dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9

 

TEMA:

 

Preobraženje; dječak opsjednut demonom; Kristova smrt; značajka veličine; ukor sektaškog duha (ponašanja); učenje o paklu

 

PREOBRAŽENJE

 

Došli smo do devetog poglavlja evanđelja po Marku, i ponovno nalazimo izvješće o preobraženju. Možemo ga pronaći u sva tri prva evanđelja, u tzv. sinoptičkim evanđeljima. Marko nam zatim vrlo detaljno govori da dok je na vrhu gore dolazilo do preobraženja, učenici su u podnožju brda doživljavali potpuni neuspjeh. Nisu mogli istjerati demona iz opsjednutog dječaka. Isus zatim ponovno najavljuje svoju smrt, a učenici raspravljaju tko je najveći između njih. Isus ih prekorava zbog njihovog duha strančarenja i upozorava o postojanju pakla. Ovo je, dakle, još jedno poglavlje ispunjeno dinamitom u ovom evanđelju koje odiše akcijom.

 

Marko je obično najkraći od svih evanđelista u svojim opisima, međutim, upravo je on iznio najdulje izvješće o preobraženju. Jako je zanimljivo razmišljati o tome zašto ga je on toliko naglasio. Naše je mišljenje da preobraženje iznosi Isusovu savršenu ljudskost, a da nije navedeno kako bi se iznosila Njegova božanska narav. Kao što smo već rekli, u sva tri sinoptička evanđelja nalazimo izvješće o preobraženju, međutim, u Ivanovom evanđelju tog zapisa nema. Ivanovo evanđelje, koje iznosi božansku narav Isusa Krista, ne donosi izvješće o preobraženju.

 

Sjetit ćete se kako je u posljednjem stihu šesnaeste glave Matejevog evanđelja Isus rekao: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." Postoje svakakva tumačenja ovih riječi, međutim, meni se čini da je njima Gospodin govorio o svome preobraženju. Dvojica ljudi koji su tada bili nazočni, Petar i Ivan, spominju ovo. Petar, u 2. Petrovoj 1:16 - 18, govori: "Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici Njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad Mu ono od uzvišene slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u Njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s Njime na svetoj gori." Petar ovdje svjedoči kako su oni bili svjedocima Isusove sile i Njegovog dolaska. Kada se to dogodilo? Prilikom preobraženja.

 

Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." (Marko 9:1)

 

Ja vjerujem da je razlog zbog kojeg je ovo bilo rečeno tom prigodom, prije Njegove smrti i uskrsnuća, da bismo mi razumjeli da otišao On na križ ili ne, Kraljevstvo je u Njegovim rukama. On je mogao vrlo jednostavno prijeći sa ove zemlje na nebo i biti suverenim vladarem čitavoga svemira. Međutim, na taj način On ne bi mogao spasiti vas i mene. Ja neću dalje razvijati ovu misao, međutim ovo je vrlo važno.

 

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. (Marko 9:2)

 

Naravno, nameće nam se pitanje: zbog čega je poveo sa sobom ovu trojicu? Kao prvo, želim vam razjasniti kako ih nije poveo zbog toga što su Mu oni bili nekakvi mezimci ili zbog toga što su oni bili vrjedniji ili bolji od ostalih. Mislim da su oni bili najslabiji od svih apostola i On ih je morao vući sa sobom poput male djece, jer oni inače ne bi uopće pošli.

 

Jednom sam prilikom promatrao majku koja je išla ulicom i sa sobom je vodila troje djece. Jedno je dijete nosila, drugo je vodila za ruku, a treće je išlo za njom. Svako malo je trebala zastati kako bi je on dostigao. Promatrao sam kako su se tako polako kretali niz ulicu. Pomislio sam: "Taj dječarac koji je slijedi, svakako im oduzima podosta vremena." Međutim, tada sam shvatio da ono dijete koje je nosila nije moglo ići zajedno sa njima, osim ako ga ona nije nosila. Mislim da su Petar, Jakov i Ivan nalik tom malenom djetetu. Izgledali su kao nekakvi ekskluzivni klub, međutim, ja sam mišljenja da su oni bili samo malena djeca i Isus ih je trebao nositi. Zato ih je Isus poveo sa sobom na goru preobraženja.

