ISUS UPOZORAVA SVOJE UČENIKE

Učenici dođoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. A Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" Oni zamišljeni među sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." (Matej 16:5 - 7)

U Mateju 13 naučili smo kako je kvasac uvijek u Bibliji upotrijebljen kako bi se opisalo načelo zla,  a nikada načelo dobra. Gospodin nam potvrđuje ovu istinu kada kaže da se treba čuvati kvasca. Ako ste upozoreni da se nečega čuvate, tada dotična stvar nije poželjna ili dobra. U prvi mah, učenici nisu shvatili koje je značenje ovoga kvasca, već su pomislili kako im Isus govori o najobičnijem kruhu.

Zamijetio to Isus pa reče: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? Zar još ne shvaćate, ne sjećate li se onih pet kruhova na pet tisuća i koliko košara nakupiste? I onih sedam kruhova na četiri tisuće i koliko košara nakupiste? Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." Tada razumješe kako im ne reče da se čuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskog. (Matej 16:8 - 12)

Kad bi se radilo o običnom kruhu, učenici su trebali zapamtiti ona dva Isusova čuda - kada je nahranio prvo pet tisuća ljudi, a zatim i njih četiri tisuće - međutim, ovdje se nije radilo o materijalnom kruhu. Kvasac je, prema interpretaciji našega Gospodina, lažna nauka. To je ono što je zlo. Kada ljudi govore o "kvascu evanđelja" tada govore u pojmovima koji su međusobno kontradiktorni. Kvasac nikada nije slika kojom bi se opisivalo evanđelje. Kvasac je uvijek simbol nečega zlog. Ako prihvaćate Gospodina Isusa Krista kao vrhovni autoritet, tada biste jednom zauvijek trebali raščistiti s time što predstavlja kvasac.

ISUS ISPITUJE UČENIKE O SEBI

Čitavo vrijeme proučavanja Matejeva evanđelja naše bi sive ćelije trebale biti uključene zbog toga što je ovo evanđelje ključ za razumijevanje čitave Biblije. Trebali bismo oštroumno zapažati i pažljivo bilježiti što se događa.

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" (Matej 16:13)

Zapazite pro pitanje našeg Gospodina: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" To je pitanje koje On još uvijek postavlja, i to je pitanje na koje se odgovara još uvijek i u ovom današnjem vremenu. On je još uvijek najkontroverznija Osoba koja je živjela na licu zemlje. Sada ćemo čuti stanovište mnoštva, odn. ljudi koji su Ga slijedili. Vjerujem da kada bismo vi ili ja postavili ovo isto pitanje na ulicama naših gradova, vjerojatno bismo dobili slične odgovore zbog toga što su ljudi još uvijek zbunjeni Isusom.

Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." (Matej 16:14)

"Jedni da je Ivan Krstitelj." Ivan Krstitelj je bio veliki čovjek i ljudi su Isusa prepoznali kao takvog. U naše vrijeme također ima mnogo ljudi koji tvrde kako je Isus bio veliki učitelj.

Neki su za Isusa smatrali da je "Ilija." Ilija je svakako bio velika osoba, i ima mnogo ljudi koji Isusa danas smatraju velikom osobom.

"Treći opet da je Jeremija." Jeremija je bio plačući prorok, i ljudi su vidjeli našega Gospodina kako je plakao. Mnoštvo Ga je zbog toga smatralo ovim prorokom.

"Ili koji od proroka." Mislim da je bilo mnogo suprotnih mišljenja oko toga koji od proroka se utjelovio u Isusu.

Ovo su, dakle, bila gledišta prosječnog čovjeka onoga doba.

Jedan mladi propovjednik, moj prijatelj, inače dosta ekstrovertan čovjek, čuo me kako govorim o ovoj temi; zbog toga je otišao na ugao najprometnije ulice u gradu i ondje je prolaznicima postavljao pitanje o tome tko je za njih Isus Krist. Čuo je svakakva mišljenja. Neki su mu rekli kako je On bio najveći učitelj kojeg je ovaj svijet vidio. Jedan čovjek rekao je kako je Isus osnivač religije. Drugi čovjek je osjećao kako je Isus bio dobar čovjek. Jedan Ga je svrstao u razred s ostalim velikim ljudima povijesti - to je gledište da je Isus "koji od proroka."

Sada se Gospodin Isus okreće svojim apostolima i postavlja im pitanje -

Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga." (Matej 16:15, 16)

Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. (Matej 16:17)

Samo Sveti Duh može Isusa Krista objaviti svakome čovjeku. Niti jedan čovjek danas ne može Isusa nazivati svojim Gospodin, osim po Svetome Duhu. Samo Božji Duh može uzeti od onoga što pripada Isusu Kristu i dati to nama. Isus je rekao: "to ti ne objavi tijelo i krv", to jest, "nisi to naučio zato što si bio sa mnom." Čuo sam ljude koji govore: "da sam ja mogao biti s Isusom tri godine [apostoli su do tada s Isusom bili već dvije i pol godine], tada bih stvarno znao tko je On." Biste li uistinu znali? Dragi prijatelji, jednako ga tako možete upoznati i danas, jer vam Ga stvarnim mora učiniti samo Božji Duh.

