dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 13 : 31-58

 

 

 PRISPODOBA O GORUŠIČINOM ZRNU

 

Ova prispodoba predstavlja nam drukčiju vrstu sjemena.

 

I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." (Matej 13:31, 32)

 

Gorušičino drvo teško bi moglo biti simbolom crkve ili svakog pojedinog vjernika. Obično se vjernike opisuje drvom koje donosi plodove. Gorušica je začin i nema nikakvu vrijednost kao hrana. Ono nije pšenična klica puna vitamina; dobra je samo u hot - dogu ili hamburgeru. Gorušica nije hrana od koje biste mogli živjeti.

 

Gorušičino sjeme ne izrasta u gorostasni hrast kao što je to slučaj kod žira. Radi se o grmu koji najbolje uspijeva u pustinjskim predjelima.

 

Gorušičino zrno je "najmanje od svega sjemenja." Prije nekoliko godina jedan je liberalni propovjednik otkrio kako gorušičino zrno nije najmanje od svega sjemenja. Mislio je da je time pronašao pogrešku u Bibliji. Što je naš Gospodin mislio kada je rekao: "najmanje od svega sjemenja"? Bila je najmanja od svega sjemenja što su ga ljudi koji su Ga slušali poznavali. Moje je shvaćanje da je ono najmanje od svega sjemenja u porodici kojoj gorušica pripada. radi se o malenom sjemenu.

 

"Ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." Ovo maleno sjeme koje je trebalo postati biljkom, izraslo je preko svake granice i sada je dovoljno veliko da se ptice gnijezde u njegovim granama.

 

Ova prispodoba govori o izvanjskom rastu Kršćanstva, kao što prispodoba o kvascu govori o unutarnjem stanju kršćanstva. Crkva nije obratila svijet, međutim, imala je veliki utjecaj na svijet. Svako mjesto na koje je kršćanstvo došlo, moglo bi se nazvati Kršćanstvom.

 

Ovom prispodobom otkrivamo koliki je izvanjski rast organizirane crkve. Crkva i svijet postali su strašno izmiješani. Došlo je do prave integracije ljudi u crkvi i ljudi u svijetu. U današnje doba, oni žive i ponašaju se vrlo slično. Kršćani bi trebali biti sol svijetu, a ne gorušica!

 

"Dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." Prije mnogo godina slušao sam još jednog liberalnog propovjednika kako je tumačio da su ptice u stvari pripadnici drugih denominacija. Govorio je o baptističkim pticama, prezbiterijanskim pticama, metodističkim pticama  svim ostalim crkvenim skupinama kao o pticama. To je, naravno, u suprotnosti sa tumačenjem ptica kojega je naš Gospodin dao kod prve prispodobe. Možemo biti sigurni da ptice u prispodobama koje sačinjavaju ovu besjedu ne predstavljaju ništa dobro, već, umjesto toga, predstavljaju zlo. Ptice su bile te koje su odnijele sjeme koje je palo pored puta. Naš je Gospodin rekao kako one predstavljaju neprijatelja, a to je Sotona. Bojim se da je Kršćanstvo danas gorušičino drvo koje je prepuno prljavih ptica!

 

 

PRISPODOBA O KVASCU

 

Prispodoba o kvascu je ključna prispodoba ovoga poglavlja. Pokušat ću vam pomoći u shvaćanju njegove važnosti. Kao prvo, Matejevo je evanđelje ključna knjiga u Bibliji. Kao drugo, trinaesto poglavlje je ključno poglavlje u Matejevu evanđelju. Kao treće, trideset i treći stih je ključni stih ovog trinaestog poglavlja. Tako je ono što imamo ovdje u stvari ključni stih Biblije!

