dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10

 

TEMA:

 

Isus šalje dvanaestoricu učenika neka idu izraelskome narodu i neka mu propovijedaju evanđelje o kraljevstvu.

 

Ovim poglavljem nastavlja se gibanje Matejeva evanđelja kojeg smo pratili i do sada. Gospodin Isus, nakon što je na gori iznio nove etičke standarde, sišavši s gore, pokazao je snagu učinivši dvanaest čuda koja su bila nabrojana. Sada šalje dvanaestoricu apostola neka idu izraelskome narodu i neka mu propovijedaju evanđelje o kraljevstvu.

 

Ovi ljudi trebali su poći, međutim, sada više ne kao prethodnici, nego kao sljeditelji. Isus im je dao silu da mogu činiti čuda - to su im bile vjerodajnice. (jeste li zapazili kako Ivan Krstitelj nikada nije učinio niti jedno čudo?) Zapazite kako se njihova titula promijenila od učenika (onaj koji uči) u apostole (delegat).

 

Započinjući s proučavanjem ovoga poglavlja, imajte na umu kako postoje brojni kultovi koji upravo u ovome poglavlju nalaze autoritet za svoje čudno ponašanje ili službu koju obavljaju. Vidite, u ovome poglavlju ne nalazimo nikakvih uputa za kršćane. Upute koje ovdje nalazimo trebali bismo razmotriti u svjetlu okolnosti i stanja u kojem su one bile dane, pa bismo ih zbog toga trebali ispravno interpretirati.

 

 

IMENOVANJE I POSLANJE DVANESTORICE

 

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. (Matej 10:1)

 

Moć koju im je Gospodin dao služila je kao njihove vjerodajnice (akreditivi) dok su išli izraelskome narodu. Proroci su u Starome zavjetu govorili o tome kako će ovo biti vjerodajnice koje će pratiti Mesiju. Dajući im ovu moć, oni su prestali biti učenicima, a postali su apostoli.

 

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji Ga izda. (Matej 10:2 - 4)

 

(1) Šimun, zvani Petar,

(2) Andrija, brat njegov;

(3) Jakov, sin Zebedejev,

(4) Ivan, brat njegov;

(5) Filip,

(6) Bartolomej;

(7) Toma,

(8) Matej, carinik (i pisac ovoga evanđelja);

(9) Jakov, sin Alfejev,


(10) Šimun Kananaj,

(11) Juda Iškariotski, koji Ga izda.

 

 

NAČIN RADA I PORUKA DVANAESTORICE

 

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! (Matej 10:5 - 6)

 

Ako želite uputstva za svoju službu crpsti samo iz ovoga poglavlja, tada ćete biti prisiljeni ograničiti se na izraelski narod, zato što je ovu poruku trebalo prenijeti samo "izgubljenim ovcama doma Izraelova." Očito je da u ovim stihovima nije izraženo i naše poslanje. Usporedite ove riječi sa poslanjem crkve kakvo je zapisano u Djelima 1:8: "...i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Svakako ste zapazili kako mi moramo uključiti i Samariju i krajeve zemlje, dok je Isus u ovim stihovima dvanaestoricu uputio da se drže podalje od Samarije i neka ne idu k poganima, već neka se drže "izgubljenih ovaca doma Izraleova."

 

A poruka koju su dvanaestorica trebala predati bila je ova:

 

Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Matej 10:7)

 

Kako se to kraljevstvo moglo "približiti" (biti na dohvat ruke)? Ono se približilo u osobi Kralja - On je bio među njima.

 

Na prijelazu stoljeća i na završetku Viktorijanskoga doba, čitavi je kršćanski svijet odisao ozračjem optimizma. Sve veće denominacije onoga vremena uzele su si herkuleski zadatak "izgradnje nebeskoga kraljevstva" ovdje na zemlji. Svaka skupina mislila je da ima ugovor s Bogom za izvršenje ovoga zadatka. Naravno, crkva nikada nije niti bila pozvana graditi kraljevstvo. Sam Gospodin Isus Krist ustanovit će kraljevstvo kada se vrati na zemlju. Crkva je tijelo pozvano iz svijeta da bi manifestiralo Krista i propovijedalo Njegovo evanđelje po čitavome svijetu. Poslovi oko kraljevstva nisu dio našega posla.

 

Nebesko kraljevstvo je među nama kada prihvatimo Krista.

