dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 8

 

TEMA: Isus hrani četiri tisuće ljudi; objašnjenje prispodobe o kvascu; izlječenje slijepca iz Betsaite; Kristova smrt

 

Osmo poglavlje je otprilike iste duljine kao što je to i sedmo poglavlje. Ono i dalje prenosi glavnu temu Markovog evanđelja, i naglasak je i dalje na akciji. Isus hrani četiri tisuće ljudi u Dekapolisu, farizeji traže znak u Dalmanuti, prijatelji slijepca traže od Isusa da se dotakne njegovih očiju u Betsaidi, a Petar u Cezareji Filipovoj ispovijeda svoju vjeru. Ono što je Gospodin Isus učinio bilo je važno za Rimljane koji su čitali Markovo evanđelje i kojima je ono bilo namijenjeno, a isto to važno je i za nas danas. Je li Gospodin Isus sposoban spasiti čovjeka do kraja? Je li sposoban obaviti posao? On je Jahvin Sluga, i iz evanđelja nalazimo da je sposoban obaviti posao.

 

U ovome poglavlju nalazimo da se naš Gospodin mnogo kretao i da u ono doba nije bilo dobrih cesta. Ta je zemlja malena zemlja, međutim, kada uzmemo u obzir da se Gospodin Isus svuda kretao pješice, onda shvaćamo kako je to područje u stvari bilo veliko.

 

ISUS HRANI ČETIRI TISUĆE LJUDI

 

Neki ljudi misle kako je ovaj događaj sa hranjenjem četiri tisuće ljudi, s kojim započinje ovo poglavlje, u stvari duplikacija onog slučaja kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi i zato ovaj događaj potpuno ignoriraju. Ovo je uzrokovalo da neki ljudi ustvrde kako je hranjenje četiri tisuće ljudi zanemareno Isusovo čudo.

 

Kada kritičari pristupaju ovoj prispodobi na svoj uobičajeni način, nastoje čitati Bibliju koja govori o nadnaravnome. Objašnjenje kritičara je da je ovo čudo nastupilo nakon hranjenja pet tisuća ljudi, kako bi se utvrdila tvrdnja apostola da je Isus čudotvorac. Očito je: kad bi ovo bilo istinito, tada bi drugo čudo bilo veće od onog prvog - umjesto pet tisuća ljudi, brojka bi porasla na gotovo deset tisuća ljudi - jer, kada ljudi izmišljaju, onda u tom svom izmišljanju i pretjeruju.

 

Dva čuda sa hranjenjem mnoštva ljudi su slična u nekoliko stvari. Isus je nahranio tisuće ljudi - prvi put bilo ih je pet tisuća, a drugi put radilo se o četiri tisuće ljudi. Postoji sedam točaka različitosti na koje bismo željeli skrenuti vašu pažnju.

 

1. U prvom slučaju je mnoštvo ljudi bilo sa Gospodinom čitavi dan; u drugom slučaju oni su bili sa Isusom tri dana.

 

2. U prvom slučaju Isus je apostolima rekao neka pogledaju što im stoji na raspolaganju, dok su u drugom slučaju imali spremnu informaciju i prije nego što ih je Isus što pitao.

 

3. Kada je bilo nahranjeno pet tisuća ljudi, učenici su imali pet kruhova i dvije ribe, dok kada je bilo nahranjeno četiri tisuće ljudi, učenici su imali sedam kruhova i nekoliko riba.

 

4. Prvi put, kada se bližila Pasha, mnoštvu je bilo rečeno da sjednu u skupinama na travu, dok je u drugom slučaju, koji se desio kasnije u godini, kada je trava na istoku bila spaljena suncem, mnoštvu bilo rečeno neka sjednu na tlo (na zemlju).


5. U prvom slučaju nam je rečeno kako je naš Gospodin "blagoslovio kruhove", dok je za drugi slučaj rečeno kako je Isus "zahvalio", prvo za kruhove, a zatim da je blagoslovio ribu.