 

Sada zapazite vrlo važno učenje koje nalazimo u ovome stihu -

 

I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne ukisne." (Matej 13:33)

 

"Kraljevstvo je nebesko slično kvascu" - međutim, nemojte se zaustaviti ovdje - "koji uzme žena te ga pomiješa sa tri mjere brašna." Što predstavlja kvasac? Ima onih koji kvasac tumače kao evanđelje, međutim, trebali bi se potruditi oko boljeg objašnjenja. Nigdje kvasac nije upotrijebljen kao načelo dobra; uvijek ga se upotrebljava za opisivanje načela zla. Riječ kvasac pojavljuje se u Bibliji devedeset i osam puta - oko 75 puta u SZ i oko 23 puta u NZ - i uvijek ga se upotrebljava u lošem značenju. Poznati naučenjak Dr. Lightfoot rekao je kako rabinski pisci uvijek upotrebljavaju kvasac kao simbol zla. U Starome zavjetu bilo je zabranjeno upotrebljavati ga u žrtvama koje su se prinosile Bogu. U Novome zavjetu naš je Gospodin upozorio da se čuvamo farizejskog i saducejskog kvasca (Matej 16:6). Apostol Pavao govorio je o kvascu zloće i pokvarenosti (1. Korinćanima 5:8). Simboli u Bibliji nikada nisu u suprotnosti sami sebi, pa tako možemo biti sigurni kako kvasac nije upotrijebljen u dobrome smislu ovdje u Mateju 13. Kvasac nije evanđelje.

 

Evanđelje je predstavljeno sa tri mjere brašna. Kako to znamo? Znamo po tome što se brašno pravi od žita, a naš nam je Gospodin već rekao u prispodobi o sijaču kako sjeme predstavlja Božju riječ.

 

Zapamtite kako je ova prispodoba slika onoga što se dešava sa Božjom riječi ovdje na zemlji tijekom razdoblja koje traje od Kristova odbacivanja od strane izraelskog naroda i Njegovog proslavljanja kada će se vratiti uspostaviti svoje kraljevstvo. Zapazite što se dešava sa Božjom riječi koja je predstavljena brašnom. Žena dolazi - nadam se da ćete mi vi žene oprostiti što ovo ističem - i kada se žena upotrebljava u doktrinalnom smislu u Bibliji, ona je uvijek upotrjebljena kao načelo zla. Ona uzima kvasac i sakriva ga u brašno. Ako kvasac predstavlja evanđelje, zašto bi ga onda ona sakrivala? Evanđelje bi trebalo izvikivati sa krovova i objavljivati do krajeva zemlje. Očito je, kvasac je načelo zla, i žena ga stavlja u brašno, koje predstavlja evanđelje, Božju riječ.

 

Svjedoci smo ove stvarnosti i u današnje doba. Ne postoji niti jedan kult ili izam koji bi negirao Bibliju. Nalazim da čak i oni koji štuju đavla, štovatelji demona, upotrebljavaju Bibliju. La_ni učitelji svih profila stavljaju kvasac u brašno, Božju riječ.

 

Što kvasac čini? Kvasac je tvar koja se upotrebljava kako bi dovela do fermentacije. Kada ga se stavi u tijesto za kruh, čini da se tijesto digne. Također, čini ga ukusnim. To je razlog zbog kojeg mnogi ljudi nalaze veliko zadovoljstvo u nekim kultovima. Beskvasni kruh je bljutav, barem kada znamo kakav okus ima normalni kruh. malo kvasca uistinu pomaže. Ja sam odrastao na selu i moja je majka običavala praviti ukusne kolačiće. Ona bi stavila kvasac u tijesto i onda bi posudu sa takvim tijestom stavila na toplo mjesto kako bi se ono diglo. Ako bih dotrčao u kuhinju, ona bi me smirivala, jer nije željela da kolačići padnu na pod. Kada su se digli do određene visine, ona bi zaustavila proces fermentacije stavljajući ih u pećnicu. Jeste li ikada vidjeli kako tijesto izgleda kada ga ostavite da se diže predugo? Dobivate posudu punu pokvarenog tijesta - nešto što nikako ne biste poželjeli pojesti. Kvasac predstavlja načelo zla.

