekli smo nešto više detalja o tome. Glas o Isusovoj slavi proširio se čitavim onim krajem. O Isusu nisu čuli samo obični ljudi, već je o Njemu čuo i sam Herod, koji je tada sjedio na prijestolju. Sada čitamo o čudnoj reakciji kralja Heroda. Ubojstvo Ivana Krstitelja desilo se već ranije. Mislim da je ono ovdje opisano kako bi se objasnila Herodova čudna i praznovjerna reakcija.

 

 

SMRT IVANA KRSTITELJA

 

Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Kristitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka." (Marko 6:14 - 15)

 

Vidimo da je Herod bio jako praznovjeran, međutim, i ljudi su bili podvojenih reakcija. Takva ista reakcija očituje se i danas. Nalazimo da različiti ljudi imaju različite stavove i različita objašnjenja Osobe, prisutnosti i sile Gospodina Isusa. Tako je i u ono doba postojala zbrka, pa je i Herod bio zbunjen.

 

Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." (Marko 6:16)

 

Herod se bojao.

 

Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", (Marko 6:17 - 18)

 

Ivanovo ubojstvo desilo se prije ovog trenutka u Isusovoj službi. Zapazite kako je Ivan Krstitelj hrabro i otvoreno osuđivao grijeh koji se dešavao na najvišim mjestima. Osudio je Heroda zbog toga što je uzeo Herodijadu, ženu svoga brata. Ta je njegova osuda razljutila Herodijadu, pa je ona naumila ubiti Ivana.

 

Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I      kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. (Marko 6:19 - 20)

 

Je li Herodijada spriječila da se Herod okrene Bogu?

 

I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"(Marko 6:21 - 22)

 

Herodijada je tražila od svoje kćeri da zapleše pred njim, jer je znala kakav je razbludan i pohotan čovjek Herod bio. On je njenoj kćeri dao prazni potpisani ček i ona je mogla zatražiti što god joj se svidjelo.

 

I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!" (Marko 6:23 - 24)

 

Majka je bila pripravljena za ovaj trenutak. Plaši nas okrutnost ove žene.

 

I odmah žurno uđe kralj te zaište: "Hoću da mi odmah dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. (Marko 6:25 - 26)

 

Ovdje nam se otkriva još jedna Herodova slabost. Bojao se onoga što će njegovi prijatelji misliti ili reći. Imao je pogrešan sustav vrijednosti kada je riječ o zakletvi.

 

Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. (Marko 6:27 - 28)

 

Ovo je bilo hladnokrvno ubojstvo!

 

Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. (Marko 6:29)

 

Ivanovi učenici su uzeli njegovo obezglavljeno tijelo i pažljivo su ga pokopali.

 

 

DVANESTORICA SE VRAĆAJU

 

Marko se sada vraća pričanju o Isusovoj službi. Apostoli dolaze za svojim prvim izvješćem. Zapazite kako nedostaju detalji.

 

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste Ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. (Marko 6:30 - 31)

 

Nama je nemoguće zamisliti koliko je zaposlen Gospodin Isus u stvari bio i koliki zahtjevi su se stavljali pred Njega. Morao se povući u nenaseljeno područje kako bi se On i Njegovi apostoli odmorili.


 

ISUS HRANI PET TISUĆA LJUDI

 

 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše         onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogo čemu.        (Marko 6:32 - 34)

 

Isus je bez uspjeha tražio mjesto na kojem će biti sam. Mnoštvo Ga je pratilo po obali galilejskog mora i kada je Isus sa svojim učenicima pristao uz obalu, ondje Ga je već čekalo mnoštvo ljudi. Isus je reagirao sa sažaljenjem. Za Njega su svi ljudi poput ovaca. On je Pastir dobri. To je razlog zbog kojeg ih je On nahranio. Prvo je izišao u susret njihovoj duhovnoj potrebi time što ih je poučavao, a zatim je zadovoljio i njihovu tjelesnu potrebu nahranivši ih.