 

6. Nakon što je bilo nahranjeno pet tisuća ljudi, bilo je sakupljeno dvanaest košara punih ostataka, međutim, kada je bilo nahranjeno četiri tisuće ljudi, ostao je sedam košara.

 

7. Očito, broj ljudi koji je bio nahranjen, bio je različit u oba slučaja.

 

Čini se da se kontrast između ova dva slučaja nalazi u vremenu kada je Isus nahranio mnoštva. Hranjenje pet tisuća desilo se na kraju prvog dana. Isus ih je poučavao, međutim, prema onome što nam govori evanđelista Ivan, nakon samog čina hranjenja uslijedila je besjeda o kruhu života. Ova važna besjeda bile je nalik nekakvoj besjedi poslije večere. Prilikom hranjenja četiri tisuće, mnoštvo je bilo sa Isusom tri dana slušajući Njegovo naučavanje. Tjelesna hrana slijedila je učenje. Drugim riječima, mnoštvo nije došlo jesti, već je došlo poslušati Isusovo poučavanje.

 

Mislim da je ovo vrlo važna pouka za nas. Upotrebljavamo li crkvene večere kako bismo pridobili mnoštvo? Ako je tako, onda su naši motivi pogrešni. Mnoge crkve mogu privući ljude tijekom tjedna samo ako održe nekakav banket. Neke skupine za proučavanje Biblije ovise o hrani kako bi na taj način privukli ljude da ovi poslušaju poruku evanđelja. Može li Bog blagosloviti ovakve metode rada, bez obzira o kako se čistim motivima radilo? Pustit ću vama da sami odgovorite na ovo pitanje. Cilj ne opravdava uvijek upotrijebljeno sredstvo.

 

Započinjući sa čitanjem ovog odjeljka, zapazite kako se "oni dani" odnose na smještanje radnje u Dekapolis. Mnoštvo je očito pratilo Isusa u pusti kraj, koje je bilo vrlo praktično za poučavanje, međutim, koje nije bilo baš praktično glede opskrbljenosti. Sada Ga je slijedilo veliko mnoštvo ljudi.

 

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: "žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli izdaleka." Učenici Mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." Nato zapovijedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. (Marko 8:1 - 6)

 

Ovdje nalazimo nešto vrlo zanimljivo. Čini se da su učenici već zaboravili onaj događaj kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi. Mišljenja sam kako mnogi od nas imamo ovo iskustvo Isusovih učenika. Bog za nas učini nešto puno milosrđa i dobrote, a mi to zaboravimo već do slijedećeg dana. Kada se pojavi nova potreba, nalazimo se u stanju novajlije (početnika, nevježe), to jest, sve nam je ponovno novo. Takvo je bilo moje iskustvo kada sam s vremena na vrijeme obavljao preglede pluća rendgenom kako bi se vidjelo u kojem se stanju nalazi moj tumor. Svaki put to je novo iskustvo za mene i moram vam priznati da sam svaki put prestrašen. Zbog toga, ja mogu potpuno suosjećati sa ovim učenicima.

 

Oni su pogledali koliko se ljudi okupilo jer su znali koliko kruhova su imali. Možda su očekivali od Isusa da ponovi čudo sa hranjenjem pet tisuća ljudi. Ovaj put bilo je više kruhova za manje ljudi, međutim, još uvijek su vrijedile riječi: "Što je to na toliko mnoštvo?" Tko je ovaj put imao kruhove? Ne znamo. Imala ih je neka neimenovana osoba, međutim, on će jednog dana primiti svoju nagradu.

 

U ovom slučaju, ljudi su sjedili na goloj zemlji dok im je za vrijeme dok je bilo nahranjeno pet tisuća ljudi bilo rečeno neka posjedaju po travi, kao što sam već i napomenuo. A koliko je bilo riba? Rečeno nam je kako se našlo svega nekoliko malenih ribica. Broj je uistinu nevažan, i Gospodin ih nije niti brojio. Kada se Bog nalazi u nečemu, uvijek možemo zamijetiti kako postoji suvišak. Bilo da hrani pet ili četiri tisuće ljudi, Isus im ne daje samo po zalogaj, već im daje obilnu večeru. Ako bismo svakome muškarcu pribrojili ženu i po jedno dijete, bili bismo bliže točnom broju ljudi koji su tom prilikom bili nahranjeni - oko dvanaest tisuća.

