dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12

 

TEMA:

 

Isusov sukob i konačni prekid sa vjerskim vođama.

 

Htio bih vam ponovno skrenuti pažnju na stanovito gibanje koje postoji u Matejevu evanđelju. Ako propustite zapaziti ga, propustili ste poruku koja je u ovoj knjizi Biblije sadržana. Matej se nije trudio dati nam biografski prikaz Isusova života, niti je događaje koji su ovdje zapisani bilježio kronološkim redoslijedom. On Isusa predstavlja kao Kralja - rodio se kao Kralj i dao je ljudima ono što mi danas nazivamo Propovijed na gori, a u stvari se radi o etičkim standardima koji će vladati u kraljevstvu - dao je ljudima Kraljev manifest. Pokazao je svima kako posjeduje snagu, što je dokazao brojnim čudima koja je učinio. Nakon toga razaslao je svoje učenike. Reakcija na sve ovo je bilo odbacivanje! Zatim je Kralj proglasio sud nad gradovima.

 

Ovdje na svjetlo dana izlazi sukob kojeg je Gospodin Isus imao sa vjerskim vođama onoga doba - poglavito sa farizejima. Očito je da su odnosi među njima u početku bili prijateljski, međutim, oni će sada raskinuti prijateljstvo s Njim oko pitanja o suboti.

 

Ovo pitanje oko subote vidjet ćemo kako se razmatra na dva mjesta: prvo vani u polju, a zatim unutra u sinagogi.

 

 

ISUS TVRDI DA JE ON GOSPODAR SUBOTE

 

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. (Matej 12:1)

 

U ovoj ćemo epizodi vidjeti kako Isus tvrdi da je On Gospodar subote. Međutim, prije nego što se upustimo u raspravu o suboti (koja bjesni sve do sada!), promotrimo malo razlog zbog kojeg su učenici počeli trgati klasje i jesti ga. Bila je to glad. Zašto su bili gladni? Zato što su slijedili Isusa. Sjećate se kako je Isus mladiću koji Ga je želio slijediti rekao: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio" (Matej 8:20). Isusovi učenici bili su gladni. Radi se o još jednom podsjetniku na siromaštvo u kojem je naš Gospodin djelovao. Vidjet ćemo Ga kako je branio postupak svojih učenika. Ovo je bio događaj kod kojeg je došlo do prekida sa vjerskim vođama.

 

Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." (Matej 12:2)

 

Farizeji su rekli Gospodinu Isusu: "Zašto ti ovo dopuštaš?"

 

On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci. (Matej 12:3)

 

Zapis o ovome nalazimo u 1. Samuelovoj 21:1 - 6. Događaj kojeg Gospodin ovdje spominje zbio se u vrijeme dok je David još bio odbačen i dok je na izraelskome prijestolju sjedio kralj Šaul. Gospodin Isus bio je odbačen kao Kralj; Njegova tvrdnja kako je On Mesija nije bila prihvaćena i prepoznata. Sada On brine o svojim ljudima - bez obzira na držanje subote. Jednako tako se i David pobrinuo za svoje ljude iako je to značilo da će prekršiti odredbe Mojsijeva zakona.

 

Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? (Matej 12:4, 5)

 

Svećenici su radili u subotnji dan.

 

A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! (Matej 12:6)

 

Gospodin Isus tvrdio je da je superiorniji nad najsvetijim središtem njihovog vjerskog života, a to je bio hram. Koliko je sezalo shvaćanje farizeja, Isus je bogohulio. Ne samo da je prekršio odredbe o suboti, već je i hulio.

 

I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili  ove nekrive. (Matej 12:7)

 

"Milosrđe mi je milo, a ne žrtva" je navođenje stiha zapisanog u Knjizi proroka Hošee 6:6. Naš je Gospodin branio svoje ljude govoreći kako nisu prekršili subotnji dan. Zašto?

 

Ta Sin Čovječji gospodar je subote!" (Matej 12:8)

 

Vjerujte mi, Isus je ovom svojom izjavom da je On Gospodar subote stavio ruku na najsvetiju svetkovinu. U očima farizeja, Isus nije mogao za sebe tvrditi da je nešto veće. Ova je izjava u njima rodila ogorčenost i mržnju.

 

Sada napuštamo polja na kojima je došlo do ove rasprave, i selimo se u sinagogu - međutim, još uvijek se bavimo ovim pitanjem oko subote.

 

Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu. (Matej 12:9)

 

Zapazite da je "došao u njihovu sinagogu" - ne našu, već njihovu. Nešto je slično rekao i u svezi sa hramom. Na početku se radilo o Božjem hramu, međutim, Isus je ipak na koncu rekao: "Evo, napuštena vam kuća" (Matej 23:38).