 

Ova prispodoba uči kako ulazak la_ne nauke u crkvu u konačnici vodi u potpuno otpadništvo od Boga - "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne ukisne." Gospodin Isus Krist rekao je: "Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (Luka 18:8b). Iz načina na koji je pitanje postavljeno u Grčkom izvorniku, očito je da zahtijeva negativni odgovor. Drugim riječima, Isus je rekao da kada se vrati na zemlju, biti će to u trenutku kada svi budu u odmetništvu od Boga. Apostol Pavao, pišući mladiću koji se pripremao za službu, upozorava kako će doći vrijeme kada ljudi ne budu više mogli podnositi zdrave nauke (2. Timoteju 4:3). Konačno i potpuno odmetništvo crkve od Boga, predstavljeno je crkvom u Laodiceji (Otkrivenje 3:14 - 19).

 

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba. Da se ispuni sve što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. (Matej 13:34, 35)

 

"Iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta" - zapamtite dobro ovu izjavu. Naš nam je Gospodin dao potpuno novu izjavu. Stvari koje nam otkriva sada u prispodobama, na taj način nisu bile otkrivene u Starome zavjetu.

 

Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." (Matej 13:36)

 

Isus je mnoštvo poslao kućama i oko sebe je okupio svoje učenike. Objasnit će im prispodobu o žitu i kukolju. Mi smo je već proučili, međutim, poslušajmo tumačenje kakvo je izneseno u Bibliji.

 

On odgovori: "Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.  Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. (Matej 13:37 - 40)

 

Ovo je prava slika stanja u Kršćanstvu današnjega vremena. Moj Gospodin nikada nije pogriješio u svojim predviđanjima. Ove su se riječi ispunile u potpunosti.

 

Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike. (Matej 13:41)

 

Vidite, tijekom tisućljetnog kraljevstva će zlo prikazivati svoje odvratno lice, međutim, ono će biti istrijebljeno.

 

I bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka čuje!" (Matej 13:42, 43)

 

Ove oštre riječi u Bibliji dolaze od našeg nježnog Gospodina.

 

Posljednje tri prispodobe, neuobičajene za ono doba, bave se određenim aspektima nebeskog kraljevstva kakvo je ono danas.

 

 

PRISPODOBA O BLAGU SAKRIVENOM U POLJU

 

"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." (Matej 13:44)

 

"Blago" je Izrael. "Polje" je svijet. "Čovjek" je Sin Čovječji koji je dao samoga sebe kako izbavio izraelski narod. Nije grešnik onaj koji kupuje evanđelje, jer evanđelje nije sakriveno u polju. Izrael je, međutim, stvarno zakopan u svijetu. Netko je rekao: "Pa, oni su sada narod." Oni jesu, međutim, nepobitno je da također imaju i borbi. Oni neće moći uživati u svojoj zemlji dok je ne prime od Gospodina Isusa Krista.

 

Bio sam jako zainteresiran pročitati novine koje su došle iz Izraela, a koje su izvještavale o konvenciji stanovitih naučenjaka. Na fotografiji sam zapazio kako je iznad podija stajao veliki natpis na hebrejskom i engleskom, koji je glasio: ZNANOST ĆE DONIJETI MIR OVOJ ZEMLJI. Htio bih vam reći, dragi prijatelji, kako znanost neće donijeti mir Izraelu, jednako kao što ga neće donijeti niti jednoj drugoj zemlji. To je sposoban učiniti jedino Knez mira.

 

U stvari, Izrael je zakopan diljem svijeta. Najveća populacija Židova nije u Izraelu, već u New Yorku. Židovski narod raspršen je diljem svijeta. Bog, međutim, još nije završio s Izraelom kao narodom. Apostol Pavao napisao je:

 

Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tu_i Bogu na Izraela. (Rimljanima 11:1 - 2)

 

Pavao je vjerovao kako Bog još nije završio sa Izraelom. Prorok Zaharija, jedan od posljednjih pisaca u Starome zavjetu, napisao je kako će Izraelu osvanuti novi dan:

 

A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. (Zaharija 12:10)

 


