dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 7

 

TEMA: Odbacivanje farizeja; demonom opsjednuta kćer sirofeničanke; gluhonijemi čovjek iz Dekapolisa

 

Ovo poglavlje prenosi nam glavnu poruku Markovog evanđelja, a ta je da je Gospodin Isus Božji Sluga i da je došao tvoriti Božju volju. On je čovjek od akcije i čini ono što bi se dopalo svakom Rimljaninu onog vremena i svakom čovjeku kojem je stalo da posao bude do kraja obavljen. To je predivna stvar u svezi s Njim kao Spasiteljem - On može spašavati i jedini je koji to može.

 

Razdoblje između dva zavjeta je vrijeme koje je proteklo između zaključivanja Starog zavjeta i započinjanja Novog zavjeta u kojem se desilo mnog promjena. Radilo se o razdoblju koje je obilovalo događajima u povijesti Izraela. Tijekom razdoblja njihovog ropstva i u ovom razdoblju između dva zavjeta kada su se vratili u zemlju, razvile su se nove skupine i stranke koje se ne spominju u Starome zavjetu. Postojali su farizeji, saduceji, pismoznanci i Herodovci.

 

Pismoznanci - pismoznanci su imali dobar početak. Očito je Ezra bio pismoznanac i utemeljitelj ove skupine. Oni su bili profesionalni tumači Zakona. Bilo kako bilo, do vremena u kojem je naš Gospodin živio na zemlji, oni su se prometnuli u "cjepidlake", i više su se brinuli za slovo Zakona nego za duh Zakona.

 

To je, po mom mišljenju, jedan od najvećih problema s kojima se mi danas suočavamo. U tumačenje zakona u ovoj zemlji uvela se metoda cjepidlačenja i filozofske interpretacije, koja nikada nije bila zamišljena da ide uz Zakon. Mislim da je to došlo iz stanovitih škola Zakona na istoku. Kao rezultat toga, naš zakonski i politički sustav je u zbrci u kakvoj ih danas nalazimo. To je bilo ono što se sa religijom desilo u vrijeme našeg Gospodina.

 

Farizeji - farizeji su također imali dobar početak. Oni su ustali kako bi branili židovski način življenja od svih stranih utjecaja. Bili su strogi legalisti - vjerovali su u cjelokupni Stari zavjet, a u političkom smislu bili su nacionalisti. Željeli su dovesti do vladavine nebeskog kraljevstva (ili kraljevstva Božjeg) nad zemljom.

 

Saduceji - saduceji su bili sačinjeni od bogataša i društveno svjesnih građana. Uopće se nisu zamarali duhovnim dubinama. Željeli su se riješiti tradicije. Odbacivali su nadnaravno i protivili su se farizejima koji su prihvaćali nadnaravno i ono što je bilo zapisano u Starome zavjetu. Bili su u uskoj vezi sa Grčkim epikurejcima.

 

Herodovci - Herodovci su bili stranka Isusovog vremena koji su izrasli kao politički oportunisti. Oni su bili stranka koja je u svom programu imala zadržavanje Herodove obitelji na prijestolju.

 

Ove pozadinske informacije pomoći ne nam u razumijevanju događaja koje ćemo obrađivati.

 

ODBACIVANJE FARIZEJA

 

 Skupe se oko Njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. (Marko 7:1)

 

Zapazit ćete kako je naš Gospodin želio istaći kako su ovi ljudi došli iz Jeruzalema i stigli su do mjesta na kojem je On služio u Galileji. Oni će također prijeći preko rijeke Jordan u područje Dekapolisa, to jest, u područje deset gradova. Vidjet ćemo to za koji trenutak.

 

I opaze da neki Njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. (Marko 7:2 - 4)

 

Zaustavimo se ovdje na trenutak, jer je ovo vrlo zanimljivo. Oko Isusa se počela stvarati kriza. U Markovom evanđelju 6:30 čitali smo da su se apostoli okupili oko Isusa i rekli su Mu sve što su učinili nakon što ih je On razaslao po zemlji. Vratili su se k Njemu noseći svoja izvješća. Sada su došli farizeji i pismoznanci i okupili su se oko Njega. Bilo je neizbježno da dođe do sukoba između Isusa i Njegovih sljedbenika i farizeja i njihovih sljedbenika. Jedna skupina sačinjena je od Njegovih prijatelja i sljedbenika koji Ga ljube. Druga skupina sačinjena od Njegovih neprijatelja koji su Ga željeli uništiti.