 

Zapazite da je sada Gospodin poslao dvanaestoricu sa istim vjerodajnicama koje je i On sam posjedovao -

 

Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! (Matej 10:8)

 

Ja inzistiram na tome da ako želite činiti jednu od gore navedenih stvari, tada biste trebali biti sposobni činiti sve četiri. Svakako zapazite da je ovdje uključeno i uskrsavanje mrtvih! Očito je da su ove riječi bile primjenjive na vrijeme i okolnosti pod kojima su bile izrečene.

 


Zanimljivo je primijetiti da ljudi koji upotrebljavaju osmi stih kao svoje poslanje, ignoriraju slijedeći stih - odnosno, barem ih ja nisam čuo upotrebaljavati ga - a ipak sve ovo dolazi u jednom paketu.

 

Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase. (Matej 10:9)

 

Prije nekog vremena, predložio sam jednom tzv. iscjelitelju po vjeri neka ode u bolnice, gdje bi ga stvarno trebali. Međutim, zanimljivo je da ove ljude možete vidjeti samo ondje je moguće prikupiti nekakav novac.

 

Očito je da ovaj stih moramo smjestiti u njegov pravi kontekst. Ovo su bile privremene upute tijekom Isusove trogodišnje službe. Na kraju Njegove službe došao je dan kada je dao slijedeće upute svojim apostolima:

 

I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač." (Luka 22:35 - 36)

 

Apostol Pavao napisao je: "Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti." Pitanjem propovijedanja i propovjednika Pavao se bavi u 1. Korinćanima 9. U današnje doba, Bog od nas očekuje da podržavamo one koji propovijedaju evanđelje.

 

Moj jedini prijedlog je da ako želite na sebe primijeniti Matej 10:8, tada uzmite u obzir i slijedeći stih, koji je usko povezan s njim. Ne želim biti okrutan, međutim, jako je važno da ovaj stih ispravno interpretirate u njegovom kontekstu.

 

Zapazite koje je još upute naš Gospodin dao dvanaestorici prije nego što ih je odaslao ovaj puta -

 

"U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. (Matej 10:11)

 

Ovo svakako nije primjenjivo na naše doba. Najbolje mjesto na koje govornik može otići je hotel ili motel, umjesto da stavlja još jedno breme na ljude koji su ionako prezaposleni. Mnogi ljudi u svojim domovima još uvijek imaju "prostoriju za proroka", i ja znam za mnoge takve prostorije u domovima kršćana u našoj zemlji; divna su to mjesta. Međutim, u današnje doba, mislim da Gospodin ne očekuje od nas da dođemo u neki grad i ondje se počnemo raspitivati: "Tko je dostojan u ovome gradu; tko je pravi kršćanin?", a onda da otiđemo do kuće dotičnog i kažemo mu: "Evo me, ja sam ovdje." Ponovno zapazimo da Gospodin Isus ovim ljudima daje privremene upute koje se tiču lokalnih okolnosti tijekom trogodišnjeg razdoblja. Interpretirajmo ovaj stih u njegovom ispravnom kontekstu.

 

Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. (Matej 10:12 - 13)

 

Riječ "kuća" ne odnosi se, naravno, na građevinu, već na ljude koji ondje žive - odnosi se na ukućane.

 

Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. (Matej 10:14)

 

Ovo nije naše poslanje danas. Ovo nije stav kojeg bi trebali zauzimati suvremeni misionari. Svakako, kada sam odlazio u druga mjesta kako bih održavao sastanke, nikada nisam otišao van grada i otresao prašinu sa svojih nogu. Ne želim reći da na nekim mjestima nisam osjećao potrebu da to i učinim, međutim, činjenica je da nikada to nisam učinio. Osjećao sam da je ova uputa bila dana ovim ljudima za to sasvim određeno vrijeme.

 

Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu." (Matej 10:15)

 

U slijedećem poglavlju Matejeva evanđelja vidjet ćemo što će se desiti nekim od gradova koji su potpali pod osudu.

 

 

ŠTO DVANAESTORICA MORAJU OČEKIVATI

 

"Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! (Matej 10:16)

 

Pošto je govorio o lokalnoj situaciji, Gospodin je ovim ljudima dao nekoliko velikih načela prema kojima su oni trebali biti Njegovi svjedoci. Ova načela bila su dobra u ono vrijeme, a dobra su i za čitavu vječnost, pa tako valjaju i danas. Božje dijete trebalo bi biti mudro poput zmije i bezazleno poput golubice. Opasno je biti jedno, a ne biti drugo. Ja sam susretao ljude koji su bili mudri poput zmija - stvarno su bili bistri - međutim, problem je bio u tome što nisu bili bezazleni poput golubova. Da se izrazim običnim izrazom, oni su spremni smožditi vas. Poznajem i drugu vrstu ljudi koja je vrlo lakovjerna; oni su bezazleni poput golubova, međutim, oni nisu mudri poput zmija. Zmija je opasna, a golubica je u opasnosti, tako da mi moramo biti kombinacija obih kvaliteta.

