dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 15

 

TEMA:

 

Isus osuđuje pismoznance i farizeje, kori svoje učenike, liječi kćer sirofeničarke, kao i mnoštvo; hrani četiri tisuće ljudi.

 

U ovom poglavlju nastavlja se opis Kraljeva djelovanja, koji se sada sve više približava križu. Već smo vidjeli kako Ga je mnoštvo odbacilo i kako je došao u sukob sa vjerskim vođama. U ovom poglavlju opisan je nastavak Isusove službe do same točke prekida sa pismoznancima i farizejima. Vidjet ćemo dosta akcije.

 

 

ISUS OSUĐUJE PISMOZNANCE I FARIZEJE

 

Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" (Matej 15:1, 2)

 

Pismoznanci i farizeji došli čak iz Jeruzalema. U prethodnom poglavlju vidjeli smo Isusa i Njegove učenike kako su bili u pustinjskom kraju gdje mnoštvo koje Ga je slijedilo nije moglo otići u obližnji supermarket i kupiti hrane; zbog toga ih je On trebao nahraniti, što je i učinio. Površinski gledano, može nam se činiti krasnim to što su vjerski vođe došli čak iz Jeruzalema kako bi slušali Isusovu nauku. Ako ćemo biti iskreni, moramo reći kako oni nisu prevalili ovako dugački put zato da bi Mu pljeskali ili zato da bi prihvatili Njegova učenja; došli su kako bi Mu uputili kritiku. Odmah prepoznajemo kako se ne radi ni o kakvom prijateljskom posjetu. Zanimljivo je da Ga nisu optužili za kršenje nečega što je zapisano u Bibliji, već za kršenje tradicija koje su oni smatrali ravnima onome što je zapisano u Božjoj riječi. Oni su govorili o obrednom pranju, a ne o onome što bismo mi smatrali tjelesnim ili higijenskim pranjem. Ima dosta ljudi koji smatraju da ako prolazite kroz neku vrstu izvanjskog obreda tada treba biti čist izvana, i kako je to sve što je u stvari potrebno.

 

On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? (Matej 15:3)

 

Isus ih je optužio da su prekršili Bo_je zapovijedi svojom tradicijom. Njihova je tradicija, vidite, dopuštala čovjeku da prekrši Zakon, što je vrlo začuđujuće. Osim toga, to su sprovodili na vrlo rafinirani način.

 

Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. (Matej 15:4 - 6)

 

Naš Gospodin ovdje iznosi kako poštovati oca i majku znači brinuti se za njih i podržavati ih. Način na koji su oni izbjegavali ovu odgovornost je bio da su svoj novac poklanjali kao dar Bogu, čime su bili razriješeni odgovornosti skrbi za svoje roditelje. Na ovaj način su imali jako pobožan način kršenja Mojsijevog Zakona.

 

Ja sam još uvijek uvjeren kako je najbolji način ispitivanja kršćanina onaj pomoću njegovog novčanika. Barometar za današnje kršćane je način na koji postupaju sa svojim i sa Božjim novcem. Vjerski vođe Isusovog doba pomagali su ljudima izbjeći svoje vjerske odgovornosti.

 

Mišljenja sam kako Bog od vas očekuje da platite ono što ste dužni prije nego što ćete dati Njemu. Bog od vas želi da vodite računa o vašim osobnim odgovornostima. On želi da podržavate svoju obitelj prije nego što ćete dati Njemu. Jednom sam poznavao čovjeka koji je podržavao ludu zamisao. Jednom mi je došao na dan kada prima plaću i želio mi je dati polovicu svoje plaće, dok je istodobno njegova obitelj bila gladna. Kada sam to doznao, malo smo popričali, i on je isprva bio malo uvrijeđen. Na koncu je shvatio kako je zanemarivao svoju obitelj, što je bilo vrlo tragično. Zanimljivo je kako ljudi žele izbjeći svoje odgovornosti na pobožan način.

