dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 1

 

TEMA

 

Rodoslovlje Isusa Krista i zapis o Isusovom djevičanskom rođenju.

 

RODOSLOVLJE

 

Rodoslovlje (genealogija) kojim započinje Matejevo Evanđelje i Novi zavjet umnogome je najvažniji dokument u Bibliji. Čitava Biblija počiva na njegovoj točnosti. Čitajući ovo rodoslovlje, zapazit ćete kako se ono dijeli u tri dijela:

 

1. Rodoslovlje od Abrahama do Davida, stihovi 1 - 6.

 

2. Rodoslovlje od Salomona do sužanjstva u Babilonu, stihovi 7 - 11.

 

3. Rodoslovlje od babilonskoga sužanjstva do Josipa, stolara, stihovi 12 - 17.

 

Prilikom proučavanja Knjige Postanka, zapazili smo činjenicu da se radi o knjizi o obiteljima. Rodoslovlja koja se nalaze zapisana ondje vrlo su važna, a jedno rodoslovlje opažamo i ovdje na početku Novoga zavjeta.

 

Moram priznati da ovaj tekst izgleda prilično dosadno. Ako nekome date Novi zavjet, i on ga započne čitati od Evanđelja po Mateju, gdje ga odmah na početku čeka ovo rodoslovlje, vrlo vjerojatno neće doći daleko s čitanjem. Moj prijatelj, koji je bio kapelan u vojsci za vrijeme Drugog Svjetskog rata, vojnicima za koje je bio zadužen podijelio je na tisuće Novih zavjeta. Vidio je te momke u rovovima kako su otvarali Nove zavjete, čitali ih minutu ili dvije u Evanđelju po Mateju, započeli s ovim rodoslovljem i došli do zaključka kako ova Knjiga nije za njih. Ne mogu reći da ih krivim! Ono što ovime želim reći je da bismo mi kao kršćani trebali upotrijebiti malo mudrosti u dijeljenju literature ljudima. Prosječna osoba trebala bi čitanje započeti u bilo kojem od preostala tri Evanđelja, po mogućnosti u Evanđelju po Marku, a ne Evanđeljem po Mateju. Ta činjenica nimalo ne umanjuje važnost ovog rodoslovlja.

 

Novi zavjet počiva na točnosti ovoga rodoslovlja jer se njime ustanovljuje činjenica da Gospodin Isus dolazi iz Abrahamove i Davidove loze. Obje su vrlo važne. Abrahamova loza smješta Ga u narod, dok Ga David postavlja na prijestolje - On se nalazi u ovoj kraljevskoj lozi.

 

Rodoslovlja su bila izuzetno važna izraelskome narodu, i po njima se moglo odrediti ima li netko kakvih prava u kojoj lozi ili nema. Na primjer, kada se Izrael vratio iz babilonskoga sužanjstva, u Ezrinoj knjizi nalazimo slijedeće riječi: "Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva" (Ezra 2:62). U Ezrino vrijeme bilo je moguće provjeriti popis ljudi koji pripadaju Levijevu plemenu i odstraniti one koji su tvrdili da su njegovi pripadnici, a u stvari nisu bili.

 

O rodoslovljima je očito brigu vodila vlast, a bila su dostupna široj javnosti. Mislim da su ih držali u hramu, jer je Izrael bio teokratsko društvo, a "crkva" i država bili su jedno. Ovi rodoslovni popisi očito su bili izloženi javnosti i iz ovih javnih popisa moglo ih se prepisati sve do 70. g. poslije Krista, kada je hram u Jeruzalemu bio uništen. Isusovi neprijatelji mogli su provjeriti Njegovo rodoslovlje, što su vrlo vjerojatno i učinili. Ovo je zanimljivo i vrlo važno, s obzirom na to da su Njegovi neprijatelji iskušavali svaki Njegov pokret - ponudili su čak i lažno objašnjenje Njegova uskrsnuća - međutim, nikada nisu dovodili u pitanje Njegovo rodoslovlje. Razlog tome leži u činjenici da su ga provjerili i uvidjeli da je sve u redu.

 

Ovo je vrlo važno jer Isusa stavlja u jedinstveni položaj. Sjećate se da je rekao kako Pastir ovaca ulazi na vrata, dok se lopov trudi pronaći neki drugi ulaz u ovčinjak (Ivan 10:1 - 2). Ovaj "ovčinjak" je izraelski narod. On se u ovčinjak nije pokušao popeti preko stražnje ograde, niti je pokušao pronaći neki sporedni ulaz. On je ušao kroz glavna vrata. Rodio se po Davidovoj i Abrahamovoj lozi. To je ono što Matej iznosi pred nas. On je ispunjenje svega što se spominje u Starome zavjetu. Zbog toga Ga Njegovi neprijatelji nisu nikada mogli izazivati u svezi s Njegovim rodoslovljem. Morali su pronaći neki drugi način na koji će Ga izazivati, što su, naravno, zdušno i činili.