 

Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. (Matej 10:17)

 

Ja nikada nisam bio izbičevan u sinagogi, međutim, poznajem ljude koji su to spremni učiniti i u najboljim crkvama.

 

Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. (Matej 10:18)

 

U ono doba ove su se stvari svakako događale onima koji su pripadali Gospodinu Isusu. Također, kasnije su se te stvari dešavale i mnogima koji su odlazili u crkvu.

 

Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! (Matej 10:19 - 20)


Uvjeren sam da su ovi stihovi namijenjeni onima koji nemaju prilike pripremiti odgovore kada ih uhite zbog toga što su radili posao kojeg ih Isus poslao činiti. Ovi ljudi koje je Isus poslao nisu se uopće pripremali za takva pitanja, pa ako ove stihove primijenimo na ondašnju lokalnu situaciju, nećemo s njima imati nikakvih problema.

 

Nažalost, ima mnogo ljudi koji ove stihove vole primjenjivati na sebe, pa tako ima propovjednika koji se uopće ne pripremaju za svoje propovijedi! Kada sam još bio student, jedan moj kolega, koji je imao čudne teorije o mnogim stvarima, vjerovao je da propovijedati treba bez ikakve priprave. Moj prijatelj i ja smo jedne večeri odlučili da ćemo otići poslušati tog našeg kolegu kako propovijeda. Bilo je bolno očito da se uopće nije pripremao za poruku. Dok smo se sva trojica vraćali kući, moj prijatelj, koji je imao još više "petlje" od mene, pitao je našeg kolegu: "Jesi li se pripremao za večerašnju poruku?"

 

"Naravno da nisam!"

 

"Pa, kako si onda došao do nje?"

 

"Dao mi ju je Božji Duh."

 

Moj prijatelju mu je na to odgovorio: "Mislim da za večerašnju poruku ne bi trebao kriviti Svetog Duha!"

 

Jedan moj drugi prijatelj, putovao je jednog nedjeljnog jutra vlakom u crkvu u kojoj je trebao propovijedati. Dok je čekao vlak, šetao je unaokolo držeći u ruci bilješke za svoju propovijed, ponavljajući poruku. Imao je na sebi dugački crni kaput. Najednom mu je prišao drugi čovjek, također odjeven u dugački crni kaput. Upitao ga je: "Jeste li vi propovjednik?"

 

"Da", odgovorio je moj prijatelj.

 

"Pa, što to radite?"

 

"Prolazim još jednom kroz svoje bilješke za propovijed koju ću održati ovog jutra."

 

"Zar mi želite reći da se vi pripremate za svoje propovijedi?"

 

"Naravno; vi to ne radite?"

 

"Ne, ja samo ustanem ujutro i pustim Svetom Duhu da progovori kroz mene."

 

"Dobro, pretpostavimo da vi tako ustanete ujutro, a Sveti Duh vam poruku ne da odmah. Što činite u tom slučaju?"

 

"O", rekao je, "to nije nikakav problem. Ja Mu dosađujem dok mi ne da poruku!"

 

Nažalost, danas ima mnogo ljudi koji postupaju na ovakav način, a kao opravdanje za ovakav stav navode ovu uputu koju je Gospodin dao svojim apostolima. Takav stav odraz je uistinu pogrešnog interpretiranja Božje riječi. Međutim, ako ove riječi smjestimo u njihov kontekst i vidimo ih u svjetlu lokalnih prilika onoga doba, značenje ovih riječi postaje nam savršeno jasno.


Isus nastavlja dalje:

 

Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. (Matej 10:21)

 

Kristov dolazak u svijet podijelio je ljude; on nije donio jedinstvo. Kada jedan član obitelji prihvati Krista, a drugi to ne učine, tada dolazi do podjele. Pavao je to uistinu dobro izrekao u 1. Korinćanima 1:18: "Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenima sila je Božja."