Prorok Jeremija u mnogim odjeljcima govori o ponovnom okupljanju izraelskoga naroda i o tome kako će ih Bog odvesti u njihovu zemlju. To vrijeme još uvijek se nalazi u budućnosti. Kada ih Bog ponovno okupi, to će se desiti pomoću tako velikih čuda da će oni zaboraviti na svoje čudesno izbavljenje iz Egipta, koje se proslavlja dulje od bilo kojeg vjerskog blagdana. Bog još uvijek nije završio sa izraelskim narodom, a ovaj odjeljak vrlo jasno govori o toj činjenici. Izrael je blago sakriveno u polju, a Krist je Onaj koji "sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." U stvari, On je dao samoga sebe kako otkupio narod. Naš ih je Gospodin kupio svojom krvi. Jednako je tako kupio i vaše i moje spasenje. Prorok Zaharija govori o očišćenju koje će se desiti prilikom Kristovog povratka na ovu zemlju:

 

U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće. (Zaharija 13:1)

 

 

PRISPODOBA O SKUPOCJENOM BISERU

 

"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." (Matej 13:45, 46)

 

Popularno tumačenje ove prispodobe tvrdi kako je trgovac grešnik, a dragocjeni biser je Krist. Grešnik prodaje sve što ima kako bi mogao imati Krista. U jednoj pjesmi kaže se:

 

Našao sam dragocjeni biser

Stog srce moje radosno pjeva.

Pjevat' moram, jer Krist je moj

On će primiti moju pjesmu.

 

Ja ne mogu prihvatiti ovakvo tumačenje i ja sam ga odbacio kao nešto nad čime nije vrijedno gubiti vrijeme. Kao prvo, tko je taj tko traga za lijepim biserjem? Jesu li grešnici u potrazi za spasenjem? U Mojoj Bibliji to ne piše, niti to moje iskustvo potvrđuje. Grešnici uopće nisu u potrazi za spasenjem. Trgovac nije grešnik, jer on nema ništa čime bi platio. On uopće ne tra_i Krista, a kad bi Ga tražio, kako bi Ga mogao kupiti? Trgovac prodaje sve što posjeduje - kako grešnik može prodati sve što ima kada je mrtav u prijestupima i grijesima (Efežanima 2:1)? Osim toga, Biblija je sasvim jasna da Krist i spasenje nisu na prodaju. Spasenje je poklon -

 

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Ivan 3:16)

 

Bog je tako ljubio da je dao. U Rimljanima 6:23 rečeno nam je da je "dar Božji život vječni u Isusu Kristu, Gospodinu našem."

 

Ispravno tumačenje ove usporedbe otkriva nam Krista kao trgovca. On je napustio svoj nebeski dom i došao je na ovu zemlju kako bi pronašao biser velike vrijednosti. On je pronašao izgubljene grešnike i umro je za njih prolivši svoju skupocjenu krv. On je prodao sve što je imao kako bi nas kupio i otkupio za Boga. Pavao je ovome poučio Korinćane:

 

Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. (2. Korinćanima 8:9)


On nas iskupljuje za Boga - On nas je kupio.

 

Promotrimo sada na trenutak biser. Biser predstavlja crkvu. Biser nije kamen poput dijamanta. Njega tvori živi organizam. Zrnce pijeska ili druge strane tvari upada u nutrinu morskog stvorenja. Ono ga ozljeđuje i oštećuje. Odgovor organizma na ovo je stvaranje izlučevine koja se obavija oko strane tvari. Ta se tekućina obavija oko predmeta dok se ne stvori biser - ne stvara se niti rubin niti dijamant, već predivni bijeli biser. Biser nije poput drugog dragog kamenja. Neda ga se rezati kako bi se povećala ili unaprijedila njegova ljepota. Kad bi se to učinilo, onda bi ga uništili.

 

Izraelci nisu nikada smatrali biser pretjerano vrijednim. Nekoliko Biblijskih stihova prenose nam ovaj dojam. Na primjer u Jobu 28:18 bisere se stavlja u kategoriju sa koraljima. Iako se bisere nije smatralo vrijednima među Izraelcima, oni su bili na visokoj cijeni među poganima. Kada je Krist upotrijebio sliku lijepog bisera, uvjeren sam da su se Njegovi učenici pitali zašto je to učinio. Orijentalni narodi su biseru pridavali simbolično značenje nevinosti i čistoće, pa je tako pristajao samo kraljevima i moćnicima.