 

Kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom liječiti?" On im reče: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? (Matej 12:10, 11)

 

Jesu li farizeji namjerno "postavili" ondje čovjeka sa usahlom rukom kako bi Isusa uhvatili u klopku iscjeljivanja ovog čovjeka? Ako je tako, onda su time Isusovi neprijatelji priznali dvije vrlo važne stvari:

 

(1) Priznali su da Isus ima snagu liječiti bolesne. kao što smo vidjeli, Isusovi neprijatelji nikada nisu dovodili u pitanje Njegovu sposobnost činjenja čuda. Morate biti udaljeni dvije tisuće godina od onda, sjediti u nekakvoj knjižnici i raditi na svojoj doktorskoj disertaciji da biste doveli u pitanje Isusova čuda. Farizeji su otvoreno priznavali da Isus ima moć liječenja bolesnih. Zbog toga su i postavili ovog čovjeka sa usahlom rukom.

 

(2) Priznavali su da kada nekog bespomoćnog čovjeka postavite na Isusov put, tada On biva pokrenut sažaljenjem da ga izliječi, pa makar se to desilo i u subotu. Kakvo priznanje!

 

Njihovo pitanje o zakonitosti izlječenja u subotnji dan bilo je smišljeno kako bi Isusa stavili u klopku. Međutim, Isus je u klopku stavio svoje neprijatelje. Oni su zaključili kako bi ovca trebala biti spašena i u subotu - u stvari, Mojsijev Zakon je to i dopuštao.

 

A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro!" (Matej 12:12)

 

Ovo je srž čitave stvari: je li smio činiti dobro u subotnji dan? Bez obzira na to kakav je bio njihov odgovor -

 

Tada reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! (Matej 12:13)

 

Isus je ovoga čovjeka iscijelio u subotnji dan. Je li takvim svojim postupkom prekršio zakon? Koji je vaš odgovor na ovo pitanje? Moj odgovor je da Isus nije prekršio zakon.

 

 

FARIZEJU PLANIRAJU UBITI ISUSA

 

Ovime je učinjen prekid između vjerskih vođa i Isusa. Ovdje su oni čvrsto odlučili da Ga treba uništiti.

 

A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. (Matej 12:14)

 

Do ovog trenutka farizeji se prema Isusu bili prijateljski nastrojeni. Željeli su usmjeriti se prema Njegovoj zvijezdi i ići zajedno s Njime. Međutim, Gospodin je odbio ići s njima, pa su oni postali Njegovi neprijatelji. Do prekida je došlo zbog nesuglasica oko subotnjeg dana, pa je sukob izbio na svjetlost dana. Od ovog trenutka nadalje ovi psi goniči mržnje bili su na Isusovom tragu sve dok pod Njegovim križem konačno nisu mogli prekrižiti ruke - ondje je njihov posao bio dovršen. Već su sada počeli planirati kako će Ga ubiti, i oni bi Ga nesumnjivo ubili već tada, međutim, bojali su se što će na to reći gomila.

 

Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi. (Matej 12:15)

 

Djelovanje farizeja uzrokovalo je da se Isus privremeno povuče, a sve zbog toga što Njegov čas još nije došao. Oni neće položiti ruke na Njega dok ne dođe za to određeno vrijeme. U ovome stihu jako je zanimljivo zapaziti kako Isus iz ove gomile ljudi koja Ga je slijedila nije iscijelio samo nekolicinu - On ih je iscijelio sve. Ne možemo si niti zamisliti kakav je ovo utisak ostavilo na ljude onoga doba. Radilo se o nečemu u potpunosti zapanjujućem. Oni su Ga trebali ili prihvatiti ili odbaciti.

 

Isus je i dan danas izvorom najvećih polemika. Neprijatelji su Mu još uvijek za petama. Novi prljavi igrokazi i predstave i nove prljave knjige nastoje huliti na Njegovo ime. Vi možete biti ili Njegov prijatelj ili Njegov neprijatelj. On će vam biti ili Spasitelj ili Sudac. Nije moguće riješiti se Isusa Krista.

 

On je ozdravio mnoštvo -

 

I poprijeti im da ga ne prokazuju. (Matej 12:16)

 

Gospodin nije došao na ovu zemlju kako bi bio čudotvorac. On je došao predstaviti se kao Mesija. Kada je bio odbačen, nastavio je ići svojom cestom prema križu kako bi postao Spasiteljem svijeta. Čuda koja je činio uzrokovala su da Ga počne slijediti veliko mnoštvo ljudi, čime je bilo zakočeno napredovanje Njegove službe na način na koji je On to želio.