 

Petar ej rekao kako su oni bili svjedoci Njegovog veličanstva. To je bilo to. Tu vidimo proslavljenog Krista - onakvog kakav će jednog dana doći ponovno na ovu zemlju. Ovo je, dragi prijatelji, također i slika onoga što ćemo vi i ja biti jednog dana. Rečeno nam je da ćemo nalikovati Njemu (Vidite 1. Ivanova 3:2). Sjetit ćete se da je apostol Ivan rekao: "...i vidjesmo slavu Njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca" (Ivan 1:14).

 

Riječ "preobraženje", upotrijebljena ovdje, je Grčka riječ metamorphoom, ili na hrvatskom metamorfoza. Preobraženje se desilo u Isusovom tijelu - nije se radilo o svjetlu ili o nekakvom efektu proizvedenom izvana. Preobraženje je bilo svjetlo koje je svijetlilo iznutra. Ja sam mišljenja da su Adam i Eva bili zaodjenuti na ovakav način - svjetlošću koja je dolazila iznutra. Preobraženje nas, prema tome, uči o Isusovoj savršenoj ljudskoj naravi, a ne o Njegovoj božanskoj naravi.

 

I haljine Mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. (Marko 9:3)

 

Haljine su mu postale izuzetno bijele. Bile su bjelje nego što je moguće; uzrok tome je bio taj što je svjetlo dolazilo iznutra. Riječ "bjelilac" odnosi se na radnika koji radi na pranju, ili, izraženo suvremenim rječnikom: niti jedno čudotvorno sredstvo za pranje ne može proizvesti ovakav učinak. Sva je bjelina dolazila iznutra.

 

I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. (Marko 9:4)

 

Ilija je bio predstavnik proroka. Mojsije je bio predstavnik Zakona. Rečeno nam je da i Zakon i Proroci svjedoče o Isusovoj smrti. Luka nam govori o tome kako su govorili o Isusovoj smrti. Znamo da je Mojsije znao za Krista, jer u Hebrejima 11:26 o Mojsiju čitamo slijedeće: "Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću." Mojsije je znao da On dolazi. Svi su proroci govorili o Njegovim patnjama i o slavi koja slijedi nakon toga.

 

A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. (Marko 9:5, 6)

 

Petar je ovdje bio glasnogovornik svih učenika, kao što je i inače govorio u ime svih. Šimun Petar je imao običaj govoriti kada nije imao ništa za reći. Mislim da je Petar uvijek iznova pregrizao svoj jezik, a to je svakako učinio i ovdje.

 

I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!"(Marko 9:7)

 

Sva pažnja sada je usredotočena na Gospodina Isusa Krista. Njegova je riječ posljednja. Mojsija ili Iliju ne stavljamo na isti nivo s Njim.

 

I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. (Marko 9:8)

 

Usput treba napomenuti kako bi ove riječi "Isusa samog", kojima završava ovaj stih, tvorile prekrasan naslov. "Isusa samog" nije samo naslov u Markovom evanđelju, već bi to trebao biti i naslov za život svakog od vjernika danas. Marko je u samo dvije riječi izrekao predivnu istinu.

 

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. (Marko 9:9)

 

Vidite, zajedno uz ovu priču moraju ići i Isusova smrt i uskrsnuće. Preobraženje ne spašava niti jednog čovjeka. Ono predstavlja ideal ili cilj. Taj cilj, međutim, moguće je postići samo kroz Isusovu smrt na križu i kroz Njegovo uskrsnuće od mrtvih. Zapazit ćete kako Isus uvijek svoju smrt i uskrsnuće stavlja zajedno.

 

Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to Njegovo "od mrtvih ustati" (Marko 9:10)

 

Oni nisu znali ništa o uskrsnuću. Kada je Isus uskrsnuo, potrčali su na groblje, međutim, nisu očekivali susresti živog Spasitelja. Na groblje ne odlazite susresti nekog živog, već odlazite iskazati poštovanje umrlima.

