dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 21

 

TEMA:

 

Isus službeno ulazi u Jeruzalem, istjeruje trgovce iz hrama, proklinje neplodnu smokvu, a kada ga izazivaju svećenici i starješine, On ih osuđuje prispodobom o dva sina i domaćinu čijeg su sina ubili njegovi sluge.

 

U ovom poglavlju u oštro žarište ponovno dolazi gibanje koje smo pratili u Matejevu evanđelju. Isus dolazi u Jeruzalem, međutim, sada sa sasvim novom ulogom. Do tada je u grad dolazio sasvim nenametljivo. Sada će u gradu koji pripada Kralju iznijeti svoju tvrdnju da je On Kralj. Ništa nije moglo biti naprednije i hrabrije od ovog. Po drugi puta izgoni trgovce iz hrama. Ovo bi bila drskost najvišeg ranga kada On ne bi bio Onaj tko je tvrdio da jest. Prokleo je neplodnu smokvu, i tu se radilo o simboličnom činu. Nailazi na izazov kojeg su mu postavili vjerski vođe i prispodobom ih optužuje da planiraju Njegovu smrt.

 

U Isusovoj metodi zapazit ćete notu odlučnosti. On je odlučan sprovesti svoju nakanu do kraja. On će ih natjerati da djeluju kada i kako On odabere. Konce situacije u potpunosti drži u svojim rukama. Nikada se nije ponašao više kraljevski nego u trenucima kada se približavao križu.

 

 

TAKOZVANI TRIJUMFALNI ULAZAK

 

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: "Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti." (Matej 21:1 - 3)

 

Ja uopće ne vidim potrebe da se u ovom događaju vidi čudo, iako mnogi ljudi to čine. Vjerujem da se radi o normalnoj, prirodnoj situaciji. Vjerojatno je Gospodin, kada je posljednji puta bio u Jeruzalemu, s nekim prijateljima dogovorio da slijedeći puta kada dođe može slobodno upotrijebiti životinje. Možda im je objasnio što Mu je nakana, pa su se oni složili s tim da životinje budu spremne za Njega za slijedeću Pashu. Mislim da im je rekao da će poslati nekolicinu svojih učenika po životinje i da će im reći da kažu - "Gospodinu trebaju." Mislim da je ovaj događaj mnogo ljepši ako ga promatramo na ovakav način.

 

To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na  magaretu, mladetu magaričinu. (Matej 21:4, 5)

 


Ovo je navod iz knjige proroka Zaharije 9:9 - "Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu." (Prijevod bi trebao glasiti: "Raduj se, kćeri sionska: viči, kćeri jeruzalemska: evo, Kralj tvoj dolazi tebi; pravedan je i ima spasenje: ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu" - op. prev.)

 

U ovom navodu u Matejevu evanđelju ispušten je jedan dio teksta kojeg možemo otkriti pažljivijom usporedbom. "Klikni iz sveg grla, kćeri sionska" je ispušteno. Zašto? Zato što naš Gospodin ovaj puta nije došao u to doba radovanja. To će se desiti prilikom Njegovog drugog dolaska. Također je izostavljeno: "pravedan je i ima spasenje" - riječ spasenje u sebi nosi misao o pobjedi, koja će se ispuniti prilikom Njegovog Drugog dolaska. Zaključak kojeg trebamo izvesti iz ovih odjeljaka je da će prilikom Njegovog drugog dolaska ulazak u Jeruzalem biti trijumfalan.

 

Postoje pretpostavke da je naš Gospodin pokazao poniznost kada je ujahao na magarcu. To nije točno. Ovu životinju jahali su kraljevi. U naše doba bilo bi to kao ući u grad u Rolls Royceu. Magarac je bio životinja mira, dok je konj bio ratna životinja. Kada je Isus ušao u Jeruzalem jašući na ovoj životinji mira, tada je sebe ponudio kao Kralja. Unatoč činjenici da je to učinio, prorok govori da je bio ponizan. Ovo je vrlo važno zapaziti.

 

Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" (Matej 21:6 - 9)

 

Moguće je da nikada prije nije ušao u Jeruzalem ovim putem - to ćemo vidjeti u Ivanovom evanđelju. Mislim da je inače ulazio kroz ovčja vrata na potpuno nenametljiv način, kroz vrata kroz koja su inače ulazile _ivotinje koje su bile predviđene za _rtvovanje u hramu. Međutim, ovaj puta nije bilo tako! On je ujahao kao Kralj, i oni koji su bili s Njim, prepoznali su Ga kao Kralja. Bila je to njihova mogućnost da Ga prihvate ili odbace.

