dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20

 

TEMA:

 

Prispodoba o radnicima u vinogradu; Isus po četvrti i peti put najavljuje svoju dolazeću smrt, dok Ivanova i Jakovljeva majka traži da njeni sinovi sjede s lijeve i desne strane. Isus otvara oči dvojici slijepaca koji su sjedili uz cestu.

 

Ovo poglavlje započinje prispodobom o radnicima u vinogradu, koja je nastavak Isusovog govora o nagradama kojeg je započeo u prethodnom poglavlju. Ovim poglavljem završava se odjeljak koji je obilježavao vrijeme u gibanju Matejeva evanđelja koje smo pratili na početku. Naime, od ovog poglavlja tempo radnje se pojačava, i naš se Gospodin kreće izravno prema križu. Ovo poglavlje također daje i značajan doprinos popunjavanju još nekih mračnih kutaka koji govore o sadašnjem stanju nebeskog kraljevstva. U ovoj prispodobi izrečeno je načelo davanja nagrade: vjernost zadatku, a ne količina posla koja je učinjena ili nekakva spektakularna narav posla, je ta koja upravlja davanjem nagrada.

 

 

PRISPODOBA O RADNICIMA U VINOGRADU

 

"Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. (Matej 20:1)

 

Ova prispodoba je usko povezana sa prethodnim poglavljem. U Mateju 19:30 piše: "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi." U Mateju 20:16 nalazimo slijedeće riječi: "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. Mnogo je zvanih, malo izabranih." Tako, vidite, i na početku i na kraju ove prispodobe postoji prisutan koncept o tome da će prvi biti posljednji, a posljednji prvi, i ta ideja tvori svojevrsnu zagradu oko ove prispodobe.

 

Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.' I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. (Matej 20:2 - 5)

 

"Šesta" ura je u stvari podne, dok je "deveta" ura tri sata poslije podne.

 

A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reče im: 'Idite i vi u vinograd.' "Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.' Dođu oni tako od jedanaeste ure i prime po denar.  Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovome posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" (Matej 20:6 - 15)

 

Ovo je veličanstvena prispodoba koja ilustrira vrlo važnu istinu: ono što određuje vašu nagradu nije količina vremena koju provedete služeći niti istaknutost ili važnost vašeg položaja. Umjesto zbog toga, bit ćete nagrađeni za vašu vjernost zadatku kojeg vam je Gospodin dao obavljati, bez obzira na to koliko se taj zadatak čini malen ili kratak ili beznačajan.

 

Ja sam oduvijek osjećao da će Gospodin jednog dana nagraditi dragu gospođu koja je možda bila član moje crkve. Ja ću se okrenuti članu moga odbora i reći ću mu: "Poznaješ li je?" On će mi odgovoriti: "Nikada nisam niti čuo za nju. Nije pjevala u crkvenom zboru, nikada nije predsjedavala nekim od naših udruženja, i nikada nije poučavala u nedjeljnoj školi. Ova žena nikada nije učinila ništa, a pogledaj kako je Gospodin nagrađuje!" Možda ćemo pronaći da je ta gospođa bila udovica koja je imala mladog sina. Nikada nije govorila tisućama ljudi poput nekih evangelizatora i propovjednika, međutim, ona je vjerno odgajala svog dječaka, koji je kasnije izrastao u misionara i otišao je u neku daleku zemlju. Udovica je bila vjerna u zadatku kojeg joj je Gospodin povjerio. Netko će sada prigovoriti: "Međutim, ona nije radila onako teško kao što sam ja radio!" Možda su ti ljudi u pravu, međutim, Bog vas neće nagraditi zbog količine posla kojeg ste obavili. On će vas nagraditi prema vjernosti koju ste pokazali prema poslu na kojeg vas je On pozvao. Dragi prijatelji, možda vas Bog nije pozvao da za Njega učinite nešto veliko, međutim, pitanje koje biste si trebali postaviti je slijedeće: Jesam li vjeran u onom poslu kojeg mi je Gospodin povjerio?

