dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14

 

TEMA:

 

Kristovom prethodniku, Ivanu Krstitelju, biva odsječena glava; Isus se povlači, međutim, mnoštvo Ga slijedi. Isus hrani pet tisuća ljudi i šalje svoje učenike na drugu obalu mora, iako je bila oluja, a zatim ide k njima hodajući po vodi.

 

Gibanje koje pratimo u Matejevu evanđelju, odbacivanje Isusa kao Kralja i Njegov sukob sa vjerskim vođama, nastavlja se i dalje. U ovom poglavlju otkrivamo kako slijed događaja vodi prema krizi. Ivan Krstitelj biva ubijen zbog toga da bi Herod održao svoje obećanje. Ovo je bio čin potpunog protivljenja prema svjetlosti koji će na kraju svoje zle ruke položiti i na Isusa. Isus se povlači kako ne bi provocirao zle Herodove ruke, jer Isusov čas još uvijek nije došao.

 

Epizoda u kojoj je Isus nahranio pet tisuća ljudi svakako je najvažnije Njegovo čudo sudeći prema pažnji koju su pisci evanđelja posvetili tome čudu. To je jedino Isusovo čudo koje je zapisano u sva četiri evanđelja.

 

 

UBOJSTVO IVANA KRSTITELJA

 

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." (Matej 14:1, 2)

 

Ako vam ove Herodove riječi zvuče praznovjerno, to je vjerojatno stoga što one to i jesu. Radi se o praznovjerju, međutim, ne radi se tu o praznovjerju Biblije, niti o praznovjerju Isusa, Njegovih apostola ili pak i praznovjerju kršćanstva. Radi se o Herodovom praznovjerju, a također i o praznovjerju neobrazovanih ljudi onoga vremena. Netko će sada primijetiti: "Pa, mi, naravno, nismo tako praznovjerni u današnjem suvremenom društvu." Nismo li? Pokušajte prebrojiti koliko samo ljudi slijedi horoskope i pisanja astroloških karti. Osim toga, religije Orijenta vrše veliki utjecaj na suvremenu kulturu. Ljudska rasa je praznovjerna, dragi prijatelji, i trenutkom kada se udaljite od Bo_je riječi, i vi postajete praznovjerni. Čak i oni koji sebe nazivaju ateistima okreću se raznim kultovima, izmima i poganskim religijama, a mi se čudimo kako se netko prosječne inteligencije može uključiti u takvo što.

 

Isusova osoba i službovanje nije mogla proći nezapaženo od kralja koji je sjedio na prijestolju. Herod je pripadao obitelji o kojoj biste trebali ponešto naučiti iz dobre biblijske enciklopedije. Čitava obitelj bila je sastavljena od kriminalaca najgore sorte. Oni su bili mafija prvoga stoljeća, a Herod o kojem čitamo u ovome poglavlju nije bio nikakav izuzetak.

 

Prvih nekoliko stihova ovoga poglavlja u stvari su podsjećanje na ono što se već dogodilo. Kada je Herod čuo za Isusovo propovijedanje, odmah se ispunio strahom i praznovjerjem. Naime, Herod je bio ubio Ivana Krstitelja, pa je Isusa poistovjetio sa Ivanom Krstiteljem. Herod je vjerovao da je Ivan Krstitelj ustao od mrtvih, pa se njegov strah pretvorio u pravo ludilo, jer se po svaku cijenu želio riješiti Ivana. Herod je bio pijanica i slabić, a uz to je još bio i ubojica. Već je ubio Ivana Krstitelja, Kristovog prethodnika, a pripremao se ubiti i samog Gospodina Isusa.

 


U narednim stihovima vidjet ćemo prisjećanje na događanja kojima je bila označena smrt Ivana Krstitelja.

 

Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. (Matej 14:3)

 

Zapazite kako "Herod bijaše uhitio Ivana" - radilo se o radnji koja se desila u prošlosti. Herod je uhitio Ivana "zbog Herodijade." Ovdje moramo zapaziti kako su na Herodove postupke uvelike utjecali drugi. Motivacija za njegovo djelovanje nalikovala je uvelike motivaciji današnjih političara. Sve što je činio radio je zbog toga da bi bio priznat i prihvaćen od drugih.