 

Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. (Matej 15:7, 8)

 

Gospodin je pismoznance i farizeje nazvao licemjerima. To je jedna od najstrašnijih riječi u Bibliji. Ništa joj nije ravno, međutim, u ono doba nije imala takvo značenje koje ima danas. Nama je to riječ kojom ćemo nekoga uvrijediti, međutim, u Isusovo vrijeme ona je označavala jednostavno odgovaranje, i upotrebljavala se za opis glumca u nekoj predstavi. Značila je da je glumac čuo nekakvu izjavu i zatim bi na nju odgovorio. Isus je optužio pismoznance i farizeje za to da su se poigravali sa religijom.

 

Vjerski vođe žarko su željeli da ljudi obavljaju obred pranja ruku, međutim, zanemarivali su stanje srca, koje je Bogu bilo najvažnije. Na vrlo pobožan način kršili su Mojsijev Zakon.

 

Dragi prijatelji, i mi smo jako dobri u racionaliziranju. Roditelji govore svojoj djeci: "Operi ruke prije nego što sjedaš za stol", međutim, uopće im nije stalo do toga što njihova djeca gledaju na zaslonu televizora, a što oštećuje njihova srca. Naravno, djeca trebaju prati svoje ruke, no, ono što je u nutrini je ono što je važno.

 

Naš će Gospodin još proširiti ovu izjavu -

 

Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." (Matej 15:10, 11)

 

Veliko načelo koje je Isus ovdje naučavao je da je moralno onečišćenje duhovno, a ne tjelesno.

 

Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" (Matej 15:12)

 

Učenici su bili začuđeni što je Gospodin bio spreman uvrijediti i sablazniti farizeje. Nakon ovog događaja, postojao je trajni sukob između Isusa i vjerskih vođa, međutim, ovo je bila točka prijeloma. Gospodin je nastavio upućivati svoje učenike.

 

On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. (Matej 15:13)

 

Riječ "nasad" ovdje označava sustav. Ne radi se o proširivanju Isusove izjave ako kažemo da će svaki vjerski sustav kojeg nebeski Otac nije zasadio biti iskorijenjen.

 

Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." (Matej 15:14)

 

Meni je ovo komična izjava i svakako odiše ujedajućim sarkazmom. Farizeji su bili ti slijepi vođe.

 

Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!" (Matej 15:15)

 

Gospodin je svojim učenicima govorio u prispodobama, tako da oni još uvijek nisu shvaćali o čemu to njihov Učitelj govori.

 

A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete? Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. (Matej 15:16 - 18)

 

Ovo je veliko načelo. Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u njegova usta, već ono što iz njih izlazi. Kao što je to netko dobro rekao: "Što se nalazi u izvoru srca, to će prije ili kasnije izići kroz usta." Poslušajte Ga:

 

Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka." (Matej 15:19, 20)

 

Svakako smo svjedoci ove istine na djelu u našoj suvremenoj kulturi. Nalazimo se u dobu "novoga morala" i došli smo do vremena o kojem je govorio prorok Izaija kada je rekao da će se njih zvati "onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlom" (Izaija 5:20). One od nas koji vjerujemo Bibliji smatra se ljudima koji su skrenuli i koji su u potpunosti u krivu. Što to imamo u ovom vremenu sveopćih sloboda, kada je skinut zatvarač sa svega i kada svaki čovjek ima mogućnost i priliku izraziti sve što mu je na srcu? Imamo li novi moral? Ne, već imamo sve ono što je bilo i ranije - zle misli, ubojstva, preljub, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva i psovke. Uistinu smo otvorili Pandorinu kutiju i nalazimo se u nevolji.

 


Čovjeka bi trebalo kontrolirati. On je najpodlija životinja na licu zemlje. Druge životinje zatvaramo u kaveze, međutim, čovjek mora biti slobodan činiti što mu je volja, a naš Gospodin nam je rekao što će čovječanstvo činiti, i da te stvari onečišćuju čovjeka. Sve što se danas radi je naglašavanje seksa - u našim školama, čak i u našim crkvama, na televizijskim programima, na radiju; seks u vas bulji sa naslovnih stranica časopisa i iz naslova u novinama. Dragi prijatelji, te stvari onečišćuju čovjeka. Nemojte mi samo reći da ste vi na to imuni. Nitko nije imun na ovo. Naša djeca i mladi ljudi bivaju onečišćeni time. Sve je to zamotano u uzvišenu terminologiju slobode govora. Stvari koje su inače smještene u srcu čovjeka, sada izlaze na površinu i svima su vidljive. Naš je Gospodin ovdje izrekao veličanstvenu tvrdnju.