 

Imajući ovu spoznaju u svojim mislima, promotrimo ponovno prispodobu.

 

Krist je došao na ovaj svijet kao trgovac. Vidio je čovjeka u grijehu, uzeo je njegov grijeh i ponio ih na svom tijelu. Naši grijesi bili su nametnuti Njemu - to je bila ona strana tvar. On je bio učinjen grijehom za nas. Kao što je to netko izrazio: "Ja sam u Kristovo tijelo ušao kroz ranu od koplja." "Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe..." (Izaija 53:5).

 

Zapazite Kristov odgovor na grešnike. On nas zaogrće vlastitom pravednošću. Pokriva nas svojim vlastitim bijelim plaštem pravednosti. "Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu..." (Efežanima 2:10a). Krist nas vidi ne onakvima kakvi smo sada, već onakvima kakvi ćemo jednog dana biti dovedeni Njemu. "Te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane" (Efežanima 5:27). Krist je prodao sve što je imao kako bi mogao kupiti crkvu.

 

Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što će biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. (1. Ivanova 3:2)

 

Kada dođemo do posljednje knjige u Bibliji, Knjige Otkrivenja, nalazimo opis Novoga Jeruzalema, budućeg doma crkve. Zapazite znak na izvanjskoj strani grada - vrata su načinjena od bisera! Ovo nije slučajno, dragi prijatelji, već je to isplanirano na ovaj način prema Kristovoj zamisli. On je trgovac koji "pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

 

 

 PRISPODOBA O MREŽI BAČENOJ U MORE

 

"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobro u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih. (Matej 13:47 - 49)

 


"Tako će biti na svršetku svijeta" - riječ "svijet", u Grčkom izvorniku aion, što znači "vrijeme" ili "doba." Biblija ne naučava o kraju ovoga svijeta. Istina je da vremena jednom više neće biti, međutim, onda započinje vječnost i što se tiče mene ja ne mogu reći u čemu je razlika (nisam sreo još nikoga tko bi to mogao). Kraj doba jednostavno označava vrijeme kada će Krist doći uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji.

 

I baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi." (Matej 13:50)

 

Naš Gospodin u ovom odjeljku sasvim jasno ističe kako je strašno biti izgubljen.

 

Ja sam bio jako zainteresiran za čitanje znanstvenih radova koje su napisali ljudi koji su predstavljali stanovite znanstvene dokaze s različitih područja znanosti, a čime su željeli dokazati kako znanost nije sigurna u mnoge stvari. Na primjer, nisu bili točno sigurni što može učiniti atomska eksplozija. Nisu bili sigurni kakve bi posljedice mogao imati bakteriološki rat. Nisu bili sigurni kakve posljedice ima tableta za sprečavanje začeća. Bile su spomenute mnoge druge stvari. Nakon svega ovoga, jedan od znanstvenika je rekao: "To je poput pitanja o vječnosti. Ne možete znati postoji li nebo ili pakao, međutim, pobrinite se da idete u nebo, jer ako ste nekim slučajem u krivu, s vama će sve biti dobro. No, ako jeste u krivu, stvari će svakako biti loše." Naš Gospodin sasvim jasno je rekao kako će stvari uistinu biti loše.

 

U današnje se doba smatra sofisticiranim ako je netko blag i umiljat. Svakako vas nitko neće smatrati čudakom ako kažete da ne postoji pakao. Međutim, dragi prijatelji, u stvarnosti vi o tome nemate pojma, zar ne? Možete reći: "Pa, ne znate niti vi." Ja znam što piše u ovoj Knjizi. S obzirom da je Biblija bila jako točna u onome što je do sad predvidjela, i s obzirom na to da sam ja provjerio istinitost njenih tvrdnji u svom životu, ja uzimam zdravo za gotovo da je točan i opis pakla kojeg u njoj nalazim. Ja prema toj premisi temeljim čitavi svoj život - a radi se o više nego pukoj premisi.