A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. (Matej 16:18)

Promotrimo pažljivo ovaj stih. Na kojoj je to stijeni Gospodin Isus izgradio svoju crkvu? Ima ljudi koji tvrde kako je crkva izgrađena na Šimunu Petru. Očito je da ona nije izgrađena na njemu, jer se u ovome stihu radi o igri riječi. U Grčkome izvorniku piše: "Ti si Petros [maleni komadić stijene], a na ovoj petra [stijena - temelj] sagradit ću crkvu svoju." Ima onih koji drže kako Isus gradi svoju crkvu na svjedočanstvu koje je Šimun Petar izrekao. Ja se uopće ne slažem sa tim mišljenjem.

Tko je ta Stijena? Stijena je Krist. Crkva je izgrađena na Kristu. Imamo objašnjenje samog Šimuna Petra o ovoj stvari. U drugom poglavlju prve Petrove poslanice, govoreći o Kristu, Petar piše: "Pristupite k Njemu, Kamenu živomu što Ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen" i pri tome navodi ono što je zapisano u Knjizi proroka Izaije 28:16: "Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u Nj vjeruje, neće propasti.'" Crkva je izgrađena na Kristu - On je temelj.

Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. (1. Korinćanima 3:11).

Krist je kamen i On je rekao kako će na toj stijeni izgraditi svoju crkvu. Crkva je još uvijek bila stvar budućnosti kada je Gospodin izrekao ovu tvrdnju. Nemojte mi, molim vas, tvrditi kako je u Starome zavjetu postojala crkva, jer crkva nije počela postojati tek do nakon smrti, uskrsnuća, uzašašća Isusa Krista i poslanja Svetoga Duha. Nije moglo biti crkve sve dok se sve ovo nije desilo. "Sagradit ću crkvu svoju" - ovo je tada bila budućnost.

"Vrata pakla" odnosi se na smrt. Riječ upotrijebljena za pakao je Grčka riječ hades, a u Starome zavjetu rabila se riječ šeol, koja se odnosila na neviđeni svijet, a označavala je smrt. Jednog od ovih dana Gospodin će sići s neba sa zapovjedničkim zovom. Taj će zov nalikovati glasu arkanđela i zvuku trube Božje jer će uskrsnuti umrli u Kristu. Vrata smrti neće nadvladati njegovu crkvu.

Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ (Matej 16:19)

Što su to ključevi kraljevstva nebeskoga? Jesu li oni bili dani samo Šimunu Petru? Ne, već ih je Isus dao svakome onome tko izreče jednako priznanje kao i Šimun Petar, to jest, onima koji poznaju Krista kao Spasitelja. Ako ste i vi Božje dijete, tada imate ključeve kao što ih imaju i ostala Božja djeca. Ključevi su bili znak vlasti koju je nosila služba pismoznanaca koji su ljudima interpretirali Pisma (Nehemija 8:2 - 8). Svaki kršćanin danas ima Pisma, pa, prema tome, ima i ključeve. Ako zadržavamo Riječ, tada "svezujemo na zemlji"; ako ljudima dajemo Riječ, tada "odrješujemo na zemlji." Niti jedan pojedinac i niti jedna crkva nema ključeve samo za sebe - a da bi od toga bili isključeni svi ostali vjernici. Mi danas imamo odgovornost širenja evanđelja zbog toga što je to jedini način na koji se ljudi mogu spasiti. To je veličanstveno otkrivenje. Vi i ja imamo uistinu veliku odgovornost!

Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. (Matej 16:20)

Gospodin je ovo zahtijevao zbog toga što puko znanje o tome tko je On nije spasonosno. Da biste pronašli spasenje, morate znati tko je On i što je učinio i prihvatiti Ga vjerom.

ISUS NAJAVLJUJE SVOJU SMRT I USKSRSNUĆE

Po prvi puta Gospodin Isus svojim učenicima najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Bilo je to otprilike šest mjeseci prije nego što je stvarno bio razapet. Zašto je čekao tako dugo prije nego što im je rekao nešto tako važno? Očito, Njegovi učenici, sudeći prema njihovoj reakciji, nisu čak ni tada bili pripravljeni za takvo što. On je pet puta ponovio činjenicu da odlazi u Jeruzalem kako bi umro (17:12; 17:22 - 23; 20:18 - 19; 20:28). Unatoč ovoj potpunoj uputi, učenici nisu shvatili njeno puno značenje sve do nakon Njegovog uskrsnuća.

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. (Matej 16:21)

Ovo je to što je Gospodin Isus učinio za vas i mene. To je evanđelje da je Krist umro za naše grijehe prema Pismima, da je bio pokopan i da je uskrsnuo. Morate znati tko je On. Morate znati što je učinio za vas. Ako znate ove dvije stvari i prihvaćate ih u vjeri, tada ste spašeni. Ovo nije bilo objavljeno nikome do sada, osim Nikodemu na početku službe našega Gospodina (Ivan 3:1 - 16).

Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" (Matej 16:22)

U stvari, Petar je rekao: "Ti si Mesija. Ti si Božji Sin. Ne smiješ, ne možeš otići na križ!" Križ se uopće nije nalazio u mislima apostola, kao što možemo vidjeti.

Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Matej 16:23)