 

 

ISUS LIJEČI KĆER SIROFENIČANKE

 

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. (Matej 15:21)

 

Sada naš Gospodin napušta izraelsku zemlju po prvi puta tijekom Njegovog javnog službovanja. ovo je vrlo zanimljivo s obzirom na činjenicu da je došao u Izrael kako bi postao njegovim Kraljem. Kada je bio poslao svoje učenike, uputio ih je neka idu u izraelske gradove, međutim, neka ne idu dalje od granica Izraela. Nakon toga je Izrael odbacio Gospodina i došlo je do sukoba. Prije samo nekoliko stihova vidjeli smo kako je došlo do prekida između Isusa i izraelskih vjerskih vođa. Što se dešava dalje? Isus prelazi granice Izraela i iznosi nam još jedno veliko načelo. On će sada, naime, prihvatiti pogane. Njegov poziv je ovaj: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Matej 11:28).

 

I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." (Matej 15:22, 23)

 

Ova žena, sirofeničanka, bila je mješanka nekoliko rasa i s pravom je se može nazvati pogankom (vidite Marko 7:26 kako biste doznali njenu narodnost). Ona nije mogla Isusa oslovljavati sa "Sine Davidov" i kada Ga je zazvala tim riječima, On joj nije odgovorio niti riječ.

 

Učenici su rekli: "Udovolji joj jer viče za nama." Ona je izazivala zbrku i vjerojatno je čitavi prizor bio neugodan.

 

On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." (Matej 15:24)

 

Ovo nam se čini pomalo grubom i oštrom izjavom, međutim, njome je izrečeno činjenično stanje. Isus je sebe nudio u prvom redu kao ispunjenje proročanstava o dolasku Kralja koji će biti nasljednik kralja Davida. On je ovu poganku natjerao da shvati ovu činjenicu.

 

Isus je došao kao Kralj Židova. Dobro si zapamtite ovu istinu - to je bila prva stvar koju je trebalo riješiti. Kad je umirao, taj je natpis stajao iznad Njegovog križa: "OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVSKI."

 

Poslušajte sada riječi ove žene iz poganstva -

 


Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!“ (Matej 15:25)

 

Kada ga je oslovila riječima "Sine Davidov", On je odgovorio: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ona ga, kao poganka, nije mogla oslovljavati sa "Sine Davidov." Bilo kako bilo, sada je pala pred njim ničice, iskazala Mu štovanje i nazvala Ga Gospodinom i zatražila od Njega pomoć. Sada će ona i primiti pomoć, kao što ćemo to i vidjeti.

 

On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." (Matej 15:26)

 

Ovo je vrlo snažna izjava. Kad bi nas netko odbio ovakvim riječima, mnogi od nas bi se jednostavno okrenuli i otišli. Uvrijeđeno bi okrenuli na petama i rekli: "Ne može On tako sa mnom razgovarati."

 

A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" (Matej 15:27)

 

Sjećate se da je naš Gospodin ispričao priču o siromahu koji je živio od mrvica koje su padale sa bogataševa stola i kako su dolazili psi i lizali mu čireve. Izraelci su riječ "pas" upotrebljavali kada bi govorili o poganima. Ova je žena bila spremna primiti ovakvu uvredu zbog toga što je vjerovala u Gospodina Isusa.

 

Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. (Matej 15:28)

 

Naš se Gospodin uistinu zadivio vjerom ove žene iz poganstva. Rekao je: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni - ja ću vam pomoći i podići ću vaše breme", a to je bilo ono što je učinio i za ovu Kanaanku. Njen je odgovor otkrio njenu veliku vjeru i naš je Gospodin na to odgovorio.