 

Da vam netko kaže da će olujni vjetar udariti u vaš grad, što biste učinili? Nakon što ste primili informaciju, netko drugi može doći i reći vam: "O, upozoravali su i prije deset godina da će doći olujni vjetar, no, nije bilo nikakvog vjetra." Mislim da biste rekli: "Pa, možda su pogriješili prije deset godina, međutim, sada bi mogli biti u pravu. Stoga, mislim da ću otići u sklonište." Bili biste luđak kada ne biste tako postupili. Što reći za čovjeka koji odbija Kristovo upozorenje o paklu? Takav čovjek kaže: "Voljan sam riskirati." Bilo bi šteta kad bi bio u krivu. Naš Gospodin Isus sasvim je jasno rekao: "Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i skrgut zubi."

 

 

 PRISPODOBA O DOMAĆINU

 

Neki ljudi ovaj stih nazivaju prispodobom, a drugi ne. Svejedno, sadržaj ovog stiha nosi vrlo važnu poruku za nas.

 

A on će im: "Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro.“ (Matej 13:52)

 

Radi se o vrlo osobnom stihu, a posebno za nas koji naučavamo i propovijedamo Bo_ju riječ. Ja moram iznositi i staro i novo. Neki ljudi mi govore: "Čuo sam sve ovo već ranije." Naravno da su čuli. Međutim, moj je posao iznositi ono staro, jednako kao što moram predstaviti i neke nove misli.

 

ISUS SE VRAĆA U SVOJU ZEMLJU I BIVA ODBAČEN

 

Nakon što je ljude poučio ovim prispodobama, Gospodin Isus je otišao i uputio se prema Nazaretu, svome rodnom gradu.

 

I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? (Matej 13:54)

 

Htio bih vam ponovno skrenuti pa_nju na činjenicu da u Kristovo doba nitko nije dovodio u pitanje Njegovu moć činjenja čuda. Pitanje koje ih je mučilo bilo je ovo: "Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?" Otkuda je primio mudrost i kako može činiti ovakva silna djela?

 

Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?  (Matej 13:55)

 

"Nije li ovo drvodjeljin sin?" To je bilo ono što ih je zbunjivalo. Oni nisu prepoznavali tko je On u stvari bio. Njima je On bio samo sin drvodjelje. To je sve što je Isus nekim ljudima i dan danas. Oni misle da je On bio veliki učitelj, veliki čovjek, predivna osoba, međutim, njima je On bio samo drvodjeljin sin.

 

I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?" (Matej 13:56)

 

Očito je da je Gospodin Isus imao braće i sestara - naravno, oni su Mu bili polubraća i polusestre, mlađi od Njega i rođeni od Marije i Josipa. Oni sve do nakon uskrsnuća nisu razumjeli da je On Božji Sin.

 

I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.“ (Matej 13:57)

 

Vidite, Njegovi sugrađani toliko su poznavali Njega i Njegovu obitelj da se "sablažnjavahu o Njega." To jest, bili su uvrijeđeni Njime. Pretpostavljam da su govorili: "Poznajemo mu obitelj. Odrastao je među nama. Otkud mu ono što naučava?"

 

I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere. (Matej 13:58)

 

Ovo je veličanstveno otkrivenje. Zapazite što je ograničavalo Božju silu kada je bio ondje. Bila je to nevjera. "I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere." Nije bila stvar u tome da On nije bio sposoban činiti čuda, već je razlog tome bila njihova nevjera. Ondje je učinio svega nekoliko čuda. Dragi prijatelji, veliki problem sa vama i sa mnom je u tome što nemamo vjeru da bismo vjerovali - a ja govorim o vjeri za spasenje ljudi. Potrebna nam je vjera kojom ćemo vjerovati da Krist može spasiti izgubljene. On je ograničen u vašem društvu, vašoj crkvi i u vašem životu jedino nevjerom. Ovo svakako vrijedi i za mene. Naš je Gospodin ovim riječima izrazio veliku istinu. Nemojmo je zaobilaziti.