 

Za Bibliju sam se po prvi puta zainteresirao kada sam još bio tinejdžer - otišao sam na jednu biblijsku konferenciju kršćanske mladeži, i Gospodin je progovorio mome srcu. Naš biblijski učitelj oduševio je moje srce kada nas je poučavao iz Božje riječi. Jednog jutra postavio nam je svima pitanje: "Koliko vas mladih je pokušalo u toku jedne godine pročitati čitavu Bibliju?" Ondje je bilo dvije do tri stotine mladih ljudi, međutim, u zrak se nije podigla niti jedna ruka. Isto pitanje postavio nam je četiri puta. Na koncu, jedan je mladić u pozadini s oklijevanjem podigao ruku i rekao: "Pa, ja sam je pročitao, međutim, čitao sam samo dijelove koji su bili zanimljivi. Preskočio sam rodoslovlja." Na to su se svi nasmijali, a smijao se i učitelj, i priznao da ih niti on nije čitao. U tom trenutku mi je sinulo da s obzirom na to da je Božji Duh potrošio toliko tiskarske boje kako bi nam ih prenio, sigurno se u njima nalazi nekakva važnost i za nas. Zato bih ja želio da i vi zapazite ovo rodoslovlje u Matejevu evanđelju jer je ono vrlo važno.

 

Ovo je rodoslovlje Gospodina Isusa po Josipovoj strani. Još jedno rodoslovlje u Novome zavjetu pronaći ćemo kada budemo počeli s proučavanjem Evanđelje po Luki, a ono će biti po Marijinoj strani.

 

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. (Matej 1:1)

 

(Prijevod bi trebao glasiti: "Knjiga naraštaja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova" - op. prev.) "Knjiga naraštaja" je izraz koji je svojstven Mateju. Ovaj je izraz jedinstven i nećete ga pronaći nigdje drugdje u Novome zavjetu. Ako počnete čitati Stari zavjet unatrag, kroz Malahiju, Zahariju i Hagaja sve do Petoknjižja, kroz Ponovljeni Zakon, Brojeve, Levitski zakonik, Izlazak sve do Knjige Postanka, skoro ćete doći do zaključka kako se ovaj izraz ne upotrebljava nigdje drugdje u Biblijii osim ovdje u Matejevu Evanđelju. Međutim, onda najednom dolazite do petog poglavlja Knjige Postanka, gdje odmah na početku čitate: "Knjiga naraštaja Adama" (Postanak 5:1). Ondje ponovno nalazimo ovaj veličanstveni izraz. Postoje dvije knjige: Knjiga Adamovih naraštaja i Knjiga naraštaja Isusa Krista. Kako ste vi ušli u Adamov naraštaj? U njega ste došli rođenjem. Vi u stvari u tome svemu niste ništa učinili. Međutim, to je način na koji se ulazi u Adamovu obitelj. U nju ulazimo rođenjem. Međutim, u Adamu svi umiru (Rimljanima 5:12). Adamova knjiga je knjiga smrti.

 

Zatim, postoji i ova druga knjiga, knjiga naraštaja Isusa Krista. Kako ste vi ušli u tu obitelj, u to rodoslovlje? I u nju ste ušli rođenjem, međutim, ovaj puta radi se o novom rođenju. Gospodin Isusu rekao je kako nam je potrebno nanovo se roditi da bismo mogli vidjeti Božje kraljevstvo (Ivan 3:3). To nas svstava u Janjetovu knjigu života, a onamo dolazimo vjerujući Kristu. Svi mi nalazimo se u prvoj knjizi, knjizi Adamovih naraštaja. Ja se nadam, dragi prijatelji, da se vi nalazite i u Janjetovoj knjizi života.

 

Matej je rekao da je Isus "sin Davidov, sin Abrahamov." Pa zar Matej nije znao da David dolazi poslije Abrahama u kronološkom redoslijedu? Naravno da je znao, jer nam to jasno daje do znanja u ostatku rodoslovlja. A zašto ih je onda u uvodu poredao na ovaj način? On predstavlja Gospodina Isusa kao Mesiju, kao Onoga koji je Kralj, kao Onoga koji je došao ustanoviti nebesko kraljevstvo na zemlji. To dolazi na prvo mjesto. On se mora nalaziti u Davidovoj kraljevskoj lozi kao ispunjenje proročanstava koja je Bog dao Davidu. On je Davidov sin.