 

Da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; prepirati se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. (Matej 12:17 - 20)

 

"Trske stučene prelomiti neće" - ne, umjesto toga će zamotati tu "trsku" svakome tko Mu to dopusti. "Stijenja što tek tinja neće ugasiti" - ne, ako Ga netko nastavi odbacivati, jedva tinjajući stijenj postat će velikim ognjem suda. Gospodin ga ne želi gušiti zbog toga što čovjek ima slobodnu volju.

 

Ime njegovo nada je narodima! (Matej 12:21)

 

U današnje doba, dragi prijatelji, postoji sasvim jasno gibanje prema ispunjenju ne samo proročanstava općenito, već i prema ispunjenju proročanstava o poganima (u ovom tekstu "narodima" - op. prev.). Oni trebaju biti spašeni. To što je Isusov narod odbacio Njega kao Krista dovelo je do Njegove milosrdne ponude poganima. U Knjizi Djela apostolskih čitamo o tome kako je Gospodin odredio Pavla da bude apostol poganima:

 

da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima. (Djela 26:18)

 

 

 NEOPROSTIVI GRIJEH

 

Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori     i progleda. I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?“  (Matej 12:22, 23)

 

Drugim riječima: "Ovo je naš Mesija. Ima sve vjerodajnice koje su Mu za to potrebno." Ovo čudo koje je Isus učinio bilo je veličanstveno, jednako veliko kao i uskrsavanje mrtvih, ako ne i veće. Čuda koja su uslijedila dalje, iscjeljenja i istjerivanja demona, uvjerila su ljude da je On Sin Davidov, Mesija. Međutim, što su farizeji rekli?

 

A farizeji čuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom." (Matej 12:24)

 

Ovdje se radi o pitanju neoprostivog grijeha. Pratite ovo vrlo pažljivo.

 

A on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. (Matej 12:25 - 27)

 

Oni ne bi nikada rekli da njihovi ljudi izgone demone po Beelzebulu.

 

Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." (Matej 12:28)

 

"Došlo je k vama kraljevstvo Božje" po prisutnosti Mesije. Krist im je rekao: "Ja sam ovdje! Moja moć da izgonim demone je moja vjerodajnica."

 

"Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti. "Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." (Matej 12:29 - 32)

 

Ne postoji grijeh kojeg ste počinili jučer, a kojeg Gospodin ne bi htio oprostiti danas, jer je umro za sve grijehe. Sveti Duh došao je na ovaj svijet kako bi ljudskim srcima obznanio stvarnost spasenja po Kristu. Ako se opirete djelovanju Svetog Duha kada vam govori, tada, dragi prijatelji, naravno da nema oproštenja. Nema oproštenja jer ste odbacili spasenje o kojem vas je presvjedočio Sveti Duh. Kada je riječ o vašoj regeneraciji, i to je djelo Svetog Duha.

 

U Marku 3, Gospodin je istakao pitanje o neoprostivom grijehu govoreći kako taj grijeh djelovanje Svetog Duha pripisuje Sotoni i da je Krist učinio svoja čuda po Beelzebulu, a u stvari ih je učinio silom Božjega Duha. Vidite, oni su odbijali svjedočanstvo koje im je davao Krist, a odbijali su također i svjedočanstvo Svetog Duha.

 

U današnje doba taj grijeh nije moguće počiniti, jer ga je bilo moguće počiniti samo onda kada je Isus bio na zemlji. Ne postoji grijeh kojeg biste mogli počiniti, a za kojeg ne bi postojalo oproštenje. Naravno, ako se opirete Svetom Duhu, tada nema oproštenja, je je On taj koji donosi oproštenje. To je nalik čovjeku koji umire od opasne bolesti, a liječnik mu kaže kako za tu bolest postoji lijek. Čovjek odbija primiti lijek i umire, međutim, nije umro od bolesti već zbog toga što je odbio primiti lijek. Postoji lijek za bolest zvanu grijeh, a primjenjuje je Sveti Duh; međutim, ako se opirete tom lijeku, tada za vas više nema lijeka. To je jedini način na koji danas može postojati neoprostivi grijeh.

 

Gospodin im je dalje rekao:

 

Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! (Matej 12:34)

 

"Leglo gujinje" - možda se sjećate da je Ivan Krstitelj upotrijebio iste riječi za opis ovoga naroda.

 

Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. (Matej 12:35)

 

"Što se nalazi u izvoru srca, izići će kroz usta" rekao je netko. Ova Isusova prezirna denuncijacija vjerskih vođa otkriva da ih je On odbacio. Jesu li oni počinili neoprostivi grijeh? Barem je prekid s ovim neprijateljima konačan i rana nikada neće biti zacijeljena.

 

A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. (Matej 12:36)

 

"Bezrazložna riječ" označava huljenja i psovke.