 

Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga." (Matej 21:10, 11)

 

Naš je Gospodin tjerao Jeruzalem da razmisli o Njegovim tvrdnjama po još jedan, posljednji puta.

 

 

DRUGO IZGONJENJE TRGOVACA IZ HRAMA

 

Isus uđe u Hram i izagna sve koji prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. Kaže im: "Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku." (Matej 21:12, 13)

 

Vrlo oštre riječi, zar ne?


Htio bih vam pa_nju skrenuti na određene činjenice koje se tiču tzv. trijumfalnog ulaska. Kao prvo, mišljenja sam kako naziv "trijumfalni ulazak" nije ispravan, jer, kako smo vidjeli, time su bili ispunjeni samo neki dijelovi Zaharijinog proročanstva. Naš je Gospodin ušao u grad Jeruzalem kako bi mogao biti Spasitelj. Po posljednji puta se javno predstavio narodu. Kada promotrite zapise izložene u sva četiri evanđelja, vidite da oni predstavljaju kompozitnu sliku. Očiti zaključak je da On nije ušao u grad samo jednog dana, već je to učinio u tri različita dana.

 

Prvi puta bilo je to u subotu, sabatni dan. U taj dan nije bilo mjenjača novca, pa je On promotrio situaciju i otišao: "I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju" (Marko 11:11). Tada je u grad ušao kao Svećenik.

 

Drugog dana je u Jeruzalem ušao u nedjelju, prvog dana tjedna. Mjenjači novca bili su ondje, pa ih je On istjerao iz hrama (Matej 21:12 - 13). Toga dana u grad je ušao kao Kralj.

 

Trećeg dana kada je ušao u Jeruzalem bio je ponedjeljak, drugi dan u tjednu. Tada je plakao nad Jeruzalemom, a zatim je otišao u hram gdje je naučavao i liječio. Tog dana je ušao kao Prorok.

 

Uspoređujući ove zapise u Matejevom, Markovom i Lukinom evanđelju, postaje nam očito da su zapisali tri različita ulaska, i ja vjerujem kako je naš Gospodin ušao u grad tri dana za redom i to u tri različite uloge - kao Svećenik, kao Kralj i kao Prorok. Svakoga dana se povlačio natrag u Betaniju. Očito je da noć nije provodio u gradu sve dok nije bio uhićen.

 

Sjetimo se kako je tzv. trijumfalni ulazak završio na križu. Međutim, kada dođe po drugi put, to će biti trijumfalno. Pisac poslanice Hebrejima izrekao je to na predivan način: "tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje" (Hebrejima 9:28). Prorok Zaharija (14:4) rekao nam je da kada drugi put dođe na ovu zemlju, Njegove će noge stajati na Maslinskoj gori - ondje će pristati. Kada će tada ući u Jeruzalem, biti će to trijumfalni ulazak! Ja ova tri ulaska u Jeruzalem nikako ne mogu nazvati trijumfalnim ulascima jer je Gospodin Isus bio na svom putu prema križu kako bi umro za moj i vaš grijeh.

 

Nakon što je Gospodin očistio hram, mnogi su Mu pristupili kako bi im pomogao:

 

U Hramu mu priđoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. (Matej 21:14)

 

Zapazite kako Matej naglašava činjenicu da je bilo izliječeno mnoštvo ljudi.

 

A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni (Matej 21:15)

 

Oni su time bili ogorčeni.

 

mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Ka_e im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći. (Matej 21:16, 17)

 

"On ih ostavi" indicira Isusovo odbacivanje vjerskih vođa.

 

"Pođe iz grada u Betaniju." Kao što smo to već istakli, naš Gospodin nije noćio u Jeruzalemu sve do noći kada je bio uhićen. Međutim, vidimo Ga kako se vraća u grad slijedećeg dana. Ovo je, mislim, bio ulazak u grad kojeg je naglasio evanđelist Luka, Njegov treći i posljednji ulazak u Jeruzalem, u ponedjeljak ujutro.