 

On je također i Abrahamov sin; vrlo je važno to što je i Abrahamov sin, jer je Bog rekao Abrahamu: "Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom" (Postanak 22:18). U Poslanici Galaćanima 3:16, apostol Pavao objašnjava nam tko je to "potomstvo" (u stvari prijevod bi trebao biti: "sjeme" - op. prev.): "A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu: Ne veli se: 'i potomcima' kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu." Prema tome, Isus Krist je i Abrahamov sin.

 

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Amanadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. (Matej 1:2 - 6)

 

Pažljiviji pogled u rodoslovni popis koji slijedi nije samo zanimljiv, već je i zadivljujući. Četiri imena se ističu kao da su ispisana neonskim svjetlima. Uistinu je zapanjujuće što se ta imena nalaze zapisana u Kristovom rodoslovlju. Kao prvo, radi se o imenima žena; kao drugo, radi se o poganskim imenima.

 

Običaj je bio da se imena žena ne pojavljuju u hebrejskim genealogijama, međutim, nemojte nalaziti pogrešku u jednostavnoj činjenici da i danas u brakovima prevladavaju ista načela. Obično je ime koje par uzima za upotrebu u svome braku ime muža. Gotovo nikada se ne uzima ženino prezime. Njena loza s njom prestaje; njegova se nastavlja. Na taj način mi to činimo danas, a na taj isti način činili su to i ljudi onoga doba.

 

Tijekom godina obavljao sam vjenčanja u kojima su mladenke znale svoja lijepa prezimena, Jones ili Smith (kod nas: Horvat ili Kovač - op. prev.) zamijeniti s prezimenima poput Neuenschwander ili Shicklegruber! Bilo bi za očekivati da one neće poželjeti svoja prezimena zamijeniti s onima koja imaju četiri ili pet samoglasnika, međutim, to je način na koji se to danas radi. U svojim zapisima imam podatak o jednom neuobičajenom paru od prije nekoliko godina, koji su odlučili da će uzeti ženino prezime, što je zakonski sasvim lako izvedivo. Bilo kako bilo, naš je običaj da žena uzima muževo prezime, i običaj je da se iznosi muževljevo rodoslovno stablo.


U Isusovo vrijeme uistinu je bilo neuobičajeno u nečijem rodoslovlju pronaći žensko ime - a ipak mi ovdje nalazimo čak četiri imena. Ne radi se samo o četiri _+žene, već se radi o četiri žene iz poganskog svijeta. Kao što znate, Bog je u Zakonu rekao kako se Njegov narod ne bi smio međusobno ženiti s poganskim narodima kojima je živio okružen. Čak je i Abraham primio uputu od Boga da za svoga sina Izaka pronađe ženu u svome narodu. Također, istu stvar je učinio i Izak za svog sina Jakova. Bo_ja je zamisao bila da monoteizam (jednoboštvo) bude prevladavajuće vjerovanje onih koji će se nalaziti u lozi koja će voditi do Gospodina Isusa Krista. Pa ipak, u Njegovom rodoslovlju nalazimo imena četiriju žena iz poganstva - dvije su bile Kanaanke, jedna je bila Moabljanka, a četvrta je bila Hetićanka! Sasvim je prirodno da si postavite pitanje: "Kako su se one našle u Kristovom rodoslovlju?"

 

"Tamara" je prva od njih, i ona je spomenuta u trećem stihu. Priču o ovoj ženi nalazimo zapisanu u trideset i osmoj glavi Knjige Postanka. To poglavlje je jedno od najlošijih u Bibliji. Tamara je ušla u ovo rodoslovlje zbog toga što je bila grešnica.

 

"Rahaba" je slijedeća, a ona se spominje u petome stihu. Ona nije baš pretjerano zgodna biblijska osoba, ako se vratimo u priču o njoj u drugom poglavlju Jošuine Knjige. Međutim, postala je predivnom osobom nakon što je došla do spoznaje o živom i istinitom Bogu. "Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode" (Hebrejima 11:31). Ona je u Kristovo rodoslovlje ušla zbog vrlo jednostavnog razloga što je vjerovala. Imala je vjere. Zapazite napredak koji je kod nje očit. Susreli smo je kao grešnicu, a na koncu je nalazimo kako ispruži ruku vjere.