 

Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" (Matej 14:4)

 

Ivan Krstitelj je otvoreno govorio protiv Herodove nemoralnosti - Ivan očito ne bi bio dobar političar!

 

Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. (Matej 14:5)

 

Ovdje vidimo kako se Herod bojao naroda.

 

Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijade pred svima i svidje se Herodu. (Matej 14:6)

 

Herod je bio razbludni starac ispunjen požudom, i u to vrijeme živio je sa ženom svoga brata, a Ivan Krstitelj je takav njegov postupak osudio.

 

Zato se zakle dati joj što god zaište. (Matej 14:7)

 

Pretpostavljam da je očekivao kako će ona zatražiti nešto materijalno i svakako nešto što bi bilo u okvirima normalnog.

 

A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." (Matej 14:8)

 

Njena majka, Herodijada, svakako je bila dostojna Herodovog imena. Njen zahtjev je bio okrutan i sadističan, a bio je potpomognut bolesnom željom za osvetom Ivanu Krstitelju zbog njegove osude njenog načina života.

 

Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. (Matej 14:9)

 

Zamislite si samo čovjeka koji je motiviran na način na koji je Herod bio motiviran! Bojao se što bi njegovi gosti rekli na to da je on izrekao nekakvo obećanje, a da ga nije zatim u potpunosti ispunio.

 

Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. (Matej 14:10, 11)

 

Ovaj žalosni izvještaj o sadističkom događaju jako dobro nam oslikava kakav je tip društva postojao u ono doba. Ivanu Krstitelju bila je odsječena glava, koju su kasnije na poslužavniku odnijeli djevojci koja je plesala. Ljudska narav se nije mnogo promijenila u posljednjih dvije tisuće godina. Požuda i ubojstva sastavni su dio suvremenoga društva.

 

A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. (Matej 14:12)

 

Ivanovi učenici zahtijevali su tijelo svoga učitelja, koje su sa ljubavlju i tugom pokopali.

 

 

ISUS SE POVLAČI

 

Isus se povukao jer je znao da će se Herodov strah pretvoriti u ludilo koje bi ga moglo natjerati da učini nešto ishitreno. Gospodin Isus je poznavao ovoga čovjeka i želio je izbjeći mogući incident jer Njegov čas još uvijek nije bio došao.

 

Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. (Matej 14:13)

 

Isus je brodom prešao na drugu obalu Galilejskog mora, međutim, mnoštvo koje Ga je pješice slijedilo iz gradova nije željelo da ih On napusti, pa su zbog toga pješice obišli jezero i dočekali su Ga na drugoj obali. Ovo nam otkriva kolika je bila Njegova popularnost kod naroda.

 

Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. (Matej 14:14)

 

Zapazite ponovno kako su ljudi k Isusu dovodili svoje bolesne. On je u ono vrijeme izliječio doslovno na tisuće ljudi. Usporediti ono što je Gospodin radio sa suvremenim kultovima koji navodno čine iscjeljenja jednako je bogohuljenju. Takvom usporedbom bacili bismo mrlju na Njega zbog toga što je ono što je On radio bilo otvoreno, iskreno i očito svakome.

 

 

ISUS HRANI PET TISUĆA LJUDI

 

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." (Matej 14:15)

 

Svakako zapazite kako su Isusovi učenici željeli uputiti svoga Učitelja u ono što mu je činiti. Njihov savjet bio je da Isus pošalje ljude po selima kako bi kupili hrane.

 

A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." (Matej 14:16)

 

Hranjenje pet tisuća ljudi je jedino čudo koje je zabilježeno u sva četiri evanđelja. Samo taj razlog trebao bi biti dostatan da mu posvetimo više pa_nje.

 

U prvi mah nam je izgledalo kao da su učenici izabrali svojevrsni upravni odbor koji će Gospodinu određivati što Mu je činiti. Međutim, On im je rekao: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." Ova zapovijed činila se nemogućom za sprovesti.