 

 

ISUS NASTAVLJA LIJEČITI

 

Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. (Matej 15:29, 30)

 

Ponovno bih vam želio skrenuti pa_nju na mnoštvo ljudi koje je Isus izliječio. Nije se radilo samo o nekoliko izoliranih slučajeva koje nitko ne bi mogao uzeti u obzir, već se radilo o tolikom broju ljudi da nitko nije mogao zanijekati da je Isus činio čuda izlječenja.

 

Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. (Matej 15:31)

 

 

ISUS HRANI ČETIRI TISUĆE LJUDI

 

Ovo čudo čini nam se gotovo ponavljanjem čuda sa hranjenjem pet tisuća ljudi.

 

A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem." (Matej 15:32)

 

Zapazite ponovno Isusovo suosjećanje i smilovanje prema ovim ljudima.

 

Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" (Matej 15:33)

 

Nemojmo propustiti poruku koju ovi stihovi nose. Ako ćemo iskreno, čini se kao da smo se vratili događaju kada je Isus nahranio pet tisuća. Čini nam se kao da se radi o ponavljanju, i čudi nas što je Matej uključio ovaj događaj u svoj zapis s obzirom na to da ne doprinosi ništa Mesijanskim tvrdnjama Gospodina Isusa. Bilo kako bilo, nalazimo se u odjeljku u kojem naglasak više nije na Isusovim Mesijanskim tvrdnjama, već je naglasak stavljen na odbacivanje Njegovih tvrdnji. ovi stihovi nam opisuju koliko su sporo učenici u stvari učili. Već su bili svjedocima čuda s hranjenjem pet tisuća ljudi, i ja sam mišljenja kako se to čudo desilo sam nekoliko dana ranije, a ovdje ih opet vidimo kako postavljaju one stare prepreke nevjere. Ponovno Isusovi učenici svome Učitelju postavljaju isto pitanje: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranim toliko mnoštvo?"

 

A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba." Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. (Matej 15:34 - 36)

 

Isus je ponovno nahranio mnoštvo. Ovime otkrivamo da učenici još uvijek nisu naučili svoju pouku. Njihovo oklijevanje da povjeruju u stvari tvori jedan oblik odbacivanja. Dragi prijatelji, nevjera je grijeh. U Rimljanima 14:23 kaže se da "sve što nije iz uvjerenja, grijeh je." U Hebrejima 12:1 potiče nas se da "odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje." O kojem se to teretu radi? Meni se čini da je riječ o nevjeri. Nevjera je grijeh. Htio bih vam ispovjediti ovo: volio bih da sam Mu vjerovao više. On je vrijedan našeg vjerovanja; trebao bih Mu u potpunosti vjerovati, međutim, problem je u meni. Mislim da je jednako tako problem i sa vama.

 

Gospodin Isus nahranio je mnoštvo -

 

I jeli su i nasitili se. A od proteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. (Matej 15:37, 38)

 

Zapazite da je bilo četiri tisuće muškaraca, a tom broju još treba pribrojiti i žene i djecu. Drugim riječima, ondje su bile okupljene obitelji. Ako svakome muškarcu pribrojimo samo jednu ženu i jedno dijete, ukupni broj ljudi koji su se tog dana najeli popeo bi se na dvanaest tisuća.

 

Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski. (Matej 15:39)

 

Ovime je bio opisan jedan dio Gospodinove galilejske službe. Magdala se nalazi na Galilejskome moru i danas leži u ruševinama.

 

U ovom poglavlju očituje nam se kako Isusovi učenici nisu bili spremni držati korak sa Gospodinom. Bili su spori na vjerovanje i spori na shvaćanje. U stvari su kočili Gospodina Isusa. U ovom trenutku nam se čini da, s obzirom na to da je prekinuo sa vjerskim vođama, pravi problem u stvari ima sa svojim učenicima. Čini nam se kao da On gubi vrijeme dok ga oni ne dostignu.

 

Ako ćemo iskreno, On je također vrlo strpljiv i sa vama i sa mnom. Mnogi od nas trebaju dostizati Gospodina; daleko smo zaostali u svome vjerovanju i u svome razumijevanju i shvaćanju. Kad bismo Mu barem mogli vjerovati!