 

A sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. (Marko 8:10)

 

Lokacija Dalmanute ne može se točno odrediti. Očito je to bilo negdje na obali Galilejskog mora i oni su morali prijeći Galieljsko more kako bi došli do njega, što znači da su došli na zapadnu stranu. Putovali su brodom i očito je da se ovo mjesto nalazilo negdje na sjeverozapadnoj obali. Sada su se krvoločni psi goniči najednom našli za Isusom.

 

OBJAŠNEJNJE PRISPODOBE O KVASCU

 

Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s Njime. Iskušavajući Ga, zatraže od Njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi.

Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" (Marko 8:11 - 15)

 

U Bibliji kvasac uvijek predstavlja pogrešno ili zlo učenje, a nikada ne označava evanđelje. Jedna od pogrešnih stvari koja se naučava danas je da kvasac predstavlja evanđelje u prispodobi o ženi koja je sakrila evanđelje u tri mjere brašna (Matej 13:33). Evanđelje je simbolizirano brašnom, a kvasac, koji predstavlja pogrešno učenje, bio je sakriven u brašno. Radi se o procesu kojim se želi učiniti da nešto ima dobar okus običnom čovjeku. U stvari, što je to liberalizam? On je nastao za propovjedaonicom kao rezultat nastojanja da se udovolji ne spašenim članovima crkve. Danas imamo dosta ljudi koji se trude udovoljiti svojim zajednicama, iako su njeni članovi ne spašeni. To je, želio bih dodati, stavljanje kvasca u brašno, to jest, miješanje pogrešnih učenja sa istinom evanđelja. Jedini kruh kojeg ovi ljudi žele jesti je onaj sa kvascem, jer kvasac čini da on bude dobra okusa. Ja sam, dragi prijatelji, odrastao na vrućim kolačima, i prirodni čovjek ih voli. Kvasac je zlo koje se u njega stavlja. Ovdje vidimo Isusa kako je svoje učenike upozorio na pogrešna učenja farizeja i Heroda.

 

Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se sjećate? (Marko 8:18)

 

Ja sam već dugo godina propovjednik, i ponekad otkrijem nešto što me zapanji. Bit će ljudi za koje mislimo da poznaju cjelokupnu istinu, a koji će ipak pogrešno shvatiti čitavu zamisao. Oni je uopće ne shvaćaju i čovjek se pita gdje su to oni bili. Ima ljudi koji godinama proučavaju Bibliju, a ipak su nalik njima. nalikuju apostolima koji imaju uši, a ipak ne čuju.

 

Kada sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu Mu: "Dvanaest. "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." A On će njima: "I još ne razumijete?" (Marko 8:19 - 21)

 

Božja riječ je kruh života zbog toga što Božja riječ otkriva Njega. Mi se moramo hraniti iz Biblije i moramo se čuvati lažnih učenja. Mislim da bi nam to moralo biti jasno iz ovog Isusovog učenja.

 

IZLJEČENJE SLIJEPCA IZ BETSAIDE

 

Dođu u Betsaidu, dovedu Mu slijepca pa Ga zamole da ga se dotakne. (Marko 8:22)

 

Ovdje nailazimo na još jedno veličanstveno čudo koje je učinio naš Gospodin. Udovoljio je njihovom zahtjevu dotakavši se njegovih očiju. Međutim, zapazit ćete kako je slijepca izveo van iz grada. Je li Betsaida, u kojoj je izveo mnoga veličanstvena djela, postala poput Nazareta, u kojem nije mogao učiniti više niti jedno čudo? Svakako, u slini nema nikakve medicinske vrijednosti, međutim, Gospodin ju je upotrijebio kako bi uvećao vjeru ovog čovjeka. Pročitajmo izvješće i naučimo se duhovnu pouku koja je u tim riječima sadržana.

