dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 13:1-30


TEMA:


Prispodobe o kraljevstvu nebeskom pokazuju usmjerenje toga kraljevstva nakon što je Izrael odbačen i dok se Kralj ne vrati i ustanovi nebesko kraljevstvo na zemlji.


Kao što smo već rekli, evanđelje po Mateju je vjerojatno ključ za otvaranje čitave Biblije. Ono predstavlja otvorena vrata i za Stari i za Novi zavjet. Ako to vrijedi, tada je ovo trinaesto poglavlje ključ koji otključava Matejevo evanđelje. Zbog toga je ovo trinaesto poglavlje od izuzetne važnosti. U tom poglavlju ćemo bolje shvatiti kakvo je nebesko kraljevstvo nego što ćemo to pronaći na bilo kojem drugom mjestu. Ovaj odjeljak nazivamo Besjedom u prispodobama, i ono sačinjava jednu od tri glavne propovijedi ili besjede koje nalazimo u Matejevu evanđelju.


1. Propovijed na gori gleda na prošlost. Radi se o zakonu za zemlju.


2. Bijeda u prispodobama otkriva stanje koje vlada u nebeskom kraljevstvu tijekom sadašnjeg vremena.


3. Eshatološka besjeda na maslinskoj gori usmjerena je prema budućnosti, prema povratku Kralja i stvarima koje će se zbiti iza sadašnjeg doba.


Dopustite mi podsjetiti vas kako je naš Gospodin slijedio Ivana Krstitelja u propovijedanju poruke: "Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko." Osim toga, naš je Gospodin proglasio zakon koji vrijedi u tome kraljevstvu, poznatiji pod nazivom Propovijed na gori. Nakon toga je svima pokazao kako ima snagu i moć, nakon čega je razaslao svoje učenike s porukom o kraljevstvu. Ta je poruka bila dočekana s odbijanjem - Izrael je odbio i odbacio svoga Kralja. Zbog toga je naš Gospodin izrekao sud nad gradovima u kojima je učinio mnoga čudesa, a izrekao je i sud nad vjerskim vođama. Kada su oni od Njega tražili znak, rekao je da im neće biti dan niti jedan drugi znak osim znaka proroka Jone. Jona je bio znak uskrsnuća, i taj se znak trebao ispuniti u osobi Krista uskoro nakon ovoga događaja. Na koncu, uputio je vrlo osoban poziv svima: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."


Sada nam se nameće stanovito pitanje: Što će se desiti sa nebeskim kraljevstvom? Očito je da ga Isus neće ustanoviti na zemlji prigodom Njegovog prvog dolaska. Što će se onda desiti sa nebeskim kraljevstvom i razdoblju između Kristove patnje i slave? Besjedom u prispodobama, naš Gospodin objašnjava nam kakvi će uvjeti nebeskog kraljevstva na zemlji vladati tijekom ovoga razdoblja, a u tome se sa sedam ili osam usporedbi.


U nekim se zemljama ove usporedbe nazivaju i misterioznim usporedbama, a to je zbog toga što je u Božjoj riječi misterija nešto što je sakriveno ili tajno do određenog vremena, a nakon toga dotično postaje otkriveno. Crkva je misterija (prema ovoj definiciji) s obzirom da ona nije bila otkrivena u Starome zavjetu. Ona je bila otkrivena nakon Kristove smrti i uskrsnuća. U stvari, nije niti moglo biti crkve prije nego što je Krist umro i ponovno ustao. U Poslanici Efežanima 5:25 piše da je "Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju."



Važno je zapaziti da kraljevstvo nebesko nije sinonim za crkvu niti je crkva sinonim za kraljevstvo nebesko. Danas je kraljevstvo nebesko svo kršćanstvo (dio svijeta u kojem je kršćanska vjera pretežna mogli bismo nazvati kršćanstvom). Očito je da se crkva nalazi u kršćanstvu, međutim, ona ga ne sačinjava u potpunosti.


Ove misteriozne usporedbe pokazuju usmjerenje kraljevstva nakon što je ono bilo ponuđeno Izraelu i nakon što ga je Izrael odbacio. One otkrivaju što će se desiti u intervalu između odbacivanja Krista kao Kralja i Njegovog povratka na zemlju kao Kralja. Ovim prispodobama Gospodin pokriva cjelokupno razdoblje između Izraelovog odbacivanja Njega kao Kralja i Njegovog povratka na ovu zemlju kako bi na njoj uspostavio svoje Kraljevstvo. Ja osobno ove usporedbe smatram vrlo važnima.