 

Uvijek je to bilo tako. Postoje dvije skupine ljudi - oni koji Ga prihvaćaju i oni koji Ga odbijaju. Ako ćemo biti malo osobni - kojoj skupini vi pripadate? O tome ovisi sav vaš život. Pitanje nije u tome jeste li član neke određene crkve i jeste li prošli kroz nekakve obrede, već je bitno kakav je vaš odnos sa Isusom Kristom. To je najvažnije od svih pitanja.

 

Ovo je očito bila posebna delegacije iz Jeruzalema. Bili su poslani u Galileju kako bi špijunirali Isusa. Oni su bili intelektualni protivnici koji su bili poslani kako bi Gospodina Isusa ulovili u stupicu. Način na koji se naš Gospodin obranio, meni je još jedan dokaz Njegove božanske naravi - "...nikada nitko nije ovako govorio" bilo je svjedočanstvo Njegovih neprijatelja (Ivan 7:46). Naravno da njima nije bilo teško pronaći nekakvu pogrešku, jer je Gospodin Isus u potpunosti ignorirao njihovu tradiciju.

 

Koja je to bila njihova tradicija? Oni nisu Isusove učenike kritizirali samo zbog kršenja jednog od pravila ponašanja, već zbog činjenice što Gospodin od njih nije tražio da drže tradiciju koja je u stvari bila njihovo tumačenje Staroga zavjeta. Ovo se odnosilo na ceremonijalno pranje i nije imalo nikakve veze sa higijenskim mjerama. Marko zbog toga što piše Rimljanima objašnjava kako je ovo ceremonijalno pranje bilo osobno Izraelcima.

 

Bog je Izraelu dao mnogo informacija o čišćenju. U Starome zavjetu, u Knjizi Levitskog zakonika zapisano je mnogo uputa o čišćenju. Ono je bilo vrlo važno zbog toga što ih je Bog učio vrlo važnoj pouci da grešnik treba biti očišćen prije nego što može uživati u zajedništvu sa svetim Bogom. Međutim, farizeji su izgradili veliku tradiciju koja je trebala biti tumačenje Mojsijeva Zakona, a neki od njih su tvrdili kako im je Mojsije u stvari predao tradiciju kada im je predavao Zakon. S vremenom je ova tradicija postala tumačenjem Zakona i na koncu se držanjem tradicije daleko udaljilo od prave svrhe Zakona.

 

U odjeljku kojeg proučavamo neki od dijelova te tradicije izneseni su do u detalje. Oni su ceremonijalno čistili čaše, posude, vrčeve i stolove. Sve je ovo bilo veliko breme i radilo se o potpuno izvanjskom činu. Riječ upotrijebljena za "pranje" je riječ baptizeo. Oni su krstili čaše, vrčeve, posude, pa čak i stolove. Ovo je religija u punom smislu te riječi, dragi prijatelji, i ovdje jasno vidimo kako se čovjek može toliko uključiti u upražnjavanje obreda svoje religije da može zaboraviti čitavi smisao - a taj je da čovjek mora biti izmiren s Bogom da bi odnos uopće mogao biti uspostavljen. Istu ovu stvar nalazimo i danas. Toliki ljudi su spremni raspravljati o nekim obrascima religije, dok je Osoba Isusa Krista ono čime bismo se trebali baviti. Nastavimo dalje.

 

Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?" (Marko 7:5)

 

Ova optužba koju su uputili Njegovim učenicima bila je, naravno, optužba protiv Njega osobno, jer se radilo o Njegovim sljedbenicima. Zapazite sada način na koji naš Gospodin obračunava sa njima; tu uopće nema nježnosti!