 

On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" Slijepac upili pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveće... hodaju." Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo."(Marko 8:23 - 26)

 

Ovo mjesto, Betsaida, već ima nad sobom izrečenu osudu (Matej 11:21). U ovom čudu želimo nešto promotriti vrlo pažljivo. Zašto je Isus upotrijebio ovu metodu? Nije li mogao otvoriti oči ovome čovjeku na jednaki način na koji ej to učinio u drugim slučajevima? Naravno da je mogao. Mogao je učiniti da ovaj čovjek jasno vidi odmah, na samom početku. Međutim, ovdje je postojala stanovita pouka za ovog čovjeka, a također i za nas.

 

U ovome slučaju postoje tri faze:

 

1. Sljepoća - svi smo mi u početku duhovno slijepi. Poput slijepog čovjeka možemo reći: "Bijah slijep, ali sada vidim." Međutim, zapazit ćete kako je ovaj čovjek samo djelomično dobio vid, i samo nam Marko govori o tome.

 

2. Djelomični vid - nije li to naše stanje danas? "Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki,  a tada - licem u lice..." (1. Korinćanima 13:12). Svako malo primim pismo od nekoga tko mi daje na znanje kako oni imaju veliko duhovno razumijevanje. Uvjeravaju me kako se nalaze među prvih deset, a govore mi kako misle da se i ja nalazim ondje. Međutim, ja vam moram nešto priznati. Ja gledam samo kroz zrcalo (u tami). Postoji mnogo stvari koje ja ne razumijem.

 

Ima ljudi koji ne misle na ovakav način. Oni misle kako znaju sve što se može znati o svemu. To je jedno od prokletstava koje stoji nad nekim od crkava koje propovijedaju evanđelje. Bio sam pastor mnogo godina i imao sam članova koji se nisu puno zamarali kako bi došli na proučavanja Biblije tijekom tjedna. Znate li zašto? Već su znali mnogo više od mene. Dok je to možda i istina, tragedija takvog razmišljanja je bila u tome što su mislili da znaju više nego što su u stvari znali.

 

Sokrat je u svoje vrijeme izjavio kako je on najmudriji od svih Atenjana. To je šokiralo sve jer je on bio vrlo skroman čovjek. Tako su ga pitali što je time želio reći. Odgovorio im je otprilike ovim riječima: "Pa, ima mnogo Atenjana koji misle da znaju, i ja znam da ne znam. S obzirom na to da ja znam da ne znam, ja sam najmudriji od svih Atenjana."

 

Htio bih vam reći kako ima mnogo svetih koji misle da znaju mnogo. Međutim, Pavao je rekao kako vidimo kroz zrcalo, nejasno, i kako je to stanje u našim životima. Bilo kako bilo, kada budemo došli u Njegovu prisutnost, spoznat ćemo kao što smo i sami spoznati. Meni će svakako biti drago kada dođem onamo gdje ću znati nešto!

 

3. Savršeni vid. Treća faza je faza savršenog vida. Dobit ćemo stopostotni vid kada dođemo u Njegovu prisutnost i tada ćemo uistinu moći vidjeti. Zapazit ćete da kada je naš Gospodin završio, ovog je čovjeka savršeno izliječio.

 

U ovome nalazimo još jednu pouku koju ne stignemo danas do kraja razviti, međutim, jeste li ikada zapazili različite metode koje je naš Gospodin upotrebljavao za otvaranje očiju slijepih? Ovdje u Betsaidi, kada je izliječio ovog slijepog čovjeka, Isus je dotakao njegove oči. Tako je ovaj čovjek doživio jedno iskustvo. Kada je Isus izliječio slijepog Bartimeja, već mu je samo izrekao riječi iz daljine, i sama je vjera otvorila njegove oči. Međutim, čovjeku koji se rodio slijep bilo je rečeno neka se ide umiti u izvoru Siloe i to je bila potpuno drukčija metoda, kako čitamo u Ivanovom evanđelju u devetoj glavi. Reći ćete kako je sve ovo apsurdno. Svakako da jest. Apsurdno za ono doba, međutim, danas je to bilo upravo ono što je bilo učinjeno. Ne moram posebno napominjati kako u tome nalazimo pouku za nas.