 

Oni mu kažu: "Nemamo ovdje nište osim pet kruhova i dvije ribe." (Matej 14:7)

 

Posjedovanje samo pet kruhova i dvije ribe je žalosno stanje u kojem se crkva nalazi i dan danas. I danas ljudi tvrde kako mnoštvo treba poslati da se samo pobrine za hranu, i kako postoje prirodni izvori pomoću kojih se oni mogu prehraniti i pobrinuti za svoje potrebe. Ako imaju kakvih emocionalnih problema, tada ih šaljemo psihijatru ili ih šaljemo vladinim institucijama kako bi se oni pobrinuli za njihove tjelesne potrebe. Mi imamo duhovnog kruha kojeg možemo ponuditi ljudima, iako se možda radi o samo pet kruhova i dvije ribe, međutim, ono što nam nedostaje je sila Gospodina Isusa Krista. Kad bismo barem imali tu silu - onda ne bismo trebali mnoštvo slati daleko od nas. Nikako ne uspijevamo shvatiti kako se rješenje današnjih problema ne nalazi u vladi ili u ljudskoj inventivnosti ili mašti, već jedino i isključivo u Bogu. Nije niti čudo što je crkva bespomoćna i slaba.

 

A on će im: "Donesite mi ih ovamo." (Matej 14:18)

 

Kako volim ovaj odgovor! On je Gospodin, dragi prijatelji, i On nam govori: "Donesi ono što imaš k meni." Kod Njega nema vrijednost ono što imamo, već se u stvari broji ono što nemamo. Pitanje koje nam se nameće je slijedeće: jesmo li spremni dati ono što imamo i Njemu dozvoliti da bude Onaj koji će nas usmjeravati u raspolaganju s istim?

 

Nemojte pogrešno misliti kako je ovaj dječak imao pet velikih kruhova. U stvari, radilo se o malenim kruščićima. Ondje je bilo preko pet tisuća gladnih ljudi, a oni su imali jedino pet malenih kruhova. Te je kruhove ponio dječak kao svoj ručak i mogao je s pravom pojesti sve. Imali su samo pet kruhova i dvije ribe - a Isus je rekao: "Donesite mi ih ovamo."

 

I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov te razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. (Matej 14:19)

 

"I zapovijedi da mnoštvo posjeda po travi." Netko nam je skrenuo pa_nju na nešto vrlo zanimljivo ovdje što bi većina nas vjerojatno preskočila. U Markovom izvješću čitamo kako ih je Isus posjeo po skupinama od po sto i po pedeset. Narod je u ono vrijeme nosio šarenu odjeću, pa su tako na zelenoj travi sjedili ljudi svrstani vjerojatno prema selima iz kojih su dolazili, jer je svako selo imalo svoj određeni način odijevanja. Sigurno je to bio predivan prizor kada se sa suprotnog brda pogledalo na ove šarene skupine. Vjerojatno su nosili crvene, smeđe, plave, narančaste i grimizne (ljubičaste) haljine - vjerojatno je najviše bilo grimiznih s obzirom da se ta boja proizvodila u tim krajevima. Sigurno su nalikovali onim staromodnim pokrivačima. Isus ih je posjedao prema određenom redoslijedu. Gospodin je sve činio po redu.

 

"Pogleda na nebo, izreče blagoslov te razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu." Bili su to ljudi koji su same sebe izabrali u izvršni odbor direktora i koji su namjeravali Gospodinu Isusu govoriti što Mu je činiti - sada ih vidimo kako poput konobara obilaze skupine ljudi poslužujući ih. To je u stvari služba koje bi se trebali držati apostoli, učenici, propovjednici, evangelizatori i svi ostali kršćani današnjice. Morali bismo hraniti mnoštvo. Nažalost, u našim crkvama postoji daleko previše ljudi koji bi željeli određivati što bi se i na koji način trebalo učiniti, a premalo je onih koji su stvarno voljni to i učiniti. Jedan mi je propovjednik rekao: "U našoj crkvi imamo previše poglavica, a premalo Indijanaca. Svi bi željeli biti na čelu nečega, predsjednici nekakvih odbora ili na bilo kakvom mjestu s kojim je povezana nekakva vlast." Ono što je crkvi potrebno su poslužitelji koji će ljudima raznositi Kruh života, a taj Kruh je Božja riječ. To je naš posao. Svi vjernici bi trebali biti poslužitelji koji bi ga raznosili.