 

 

ISUS PO ČETVRTI PUT NAJAVLJUJE SVOJU SMRT I USKRSNUĆE

 

Dok je Isus ulazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: (Matej 20:17)

 

Zapazite tjelesne i zemljopisne značajke radnje u ovom odjeljku. Isus je sa svojim učenicima izlazio iz Jordanske doline i približavao se Jeruzalemu, u kojem će kasnije umrijeti razapet na križu.

 

"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izruguju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti." (Matej 20:18, 19)

 

Gospodin Isus ovo nije mogao izreći jasnijim riječima. Ovo je po četvrti puta što će im reći - ovaj puta u detalje - što će Mu se točno dogoditi. Učenici to na neki način uopće nisu mogli razumjeti. Takva koncepcija se jednostavno nije uklapala u njihov program. Bilo kako bilo, kada vi i ja čitamo ove riječi sada, mi vidimo da je Kristova nakana bila otići u Jeruzalem kako bi ondje umro. Razmislimo malo o važnosti ovoga. On je u Jeruzalem otišao namjerno, to jest, kako bi umro za vas i mene. To je nešto o čemu treba razmisliti. Isusovi učenici jednostavno nisu mogli vjerovati u to!

 

 

ZAHTJEV MAJKE JAKOVA I IVANA

 

U trenutku Isusove najave Njegove nadolazeće smrti, pristupila Mu je majka Jakova i Ivana kako bi Mu uputila jednu molbu.

 

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. (Matej 20:20)

 

Ima mnogo nas koji Ga štujemo s istim ovakvim motivom!

 

A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."(Matej 20:21)

 

U bilo kojim drugim okolnostima, i u bilo koje drugo vrijeme, ovaj bi zahtjev bio sasvim prirodan za majku koja je ambiciozna kada je riječ o njenoj djeci. U ovom slučaju, međutim, ona uopće nije shvatila kakva je atmosfera i što se uopće događa. Gospodin će joj odgovoriti, a citirajući ove stihove iz Biblije, ja ću izostaviti neke dijelove koji se ne nalaze u boljim manuskriptima.

 

Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." (Matej 20:22, 23)

 

Kada se ova dva stiha čitaju ispuštajući sporne dijelove, smisao nam postaje jasan. Dragi prijatelji, nemojte propustiti značenje ovih riječi ovdje, jer je ono vrlo važno za kršćane danas. Naš Gospodin nije rekao kako mjesto Njemu zdesna i slijeva u Njegovom kraljevstvu nije rezervirano za nekoga. On je rekao kako ta mjesta neće samovoljno dodijeliti Jakovu i Ivanu ili bilo kome drugome. Umjesto toga, mjesta su rezervirana za one koji se pripreme za njih.

 

Poslušajte dobro što ću vam reći: ulazak u nebesko kraljevstvo je stvar pitanja. Vi ne možete učiniti ništa, ništa, za svoje spasenje. Vi ste spašeni po vjeri u Krista i kroz Njegovu veličanstvenu milost. Bilo kako bilo, dragi prijatelji, vaš položaj, vaša nagrada u nebeskome kraljevstvu određena je onime što činite dok ste ovdje dolje na zemlji. Ovo je vrlo važno, a kršćani su, čini se, ovu činjenicu izgubili iz vida. Za kakvu vrstu mjesta se vi pripremate? Ja osobno nemam ambicija zasjesti Kristu s lijeve ili desne strane - siguran sam da sam to propustio - međutim, ja ipak radim za neko mjesto. Svi mi trebali bismo to raditi. U Filipljanima 3:14 Pavao je rekao: "k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu." Problem sa današnjim kršćanima je u tome što je jako malo onih koji uopće pokušavaju dobiti nešto. Moramo prepoznati kako je spasenje besplatni poklon, međutim, da bismo primili nagradu, moramo otići na trkalište.

 

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. (Matej 20:24)

 

Znate li zašto su se ova desetorica razgnjevila? Bilo je to stoga što su oni željeli mjesta Kristu s lijeve i desne strane!

 

Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga." (Matej 20:25 - 27)

 

Ovo je sasvim novi pristup služenju i veličini, i ove bi misli svakako trebale biti prisutne u umovima onih koji su uključeni u kršćansko služenje. Dragi prijatelji, ako želite pjevati Gospodinu, molim vas nemojte pritom pokušavati pregaziti druge soliste. Ako pokušavate biti propovjednik evanđelja, nemojte gurati u stranu sve ostale koji su u Božjoj službi. Ako želite biti neki od službenika crkve, nemojte to činiti na račun drugih. Naš Gospodin jasno nam je dao do znanja da je jedini način da se bude velik i da se služi Njemu ako se zauzme najniži položaj.

