dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 16

 

TEMA:

 

Isus nastavlja sukob s farizejima i saducejima; Isus ispituje svoje učenike, a Petar govori umjesto cijele skupine; po prvi puta Isus ih suočava sa konceptom crkve i govori im o svojoj smrti i uskrsnuću.

 

 

FARIZEJI I SADUCEJI TRAŽE ZNAK

 

Farizeji i saduceji po drugi puta traže znak s neba, međutim, Isus im i ovaj puta kaže kako će im biti dan jedino znak proroka Jone.

 

Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajući ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. On im odgovori: "Uvečer govorite: 'Bit će vedro, nebo se žari.' A ujutro: 'Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. (Matej 16:1 - 3)

 

U Mateju 12:38 su pismoznanci i farizeji tra_ili znak. Tada im je Gospodin dao znak proroka Jone. Ponovno će to učiniti, međutim, prvo će im skrenuti pozornost na činjenicu da, iako su dobri u predviđanju vremena, odn. vremenske prognoze, ipak, čini se, nisu dobri u prepoznavanju znakova vremena.

 

U stvari, vjerski vođe pokušali su uhvatiti Gospodina Isusa u klopku, pa će On svoje učenike upozoriti u svezi s njima. (Hrvatski je prijevod Biblije unekoliko manjkav, s obzirom da bi treći stih trebao glasiti: "...O, vi licemjeri, lice neba znadete rasuditi..." - op. prev.) Zapazimo kako je ovo drugi put da ih Isus oslovljava sa "o, vi licemjeri."

 

Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode. (Matej 16:4)

 

Naš im je Gospodin pružio na uvid brojne znakove, međutim, oni ih nisu željeli prihvatiti. Po drugi puta On im je rekao kako im se neće dati niti jedan drugi znak osim znaka proroka Jone. Ako se vratimo natrag u dvanaesto poglavlje, ondje možemo pročitati: "Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći" (12:40). Ovi farizeji i saduceji uopće nisu bili spremni prihvatiti nikakvi znak.

 

U ovome ćemo poglavlju vidjeti tri gledišta u svezi s Isusom. Farizeji i saduceji smatrali su Ga varalicom i nisu vjerovali u Njegove tvrdnje da je On Mesija. Mnoštvo je mislilo da je On Ivan Krstitelj, Ilija, Jeremija, ili neki drugi prorok. Ovakvim stavom, oni su Mu davali kompliment, međutim, u potpunosti su pogrešno shvaćali narav Njegova poslanja. Njegovi učenici bili su predstavnici trećeg gledišta. Oni su vjerovali da je Isus stvarno Mesija (Krist), Sin živoga Boga.

 

Farizeji i saduceji tražili su znak. Isus im je rekao da im se neće dati niti jedan drugi znak osim znaka proroka Jone. "Tada ih ostavi i ode." U ovim riječima i ovom Isusovom postupku osjećamo jednu notu konačnosti. On ih ostavlja i odlazi. Nakon toga, svoje učenike upozorava na kvasac ovih vjerskih vođa.

 

 

ISUS UPOZORAVA SVOJE UČENIKE

 

Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." (Matej 16:5 - 7)

 

U Mateju 13 naučili smo kako je kvasac uvijek u Bibliji upotrijebljen kako bi se opisalo načelo zla,  a nikada načelo dobra. Gospodin nam potvrđuje ovu istinu kada kaže da se treba čuvati kvasca. Ako ste upozoreni da se nečega čuvate, tada dotična stvar nije poželjna ili dobra. U prvi mah, učenici nisu shvatili koje je značenje ovoga kvasca, već su pomislili kako im Isus govori o najobičnijem kruhu.

 

Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskog. (Matej 16:8 - 12)

 

Kad bi se radilo o običnom kruhu, učenici su trebali zapamtiti ona dva Isusova čuda - kada je nahranio prvo pet tisuća ljudi, a zatim i njih četiri tisuće - međutim, ovdje se nije radilo o materijalnom kruhu. Kvasac je, prema interpretaciji našega Gospodina, lažna nauka. To je ono što je zlo. Kada ljudi govore o "kvascu evanđelja" tada govore u pojmovima koji su međusobno kontradiktorni. Kvasac nikada nije slika kojom bi se opisivalo evanđelje. Kvasac je uvijek simbol nečega zlog. Ako prihvaćate Gospodina Isusa Krista kao vrhovni autoritet, tada biste jednom zauvijek trebali raščistiti s time što predstavlja kvasac.