 

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. (Matej 14:20)

 

Ranije sam smatrao da se "ulomci" odnose na ono što mi nazivamo otpacima; to jest, kada netko zagrize sendvič, a zatim ga baci jer je ugledao veći sendvič. Ja sam onaj sendvič koji je bio pojeden do polovice smatrao "ulomkom." Međutim, sada shvaćam kako je ondje bilo dvanaest košara ispunjenih kruhovima i ribama koje uopće nisu bile niti dotaknute. Nama, koji živimo okruženi pretrpanim dućanima i hladnjacima, teško je shvatiti da je veći dio svjetske populacije sinoć legao u postelju gladan. U ono doba mnogi ljudi nisu znali što to znači do sita se najesti, međutim, to što je ostalo dvanaest košara krane je jasni pokazatelj kako su svi ljudi ondje imali puni trbuh.

 

A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. (Matej 14:21)

 

Ondje je bilo pet tisuća muškaraca. U ovaj broj nisu bile uključene žene i djeca. Je li mnogo dodati svakome muškarcu po jednu ženu i jedno dijete? Onoga dana je Isus nahranio prije petnaest tisuća ljudi nego samo njih pet tisuća.

 

 

ISUS HODA PO VODI

 

Čim se mnoštvo najelo, Isus je svoje učenike poslao na drugu obalu Galilejskoga mora, a On je otišao na molitvu.

 

I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. (Matej 14:22)

 

"Odmah" je riječ kojom se indicira hitnost i brzo djelovanje. U Matejevu izvješću nalazimo čudnu omašku na kraju zapisa o čudu hranjenja pet tisuća ljudi. On bilježi brzinu kojom je Isus otpustio mnoštvo i kojom je svoje učenike lađom poslao na drugu stranu jezera; međutim, Matej nam za ovakav Isusov postupak ne nudi nikakvo objašnjenje. Ivan nam daje razlog:

 

Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti Ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam. (Ivan 6:15)

 

U svjetlu činjenice da nam Matej predstavlja onu fazu Isusove službe koja se tiče Njegovog kraljevskog položaja, u početku nam se čini čudnim da ispušta činjenicu da Ga je mnoštvo željelo postaviti za kralja. Ovo je, međutim, još jedan dokaz veličanstvene naravi Isusove tvrdnje da je On Kralj. On je Kralj prema svome pravu i prema svojoj tituli. On neće postati Kraljem kroz nekakvi demokratski proces. On nije "izabran" Kraljem po volji naroda. On je Kralj po Božjoj volji. Na koncu, On će postati kraljem po svojoj sili (vidite Psalam 2:8 - 9).

 

A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. (Matej 14:23, 24)

 

Gospodin je bio na planini, na mjestu molitve. Učenici su se nalazili na Galilejskom moru usred oluje i tame. Našli su se u pogibelji. Kako je ovo dobra i ilustrativna slika naših dana. Naš je Gospodin otišao k svome Ocu i ondje Mu sjedi s desne strane. Mi danas se nalazimo na uzburkanom moru, u velikoj pogibelji.

 

Meni osobno se jako dopada ovaj slijedeći stih -

 

O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. (Matej 14:25)

 

Četvrta straža je noćna straža, koja se držala od tri ujutro do pojave dnevnog svjetla. U to je vrijeme Gospodin hodao po moru prema svojim učenicima. Mislim da će to biti straža za vrijeme koje će On doći po nas kada dođe do uzdignuća crkve. Krist je Mladoženja i svijetla jutarnja zvijezda crkve i On će crkvu podići iz ovoga svijeta. Mi ne znamo koji je dan Njegovog dolaska. Ima ljudi koji nas žele uvjeriti da točno znaju kada će On doći ponovno, međutim, stvar je u tome da niti oni ne znaju. Bilo kako bilo, međutim, ja sam mišljenja da se nalazimo u četvrtoj noćnoj straži.