Na samom početku ovoga poglavlja, zapazite kako su i sami Isusovi postupci izuzetno zanimljivi.


Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. (Matej 13:1, 2)


Uočite simboliku ovdje. "Onoga dana Isus iziđe iz kuće", što znači iz kuće Izraelove. "I sjede uz more" - more predstavlja poganske narode (simbol koji se upotrebljava i drugdje u Bibliji). Naš Gospodin ostavlja izraelski narod i okreće se svijetu. Sada će reći što će se dešavati u svijetu do trenutka kada se On ne vrati kao Kralj.


Ovaj čin predstavlja veliku promjenu do koje je došlo u metodi Njegova rada. Veliko mnoštvo se sabralo kako bi Ga slušalo, a On je ušao u lađu i počeo im govoriti dok su oni stajali na obali.



PRISPODOBA O SIJAČU


Iako je naš Gospodin izrekao nekoliko prispodoba u ovome poglavlju, dao nam je interpretaciju samo dvije od njih: usporedbe o sijaču i usporedbe o žitu i kukolju. Njegove su interpretacije vodilja u razumijevanje simbolike ostalih prispodoba. Na primjer, u ovoj prispodobi o sijaču, ptice predstavljaju Sotonu. Stoga kada dalje u nekoj usporedbi upotrebljava simboliku s pticama, tada možemo biti gotovo sigurni da nije mislio na nešto dobro. Moramo biti dosljedniji i slijediti Isusovu interpretaciju.


Prispodoba o sijaču je prva od misterioznih prispodoba i može se smatrati temeljem za sve ostale prispodobe.


I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati. (Matej 13:3)


Ja ću se malo požuriti i dati vam interpretaciju sijača našeg Gospodina. On će nam kasnije reći kako je sijač Sin Čovječji, a kako sjeme predstavlja Božju riječ.


I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." (Matej 13:4 - 8)

Sijanje sjemena bio je sasvim udomaćeni prizor u Palestini. Za pripremu zemljišta oni bi samo malo zagrebli zemlju vrlo jednostavnim raonikom. Ponekad ne bi učinili niti toliko. Tada bi izišli sijači i jednostavno bi bacali sjeme po zemlji. Čak i danas se u nekim krajevima naše zemlje može vidjeti da ljudi na taj način siju pretežno pšenicu i druge žitarice. Taj je prizor bio uobičajen i svi su s njime bili upoznati - naravno, mi danas upotrebljavamo strojeve za sjetvu, dok se u ono doba sijanje sjemena obavljalo ručno.


Kao što sam već napomenuo ranije, sijač predstavlja Gospodina Isusa - ovo učimo iz prispodobe o žitu i kukolju (stih 37). Gospodin Isus je Onaj koji sije sjeme, i ja sam mišljenja da je ovime definirana Njegova služba u svijetu u ovome dobu. On je bio Kralj, međutim, odložio je svoj kraljevski ogrtač, i danas obavlja posao poljoprivrednika koji sije sjeme - međutim, On je još uvijek Kralj.


Iz devetnaestoga stiha saznajemo kako sjeme predstavlja Božju riječ. Polje simbolizira svijet (stih 38). Svakako zapazite kako je polje simbol za svijet, a ne za crkvu. Mi ovdje govorimo o situaciji u svijetu. Ja smatram da slika izgleda na slijedeći način: ovdje imamo crkvu u svijetu, a izvana žive velika mnoštva ljudi koji još uvijek nisu prihvatili Krista. Božja riječ je predana jednom čovjeku, predana je drugom čovjeku, i predana je mnogima drugima. Jedan prihvaća ono što primi, dok drugi odbija prihvatiti. Naš je posao sijati sjeme, iako znamo da je činjenica takva da je svi neće prihvatiti.