 

"Ruta" je slijedeća, i ona je spomenuta u petom stihu. Ona je predivna osoba, i kod nje nećete pronaći ništa pogrešno. Međutim, u Rutino vrijeme postojao je Zakon koji je nju isključivao, zato što je ondje pisalo da Moabac i Amonac ne mogu ući u Jahvinu zajednicu (Ponovljeni zakon 23:3). Iako ju je Zakon izuzimao, postojao je čovjek imenom Boaz koji je jednoga dana došao u svoje polje i ondje je ugledao. Bila je to ljubav na prvi pogled.

 

Možda niste znali da vjerujem u ljubav na prvi pogled. Ja sam svoju ženu zaprosio na našem drugom izlasku, a razlog što je nisam zaprosio odmah na prvom je u tome što nisam htio da misli da sam u nekakvoj žurbi! Ja uistinu vjerujem u ljubav na prvi pogled. Međutim, nemojte me pogrešno razumjeti - mi smo pričekali preko godinu dana prije nego što smo se oženili, da bismo bili sigurni. Mišljenja sam da je uvijek mudro malo pričekati.

 

Boaz se zaljubio u Rutu na prvi pogled, i iskazao joj milost dovodeći nju, ženu iz poganskog svijeta, u Jahvinu zajednicu. Ona ga je pitala: "Čime sam stekla toliku milost u očima tvojim?" (Ruta 2:10). Vi i ja to isto pitanje postavljamo Bogu kada je riječ o Njegovoj milosti prema nama. I opet zapazite napredak. Mi dolazimo kao grešnici, pružamo ruku vjere, a On nas, svojom veličanstvenom milosti spašava.

 

"Bat - Šeba" nije spomenuta imenom, već je nazvana "bivša žena Urijina" (šesti stih). Njeno ime nije spomenuto, jer se nije radilo o njenom grijehu. Bio je to Davidov grijeh, i David je bio onaj koji je trebao platio zbog toga. On je i platio zbog toga grijeha. Ona je ušla u Kristovo rodoslovlje zbog toga što Bog ne izbacuje preko palube onu svoju djecu koja sagriješe. Ovca može preskočiti ogradu ovčinjaka i postati izgubljena ovca, međutim, mi imamo Pastira koji ide za ovcama i uvijek ih vraća u ovčinjak. Vratio je i Davida. Tako, ovdje u ovom rodoslovlju imamo čitavu priču o spasenju.


U svezi s ovom genealogijom postoji još nekoliko zanimljivih stvari. Ako ovo rodoslovlje usporedite s onim u 1. Ljetopisa 3 (neka imena se izgovaraju drugačije), zapazit ćete da su u 8. stihu Mateja izostavljena imena Ahazije, Joaša i Amasje. Ovime nam je pokazano da je rodoslovlje citirano kako bismo dobili uvid u određenu lozu potomaka i da svaki pojedinac nije neophodno imenovan u svakoj genealogiji u Bibliji. Mislim da bismo se ovoga trebali sjetiti kada čitamo rodoslovlja iznesena u Knjizi postanka koja govore o vremenu prije potopa. Ne radi se neophodno o rodoslovnim stablima, već su ona iznesena kako bismo mi dobili uvid u određenu lozu. Ja osobno smatram da je čovjek na ovoj zemlji mnogo dulje od onoga o čemu čitamo u mnogim studijskim Biblijama. Kada je riječ o tim podacima moramo zapamtiti da su ih pisali ljudi i da oni nisu izvorni dio Biblije. Oni su pogrešni i ne pripadaju onamo.

 

Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. (Matej 1:10, 11)

 