 

A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. (Matej 14:26)

 

Ovako je to izgledalo: naš je Gospodin bio na gori i vidio je učenike usred oluje kako se bacaju i prevrću, kao što je to zapisano u Markovom izvješću. Zatim im je pristupio za vrijeme četvrte noćne straže. Kada su Ga ugledali, rekli su: "Utvara! I od straha kriknuše." Netko će sada reći: "Učenici su bili praznovjerni." Da, svakako da je u njima moglo biti određene doze praznovjerja, međutim, što biste vi pomislili kada biste ugledali čovjeka kako ide prema vama hodajući po vodi? Prije mnogo godina, jedan je čovjek rekao: "Niti ja nisam vjerovao u duhove dok nisam vidio jednog!" U tom su se položaju našli učenici. Oni nikada ranije nisu vidjeli duha, međutim, pomislili su da su ga sada ugledali!

 

Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" (Matej 14:27)

 

"Isus im odmah progovori", to jest, odmah ih je razuvjerio kako On nije duh!

 

Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" (Matej 14:28)

 

Petar je svakako bio kritiziran zbog ovoga. Ljudi su govorili kako on uopće nije trebao tražiti da hoda po vodi. Ja se Petru radije divim zbog onoga što je učinio. John Wesley je rekao: "Od Boga očekujte velike stvari!" Petar je to ovakvim svojim postupkom svakako i učinio. Bojim se da se većina nas zadovoljava malenim stvarima od Boga.

 

Zapazite da Isus nije ukorio Petra zbog ovakvog njegovog zahtjeva.

 

A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. (Matej 14:29)

 

Čuo sam ljude kako govore da Petar nije uspio u svom pokušaju hodanja po vodi, međutim, to ne piše u mojoj Bibliji. U mojoj Bibliji piše da je Petar hodao po vodi i da je tako pošao k Isusu. To svakako nije neuspjeh. Petar je od Boga zatražio veliku stvar. nije niti čudo da ga je Bog upotrijebio na tako veličanstveni način u danima koji su uslijedili nakon ovoga. Nije čudo što ej upravo on bio odabran da propovijeda Božju riječ na dan Pedesetnice.

 

Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" (Matej 14:30)

 

Dok je hodao po vodi, Petar je odvratio svoj pogled od Gospodina Isusa. Kada je počeo tonuti, izmolio je najkraću molitvu u Bibliji: "Gospodine, spasi me!" Da je Šimun Petar molio ovu molitvu na način na koji neki od nas propovjednika mole: "Gospodine, koji si Svemogući, Sveznajući, Sveprisutni,....", Petar bi se našao bar trideset metara pod vodom prije nego što bi Bog odgovorio na njegov zahtjev. Petar se odmah bacio na ono glavno, pa bismo i vi i ja trebali moliti na ovakav način.

 

Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?“ (Matej 14:31)

 

Petrov problem je bio u tome što je odvratio svoj pogled od Gospodina i što je pogledao uzavrelo valovlje. Vi i ja nalazimo se u svijetu u kojem vidimo snažne valove, i to je svakako vrijeme u kojem bismo svoje pogled trebali imati prikovan na Gospodina Isusa.

 

Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" (Matej 14:32, 33)

 

Naš je Gospodin ovo čudo načinio zbog svojih učenika kako bi oni mogli biti dovedeni do vjere. Čak i Šimun Petar, koji je bio dovoljno smion da je mogao reći: "Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi", i koji je stvarno hodao po vodi, što je trebalo učvrstiti njegovu vjeru, skrenuo je pogled s Isusa i njegova je vjera malaksala. Ne želim ovime kritizirati Petra jer i sam imam problema s ovime. Mnogo puta sam zakoračio u vjeri i onda sam skinuo svoj pogled s Njega. To je naša tragedija u ovome vremenu u kojem živimo. Ovo je bilo učinjeno zbog toga da bi Ga učenici mogli štovati i znati da je On Božji Sin.

 

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.  (Matej 14:34 - 36)

 

Nakon oluje, Isus je nastavio služiti potrebama ljudi. Ponovno bih vam želio skrenuti pažnju na mnoštvo koje je bilo izliječeno. Imamo detaljan opis svega nekoliko izlječenja, međutim, Gospodin je iscijelio na tisuće ljudi.