 


KRISTOVA SMRT

 

I krene Isus i Njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem On upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" (Marko 8:27)

 

Ono što je važno ovdje je tko je Isus? Isus je želio znati što ljudi misle o Njemu.

 

ŠTO TI MISLIŠ O KRISTU?

 

"Što ti misliš o Kristu" je ispit

Kojim se ispituje tvoje stanje i tvoji naumi;

U svemu drugom ne možeš biti prav,

Ako o Njemu ne misliš ispravno.

 

Dragi prijatelji, ono što je važno je biti ujedinjen s Njim i pridružen Njemu. Moramo uživati u ispravnom odnosu s Isusom Kristom.

 

Ako potražite malo na zemljovidu, pronaći ćete tri Cezareje. Cezareja Filipova smještena je na sjeverno od Galilejskog mora. Gospodin Isus nalazio se na sjeveru i bio je na mjestu s kojega će se započeti kretati izravno prema Jeruzalemu i križu.

 

Oni Mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." (Marko 8:28)

 

Vladala je sveopća zbunjenost u svezi s Njim. Sva su ova mišljenja bila visoka, međutim, njima nisu uspjeli niti približno pogoditi o kome se radi.

 

On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" (Marko 8:29)

 

Ovo je bio njihovo završni ispit za prvu fazu Njegove službe. Sada su se nalazili udaljeni od križa svega šest mjeseci.

 

Radilo se tu o najrafiniranijoj stvari koju je Šimun Petar ikada rekao. On je govorio za čitavu skupinu. Marko nam je iznio samo jedan dio ovog priznanja. Krist nije ime. Isus je Njegovo ime. Krist je titula - na hebrejskom to ej riječ Mesija, što znači "Pomazanik." Ova riječ sažimlje svo bogatstvo Starozavjetnih pisanja. To je riječ koja u sebi nosi puninu (usporedite sa Mihej 5:2; Izaija 7:14; Psalam 2:2; Psalam 45:6 - 7 i Malahija 3:1). To su samo neki od Starozavjetnih navoda.

 

I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o Njemu. (Marko 8:30)

 

Zbog čega je ovo upozorenje čudno? Oni su trebali pričekati dok priča o evanđelju ne bude potpuna. Zapazite slijedeći stih.

 

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba mnogo da pretrpi, da Ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. (Marko 8:31)

 


Isus nije otkrio svoju osobu odvojeno od Njegovog djela otkupljenja. Spasenje ovisi o tome tko je On bio i o onome što je učinio.

 

Ovdje započinje posljednja faza njihove priprave. U Cezareji Filipovoj im je prvi put otkrio svoj križ.

 

Otvoreno im to govoraše. Petar Ga uze u stranu i poče odvraćati. (Marko 8:32)

 

Sve što im je Isus govorio, oni najčešće nisu bili spremni prihvatiti. Ovo je bila najgora stvar koju ej Šimun Petar ikada rekao.

 

A On se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Marko 8:33)

 

Isus je ovu izjavu pripisao Sotoni. Sotona niječe vrijednost Isusove smrti.

 

Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?

Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima." (Marko 8:34 - 38)

 

Gospodin nije otkrio sve o svojoj osobi odvojeno od Njegovog djela otkupljenja. Nakon što je Petar ispovjedio svoju vjeru i kada su učenici uistinu prepoznali tko je On, Isus im je odmah rekao: "kako Sin Čovječji treba mnogo da pretrpi, da Ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane" (Marko 8:31). A zatim im je izrekao odjeljak kojeg smo upravo pročitali. Ovdje Isus nije iznio uvjete pod kojima netko može biti spašen, već je iznio stav onih koji su spašeni. To je bilo ono o čemu je Gospodin ovdje govorio. "Doista, tko se zastidi mene." Kakva vrsta kršćana ste vi danas? Jeste li vi čovjek koji Ga priznaje, koji Mu služi i koji ima za cilj proslavljati Ga? Dragi prijatelju, to je ono što je najvažnije u ovim danima u kojima živimo.