 

A On im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. (Marko 7:6)

 

Ne bih baš rekao kako je ovo bilo nježno. Licemjer je čovjek koji samo glumi svoju ulogu - to je bila Grčka riječ koja se upotrebljavala za glumce na sceni. Oni su upražnjavali vjerske obrede bez da su u tome iskusili bilo kakvu stvarnost. Usne i srca pripadali su dvjema različitim osobama. Nisu imali ništa više iskustva sa svojim srcem od drvene lutke koja sjedi na krilu trbuhozborca.

 

Dragi prijatelji, danas u crkvama ima mnogo ljudi koji samo upražnjavaju različite obrede. Ako je vjera prava, onda u nju mora biti uključeno i srce. "Jer ako ustima ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava" (Rimljanima 10:9 - 10). O, ljudi se danas bave načelima vjerovanja, crkvenim pravilima, javnim štovanjima, oblačenjem i čak i "odvojenjem." Sve ovo može postati stvar tradicije, a ne izravno i osobno bavljenje osobom Isusa Krista.

 

Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske. (Marko 7:7)

 

Štovanje je isprazno kada se Božju riječ zamijeni ljudskim pravilima. Tako, sada dolazimo do same srži stvari.

 

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. (Marko 7:8 - 9)

 

Ovdje je iznesena cijela stvar. Oni su ljudskom tradicijom zamjenjivali Božju riječ. Tradicija može biti dobra i može je se ustanoviti s vrlo dobrim ciljem. Bilo kako bilo, ona postaje sredstvom zla kada kasnijim naraštajima postane zamjena za Božju riječ. To je bilo ono što se desilo ovim ljudima ovdje.

 

Mislim da je to razlog zbog kojeg su se tolike kršćanske denominacije danas udaljile od Božje riječi. Oni su Božju riječ zamijenili svojim kredom (načelima vjerovanja). Nakon toga, počeli su zamjenjivati Božju riječ čovjekovom riječi, ljudskim razmišljanjem, njihovim vlastitim obredima i njihovom denominacijom. Vrlo brzo, Božja riječ bila je bačena kroz prozor. Ovo se dešavalo uvijek iznova u povijesti.

 

Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', (Marko 7:10 - 11)

 

Sada im je dao i primjer onoga što su činili. Mojsije je u Zakonu rekao kako trebaju poštivati svog oca i svoju majku. Međutim, njihova je tradicija dopuštala da izbjegnu odgovornost prema svojim roditeljima. Ako čovjek nije želio pomagati svom ocu i svojoj majci kada su ovi postali stari i potrebiti, on bi svoju imovinu posvetio svećeniku u hramu, što se nazivalo "korbanom", što znači "dar." Kada bi čovjek umro, njegovo je imanje pripalo hramu i on je bio lišen odgovornosti prema svojim roditeljima.

 

Takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate Riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."(Marko 7:12 - 13)

 

Rekao je kako je ova tradicija bila pogubna i kako je ona bila u izravnoj suprotnosti sa Božjim Zakonom po kojem su oni trebali poštivati svog oca i svoju majku.

 

Danas postoji velika opasnost da ljudi počnu davati svoja sredstva bilo kojoj skupini ili organizaciji koja im se svidi. Postoji doslovno tisuće kršćanskih organizacija koje imaju svoje ljude posvuda po svijetu, i koji doslovno pročešljavaju i gradove i sela kako bi pronašli ljude koji će financirati njihovu organizaciju. U tome postoji velika opasnost. Postoje stanovite osobne odgovornosti koje ljudi moraju ispuniti.

 

Nastavljajući čitati odjeljak koji je pred nama, vidjet ćemo kako Gospodin Isus ulazi u detalje ovoga.

 

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. (Marko 7:14 - 15)

 

Isus razdjeljuje ono što je izvanjsko i ono što je unutrašnje i pokazuje im ono što je stvarno. Ovdje pokazuje kako religija nije nešto čime se možete namazati, kao nekakva pomast. To nije nešto što jedete ili čega se suzdržavate jesti.

 

Zapazit ćete kako je ušao u kuću, prišli su Mu učenici i pitali su Ga o prispodobi.

 

I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi


jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela. Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. (Marko 7:18 - 20)

 

Pogledajmo što to u stvari izlazi iz čovjeka.