 

Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (Matej 10:22)

 

Ovo se odnosi na činjenicu da će Gospodin biti u mogućnosti sačuvati one koji su Njegovi tijekom trogodišnjeg razdoblja Njegovog službovanja. Jednako tako, Matej 24:13 znači da će Gospodin moći sačuvati one koji budu Njegovi tijekom razdoblja velikih nevolja, kao što ćemo to vidjeti kada dođemo do dvadeset i četvrtog poglavlja.

 

"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji." (Matej 10:23)

 

Zapazite dobro što je Isus ovdje rekao: "Nećete obići gradova izraelskih" - ne gradova svijeta, već Izraela - "dok ne dođe Sin Čovječji", što znači do onda dok se On ne očituje pred narodom. Nama je teško zamisliti da je naš Gospodin pokrio izraelski narod. U narodu je zbog Njega nastala prava podjela. Kada je Isus svoje učenike pitao: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?", oni su Mu dali nekoliko različitih odgovora. Svatko je imao svoje mišljenje o Njemu. I u današnje doba On je najkontroverznija Osoba koja je ikada živjela na licu zemlje.

 

 

NAČELA PREMA KOJIMA BI SVI ISUSOVI UČENICI TREBALI RAVNATI SVOJIM ŽIVOTIMA

 

Sada Gospodin Isus daje svojim ljudima opća uputstva. želim ponoviti kako su ovo velika načela koja vi i ja svakako možemo primijeniti na svoje živote, iako se ove riječi, kada tekst interpretiramo izravno, primjenjuju na dvanaestoricu apostola.

 

"Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. (Matej 10:24)

 

Moramo imati na umu da mi predstavljamo Gospodina Isusa Krista i da On dolazi na prvo mjesto u našim životima. Ako On nije na prvom mjestu, naći ćemo se u nevolji - mislim, naći ćemo se u nevolji kod Njega.

 

Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane?" (Matej 10:25)

 


Nemojte pretjerano brinuti oko toga što će ljudi reći o vama ili što već govore, ako ste vjerni Gospodinu Isusu. Oni nisu govorili pretjerano lijepe stvari niti o Gospodinu. Ako je sam Isus primio onakav tretman, Njegovi učenici ne bi trebali očekivati ništa bolje.

 

"Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. (Matej 10:26)

 

Dragi prijatelji, vaš će život jednog dana biti izvrnut naopačke i sve će biti poznato. Niti ja u tome neću biti izuzetak. Veliki Božji sud jednog će dana osvetiti vjernike i pogodit će one koji su ih progonili. Zbog toga bi vam bilo bolje da osim što pazite na vanjštinu vašega življenja, također pripazite na ono što se nalazi u vašoj nutrini.

 

Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.“ (Matej 10:27)

 

Ja sam oduvijek smatrao radio kao medij preko kojega je najbolje propovijedati evanđelje sa krovova kuća. Ako postavite dobru antenu na krov vaše kuće, biti ćete u mogućnosti primati signale čak i onih radio postaja koje emitiraju iz najvećih udaljenosti. To je način na koji mi danas možemo propovijedati sa krovova kuća, a ja sam mišljenja kako je taj način daleko najučinkovitiji.

 

"Ne bojte se onih koji ubijaju tijela, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više Onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Matej 10:28)

 

Drugim riječima, bojte se Boga.

 

Netko je Cromwella upitao zbog čega je on bio tako hrabar čovjek. Cromwell mu je odgovorio: "Naučio sam da kada se bojite Boga, tada se ne bojite nikakvog čovjeka."

 

"Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. (Matej 10:29)

 

Kako divan stih! Gospodin brine čak i o malenim vrapcima. Jeste li ikada promatrali vrapce. Ja sam bio u jednom hotelu i ondje je oko fontane bilo okupljeno doslovno na stotine vrabaca. Pomislio sam: "Nema niti jedne među ovim pticama, a da moj Gospodin o njoj ništa ne zna." Kako je divno sjetiti se toga!

 

A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. (Matej 10:30)

 

Bog vas ljubi. Gospodin Isus voli vas mnogo više nego što vas je voljela i vaša majka. Je li vam majka ikada prebrojila vlasi na glavi? Bog zna čak i taj broj!

 

Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca. (Matej 10:31)

 

Razmislite samo na trenutak o ovome. Ako Bog zna gdje se nalazi svaki vrabac, On svakako zna gdje se nalazimo vi i ja. Nikada nećete moći otići na mjesto na kojem On ne bi znao da se nalazite.