 

Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi." (Matej 12:37)

 

Bit ćete "osuđeni" zbog toga što govorite ono što vam se nalazi u srcu.

 

 

PISMOZNANCI I FARIZEJI TRAŽE ZNAK

 

Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." (Matej 12:38)

 

Pismoznanci i farizeji još su mu jednom željeli lukavo pristupiti. Počeli su glumiti kao da se uklapaju u Njegov program tražeći od Njega znak. Uopće nisu imali namjeru vjerovati, ma kakav znak im Isus pokazao. Jedina namjera koju su imali bila je da Ga ulove u stupicu. Zapazite kako im je Gospodin odgovorio:

 


A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. (Matej 12:39)

 

Koji je to bio znak Jone proroka? Poslušajte Isusa -

 

Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. (Matej 12:40)

 

Gospodin je kategorički odbio dati im ikakvi znak već ih je uputio na dva događaja koji su se zbili u Starome zavjetu. Prvi od njih je zapis o proroku Joni. Jona je očito bio uskrsnut od mrtvih kada je bio u ribi. Bog ga je izveo iz tame i smrti u svjetlo i u život. Jonino iskustvo bilo je slika dolazećeg pokopa i uskrsnuća Isusa Krista.

 

Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! (Matej 12:41)

 

Ninivljani su prihvatili Jonu i njegovo propovijedanje nakon njegovog čudesnog izbavljenja iz riblje utrobe i na temelju toga su se pokajali. Postupci Izraela kao naroda dovode ga u znatno lošiji položaj zbog toga što nije prihvatio svoga Mesiju i što se nije pokajao.

 

Drugi događaj na kojeg je Isus uputio pismoznance i farizeje ticao se Salomona.

 

Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" (Matej 12:42)

 

Isus je bio veći od Jone i veći od Salomona. Kraljica Sabe čula je za Salomona i doputovala je s kraja zemlje samo da bi čula mudre riječi koje su izlazile iz usta ovoga čovjeka. Gospodin Isus došao je iz neba, međutim, oni Ga nisu željeli poslušati.

 

 

BEZVRIJEDNA REFORMACIJA

 

Nakon ovoga, Isus je izrekao jednu od svojih najdubljih i vrlo zadivljujućih usporedbi.

 

"A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! (Matej 12:43)

 

Čovjek ima nečistog duha i nečisti duh ga napusti. Čovjek misli da je u potpunosti očišćen. Što se dešava nakon toga?

 

Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. (Matej 12:44)

 

Drugim riječima, reformacija do kojeg je došlo nema nikakvu vrijednost. Dragi prijatelji, možete prekinuti činiti mnoge stvari, međutim, to vas neće učiniti kršćaninom. Kad bi svi ljudi u svijetu u ovom trenutku prestali griješiti, slijedeće minute ili slijedećeg dana ne bi bilo ništa više kršćana jer puko prekidanje sa grijehom ne stvara kršćane. Nije nam potrebna reformacija.

 


Tada ode i uze sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem." (Matej 12:45)

 

Jednaka situacija primjenjiva je i na nas danas. Najtvrđi ljudi na svijetu su nespašeni članovi crkve jer oni smatraju kako je sa njima sve u najboljem redu. Oni su sami poduzeli proces reformacije samih sebe - prazni su, pometeni i uređeni. Oni su nalik praznoj kući spremnoj za iznajmljivanje i sve što zli duhovi trebaju učiniti je useliti se. Đavao ih posjeduje, no, oni ne prepoznaju ovu činjenicu. Reformacija znači smrt i uništenje. Regeneracija znači život i slobodu.

 

Posljednji odjeljak ovog poglavlja još je zapanjujući i pripada onome što je prethodilo neposredno ranije. Postoji odnos koji je veći od onoga između majke i sina, pa čak i od onoga između krvne braće! Radi se o odnosu koji je ustanovljen s Bogom kroz Isusa Krista po vjeri u Njega.

 

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani da s njim govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! (Matej 12:46 - 49)

 

Gospodin ovdje izriče kako je najjači odnos danas onaj koji postoji između Krista i vjernika. Dragi prijatelji, ako ste vi djeca Božja i ako imate nespašenih članova obitelji, bliže ste Isusu Kristu nego što ste to onima koji su vam braća po krvi, uključujući i majku koja vas je rodila. U bližem ste srodstvu sa drugim vjernicima nego što ste to sa nespašenim članovima vlastite obitelji.

 

Ovo je veličanstveno! Isus ovdje govori o novom odnosu.

 

Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Matej 12:50)

 

Koja je to Očeva volja? Njegova je volja da poslušate Isusa Krista, da Ga prihvatite i da mu vjerujete.