U 11. stihu vidimo da Matej preskače Jojakima, ali uključuje Jehoniju. Jehonija zavređuje našu posebnu pažnju, jer je za njega Bog rekao da niti jedan od njegovih potomaka neće sjediti na prijestolju. "života mi moga - riječ je Jahvina - kad bi Konija [njegovo je ime Jehonija, međutim, Bog je iz njegovog imena izuzeo Je, jer se radi o prefiksu za Jehovah {Jahve}, a ovaj čovjek bio je zao kralj], sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnik na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta... Ovako govori Jahve: Upišite za ovoga čovjeka: 'Bez djece. život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom" (Jeremija 22:24, 30). Zbog grijeha ovoga čovjeka, Jehonije, nitko iz njegove loze nije mogao više sjesti na Davidovo prijestolje. Vidite, Josip se nalazi u ovoj lozi, međutim, Josip nije Isusov prirodni otac. Ovo je jedna od najznakovitijih činjenica u Bibliji, i Matej se trudi istaknuti nam je na jasan način. Josip je Isusu dao titulu, zakonsku titulu, na Davidovo prijestolje, jer je Josip bio suprug Marije koja je rodila Isusa. Isus Krist nije Josipov potomak, jednako kao što nije niti Jehonijin potomak. Međutim, i Josip i Marija trebali su biti iz Davidove loze, a to su i bili - kroz dvije različite loze, preko dva različita Davidova sina. Kada dođemo do Lukinog evanđelja, vidjet ćemo da Marijino rodoslovlje dolazi od Davida kroz njegovog sina Natana. Josipovo rodoslovlje potječe od Davidove kraljevske linije kroz njegovog sina Salomona. Tako su i Josip i Marija trebali zbog upisa u porezni popis otići u Betlehem jer potječu iz Davidove loze. Vidite koliko su ova rodoslovlja zanimljiva, zadivljujuća i važna i koliko su vrijedna našeg proučavanja.

 

Ovo rodoslovlje završava ovim stihom -

 

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. (Matej 1:16)

 

Zapažamo da se ovime prekida obrazac koji započinje još u drugom stihu gdje se kaže da se Abrahamu rodio Izak (prijevod bi trebao glasiti: "Abraham rodi Izaka" - op. prev.). Od tada našli smo jako mnogo "rađanja", pa tako i šesnaesti stih započinje riječima: "Jakovu se rodi Josip." Očekivali bismo da će se zapis nastaviti govoreći o tome kako se Josipu rodio Isus. Umjesto toga, nalazimo: "Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist." Očito, Matej nam jasno ističe kako Josip nije Isusov otac. Iako je on bio Marijin muž, nije bio Isusov otac.

 


Koje je objašnjenje ovoga? Matej će nam sam dati objašnjenje u ostatku poglavlja i pokazati nam kako se u ovome ispunilo proročanstvo Staroga zavjeta.


 

DJEVIČANSKO ROĐENJE ISUSA KRISTA

 

Luka, koji je napisao evanđelje koje je naslovljeno njegovim imenom, bio je  Grčki liječnik. U svome Evanđelju dosta veliko poglavlje posvetio je porodiljstvu. Oba Evanđelja ističu Isusovo djevičansko rođenje. Josip nije bio Isusov otac, međutim, Marija nije bila nevjerna Josipu. Isus nije bio nezakonito dijete. Ovo je nešto sasvim novo: "Žena će okružiti Muža" (Jeremija 31:22).

 

Dragi prijatelji, ja nikada nisam protuslovio nekome tko ne može vjerovati u djevičansko rođenje. Čovjek ima pravo odbiti povjerovati. Međutim, ja imam dvije sasvim određene primjedbe: mislim da propovjednik nikako ne bi smio nijekati djevičansko rođenje Isusa Krista. Ako to čini, tada bi trebao promijeniti posao; trebao bi prodavati police osiguranja i prema rođenju imati drukčiji stav. Ja se oštro suprotstavljam svakome tko mi pokušava tvrditi kako Biblija ne naučava o djevičanskom rođenju Isusa Krista. Jedini Isus o kojem imamo povijesni zapis bio je Onaj koji je bio rođen djevičanskim rođenjem. Ako želite zastupati tezu da Njegovo rođenje nije bilo djevičansko, koji su tada vaši argumenti? Morat ćete podastrijeti nekakve dokaze - koji će biti mnogo više od pukog čovjekovog umovanja. Vrlo je lako sjediti u udobnoj fotelji nekakvog teološkog fakulteta i napisati tezu kojom navodno dokazujete nemogućnost djevičanskog začeća. O tome biste napisati nekoliko vrlo dubokoumnih knjiga, međutim, nećete imati nikakvih dokumenata kojima biste svoju negaciju mogli i podržati. Sve čime raspolažete nije ništa drugo osim pukog racionalizma. Procesom racionalizacije moći ćete reći: "To je jednostavno nije moglo dogoditi." Pa, tko ste vi da tvrdite da se to nije moglo dogoditi? Prije nekoliko godina ljudi su još uvijek tvrdili kako je nemoguće otići na mjesec, međutim, čovjek je već bio ondje i vratio se, a onamo se otišlo upotrebljavajući Božje zakone. Bog je Stvoritelj prirodnih zakona. On može ili upotrijebiti te prirodne zakone ili ih staviti na stranu, već kako odgovara Njegovom cilju. Izvješće nam jasno govori o tome kako je rođenje Isusa Krista bilo djevičansko.