 

 

ISUS PROKLINJE NEPLODNU SMOKVU

 

Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. (Matej 21:18, 19)

 

U nakani da se interpretira ovaj događaj sa smokvom bilo je svakakvih poteškoća. Čuo sam svakakve ideje o tome što ta smokva predstavlja. Smokva je, vjerujem, simbol Izraela kao što ćemo vidjeti u Mateju 24. Barem možemo s pouzdanjem reći da kada je naš Gospodin došao na svijet nije bilo nikakvih plodova očitih u izraelskome narodu. Postojali su samo izvanjski listovi beživotne obredne religije. Ovo je Gospodin osudio. Izraelski je narod imao religioznu formu, međutim, nije imao nikakve moći. Ono što im je Bog dao, oni su pretvorili u mrtvi obred bez života i snage, koji više nije služio ispunjavanju Božjeg cilja. Mišljenja sam da će Bog na jednaki način obračunati sa organiziranom crkvom koja je Osobi Isusa Krista okrenula leđa.

 

Želio bih ponovno istaći kako mislim da je Njegovo proklinjanje smokvina drveta simbolično. On je osudio izraelski narod i on je iskusio ovaj razarajući sud 70. godine.

 

Vidjevši to, učenici se začude: "Kako umah smokva usahnu!" (Matej 21:20)

 

Njima je ovo bilo još jedno čudo.

 

Isus im odvrati: "Zaista, ka_em vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete." (Matej 21:21, 22)

 

Naš ih je Gospodin poučio o molitvi i o tome da bi u molitvi trebalo imati vjere. Oni su se divili tome što je smokvino drvo bilo prokleto, a On im je rekao kako je njihov problem u tome što nisu imali vjere da bi vjerovali kako Bog može djelovati na ovako čudesan način.

 

Ako ćemo iskreno, ja mislim da se naš posao ne sastoji u proklinjanju smokvi ili u premještanju brda. Mnogo godina živio sam u planinskom dijelu zemlje. Meni se planine jako dopadaju. Nikada mi nisu postale dosadne. Uvijek sam uživao u pogledu na njih i nikada nisu bile iste dva dana za redom. U Psalmu 121 psalmist je rekao: "K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć?" Mislim da nam nije želio reći kako će mu pomoć doći sa planine, jer je dodao: "Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju" (Psalam 121:1 - 2). Ja prema tim planinama ne gledam kako bi od njih primio pomoć nego kako bih u njima uživao i nemam namjeru premještati ih. Osjećam kako ima mnogo drugih većih i važnijih stvari za učiniti nego ići unaokolo i premještati planine ili proklinjati smokve. Propovijedati evanđelje Isusa Krista, davati ljudima Božju riječ na način da je Božji Duh može upotrijebiti - to je, dragi prijatelji, čudo! Kada ove glinene usne mogu reći nešto što Božji Duh može upotrijebiti kako bi promijenio nečiji život, to čini vjeru kakvu ja želim. Ono što je nama potrebno je vjera da Bog može i da će upotrijebiti svoju riječ.

 

 

OTKUD ISUSU VLAST?

 

Isusa su ponovno željeli izazvati vjerski vođe.

 

I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine  narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?" (Matej 21:23)

 

Vjerski vođe su u svojim postupcima postali okrutni i ispunjeni mržnjom. Nisu dovodili u pitanje ono što je Gospodin Isus činio, jeste li to zapazili? Nemaju temelja na kojem bi mogli dovesti u sumnju Njegova čuda, već im je jedino što im je preostalo bilo pitanje o Njegovoj vlasti.

 

Isus im odgovori: "I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. (Matej 21:24)

 

Ovdje imamo Njegovo pitanje postavljeno njima.

 

Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili ljudi?" A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit će nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." (Matej 21:25, 26)

 

Vidite, ovi su vjerski vođe pokušavali Isusa uloviti u stupicu time što su ga željeli staviti u dilemu, međutim, On je njih odmah stavio u dilemu. Rekao je: "Reći ću vam kojom vlasti ovo činim, ako vi meni kažete po kojoj je vlasti Ivan Krstitelj činio svoje djelo. Je li ono bilo od Neba ili od ljudi?" Naravno, da su rekli da je Ivanovo djelo bilo od Neba, naš bi im Gospodin rekao: "I ja djelujem istom vlasti." Zato Mu nisu željeli odgovoriti. Nisu željeli prihvatiti da Ivanova vlast dolazi od Neba, pa tako, naravno, nisu željeli prihvatiti niti Isusovu vlast.