 

Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." (Marko 7:21 - 23)

 

Garantiram vam da ako kupite današnje novine, gdje god vi živjeli, i pročitate ih, vidjet ćete kako je sve ovo izašlo iz ljudi u posljednjih dvadeset i četiri sata: zle namisli, bludništva i preljubi - nezakoniti seksualni odnosi, ubojstva (gnjev je također ubojstvo), krađe (zabušavanje na poslu je također krađa), pohlepa - hlepljenje za materijalnim stvarima i položajem, zloća - sve što činimo, a time želimo povrijediti druge ljude, prijevara - maska koju ljudi stavljaju, razuzdanost -  pohotnost, zlo oko - zavist, psovke - huljenje protiv Boga i čovjeka, ponos (Bog ovo mrzi više od svega), ludost - ono što činimo bez vođenja računa o Bogu i ljudima.

 

Sve ovo izlazi iz čovjekovog srca, i upravo je to razlog zbog kojeg Gospodin Isus poručuje: "Moraš se nanovo roditi."

 

 

DEMONOM OPSJEDNUTA KĆER SIROFENIČANKE

 

 

Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade Mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše Ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A On joj govoraše: "Pusti da se najprije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." A ona će Mu: "Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih." Reče joj: "Zbog te riječi idi, izišao je iz to je kćeri zloduh." I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. (Marko 7:24 - 30)

 

Već smo ranije proučili ovaj slučaj. Sjetit ćete se kako je naš Gospodin izišao iz svoje zemlje i kako je susreo ovu ženu koja je bila Grkinja koja je živjela u Tiru. Ona je došla Isusu u vjeri. Riječ "kćer" je ovdje u deminutivu, što znači da se radilo o još vrlo maloj djevojčici. Možda nam se na prvi pogled postupak našeg Gospodina prema njoj čini pomalo okrutnim, međutim, sjetit ćete se da kad smo ovo proučavali u Matejevom evanđelju, pokazali smo zavjetno tumačenje, što je otkrivenje veličanstvene istine. Mislim da se ovdje otkriva još nešto veličanstveno, a to je točnost četiri evanđelja. Ova žena je veličanstveni primjer osobe koja je imala veliku vjeru, a koja je živjela izvan Isusove zemlje. Naš Gospodin je udovoljio njenoj molbi. Čovjek se pita je li Isus došao na ono područje sa sasvim određenim ciljem - odgovaranjem na molitvu ove žene.

 

GLUHI MUCAVAC IZ DEKAPOLISA

 

Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. (Marko 7:31)

 

Isus napušta Tir i Sidon i prolazi kroz Dekapolis na svom putu prema Galileji. Dekapolis u prijevodu znači "deset gradova", područje koje sadrži deset gradova, većinom na istoku Jordana, u području pokraj Galilejskog mora. To su: Sitopolis, Hipos, Pela, Damask, Geraza, Gadara, Rafana, Dion, Kanata, Filadelfija.

 

Bio sam na ruševinama Geraze ili Jeriša, kako se zove danas. Pomislio sam: "Nalazim se na jednom od mjesta na kojem se nalazio i moj Gospodin i u kojem je poučavao." On je u tom području imao veliku službu. Mnoštvo ljudi dolazilo je u te gradove.

 

Donesu Mu nekoga gluhog mucavca pa Ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je On više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"(Marko 7:32 - 37)

 

Sve što je učinio bio je odgovor na vjeru. Zamisao ovdje je pokazati kako je stanje ovog čovjeka zahtijevalo da Isus upotrijebi ovu metodu. Njegove su se uši prve otvorile, tako da je mogao čuti. Nakon toga očito je bilo nemoguće natjerati gomilu da ostane tiho. Ovo je čudo donijelo veliki zalet Isusovoj službi, koja je već razbila sve barijere.

 

U tom je trenutku pritisak kojeg su ljudi vršili na Isusa bio ljudski nepodnošljiv. Unatoč pritisku koji se stavljao na Isusa: breme mnoštva, napetosti vremena, dugački i naporni dani i premorenost tijela, mnoštvo je moglo reći: "Sve je učinio dobro." Mi ovome možemo samo dodati svoju riječ slaganja i od srca reći amen.

 

Dragi moji prijatelji, On još i danas sve stvari čini dobro.