POGLAVLJE 16
TEMA:
Isus nastavlja sukob s farizejima i saducejima;
Isus ispituje svoje učenike, a Petar govori umjesto cijele skupine; po prvi
puta Isus ih suočava sa konceptom crkve i govori im o svojoj smrti i uskrsnuću.
FARIZEJI I SADUCEJI TRAŽE ZNAK
Farizeji i saduceji po drugi puta traže znak s
neba, međutim, Isus im i ovaj puta kaže kako će im biti dan jedino znak proroka
Jone.
Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući
ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. On im odgovori: "Uvečer
govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se
tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi,
a znakove vremena ne znate. (Matej 16:1 - 3)
U Mateju 12:38 su pismoznanci i farizeji tra_ili znak. Tada im je Gospodin dao znak proroka
Jone. Ponovno će to učiniti, međutim, prvo će im skrenuti pozornost na
činjenicu da, iako su dobri u predviđanju vremena, odn. vremenske prognoze,
ipak, čini se, nisu dobri u prepoznavanju znakova vremena.
U stvari, vjerski vođe pokušali su uhvatiti
Gospodina Isusa u klopku, pa će On svoje učenike upozoriti u svezi s njima.
(Hrvatski je prijevod Biblije unekoliko manjkav, s obzirom da bi treći stih
trebao glasiti: "...O, vi licemjeri, lice neba znadete rasuditi..." -
op. prev.) Zapazimo kako je ovo drugi put da ih Isus oslovljava sa "o, vi
licemjeri."
Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se
znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode. (Matej 16:4)
Naš im je Gospodin pružio na uvid brojne znakove,
međutim, oni ih nisu željeli prihvatiti. Po drugi puta On im je rekao kako im
se neće dati niti jedan drugi znak osim znaka proroka Jone. Ako se vratimo
natrag u dvanaesto poglavlje, ondje možemo pročitati: "Doista, kao što
Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u
srcu zemlje tri dana i tri noći" (12:40). Ovi farizeji i saduceji uopće
nisu bili spremni prihvatiti nikakvi znak.
U ovome ćemo poglavlju vidjeti tri gledišta u
svezi s Isusom. Farizeji i saduceji smatrali su Ga varalicom i nisu vjerovali u
Njegove tvrdnje da je On Mesija. Mnoštvo je mislilo da je On Ivan Krstitelj,
Ilija, Jeremija, ili neki drugi prorok. Ovakvim stavom, oni su Mu davali
kompliment, međutim, u potpunosti su pogrešno shvaćali narav Njegova poslanja.
Njegovi učenici bili su predstavnici trećeg gledišta. Oni su vjerovali da je
Isus stvarno Mesija (Krist), Sin živoga Boga.
Farizeji i saduceji tražili su znak. Isus im je rekao da im se neće dati
niti jedan drugi znak osim znaka proroka Jone. "Tada ih ostavi i
ode." U ovim riječima i ovom Isusovom postupku osjećamo jednu notu
konačnosti. On ih ostavlja i odlazi. Nakon toga, svoje učenike upozorava na
kvasac ovih vjerskih vođa.
ISUS UPOZORAVA SVOJE UČENIKE
Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti
kruha. A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i
saducejskog!" Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne
ponijesmo." (Matej 16:5 - 7)
U Mateju 13 naučili smo kako je kvasac uvijek u
Bibliji upotrijebljen kako bi se opisalo načelo zla, a nikada načelo dobra. Gospodin nam potvrđuje
ovu istinu kada kaže da se treba čuvati kvasca. Ako ste upozoreni da se nečega
čuvate, tada dotična stvar nije poželjna ili dobra. U prvi mah, učenici nisu
shvatili koje je značenje ovoga kvasca, već su pomislili kako im Isus govori o
najobičnijem kruhu.
Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni,
malovjerni, da kruha nemate? Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet
kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? I onih sedam kruhova na četiri
tisuće i koliko košara nakupiste? Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu?
Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." Tada razumješe kako im
ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskog. (Matej
16:8 - 12)
Kad bi se radilo o običnom kruhu, učenici su
trebali zapamtiti ona dva Isusova čuda - kada je nahranio prvo pet tisuća
ljudi, a zatim i njih četiri tisuće - međutim, ovdje se nije radilo o
materijalnom kruhu. Kvasac je, prema interpretaciji našega Gospodina, lažna nauka.