 

A u kasni već sat pristupe Mu učenici pa Mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." No On im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu Mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" (Marko 6:35 - 37)

 

Zapovjedio im je da učine nemoguće. Oni su morali naučiti, jednako kao što to moramo naučiti i mi danas, da Isus uvijek zapovijeda nemoguće. Razlog za to je očit. On je naumio učiniti posao.

 

A On će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." I zapovijedi im da sve, u skupinama posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.


On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da poslu_e ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca. (Marko 6:38 - 44)

 

Ovo je čudo. Stvoritelj koji je stvorio ribu na početku i koji je učinio da se zrnje umnaža na polju, sada svojom zapovjedi stvara hranu za mnoštvo. Ovo je možda bilo po prvi put za mnoge u mnoštvu da su se do sita najeli.

 

 

ISUS HODA PO MORU

 

On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok On otpusti mnoštvo. (Marko 6:45)

 

U riječima "odmah" i "prisili" očituje se hitnost. Objašnjenje nalazimo u Ivanu 6:15. Isus je predvidio da će Ga oni na silu željeti učiniti kraljem.

 

I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli. Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a On sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su Ga vidjeli i prestrašili se. A On im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. (Marko 6:46 - 52)

 

Zapazite kako ovdje ne čitamo o tome da je Šimun Petar pošao k Njemu hodajući po vodi. Marko je informacije o ovom događaju primio od Šimuna Petra, i Petar je jednostavno izostavio svoj dio u ovoj priči. Matej je taj koji nam je iznio sve detalje.

 


Želim vam skrenuti pažnju na 48 stih gdje piše: "Vidjevši kako se muče veslajući." Njegovi su učenici te noći bili u čamcu i svoj su znoj miješali sa valovima čija se slana voda prelijevala u njihov čamac. Naprezali su se veslajući i mislili su da će potonuti. Međutim, Isus je vidio kako se muče veslajući. To volim! Ne znam u čemu se vi nalazite danas ili u kakvom ste položaju. Možda ste upravo sada u poteškoćama. Možda sami sjedite u tamnom kutu. Možda se suočavate sa kušnjama i problemima koji su preveliki za podnijeti. Možda se nalazite na uzburkanom moru i osjećate kao da vaš maleni čamac tone.

 

Imam za vas dobru vijest, dragi moji prijatelji. "Vidio je kako se muče veslajući." On vas vidi! On zna koji su vaš problemi! Ne morate odašiljati rakete upozorenja kako biste skrenuli Njegovu pa_nju na sebe. On već zna. Kad biste barem danas svoje putove okrenuli prema Njemu čvrstom odlukom. To je ono što svi mi trebamo učiniti u trenucima kada se nađemo okruženi tamom - samo okrenimo svoje putove prema Njemu. "Vidio je kako se muče veslajući." Samo je Marko, usput treba napomenuti, zabilježio ovaj detalj. Zatim nalazimo da im prilazi i da je ušao u čamac k njima. Marko nam još govori o tome kako su se oni prekomjerno snebivali.

 

Na kraju ovog poglavlja čitamo o tome kako je Isus otišao u genezaretski kraj.

 

 IZLJEČENJE BOLESNIKA IZ GENEZARETSKOG KRAJA

 

Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi Ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se On nalazi. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili Ga da se dotaknu makar skuta Njegove haljine. I koji bi Ga se god dotakli, ozdravljali bi. (Marko 6:53 - 56)

 

Vi i ja danas ne možemo niti zamisliti koliko je mnoštvo bolesnih ljudi Isus izliječio. Znam da postoji jedna denominacija koja je ponudila tisuću dolara onome tko će doći i dokazati da ga je iscijelio "iscjelitelj po vjeri." Znam također da tih tisuću dolara nitko nikada nije odnio. Čudno je to, kad čujemo svu ovu propagandu kojom smo obasipani. U Isusovo je vrijeme bilo lako skupiti na tisuće ljudi koje je On izliječio. Dragi prijatelji, On je bio pravi Liječnik. Bilo je to stvarno. To je bio razlog zbog kojeg Njegovi prijatelji nisu Isusu nikada pokušavali zanijekati da je činio čudesa.