Gospodin Isus upravlja ovim velikim poslom oko sijanja sjemena. Meni je dao maleni kutak u kojem ću raditi, i moj posao je sijanje sjemena. Želim kod ove stvari biti sasvim određen. Ovo je vrijeme koje je namijenjeno sijanju sjemena. Ne želim biti cjepidlaka, međutim, "žetva" nije slika koja pripada današnjici. Netko će možda ovdje postaviti pitanje: "Nije li Krist rekao: 'Molite dakle gospodara žetve'?" Rekao je, i pogledajmo zato taj stih još jednom:


Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: "žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." (Matej 9:36 - 38)


Ovaj se odjeljak pojavljuje neposredno prije nego što je Gospodin poslao svoje apostole izgubljenim ovcama doma Izraelova. Doba Zakona bližilo se kraju. Razdoblje žetve dolazi nakon što je sjeme bilo posijano. Približno tisuću petsto godina, pod Mojsijevima Zakonom, sjeme je bilo sijano. Nakon toga je došlo vrijeme žetve, novo doba, doba novog udešenja Božje providnosti. Na kraju jednog doba dolazi žetva, a na početku drugog doba dolazi sijanje sjemena. Ja bih, međutim, želio naglasiti kako je žetva na kraju nekog doba razdoblje suda. Ovu istinu vidjet ćemo u jednoj od prispodoba koje slijede.


Bilo kako bilo, mi smo u današnje doba zaduženi za sijanje sjemena Božje riječi. Ja se izuzetno radujem kada primim pismo od nekoga tko je preko radija slušao moje naučavanje Božje riječi. Neki slušaju oko godinu dana ili dulje dok sjeme konačno ne proklija i donese rod. Tako dugo dok sam na ovome svijetu moj je posao sijati sjeme, a isti posao pripada i na vas, dragi prijatelji.


Zapazite sada kamo sjeme pada. Ono pada na četiri vrste tla, a tri četvrtine sjemena ne raste, već umire. Ništa nije bilo pogrešno sa sjemenom, već je problem bio u tlu. Možete govoriti o izabranju ili predodređenju koliko vam drago, međutim, u ovoj usporedbi govori se mnogo o slobodnom i dragovoljnom odabiru. Uvjeti u kojima se nalazi tlo od presudnog su značenja dok govorimo o sjemenu.


Promotrimo sada interpretaciju našega Gospodina o vrstama tla na koje pada sjeme. U četvrtom stihu rekao je kako neko sjeme padne kraj puta, pa dođu ptice i pojedu ga. U devetnaestom stihu svojim je učenicima objasnio značenje ovih riječi.


Svakomu koji sluša riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. (Matej 13:19)


Ptice predstavljaju Zloga - đavao odnosi sjeme koje je posijano pokraj puta. To je nešto što bi svakoga tko odlazi u crkvu trebalo natjerati da preispita vlastito srce. Dragi prijatelji, nemojte ove riječi primjenjivati na čovjeka koji sjedi do vas - primijenite ih na same sebe! Netko je napisao zgodnu pjesmicu koja ide ovako:


Kada stigneš u nebo

Vjerojatno ćeš vidjeti

Mnoge za koje ćeš se

Začuditi da su ondje.


No ne budi iznenađen

I ne brini previše

Jer su i oni

Iznenađeni što te vide.


Sjeme koje je palo pokraj puta predstavlja članove crkve koji su kršćani samo na papiru. Oni su čuli Boju riječ, međutim, nisu je čuli ušima vjere. Riječ nije bila izmiješana s vjerom ili ako je i bila, onda se radilo o formalnoj intelektualnoj vjeri koja je samo klimala glavom. Drugim riječima, ljudima poput ovih, kršćanstvo je samo nešto sporedno. Pripadanje crkvi oni izjednačavaju pripadanju nekom klubu. Ovi ljudi su duboko zamrznuti. Ne samo da ih nalazimo u svojim crkvama, već su neki od njih otpali od crkve i pripadaju kultovima i raznim "izmima."


Drugu skupinu predstavlja kamenito tlo.


A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokleba. (Matej 13:20, 21)


Ovi ljudi kamenitog tla su drukčiji od ove prve skupine. Đavao je oduzeo sjeme onima koji su bili zasijani pokraj puta, međutim, tijelo je krivac kod ove skupine. Umjesto da budu duboko zamrznuti, oni se nalaze u pećnici - topli su, osjećajni, spremni na plač i duboko potaknuti. Ovo su ljudi koje nazivam "pjenušac" kršćanima. Oni pršte od energije. Tijekom bogoslužja stvaraju toliko buke kao i raketa prilikom lansiranja. Međutim, oni nikada ne ulaze u orbitu. Oni imaju mnogo energije i poleta tijekom posebnih sastanaka, međutim, nakon što sastanci završe, oni nalikuju dogorjelim svijećama.