 

Kako su se Isus i njegovi učenici sasvim približili Jeruzalemu, On im je po peti puta rekao kako Mu se bliži smrt.

 

"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Matej 20:28)

 

Ovo je veličanstveni stih i svaki bi ga kršćanin trebao znati napamet. Ovaj bi vam stih trebao biti na dohvat ruke, tako da kada vam se ukaže prilika za svjedočenje, da budete sposobni reći zašto je Isus Krist došao na ovaj svijet i koje je bilo njegovo poslanje, jer oko toga među ljudima još uvijek vlada velika zbunjenost.

 

 

ISUS LIJEČI DVOJICU SLIJEPACA

 

Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. (Matej 20:29)

 

Isus je sa svojim učenicima išao od Jerihona prema Jeruzalemu, a to je upravo suprotan smjer od smjera kojim je išao čovjek kojeg su napali razbojnici. Gospodin je išao od Jerihona prema Jeruzalemu kako bi umro među razbojnicima. Ovaj put nalazi se na drugoj strani stvarnosti, a po toj strani vi i ja ne možemo ići. Jedino što mi možemo učiniti je doći k Njemu u vjeri, jer je On zauzeo naše mjesto i umro je umjesto nas.

 

Usput treba napomenuti kako neki ljudi misle da zbog toga što se On na svome suđenju nije branio, da se nikada nije branio i da bi, prema tom primjeru, kršćani trebali slijediti ovu politiku. Međutim, u drugim prilikama Gospodin Isus se branio. Kada je išao u Jeruzalem kako bi umro, nije se branio jer je ondje zauzimao moje mjesto, a ja sam krivac. Vjerujte mi, nije niti bilo obrane! To je moj razlog zbog kojeg On nije otvorio svojih usta. Tada je On nosio moj i vaš grijeh na svojim plećima.

 

I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" (Matej 20:30)

 

Dopadaju mi se ova dva čovjeka - nitko ih nije mogao utišati!

 

Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" (Matej 20:31)

 

Zapazite kako su ga oni oslovili ispravnim riječima - "Gospodine, Sine Davidov." Oni su priznavali Njegovu kraljevsku titulu. Žena sirofeničanka oslovila Ga je u početku riječima Sine Davidov, međutim, Gospodin ju je podsjetio da Ga ona ne može oslovljavati ovim riječima. Ovi su ljudi, međutim, bili Židovi i oni su Ga mogli osloviti na taj način, što su i učinili!

 

Isus se zaustavi, dozove ih i reče: "Što hoćete da vam učinim?" Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." (Matej 20:32, 33)

 

Problem ovih ljudi bio je sasvim očit. Zašto ih je onda Gospodin pitao što da im učini? Dragi prijatelji, kada dođete Gospodinu Isusu, onda Mu morate reći što vam je potrebno. Ako dolazite k Njemu po spasenje, morate Mu reći da ste grešnik i da vam je potrebno Njegovo spasenje. Ako to ne učinite, nećete biti spašeni. To je uvreda križa. Svi bi željeli doći do križa ako bi onamo mogli ponijeti i miris svoje samo - pravednosti i dobrih djela. Međutim, dragi prijatelji, vi i ja uopće nemamo nikakve dobrote koju bismo mogli pokazati Bogu. Ljudsku narav nije moguće zasladiti vježbanjem, psihologijom i obrazovanjem, jednako kao što nije moguće namirisati gomilu pilećeg gnoja parfemom Chanel No. 5. K Bogu moramo doći kao grešnici i primiti Ga kao našeg Spasitelja. Slijepci su k Gospodinu Isusu pristupili sa svojom potrebom: "Gospodine, da nam se otvore oči."

 

Isus se ganut dotače njihovih očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. (Matej 20:34)

 

Gospodin ih je iscijelio, i oni su Ga slijedili. Zapamtimo kamo je išao - On je na putu prema križu.