 

U sedamnaestom stihu nalazimo izjavu koja nam objašnjava ponešto o onome što nalazimo u rodoslovljima.

 

U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja. (Matej 1:17)

 

Matej je rodoslovlje rastavio na grupacije kako bi nam dao sveukupni pregled povijesti Staroga zavjeta. Jedno razdoblje proteže se od Abrahama do Davida, slijedeće od Davida do sužanjstva u Babilonu, a treće od babilonskoga ropstva do rođenja Isusa Krista. Očito je da je izostavio nekoliko imena u rodoslovlju kako bi mu stalo po četrnaest u svako razdoblje. Pitanje koje nam se nameće je zašto je to učinio? Očito je da je broj četrnaest (dva puta sedam) nudio nekakve dokaze u svezi s točnošću rodoslovlja.

 

Sada kad nam je Matej dokazao da Josip nije Isusov otac, on će nam za to dati i objašnjenje. Već u Starome zavjetu Bog je predskazao nadnaravno rođenje. Jeremija se obraćao izraelskome narodu kada je rekao: "Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: žena će okružiti Muža" (Jeremija 31:22). To nije način na koji se to obično radi, dragi prijatelji. To nije prirodno rođenje; ono je natprirodno. Djevičansko rođenje Gospodina Isusa je "nešto novo" što je Bog učinio. To je ispunjenje Jeremijinog proročanstva.

 

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. (Matej 1:18)

 

"A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako." Evo načina na koji se to desilo, kaže nam Matej. Kada je njegova majka, Marija, bila zaručena s Josipom prije nego se sastadoše - nisu imali nikakav seksualni odnos - nađe se trudna po Duhu Svetom.

 

A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. (Matej 1:19)

 

Mojsijev zakon bio je vrlo jasan po ovom pitanju. U njemu je pisalo da žena koja je bila kriva zbog nevjere mora biti kamenovana na smrt - to je bila najstroža kazna. Međutim, Josip je bio izuzetan čovjek. On je Mariji posvetio izuzetnu pažnju, i to s pravom. Protestanti se ne bi smjeli dopustiti da Mariji ne priznaju njene zasluge. Ona je bila posebna osoba. Zapamtimo da je ona bila ta koju je Bog odabrao da bude majka našeg Gospodina, a znamo da Bog nikada ne čini pogreške. Odabrao je pravu djevojku. Uza sve ovo, trebamo zapamtiti da je Bog također odabrao i Josipa. Niti u njegovom odabiru Bog nije učinio pogrešku. Čovjek usijane glave odmah bi je dao kamenovati na smrt ili bi je osramotio izlažući je javnosti. Međutim, Josip nije bio takva vrsta čovjeka. On je bio nježnije naravi. Volio je Mariju i nije ju htio na nikakav način povrijediti, iako je osjećao da mu je bila nevjerna.

 

Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. (Matej 1:20)

 

Da bi spriječio tragičnu situaciju, anđeo se ukazao Josipu i jasno mu dao do znanja što se u stvari događa.

 

Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." (Matej 1:21)

 

Ime "Isus" znači Spasitelj. Nosit će ime Isus zbog toga što će svoj narod izbaviti od njegovog grijeha.

 

 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče proroku: (Matej 1:22)

 

Matej, koji je ovo evanđelje namijenio izraelskome narodu, ističe kako je sve ovo bilo učinjeno da bi se ispunilo ono što je Bog prorekao. Matej se obraća izraelskome narodu kako bi razumio da je Ovaj koji je došao, u stvari ispunjenje Starozavjetnih proročanstava.

 

Znamo da postoji preko tri stotine proročanstava o prvom Kristovom dolasku koja su se doslovno ispunila. Ne znam koliko njih se nalazi u Matejevu evanđelju, međutim, znam da je Matej navodio iz Staroga zavjeta više od sva ostala tri evanđelista zajedno. Čini se da je događaje zapisao i potkrijepio ih starozavjetnim navodima zato što mu nije bila primarna nakana prikazati "Kristov život" već je želio pokazati da je Isus Krist ispunjenje tih istih proročanstava.

 

Sada navodi proročanstvo izrečeno u Izaiji 7:14.