Prije mnogo godina stajao sam u posljednjem vagonu vlaka. Netko je na tračnice bacio komad papira. Dok je naš vlak projurio pored njega, papir se digao u zrak, zalepršao na kratko, i nakon toga pao je natrag na tračnice i ondje ležao nepomično. Dok sam promatrao papir kako se gubi u daljini, pomislio sam: "To nalikuje mnogim tzv. kršćanima. Kada se održava neki senzacionalni skup, oni se stvarno zapale, međutim, nemaju pravog odnosa sa Kristom. Radi se samo o osjećajnom zanosu." Oni su ljudi koji predstavljaju kamenito tlo.


Treća skupina slušatelja nalik je trnovitom tlu.


Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. (Matej 13:22)


Kod ovih ljudi svijet uguši Božju riječ. Đavao je odnio one koji su posijani pokraj puta, a tijelo se pobrinulo za one zasijane na kamenitom tlu, međutim, svijet je ugušio Božju riječ ovoj skupini ljudi. Svjetovne brige nahrupile su na njih. Ponekad je to siromaštvo, a drugi put to su prijevarnosti bogatstva. Zanimljivo je kako ljudi s oba kraja društvene ljestvice - i oni izuzetno bogati, kao i oni izuzetno siromašni - su ljudi koje je najteže dohvatiti za Krista. Ja sam uvidio kako je jako mnogo ljudi koji su dopustili svjetovnim brigama da im uguše Božju riječ. Ove tri vrste tla ne predstavljaju tri različite vrste vjernika - oni uopće nisu vjernici! Oni su čuli riječ i samo su na papiru priznali da je prihvaćaju. Dragi prijatelji, svima bi nam bilo bolje da se preispitamo kako bismo vidjeli jesmo li ili nismo u vjeri.


Hvala Bogu, neko sjeme pada i na dobro tlo, a naš Gospodin dao nam je tumačenje ovih riječi.


Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." (Matej 13:23)


Ovo su slušatelji koji čuju riječ i razumiju je. Neki od njih ne donose previše roda - samo tridesetostruko, dok neki donose stostruki rod!


Mora postojati razumijevanje Božje riječi. Etiopski eunuh, sjećate se, čitao je Božju riječ, međutim, nije je razumio - iako ju je želio razumjeti. Tako je Božji Duh stavio Filipa na cestu kojom je ovaj išao kao autostopera. Etiopljanin ga je povezao, a Filip mu je zauzvrat dao kartu za ulazak u nebo. Objasnio mu je značenje Božje riječi - da je Onaj kojeg su vodili kao ovcu na klanje bio Gospodin Isus Krist, da je On bio izranjen zbog naših prijestupa i da je prilio krv zbog naših grijeha. Etiopljanin je povjerovao i prihvatio Ga.


Filip je bio sijao sjeme Božje riječi. Ovo je situacija tipa kraljevstvo - nebesko, a ona nam otkriva da Sijač, Gospodin Isus Krist, sije sjeme Božje riječi po svijetu i da je Sveti Duh primjenjuje na srca onih koji žele vjerovati.


Nakon što je naš Gospodin izrekao prispodobu o sijaču, dalje je izrekao nešto što je vrlo zanimljivo -


"Tko ima uši, neka čuje!" (Matej 13:9)


Pa, ako imamo one stvari sa strane naših glava, koje nazivamo ušima, nismo li u mogućnosti poslušati Ga? Jesmo, međutim, promotrite slijedeće pitanje i Gospodinov odgovor -


I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" (Matej 13:10)


Netko je rekao da je prispodoba zemaljska priča sa nebeskim značenjem. Dobra je to definicija. Međutim, riječ "prispodoba" dolazi od Grčke riječi parabole. Da biste nešto izmjerili, tada pokraj toga stavljate metar. Taj metar je prispodoba; ona je dana za svrhu mjerenja. Naš je Gospodin dao ove prispodobe u svrhu mjerenja nebeskih istina koje nam je izložio.


Zbog čega je to učinio?