 

Pa Ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" A On im reče: "Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." (Marko 9:11 - 13)

 

Naš Gospodin je jasno rekao da kada netko reče: "Pa, Isus nije mogao ustanoviti kraljevstvo, jer su proroci rekli da prvo mora doći Ilija", kako je Ivan Krstitelj došao u Ilijinom duhu. Da su prihvaćali Isusa kao Mesiju, Ivan Krstitelj bio bi ispunjenje proročanstva. Međutim, s obzirom da nisu prihvatili Isusa kao svog Mesiju prigodom Njegovog prvog dolaska, proročanstvo o Iliji kao o Njegovom prethodniku ispunit će se prigodom Njegovog drugog dolaska.

 

Sa ovog slavnog prizora na vrhu brda, silazimo na scenu potpunog poraza učenika u podnožju brda.

 

DJEČAK OPSJEDNUT DEMONOM

 

Kada dođoše k učenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim Ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti Ga. A On ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k Tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh Tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše."(Marko 9:14 - 18)

 

Ovo je u stvari slika kršćanstva danas. Gospodin Isus je već otišao u Očevu prisutnost i ondje se nalazi u svom proslavljenom tijelu. Njegovi apostoli su ondje s Njim. Oni su već otišli onamo i većina crkve je već ondje. Mojsije i Ilija danas su ondje. Gora preobraženja danas predstavlja sliku neba.

 

Međutim, promotrimo ovu jadnu zemlju i pogledajmo koji nas problemi susreću. Ovaj dječak predstavlja ludi svijet današnjice. Vjerujem da kada bismo mogli promotriti zemlju na način na koji je Bog vidi i kako je vjerojatno anđeli vide, zaključili bismo kako je čovjek današnjice skroz poludio. Čini se da je opsjednut demonom, sudeći prema onome kako se ponaša i što radi dolje na zemlji. Tužna stvar je činjenica da je ovaj čovjek dječaka doveo učenicima, međutim, oni nisu mogli učiniti baš ništa. Tragedija današnjeg trenutka je u tome da je crkva bespomoćna u trenucima kada se ovaj svijet nalazi u potrebi.

 

Organizirana crkva današnjice očajnički pokušava dohvatiti evanđeljem ljude iz svijeta, protestirajući i marširajući i uključujući se u sve i sva, a svijet kritizira crkvu zbog toga što osjećaju da bi se oni trebali još i više uključiti. Međutim, društvena pitanja nisu naša domena. Mi bismo trebali biti sposobni pomoći jadnom dječaku opsjednutom demonom, predstavljajući mu Spasitelja koji će ga učiniti razumnim i koji će ga dovesti u ispravan odnos s Bogom. Nažalost, iste riječi treba reći i u svezi sa crkvom: "Ne mogoše." Učenici nisu mogli, a ne možemo niti mi.

 

On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k Meni!“ (Marko 9:19)

 

Kakva je ovo divna izjava! Dovedite ga k meni. Mi se trudimo učiniti sve, samo ne želimo izgubljene ljude dovesti k Isusu.

 

I dovedoše ga k Njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"(Marko 9:20 - 22)

 

Ovaj slučaj, dragi prijatelji, je težak slučaj. Mo_da nije tako težak kao slučaj čovjeka koji je živio u grobovima u Gadarskom kraju, jer se ondje radilo o odraslom čovjeku koji je bio opsjednut dugo vrijeme. Ovdje se radilo o dječaku, međutim, da je ostao u ovome stanju, na koncu bi se našao u jednako teškom stanju, ako ne i još težem, kao onaj čovjek u Gadari. Tako se ovaj otac jednostavno pouzdao u Gospodina Isusa zbog svog izmučenog sina. Kada to učinite, dragi prijatelji, On će poduzeti nešto kako bi vam pomogao.

 

Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" (Marko 9:23)

 

Ono što se ovdje želi naglasiti je da se Isus okrenuo ocu i od njega tražio da vjeruje - je li otac ikako mogao biti odgovoran za stanje u kojem se nalazio dječak? Tu se ne radi o "Ako što možeš?" - Gospodin Isus može učiniti sve. Pitanje koje bi trebalo postaviti je slijedeće: "Možeš li vjerovati?" Gospodin Isus rekao mu je da je sve moguće onome koji vjeruje.

 

Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Marko 9:24)

 

Ovdje imamo očevu očajničku izjavu vjere.

 

Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!" Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. (Marko 9:25 - 27)

 

Nameće nam se pitanje: nije li i ovo slučaj u kojem je naš Gospodin podigao čovjeka od mrtvih? Ja sam mišljenja da se radi upravo o tome, međutim, ne želim dalje proširivati ovo pitanje.