 

Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! (Matej 1:23)

 

Promotrimo na trenutak ovaj stih jer se radi o vrlo važnoj stvari. Teolozi koji su liberalni u svojim stavovima su, naravno, nijekali djevičansko rođenje Isusa Krista i pokušavali su dokazati kako Biblija uopće ne uči o Njegovom djevičanskom rođenju. Ako ćemo iskreno, ja sam mišljenja kako je jedan od engleskih prijevoda Biblije, Revised Standard Version (RSV), bio izdan kako bi se njime podržalo nekoliko teza liberalnih teologa. U stvari, siguran sam u ovo, jer je jedna od stvari koju negiraju i djevičansko rođenje. U Novome zavjetu RSV - a, koji je dobio svoj kopirajt 1946. godine, Matej 1:23 zvuči ovako:

 

Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!

 

U Starome zvajetu RSV-a, koji je dobio kopirajt 1952. godine, Izaija 7:14 zvuči ovako:

 

Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će mlada djevojka i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel.

 

Zapazite da su u Izaijinoj knjizi riječ "djevica" zamijenili riječju "mlada djevojka", iako su u Mateju 1:23 upotrijebili riječ "djevica", a taj je stih opis ispunjenja Izaije 7:14.

 

Proročanstvo Izaije 7:14 bilo je dano kao znak. Dragi prijatelji, kada mlada žena začne i rodi sina, to uopće nije nikakvi znak. Ako je to znak, onda se samo u našim gradovima ovaj znak može vidjeti na tisuće puta svake godine. Oni su to preveli sa "mlada djevojka" kako bi umanjili značenje riječi "djevica."

 

Promotrimo malo Izaiju 7:14 u hebrejskome izvorniku. Riječ upotrijebljena za "djevicu" je almah. Prevoditelji RSV-a posegli su za pisanjima Geseniusa, izuzetnog naučenjaka, koji je sastavio vrlo iscrpni hebrejski rječnik (ja mogu posvjedočiti i o tome da je, osim što je iscrpan, također i iscrpljujući). Gesenius je priznao da je uobičajeno ovu riječ prevoditi sa "djevica", međutim, također je rekao da se tu istu riječ može prevesti i sa "mlada žena." Razlog zbog kojeg je to rekao ležao je u činjenici što je on odbacivao čudesa. Zato su u ovom, ali i u drugim prijevodima koji su ga slijedili, ovu riječ počeli prevoditi sa "mlada djevojka", umjesto sa "djevica."

 

Vratimo se natrag u Izaiju 7 i promotrimo događaj koji je ondje zapisan. Bilo je to u vrijeme kada je na prijestolju sjedio Ahaz. On je bio jedan od kraljeva koji je bio daleko od Boga i ja sam ga svrstao u loše kraljeve. Bog mu je po proroku Izaiji poslao stanovitu poruku, međutim, ovaj kralj nije želio poslušati. Stoga čitamo: "Jahve opet progovori Ahazu i reče mu: 'Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.' Ali Ahaz odgovori: 'Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu'" (Izaija 7:10 - 12). Htio bih reći kako se ovaj kralj ponio kao pobožni licemjer. Bog je naložio Izaiji da susretne Ahaza i prenese mu Božju poruku da će mu Bog dati pobjedu. Bilo kako bilo, Ahaz nije želio povjerovati Bogu, pa mu je, da bi ga ohrabrio u vjeri, Izaija rekao da mu Bog želi dati znak. Na svoj izuzetno pobožni način, Ahaz je rekao: "O, pa ja nikako ne bi tražio nikakvi znak od Gospodina!" Izaija mu je odgovorio: "Bog će ti dati znak, htio ti to ili ne. Znak nije samo za tebe, već za sav Davidov dom." A sad, evo i znaka: "Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel" (Izaija 7:14). Očito, ako bi se radilo o mladoj ženi, a ne o djevici, ne bi se radilo o nikakvom znaku Ahazu, domu Davidovu ili bilo kome drugome; međutim, ako djevica začne i rodi sina, to je, dragi prijatelji, svakako znak, i to je ono što ove riječi znače.

 

Kada je riječ almah upotrijebljena u Starome zavjetu, ona znači "djevica." Rebeka je bila nazvana almah prije nego se udala za Izaka. O tome sam postavio pitanje jednom hebrejskom kršćaninu, koji je jednako tako i istaknuti naučenjak u hebrejskome jeziku. On mi je odgovorio: "Promatraj to na ovaj način: pretpostavimo da si otišao u posjet svome prijatelju koji ima tri kćeri; dvije su udane, a jedna još uvijek živi s njim. On bi ti rekao: "Ove moje dvije kćeri su udane, a ova mlada dama je moja treća kćer." Misliš da bi pod "mlada dama" mislio "prostitutka"? Ako biste mu dali do znanja kako smatrate da je ona bilo što drugo osim djevica, on bi vam vjerojatno omogućio pouku iz astronomije." Moram još napomenuti kako ja ne bih želio biti svrstan među one koji će nijekati djevičansko rođenje Isusa Krista kada budu morali doći u prisutnost Božjega Sina. Bojim se da će poželjeti povući sve one riječi koje su izrekli, a kojima su blatili Njegovo ime.