On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. (Matej 13:11)


Ako neki čovjek želi upoznati Božju riječ, on je može upoznati. Onaj tko želi znati istinu, može je znati. Međutim, jednako tako, možete i začepiti svoje uši na te riječi. Postoji veliko mnoštvo tzv. širokoumnih ljudi, koji za sebe tvrde da su otvoreni za sve, međutim, oni zatvaraju svoje uši kada se izgovara Božja riječ. Ako je ne želite čuti, dragi prijatelji, tada je niti nećete čuti. Ne samo da je onda nećete čuti, već je nećete razumjeti niti kada je budete čuli. Morate imati onu vrstu uha koje želi čuti Božju riječ.


Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. (Matej 13:12)


Ako imate malo istine, a željeli biste je imati još više, tada će vam je Gospodin nadodati. Ako niste željni poznavati istinu, Gospodin će se pobrinuti da je niti ne dobijete. Vidite, Gospodin nikada neće zatvoriti svoja vrata onima koji žele slušati. Vrlo jasno nam je objasnio da je to Njegov razlog zbog kojeg je govorio u prispodobama. Oni koji ne žele slušati, uopće ih neće niti razumjeti.


Gospodin je svoje prispodobe izvlačio iz događaja i stvari iz svakodnevnog življenja, iz stvari koje su svakom čovjeku onoga doba bile na dohvat ruke. On im je iznosio velike duhovne istine i ilustrirao ih je stvarima koje su njima bile poznate i koje su mogli vidjeti. Netko je ovu istinu izrazio u stihovima -


Govorio je o travi, vjetru i kiši,

O smokvi i lijepom vremenu;

Užitak mu je bio

Spojiti zajedno nebo i zemlju.


Govorio je o ljiljanima, lozi i žitu,

O vrapcu i gavranu.

A Njegove riječi prirodne, a opet toliko mudre

Urezale su se u srca ljudi.


U prispodobi o sijaču vidimo situaciju koju bismo mogli nazvati situacija kraljevstvo - nebesko; to jest, ona pokazuje Božju vlast nad čitavom zemljom u tome što On poziva ljude k svome imenu. Bog danas svoj program sprovodi kroz crkvu, tijelo sačinjeno od pozvanih ljudi, od svih iskrenih vjernika. Stoga, danas imamo situaciju kraljevstvo - nebesko u tome što Bog sprovodi svoj plan dovođenja ljudi k spasonosnoj spoznaji o Isusu Kristu.



PRISPODOBA O ŽITU I KUKOLJU


Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. (Matej 13:24)


U ovoj prispodobi Gospodin nastavlja ondje gdje je stao u prispodobi o sijaču. Rekao nam je kako samo četvrtina posijanog sjemena padne na dobro tlo. Druge tri četvrtine nikada ne donesu rod jer ljudi koji su čuli Božju riječ nisu na nju i odgovorili. Drugim riječima, oni nisu bili spašeni. Od svih ljudi koji su čuli Božju riječ, samo ih je jedna četvrtina spašenih. Ako ćemo iskreno, ja sam uvidio u svojoj službi da je taj postotak još i manji. Ako samo jedan od deset onih koji su odgovorili na moj poziv za predanje života Kristu onaj pravi, tada smatram da je taj postotak vrlo dobar. Drugi ljudi koji se trude na tom području pričaju mi iste priče. Član ekipe jednog istaknutog evangelizatora rekao mi je kako se samo tri posto onih koji im se javljaju mogu smatrati pravim obraćenicima. Kao što možete vidjeti, postoci nam nisu pretjerano dobri, međutim, iskreno smo zahvalni Bogu za svaku osobu koja dođe Kristu. Nalazimo se u situaciji kraljevstvo - nebesko, gdje smo zaokupljeni širenjem Božje riječi.


Međutim, ovdje zapažamo i drugu stranu situacije kraljevstvo - nebesko koja se dešava u ovome svijetu. Radi se o slici čovjeka koji je na svojoj njivi posijao dobro sjeme -


Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. (Matej 13:25)


Zapazite tko je spavao. "Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj." Sjetimo se, sijač je Gospodin, a On nikada ne drijema niti ne spava. Sotona je neprijatelj, i on je taj koji sine kukolj među žito. Kukolj je lažna nauka. Danas postoji dosta takvog sijanja.