To je ono što je zlo. Kada ljudi govore o "kvascu evanđelja" tada
govore u pojmovima koji su međusobno kontradiktorni. Kvasac nikada nije slika
kojom bi se opisivalo evanđelje. Kvasac je uvijek simbol nečega zlog. Ako
prihvaćate Gospodina Isusa Krista kao vrhovni autoritet, tada biste jednom
zauvijek trebali raščistiti s time što predstavlja kvasac.
ISUS ISPITUJE UČENIKE O SEBI
Čitavo vrijeme proučavanja Matejeva evanđelja naše
bi sive ćelije trebale biti uključene zbog toga što je ovo evanđelje ključ za
razumijevanje čitave Biblije. Trebali bismo oštroumno zapažati i pažljivo bilježiti
što se događa.
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita
učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin
Čovječji?" (Matej 16:13)
Ako pogledate na zemljovid, pronaći ćete tri
Cezareje. Cezareja Filipova smještena je na sjevernom dijelu Galieljskoga mora.
Gospodin Isus nalazi se na sjeveru, a to je mjesto s kojega će se okrenuti i
započeti svoje kretanje prema izravno prema Jeruzalemu i prema križu. Prije
nego što će započeti ovo posljednje putovanje, dvije stvari trebaju biti jasno
definirane u glavama Njegovih učenika: (1) tko je On i (2) što će učiniti.
Dragi prijatelji, ovo su dvije stvari koje bi svatko od nas trebao jasno razumjeti
kako bi mogao postati kršćaninom. Moramo znati tko je On, i moramo znati što je
učinio. Moramo znati ove stvari kako bismo mogli pokazati vjeru i biti spašeni.
Zapazite pro pitanje našeg Gospodina: "Što
govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" To je pitanje koje On još uvijek
postavlja, i to je pitanje na koje se odgovara još uvijek i u ovom današnjem
vremenu. On je još uvijek najkontroverznija Osoba koja je živjela na licu
zemlje. Sada ćemo čuti stanovište mnoštva, odn. ljudi koji su Ga slijedili.
Vjerujem da kada bismo vi ili ja postavili ovo isto pitanje na ulicama naših
gradova, vjerojatno bismo dobili slične odgovore zbog toga što su ljudi još
uvijek zbunjeni Isusom.
Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj;
drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." (Matej
16:14)
"Jedni da je Ivan Krstitelj." Ivan
Krstitelj je bio veliki čovjek i ljudi su Isusa prepoznali kao takvog. U naše
vrijeme također ima mnogo ljudi koji tvrde kako je Isus bio veliki učitelj.
Neki su za Isusa smatrali da je "Ilija."
Ilija je svakako bio velika osoba, i ima mnogo ljudi koji Isusa danas smatraju
velikom osobom.
"Treći opet da je Jeremija." Jeremija je
bio plačući prorok, i ljudi su vidjeli našega Gospodina kako je plakao. Mnoštvo
Ga je zbog toga smatralo ovim prorokom.
"Ili koji od proroka." Mislim da je bilo
mnogo suprotnih mišljenja oko toga koji od proroka se utjelovio u Isusu.
Ovo su, dakle, bila gledišta prosječnog čovjeka
onoga doba.
Jedan mladi propovjednik, moj prijatelj, inače
dosta ekstrovertan čovjek, čuo me kako govorim o ovoj temi; zbog toga je otišao
na ugao najprometnije ulice u gradu i ondje je prolaznicima postavljao pitanje
o tome tko je za njih Isus Krist. Čuo je svakakva mišljenja. Neki su mu rekli
kako je On bio najveći učitelj kojeg je ovaj svijet vidio. Jedan čovjek rekao
je kako je Isus osnivač religije. Drugi čovjek je osjećao kako je Isus bio dobar
čovjek. Jedan Ga je svrstao u razred s ostalim velikim ljudima povijesti - to
je gledište da je Isus "koji od proroka."
Sada se Gospodin Isus okreće svojim apostolima i
postavlja im pitanje -
Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam
ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga."
(Matej 16:15, 16)
Došao je trenutak da učenici donesu odluku i
izreku priznanje. Šimun Petar je očito bio glasnogovornik čitave skupine. Rekao
je: "Ti si Krist", što je značilo Mesija, Pomazanik, Onaj o kojem je
bilo prorokovano u Starome zavjetu, a Gospodin Isus bio je ispunjenje tih
riječi. Također, On je bio i "Sin Boga živoga." Ovo je do sada
najbolja ispovijed i najveće priznanje koje Mu se moglo izreći. To je bio Isus
Krist!
Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune,
sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na
nebesima. (Matej 16:17)
Samo Sveti Duh može Isusa Krista objaviti svakome
čovjeku. Niti jedan čovjek danas ne može Isusa nazivati svojim Gospodin, osim
po Svetome Duhu. Samo Božji Duh može uzeti od onoga što pripada Isusu Kristu i
dati to nama. Isus je rekao: "to ti ne objavi tijelo i krv", to jest,
"nisi to naučio zato što si bio sa mnom." Čuo sam ljude koji govore:
"da sam ja mogao biti s Isusom tri godine [apostoli su do tada s Isusom
bili već dvije i pol godine], tada bih stvarno znao tko je On." Biste li
uistinu znali? Dragi prijatelji, jednako ga tako možete upoznati i danas, jer
vam Ga stvarnim mora učiniti samo Božji Duh.
A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena i na toj
stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej
16:18)
Promotrimo pažljivo ovaj stih. Na kojoj je to
stijeni Gospodin Isus izgradio svoju crkvu? Ima ljudi koji tvrde kako je crkva
izgrađena na Šimunu Petru. Očito je da ona nije izgrađena na njemu, jer se u
ovome stihu radi o igri riječi. U Grčkome izvorniku piše: "Ti si Petros
[maleni komadić stijene], a na ovoj petra [stijena - temelj] sagradit ću
crkvu svoju." Ima onih koji drže kako Isus gradi svoju crkvu na
svjedočanstvu koje je Šimun Petar izrekao. Ja se uopće ne slažem sa tim
mišljenjem.
Tko je ta Stijena? Stijena je Krist. Crkva je
izgrađena na Kristu. Imamo objašnjenje samog Šimuna Petra o ovoj stvari. U
drugom poglavlju prve Petrove poslanice, govoreći o Kristu, Petar piše:
"Pristupite k Njemu, Kamenu živomu što Ga, istina, ljudi odbaciše, ali je
u očima Božjim izabran, dragocjen" i pri tome navodi ono što je zapisano u
Knjizi proroka Izaije 28:16: "Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Evo,
postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji
u Nj vjeruje, neće propasti.'" Crkva je izgrađena na Kristu - On je
temelj.
Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim
onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. (1. Korinćanima 3:11).
Krist je kamen i On je rekao kako će na toj
stijeni izgraditi svoju crkvu. Crkva je još uvijek bila stvar budućnosti kada
je Gospodin izrekao ovu tvrdnju. Nemojte mi, molim vas, tvrditi kako je u
Starome zavjetu postojala crkva, jer crkva nije počela postojati tek do nakon
smrti, uskrsnuća, uzašašća Isusa Krista i poslanja Svetoga Duha. Nije moglo
biti crkve sve dok se sve ovo nije desilo. "Sagradit ću crkvu svoju"
- ovo je tada bila budućnost.
"Vrata pakla" odnosi se na smrt. Riječ
upotrijebljena za pakao je Grčka riječ hades, a u Starome zavjetu rabila
se riječ šeol, koja se odnosila na neviđeni svijet, a označavala je
smrt. Jednog od ovih dana Gospodin će sići s neba sa zapovjedničkim zovom. Taj
će zov nalikovati glasu arkanđela i zvuku trube Božje jer će uskrsnuti umrli u
Kristu. Vrata smrti neće nadvladati njegovu crkvu.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa
što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na
zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Matej 16:19)
Što su to ključevi kraljevstva nebeskoga? Jesu li
oni bili dani samo Šimunu Petru? Ne, već ih je Isus dao svakome onome tko
izreče jednako priznanje kao i Šimun Petar, to jest, onima koji poznaju Krista
kao Spasitelja. Ako ste i vi Božje dijete, tada imate ključeve kao što ih imaju
i ostala Božja djeca. Ključevi su bili znak vlasti koju je nosila služba
pismoznanaca koji su ljudima interpretirali Pisma (Nehemija 8:2 - 8). Svaki
kršćanin danas ima Pisma, pa, prema tome, ima i ključeve. Ako zadržavamo Riječ,
tada "svezujemo na zemlji"; ako ljudima dajemo Riječ, tada
"odrješujemo na zemlji." Niti jedan pojedinac i niti jedna crkva nema
ključeve samo za sebe - a da bi od toga bili isključeni svi ostali vjernici. Mi
danas imamo odgovornost širenja evanđelja zbog toga što je to jedini način na
koji se ljudi mogu spasiti. To je veličanstveno otkrivenje. Vi i ja imamo
uistinu veliku odgovornost!
Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da
je on Krist. (Matej 16:20)
Gospodin je ovo zahtijevao zbog toga što puko
znanje o tome tko je On nije spasonosno. Da biste pronašli spasenje, morate
znati tko je On i što je učinio i prihvatiti Ga vjerom.
ISUS NAJAVLJUJE SVOJU SMRT I USKSRSNUĆE
Po prvi puta Gospodin Isus svojim učenicima
najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Bilo je to otprilike šest mjeseci prije nego
što je stvarno bio razapet. Zašto je čekao tako dugo prije nego što im je rekao
nešto tako važno? Očito, Njegovi učenici, sudeći prema njihovoj reakciji, nisu
čak ni tada bili pripravljeni za takvo što. On je pet puta ponovio činjenicu da
odlazi u Jeruzalem kako bi umro (17:12; 17:22 - 23; 20:18 - 19; 20:28). Unatoč
ovoj potpunoj uputi, učenici nisu shvatili njeno puno značenje sve do nakon
Njegovog uskrsnuća.
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da
pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i
pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. (Matej 16:21)
Ovo je to što je Gospodin Isus učinio za vas i
mene. To je evanđelje da je Krist umro za naše grijehe prema Pismima, da je bio
pokopan i da je uskrsnuo. Morate znati tko je On. Morate znati što je učinio za
vas. Ako znate ove dvije stvari i prihvaćate ih u vjeri, tada ste spašeni. Ovo
nije bilo objavljeno nikome do sada, osim Nikodemu na početku službe našega
Gospodina (Ivan 3:1 - 16).
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože
sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (Matej 16:22)
U stvari, Petar je rekao: "Ti si Mesija. Ti
si Božji Sin. Ne smiješ, ne možeš otići na križ!" Križ se uopće nije
nalazio u mislima apostola, kao što možemo vidjeti.
Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od
mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je
ljudsko!" (Matej 16:23)
Sotonski je ako netko niječe činjenice evanđelja,
koje govore o tome kako je Gospodin Isus umro za naše grijehe na križu, da je
bio pokopan i da je ponovno ustao od mrtvih. Sotonski je kada netko tko stoji
za propovjedaonicom niječe ove istine. Zamjenska Isusova smrt je jedina stvar
koja nas može spasiti, dragi prijatelji. Kasnije je Petar zapisao ove riječi:
On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo
da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.
(1. Petrova 2:24).
Do kakve je samo promjene došlo u Petrovim
mislima!
Naš je Gospodin rekao Petru: "Nosi se od
mene, sotono!" Zamislite si samo ovo. Ovdje imamo Petra kroz kojeg je Božji
Duh rekao kako je Isus Božji Sin, a opet, taj je isti Petar za samo nekoliko
trenutaka dopustio sotoni da ga ovako zavede.
Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko
za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. (Matej
16:24)
Mnogi ljudi interpretiraju ovaj stih: "Neka
se odreče svoga sladoleda" ili "Neka se odreče nekakvog
luksuza." Ono što ovaj stih poručuje je ovo: "Neka se odrekne samoga
sebe." Već znate da je najteže odreći se samoga sebe. Odreći se luksuza je
dosta teško, međutim, odreći se samoga sebe je uistinu teško. Odreći se samoga
sebe znači izbaciti sebe iz cijele priče i na mjesto sebe staviti Krista.
"Neka uzme svoj križ i neka ide za
mnom." Od nas se ne tra_i da uzmemo Kristov križ, već naš vlastiti križ. Postoji križ za vas i križ
za mene, to jest, oni postoje ako odlučimo slijediti Njega.
Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko
izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne,
a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći
će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će
naplatiti svakomu po djelima njegovim." (Matej 16:25 - 27)
Osoba koja nije voljna prihvatiti rizike koji su
uključeni u sljedbeništvo Isusa Krista će, dugoročno gledano, izgubiti svoj život
za vječnost. Vrijedi također i suprotno. Prilikom Kristovog Drugog dolaska svi
će računi biti poravnati i svatko će primiti ono što mu pripada.
"Zaista, ka_em vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti
dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." (Matej 16:28)
Ovaj stih pripada sedamnaestom poglavlju, jer nam
izvješće o Isusovom preobraženju objašnjava što je želio reći ovim riječima.