 

Činjenica da riječ almah znači "djevica" dokazano je i u Septuaginti. Tijekom razdoblja između dva zavjeta, sedamdeset i dva hebrejska naučenjaka, po šest iz svakog iz dvanaest izraelskih plemena, radili su u Aleksandriji, u Egiptu, na prijevodu hebrejskog Starog zavjeta na Grčki jezik. Kada su došli do ovog znaka u Izaijinom proročanstvu, ova sedamdeset i dvojica naučenjaka razumjela su da se radi o djevici i preveli su je sa parthenos. To je ista riječ koju Matej upotrebljava u Evanđelju. Dragi prijatelji, parthenos ne znači "mlada djevojka" već "djevica." Atena je bila djevičanska božica Atene i njen hram se zove Partenon, jer parthenos znači "djevica." Jasno je da Božja riječ govori upravo ono što i misli.


 

NJEGOVO IME

 

Zapazite nešto predivno. "Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!" Čini se kao da ovdje imamo problem. Možete li mi reći mjesto gdje je Isus bio oslovljen ovim imenom Emanuel? Naravno da ne. Zvali su Ga Isus, jer mu je to bilo ime. To ime bilo mu je dano zbog toga što je došao spasiti svoj narod od njihovih grijeha. Krist, usput treba napomenuti, je njegova titula; Isus mu je ime. Međutim, ovdje piše da će se zvati Emanuel, što znači Bog je s nama.

 

Dragi prijatelji, ovdje imamo jednu od najljepših stvari u cjelokupnoj Božjoj riječi. Promotrimo malo ovo. Emanuel znači: "Bog je s nama." On ne može biti Emanuel - Bog s nama, ako nije rođen djevičanskim rođenjem. To je jedini način. Zapazite dalje da ako nije Emanuel, tada ne može biti niti Isus - Spasitelj. Razlog zbog kojeg Ga zovu Isus - Spasitelj je zbog toga što je On Bog s nama. Ova istina o Onome koji je došao s neba je jedna od najdivnijih stvari koje nalazimo u Bibliji.

 


"Ali Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je On smrt okusio" (Hebrejima 2:9). On je trebao biti žrtva koja će biti prihvatljiva Bogu. Ja nisam mogao umrijeti za grijehe svijeta. Međutim, On je to mogao. Kako Isusu može biti Spasitelj? Zbog toga što je On Emanuel - Bog s nama. Kako je On došao da bude s nama? Bio je rođen djevičanskim rođenjem. Ponavljam: uvijek su Ga zvali Isus. Nikada Ga nisu zvali Emanuel. Međutim, ne možete Ga zvati Isus ako On nije Emanuel - Bog s nama. On mora biti Emanuel kako bi bio Spasitelj svijeta. Toliko je važno ovo djevičansko rođenje.

 

Može li netko biti kršćanin i nijekati Isusovo djevičansko rođenje? Pažljivo poslušajte što ću vam reći. Vjerujem da je moguće prihvatiti Krista za svog Spasitelja bez da o Njemu znamo baš previše. Možda niti ne znate da se ovaj zapis nalazi zapisan u Bibliji. Međutim, s obzirom na činjenicu da ste postali Božje dijete, nećete nijekati Isusovo djevičansko rođenje. Znanje o tome vam nije potrebno kako biste bili spašeni, međutim, kao Božje dijete, ne možete nijekati Isusovo djevičansko rođenje.

 

Zvučim li vam pretjerano dogmatično, dragi prijatelji. Nadam se da zvučim, jer ovo učenje smatram jednim od najvažnijih. Potreban mi je Spasitelj koji može posegnuti duboko u ovaj svijet u kojem živim i spasiti mene osobno. Ako je On samo još jedan čovjek poput mene, tada mi baš neće biti od pretjerane pomoći. Ali ako je On Emanuel, Bog je s nama, djevičanski rođen, tada je On moj Spasitelj. Je li On i tvoj Spasitelj? On je na sebe uzeo našu ljudsku narav kako bi za nas mogao iskusiti smrt, da bi za nas mogao umrijeti otkupničkom smrću na križu.