 

 

ISUS ISPITUJE UČENIKE O SEBI

 

Čitavo vrijeme proučavanja Matejeva evanđelja naše bi sive ćelije trebale biti uključene zbog toga što je ovo evanđelje ključ za razumijevanje čitave Biblije. Trebali bismo oštroumno zapažati i pažljivo bilježiti što se događa.

 

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" (Matej 16:13)

 

Ako pogledate na zemljovid, pronaći ćete tri Cezareje. Cezareja Filipova smještena je na sjevernom dijelu Galieljskoga mora. Gospodin Isus nalazi se na sjeveru, a to je mjesto s kojega će se okrenuti i započeti svoje kretanje prema izravno prema Jeruzalemu i prema križu. Prije nego što će započeti ovo posljednje putovanje, dvije stvari trebaju biti jasno definirane u glavama Njegovih učenika: (1) tko je On i (2) što će učiniti. Dragi prijatelji, ovo su dvije stvari koje bi svatko od nas trebao jasno razumjeti kako bi mogao postati kršćaninom. Moramo znati tko je On, i moramo znati što je učinio. Moramo znati ove stvari kako bismo mogli pokazati vjeru i biti spašeni.

 

Zapazite pro pitanje našeg Gospodina: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" To je pitanje koje On još uvijek postavlja, i to je pitanje na koje se odgovara još uvijek i u ovom današnjem vremenu. On je još uvijek najkontroverznija Osoba koja je živjela na licu zemlje. Sada ćemo čuti stanovište mnoštva, odn. ljudi koji su Ga slijedili. Vjerujem da kada bismo vi ili ja postavili ovo isto pitanje na ulicama naših gradova, vjerojatno bismo dobili slične odgovore zbog toga što su ljudi još uvijek zbunjeni Isusom.

 

Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." (Matej 16:14)

 

"Jedni da je Ivan Krstitelj." Ivan Krstitelj je bio veliki čovjek i ljudi su Isusa prepoznali kao takvog. U naše vrijeme također ima mnogo ljudi koji tvrde kako je Isus bio veliki učitelj.

 

Neki su za Isusa smatrali da je "Ilija." Ilija je svakako bio velika osoba, i ima mnogo ljudi koji Isusa danas smatraju velikom osobom.

 

"Treći opet da je Jeremija." Jeremija je bio plačući prorok, i ljudi su vidjeli našega Gospodina kako je plakao. Mnoštvo Ga je zbog toga smatralo ovim prorokom.

 

"Ili koji od proroka." Mislim da je bilo mnogo suprotnih mišljenja oko toga koji od proroka se utjelovio u Isusu.

 

Ovo su, dakle, bila gledišta prosječnog čovjeka onoga doba.

 

Jedan mladi propovjednik, moj prijatelj, inače dosta ekstrovertan čovjek, čuo me kako govorim o ovoj temi; zbog toga je otišao na ugao najprometnije ulice u gradu i ondje je prolaznicima postavljao pitanje o tome tko je za njih Isus Krist. Čuo je svakakva mišljenja. Neki su mu rekli kako je On bio najveći učitelj kojeg je ovaj svijet vidio. Jedan čovjek rekao je kako je Isus osnivač religije. Drugi čovjek je osjećao kako je Isus bio dobar čovjek. Jedan Ga je svrstao u razred s ostalim velikim ljudima povijesti - to je gledište da je Isus "koji od proroka."

 

Sada se Gospodin Isus okreće svojim apostolima i postavlja im pitanje -

 

Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga." (Matej 16:15, 16)

 

Došao je trenutak da učenici donesu odluku i izreku priznanje. Šimun Petar je očito bio glasnogovornik čitave skupine. Rekao je: "Ti si Krist", što je značilo Mesija, Pomazanik, Onaj o kojem je bilo prorokovano u Starome zavjetu, a Gospodin Isus bio je ispunjenje tih riječi. Također, On je bio i "Sin Boga živoga." Ovo je do sada najbolja ispovijed i najveće priznanje koje Mu se moglo izreći. To je bio Isus Krist!