Kad usjev izraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. (Matej 13:26)


Dok žito i kukolj počnu rasti zajedno, teško ih je razlikovati. Ako ćemo iskreno, mnogi kultovi i izmi također na početku zvuče jako dobro. Ne možete ih razlikovati od one prave stvari sve dok ne dođete do dvanaeste ili trinaeste pouke. To su pouke u kojima oni uvode svoje lažne nauke. Netko mi je jednom rekao: "Ne biste smjeli kritizirati gospodina Tog - i - Tog. Ja sam ga slušao, i on je propovijedao evanđelje." Pa, on propovijeda evanđelje s vremena na vrijeme. Međutim, problem je u drugim stvarima koje često izgovara. Vidite, on sije kukolj među žito.


Sada ćemo vidjeti da sijač zna tko je odgovoran za to što se među žitom pojavio i kukolj -


Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" (Matej 13:27 - 30)


Vrlo je važno vidjeti ovu sliku i ispravno je protumačiti. Naš je Gospodin rekao: "Nemojte se truditi čupati kukolj. Neka oboje raste zajedno, pa kada izrastu, tada ćete moći razlikovati žito od kukolja."


Netko mi je pristupio i pitao me: "Što mislite, postaje li svijet bolji?" Odgovorio sam mu da mislim da postaje bolji. Netko drugi postavio mi je slično pitanje: "Što mislite, postaje li svijet lošiji?" Rekao sam mu kako mislim da svijet uistinu postaje lošiji. Treći čovjek, koji je čuo oba moja odgovora, rekao mi je: "Pa što to pokušavaš učiniti - biti na strani pobjednika ili ostati neutralan? Nije tvoj stil da se trudiš svakome udovoljiti." Točno! Međutim, u stvari su obojica bili u pravu. Raste i žito i kukolj. Svijet postaje boljim - žito napreduje. Nikada nije bilo toliko poučavanja iz Biblije kao što je to danas slučaj. Ja sam zahvalan Bogu na tome. Ima dosta predivnih Božjih svetih ljudi koji vole Njegovu riječ i koji bi umrli braneći je. To žito raste, dragi moji prijatelji!


Bilo kako bilo, svijet se također i pogoršava. Ima dosta kukolja koji jednako tako raste. Dugo godina bavio sam se pastorskom službom. Kada sam započeo sa svojim radom, upao sam u određenu denominaciju sa idejom da je počistim. Ja sam bio taj kojeg su na koncu počistili. Shvatio sam da ne mogu počistiti svoju denominaciju. Bio sam zahvalan što sam iz ovog odjeljka i odjeljaka koji su s njim povezani shvatio da je moj posao propovijedati Božju riječ. Ja se više ne trudim čupati kukolj, jer sam shvatio da čupajući kukolj s njim iščupam i pokoje žito. Sada sam, međutim, shvatio kako moj posao nije čupanje kukolja nego sijanje sjemena žita. Sijanje Božje riječi je moja odgovornost.


U ovome svijetu rastu zajedno žito i kukolj. Ovo je situacija kraljevstvo - nebesko u kršćanstvu tijekom ovog razdoblja između Kristovog odbacivanja od strane izraelskoga naroda i Njegovog povratka kako bi ustanovio svoje kraljevstvo na zemlji. Ovo nije slika Kristove crkve. Reći ćete mi: "Pa, to je svakako slika organizirane crkve." To je istina, međutim, organizirana crkva nije Njegova crkva. Njegova crkva sačinjena je od nevidljivog broja svetih. Kada kažem "nevidljivih", pod time mislim da nisu podložni nekakvoj organizaciji. (U stvari, ne dopada mi se pojam "nevidljiv" jer sam shvatio da mnogo svetih misli kako zbog toga moraju biti nevidljivi nedjeljom uvečer i tijekom sastanaka u tjednu. Oni su, zapravo, nevidljivi vrlo često.) Prava crkva sačinjena je od pravih vjernika bez obzira kojoj oni denominaciji pripadali. Pravi vjernici su oni koji su se pouzdali u Krista kao svog osobnog Spasitelja, koji u Njemu nalaze svoj odmor i koji ljube Njegovu riječ - to je pravi test provjere. Nemojte se previše uzbuđivati što žito i kukolj rastu zajedno. Jednog dana Gospodin će srpom odijeliti žito od kukolja. Zahvalan sam što to nije moj posao, jer bih ja, bojim se, zajedno sa kukoljem iščupao i nešto žita.