 

Zato odgovore Isus: "Ne znamo." I on njima reče: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." (Matej 21:27)

 

Možete osjetiti kako se u ovom slučaju razvijala napetost. Gospodin će sada prijezirno odbaciti vjerske vođe. Dat će prispodobu u kojoj carinike i bludnice stavlja iznad njih, a Isusova osuda ne može se ignorirati. Gospodin je djelovao protiv ove dvojice.

 

 

PRISPODOBA O DVA SINA

 

"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! (Matej 21:28 - 31)

 

Ova prispodoba je bila strašna uvreda za vjerske vođe. Isus ih je prispodobio onom drugom sinu, koji je rekao da će učiniti posao za svoga oca, međutim, koji to nije učinio. Isusu je carinike i bludnice podigao na viši nivo od ovih vjerskih vođa.

 

Ova prispodoba važeća je i dan danas. Mnogi ljudi su se pridružili crkvi i religiozni su, pa tako i misle da su kršćani. Oni to, međutim, nisu. Oni mogu sprovesti sve obrede koji pripadaju na njihovu crkvu i slagati se sa doktrinama koje se ondje propovijedaju, međutim, oni nisu iskreni vjernici, osim ako nije došlo do preobrazbe u njihovim životima. "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" (2. Korinćanima 5:17). Carinici i bludnice prepoznavali su svoju grešnost i došli su Kristu kako bi primili spasenje. Oni su došli kasno - u početku su Bogu rekli "ne", međutim, pokajali su se i došli k Njemu, i On ih je primio.

 

Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."  (Matej 21:32)

 

Vjerski vođe imali su religiju izvanjskih uresa sa ničim stvarnim u nutrini što bi to pratilo. Kada neka osoba prihvati Gospodina Isusa za svog osobnog Spasitelja, tada njihova nutrina ne biva samo nanovo uređena, već postaje sasvim nova.

 

Gospodin im je dao još jednu prispodobu prije nego što će se oni udaljiti tako daleko da Ga više neće moći čuti –

 

 

PRISPODOBA O DOMAĆINU I NJEGOVOM VINOGRADU

 

U ovoj prispodobi, domaćin predstavlja Boga Oca, a sin je Gospodin Isus Krist. Vinogradari su slika Izraela.

 

"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.


I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će moga sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' (Matej 21:33 - 38)

 

Ovo je najusmjerenija prispodoba koju je Gospodin do sada izrekao. To je Njegovo konačno upozorenje vjerskim vođama. Kada je u prispodobi rekao: "Naposljetku posla k njima sina svoga", Sin je stajao pred njima govoreći im ovu prispodobu. Što će učiniti s Božji Sinom. On im je upravo govorio što im se nalazi u srcima.

 

I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.“ (Matej 21:39)

 

Ovo je bilo zapanjujuće vjerskim vođama.

 

"Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?“ Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." (Matej 21:40, 41)

 

Sada ih vraća natrag u Stari zavjet kako bi im pokazao analogiju između "kamena" i samog sebe.

 

Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (Matej 21:42, 43)

 

Zanimljivo je zapaziti kako je Gospodin izmijenio izraz "nebesko kraljevstvo" u "kraljevstvo Božje." Osjećam da je upotrijebio širi pojam zbog toga što se pripremao uključiti pogane i sve one koji požele doći k Njemu.

 

"Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!" - to jest, uzeti od Židova i dati crkvi. "A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu" (1. Petrova 2:9). Crkva je taj "sveti puk."

 

I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satr će ga." (Matej 21:44)

 

"Tko padne na taj kamen, smrskat će se", odnosi se na Kristov prvi dolazak. On je Stijena na kojoj je izgrađena crkva. "Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist" (1. Korinćanima 3:11). Pasti na taj kamen znači doći Kristu po spasenje u ovo doba milosti. Odbaciti Krista znači da kamen kasnije padne na vas u vrijeme suda, o kojem je prorokovao prorok Daniel (Daniel 2:34, 44 - 45), a koji se odnosi na Kristov drugi dolazak.

 


Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. (Matej 21:45)

 

Oni su znali o čemu to On govori. U naše doba, nažalost, mnogi ljudi ne vide kako postoji primjena ovih riječi i na njih, poglavito oni ljudi koji već pripadaju nekoj od crkvi.

 

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom. (Matej 21:46)

 

Iako su vjerski vođe odredili da Isus ima umrijeti, kada su mu prišli da Ga uhite, pobojali su se mnoštva koje ga je smatralo Božjim prorokom.