 

Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. (Matej 16:17)

 

Samo Sveti Duh može Isusa Krista objaviti svakome čovjeku. Niti jedan čovjek danas ne može Isusa nazivati svojim Gospodin, osim po Svetome Duhu. Samo Božji Duh može uzeti od onoga što pripada Isusu Kristu i dati to nama. Isus je rekao: "to ti ne objavi tijelo i krv", to jest, "nisi to naučio zato što si bio sa mnom." Čuo sam ljude koji govore: "da sam ja mogao biti s Isusom tri godine [apostoli su do tada s Isusom bili već dvije i pol godine], tada bih stvarno znao tko je On." Biste li uistinu znali? Dragi prijatelji, jednako ga tako možete upoznati i danas, jer vam Ga stvarnim mora učiniti samo Božji Duh.

 

A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16:18)

 

Promotrimo pažljivo ovaj stih. Na kojoj je to stijeni Gospodin Isus izgradio svoju crkvu? Ima ljudi koji tvrde kako je crkva izgrađena na Šimunu Petru. Očito je da ona nije izgrađena na njemu, jer se u ovome stihu radi o igri riječi. U Grčkome izvorniku piše: "Ti si Petros [maleni komadić stijene], a na ovoj petra [stijena - temelj] sagradit ću crkvu svoju." Ima onih koji drže kako Isus gradi svoju crkvu na svjedočanstvu koje je Šimun Petar izrekao. Ja se uopće ne slažem sa tim mišljenjem.

 

Tko je ta Stijena? Stijena je Krist. Crkva je izgrađena na Kristu. Imamo objašnjenje samog Šimuna Petra o ovoj stvari. U drugom poglavlju prve Petrove poslanice, govoreći o Kristu, Petar piše: "Pristupite k Njemu, Kamenu živomu što Ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen" i pri tome navodi ono što je zapisano u Knjizi proroka Izaije 28:16: "Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u Nj vjeruje, neće propasti.'" Crkva je izgrađena na Kristu - On je temelj.

 

Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. (1. Korinćanima 3:11).

 

Krist je kamen i On je rekao kako će na toj stijeni izgraditi svoju crkvu. Crkva je još uvijek bila stvar budućnosti kada je Gospodin izrekao ovu tvrdnju. Nemojte mi, molim vas, tvrditi kako je u Starome zavjetu postojala crkva, jer crkva nije počela postojati tek do nakon smrti, uskrsnuća, uzašašća Isusa Krista i poslanja Svetoga Duha. Nije moglo biti crkve sve dok se sve ovo nije desilo. "Sagradit ću crkvu svoju" - ovo je tada bila budućnost.

 

"Vrata pakla" odnosi se na smrt. Riječ upotrijebljena za pakao je Grčka riječ hades, a u Starome zavjetu rabila se riječ šeol, koja se odnosila na neviđeni svijet, a označavala je smrt. Jednog od ovih dana Gospodin će sići s neba sa zapovjedničkim zovom. Taj će zov nalikovati glasu arkanđela i zvuku trube Božje jer će uskrsnuti umrli u Kristu. Vrata smrti neće nadvladati njegovu crkvu.

 


Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Matej 16:19)

 

Što su to ključevi kraljevstva nebeskoga? Jesu li oni bili dani samo Šimunu Petru? Ne, već ih je Isus dao svakome onome tko izreče jednako priznanje kao i Šimun Petar, to jest, onima koji poznaju Krista kao Spasitelja. Ako ste i vi Božje dijete, tada imate ključeve kao što ih imaju i ostala Božja djeca. Ključevi su bili znak vlasti koju je nosila služba pismoznanaca koji su ljudima interpretirali Pisma (Nehemija 8:2 - 8). Svaki kršćanin danas ima Pisma, pa, prema tome, ima i ključeve. Ako zadržavamo Riječ, tada "svezujemo na zemlji"; ako ljudima dajemo Riječ, tada "odrješujemo na zemlji." Niti jedan pojedinac i niti jedna crkva nema ključeve samo za sebe - a da bi od toga bili isključeni svi ostali vjernici. Mi danas imamo odgovornost širenja evanđelja zbog toga što je to jedini način na koji se ljudi mogu spasiti. To je veličanstveno otkrivenje. Vi i ja imamo uistinu veliku odgovornost!