 

Kad Isus uđe u kuću, upitaše Ga učenici na samo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." (Marko 9:28 - 29)

 

U Gospodinovom odgovoru učenicima nalazimo da se riječ "post" ne nalazi u boljim rukopisima. Naglasak je na molitvi. Danas, dragi prijatelji, crkva je slaba zbog toga što je molitveni život crkve slab.

 

KRISTOVA SMRT

 

Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će Ga, ali će On, ubijen, nakon tri dana ustati." (Marko 9:30 - 31)

 

Zapazit ćete kako Isus uvijek povezuje zajedno svoju smrt i uskrsnuće.

 

No oni ne razumješe te besjede, a bojahu Ga se pitati. (Marko 9:32)

 

Oni nisu u potpunosti razumjeli ovu stvar sa ustajanjem od mrtvih. Isus je ovdje govorio o svojoj vlastitoj smrti za njih i očekivali bismo da će ovi ljudi barem malo istražiti o čemu se radi. Usuđivali su se raspravljati među sobom o tome tko će od njih biti najveći u kraljevstvu nakon što je Isus najavio svoju smrt. Trebali bi se stidjeti ovakvog svog postupka. Ovo nije prvi slučaj da im je Isus najavio svoju smrt i uskrsnuće, a oni ipak još uvijek nisu razumjeli.

 

ZNAČAJKA VELIČINE

 

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "Što ste putem raspravljali?" A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" (Marko 9:33 - 35)

 

Ovo je duboko duhovno načelo veličine.

 

I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji mene posla." (Marko 9:36 - 37)

 

Načelo je Isus ilustrirao djetetom. Zapazite kako je Isus uzeo dijete u svoje ruke.

 

UKOR SEKTAŠTVA

 

Reče Mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je." Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." (Marko 9:38 - 41)

 

Ivana se uvijek predstavlja kao pomalo ženskastog mladića, međutim, zapazite njegov oštri i žestoki stav ovdje. Isus kori svaku vrstu sektašenja. Zapazit ćete kako je temelj jedinstva o kojem Isus govori u "mom imenu." Ono što je učinjeno u Isusovo ime ne može zanijekati niti jedan od Njegovih sljedbenika. Međutim, etiketa "Isus" stavlja se na mnogo stvari koje se čine danas, a u stvari nisu učinjene u Njegovo ime.

 

UČENJE O PAKLU

 

Zapazite da se u četrdeset i drugom stihu vraća na dijete koje je uzeo u ruke. Ovo je predivna slika, međutim, govori o oštrini s kojom će se susresti svatko tko sablazni maleno dijete.

 

"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." (Marko 9:42)

 

Zatim dodaje ovo:

 

"Pa ako te ruka sablažnjava odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. (Marko 9:43)

 

Shvaćate li tko je ta osoba koja ovdje govori o paklu? Ima ljudi koji za Isusa tvrde kako je On nježni Isus. Dragi prijatelji, On je jedini koji je govorio o paklu. Pavao nikada nije govorio o toj temi, međutim, Isus jest. S obzirom da je govorio o tome, bilo bi nam bolje da poslušamo ono što je rekao. Isus je rekao kako postoji jedno mjesto koje se naziva pakao. Uvjeren sam da je to mjesto, i da je to mjesto upravo onakvo kakvim ga je Isus prikazao.

 

Stihovi 44 i 46 ne nalaze se u boljim rukopisima. Bilo bi bolje da ih jednostavno ispustimo.

 

Isus govori o ruci, nozi i o oku.

 

I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao. (Marko 9:45, 47)

 

Oko može uvesti u grijeh. Sjetimo se samo Eve koja je prva vidjela kako je drvo dobro za jelo.

 

Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" (Marko 9:49 - 50)

 

Ovo su vrlo čudne izjave. Misao u ovome je ta da i oganj i sol pročišćavaju. Oganj pročišćava spaljujući nečistoću. Sol ulazi i sprži pokvarenost i zaustavlja širenje nečistoće. Ako imamo sol - očišćavajući učinak Božje riječi - koja radi u nama, ona nas posvećuje i donosi nam mir.