 

"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji    je na nebesima." (Matej 10:32 - 33)

 

Svima je razumski jasno da ako smo prihvatili Gospodina Isusa Krista kao našeg osobnog Spasitelja od grijeha, također ćemo to javno obznaniti ili kada god je to potrebno, javno ćemo svima o tome posvjedočiti. Stoga, izjava iz trideset i trećeg stiha prirodno slijedi onu prethodnu, kao što dan slijedi iza noći. Ovaj stih budi u meni želju da Ga nikada ne zaniječem, već da Ga uvijek priznajem pred ljudima. Bilo kako bilo, u nekim situacijama ne bih želio napraviti budalu od sebe, jer mi je također rečeno da ne bacam biserja pred svinje, to jest, postoje trenuci kada ne štujemo Njegovo ime upotrebljavajući ga u stanovitim krugovima ljudi. Svakako, ne želimo Ga nikada zanijekati, niti ćemo Ga ikada zanijekati.

 

"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir nego mač. (Matej 10:34)

 

To je stih s kojim svi pacifisti imaju poteškoća. Bilo kako bilo, tako dugo dok sva nepravda ne bude skršena i potisnuta, Kristova Osoba će uzrokovati Sotonino neprijateljstvo, i neizbježno će dolaziti do borbe.

 

Moja je želja da barem jedan djelić ovoga stiha dođe u Ujedinjene Narode i u razmišljanje nekih propovjednika koji idu unaokolo propovijedajući slobodoumne ideje. Krist nije došao kako bi prilikom svog prvog dolaska donio mir. Grijeh još uvijek vlada svijetom i čovjekovim srcem, i tako dugo dok je on prosipan na zemlji, Bog kaže da neće biti mira za pokvarenog čovjeka.

 

Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi." (Matej 10:35 - 36)

 

Pavao je istinu izraženu u ovome stihu proširio kada je rekao: "Uistinu, besjeda o križu je ludost onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja" (1. Korinćanima 1:18). U stvari, obitelji su bile podijeljene propovijedanjem evanđelja. Također, braća su se razdvajala. Postoji jedinstvo među vjernicima, a to jedinstvo čini podjelu sa nespašenim svijetom.

 

"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. (Matej 10:37)

 

Osim ako uistinu niste predali svoj život Kristu i platili cijenu, niste u mogućnosti pretjerano govoriti o predanju. Ja osobno ne hvališem se unaokolo time što sam nekakvi predani vjernik, jer nalazim da spadam u kategoriju Šimuna Petra. Međutim, hvala Bogu, On je vjeran. To je čudo i čitavoj ovoj stvari.

 

Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. (Matej 10:38)

 

Da sam Ga barem mogao čuti kako upotrebljava ovaj izraz "nije mene dostojan." Mnogi od nas nismo dostojni, što znači da nas On neće upotrijebiti, osim ako se stvarno ne predamo Njemu. Međutim, hvala Bogu, On nas neće izbaciti van.

 


Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." (Matej 10:39)

 

Isus stavlja u kontrast život kojeg provodimo ovdje u tijelu sa darom vječnog života kojeg primamo po vjeri u Isusa Krista. Moguće je da kada netko dođe Isusu Kristu, bude čak i ubijen zbog te svoje vjere. Ovo se još ne dešava u mnogim dijelovima zemlje, međutim, u nekim krajevima svijeta ljude ipak ubijaju zbog toga što su prihvatili Krista za svog osobnog Spasitelja. Čovjek koji izgubi svoj tjelesni život zbog Krista, primit će vječni život koji ga vodi u Kristovu prisutnost i to za čitavu vječnost. "Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina" (2. Korinćanima 5:8).

 

"Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima Onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." (Matej 10:40 - 42)

 

U Ivanu 15 Gospodin Isus razjašnjava nam ovaj odjeljak kada kaže da Ga je svijet mrzio, a također će mrziti i one koji su Njegovi. Ne bismo trebali biti ništa više popularni u svijetu nego što je bio popularan Gospodin Isus Krist. Mjera naše odanosti i vjernosti Njemu dana je u proročkoj i pravedničkoj plaći. Ako branite Gospodina Isusa kao proroka, primit ćete proročku plaću. Ako Ga prihvatite samo kao pravednika, primit ćete pravedničku plaću. Međutim, ako Ga priznajete kao Gospodina i Spasitelja, primit ćete punu plaću. Naš Gospodin jasno nam daje do znanja kako se plaća prima na temelju vjernosti.