 

Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. (Matej 16:20)

 

Gospodin je ovo zahtijevao zbog toga što puko znanje o tome tko je On nije spasonosno. Da biste pronašli spasenje, morate znati tko je On i što je učinio i prihvatiti Ga vjerom.

 

 

ISUS NAJAVLJUJE SVOJU SMRT I USKSRSNUĆE

 

Po prvi puta Gospodin Isus svojim učenicima najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Bilo je to otprilike šest mjeseci prije nego što je stvarno bio razapet. Zašto je čekao tako dugo prije nego što im je rekao nešto tako važno? Očito, Njegovi učenici, sudeći prema njihovoj reakciji, nisu čak ni tada bili pripravljeni za takvo što. On je pet puta ponovio činjenicu da odlazi u Jeruzalem kako bi umro (17:12; 17:22 - 23; 20:18 - 19; 20:28). Unatoč ovoj potpunoj uputi, učenici nisu shvatili njeno puno značenje sve do nakon Njegovog uskrsnuća.

 

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. (Matej 16:21)

 

Ovo je to što je Gospodin Isus učinio za vas i mene. To je evanđelje da je Krist umro za naše grijehe prema Pismima, da je bio pokopan i da je uskrsnuo. Morate znati tko je On. Morate znati što je učinio za vas. Ako znate ove dvije stvari i prihvaćate ih u vjeri, tada ste spašeni. Ovo nije bilo objavljeno nikome do sada, osim Nikodemu na početku službe našega Gospodina (Ivan 3:1 - 16).

 

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (Matej 16:22)

 

U stvari, Petar je rekao: "Ti si Mesija. Ti si Božji Sin. Ne smiješ, ne možeš otići na križ!" Križ se uopće nije nalazio u mislima apostola, kao što možemo vidjeti.

 

Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Matej 16:23)

 


Sotonski je ako netko niječe činjenice evanđelja, koje govore o tome kako je Gospodin Isus umro za naše grijehe na križu, da je bio pokopan i da je ponovno ustao od mrtvih. Sotonski je kada netko tko stoji za propovjedaonicom niječe ove istine. Zamjenska Isusova smrt je jedina stvar koja nas može spasiti, dragi prijatelji. Kasnije je Petar zapisao ove riječi:

 

On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. (1. Petrova 2:24).

 

Do kakve je samo promjene došlo u Petrovim mislima!

 

Naš je Gospodin rekao Petru: "Nosi se od mene, sotono!" Zamislite si samo ovo. Ovdje imamo Petra kroz kojeg je Božji Duh rekao kako je Isus Božji Sin, a opet, taj je isti Petar za samo nekoliko trenutaka dopustio sotoni da ga ovako zavede.

 

Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. (Matej 16:24)

 

Mnogi ljudi interpretiraju ovaj stih: "Neka se odreče svoga sladoleda" ili "Neka se odreče nekakvog luksuza." Ono što ovaj stih poručuje je ovo: "Neka se odrekne samoga sebe." Već znate da je najteže odreći se samoga sebe. Odreći se luksuza je dosta teško, međutim, odreći se samoga sebe je uistinu teško. Odreći se samoga sebe znači izbaciti sebe iz cijele priče i na mjesto sebe staviti Krista.

 

"Neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." Od nas se ne tra_i da uzmemo Kristov križ, već naš vlastiti križ. Postoji križ za vas i križ za mene, to jest, oni postoje ako odlučimo slijediti Njega.

 

Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." (Matej 16:25 - 27)

 

Osoba koja nije voljna prihvatiti rizike koji su uključeni u sljedbeništvo Isusa Krista će, dugoročno gledano, izgubiti svoj život za vječnost. Vrijedi također i suprotno. Prilikom Kristovog Drugog dolaska svi će računi biti poravnati i svatko će primiti ono što mu pripada.

 

"Zaista, ka_em vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom." (Matej 16:28)

 

Ovaj stih pripada sedamnaestom poglavlju, jer nam izvješće o Isusovom preobraženju objašnjava što je želio reći ovim riječima.