dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 22


TEMA:


Isus iznosi prispodobu o svadbenoj gozbi za kraljevog sina; Isus odgovara i utišava Herodovce, saduceje i farizeje.


Dvadeset i prvo poglavlje završilo je odlučnošću vjerskih vođa da Isus mora umrijeti. "Tražili su da Ga uhvate", međutim, u tom su se trenutku još uvijek bojali mnoštva. U poglavlju koje je pred nama, nastavlja se verbalni sukob kojeg je naš Gospodin imao sa vjerskim vođama. Prvo im je iznio prispodobu o kralju koji je priređivao svadbenu gozbu. Ovo je nastavak Njegovog odgovora glavnim svećenicima i starješinama kojeg je započeo u prethodnom poglavlju.



PRISPODOBA O SVADBENOJ VEČERI


Ovo je jedna od najboljih prispodoba koje je Isus izrekao, a koja bi se odnosila na razdoblje u kojem vi i ja živimo.


Isus im ponovo prozbori u prispodobama. (Matej 22:1)


Zapazite riječ "ponovo." Ova nam riječ ukazuje na činjenicu da se Isus i dalje obraćao glavarima svećeničkim i starješinama koji se spominju u Mateju 21:23.


"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. (Matej 22:2)


Očito je, "neki kralj" je Bog Otac, a "njegov sin" je Gospodin Isus. Zapazite kako je ponovo pribjegao izrazu "kraljevstvo nebesko" umjesto kraljevstvo Božje kojeg je upotrebljavao u prethodne dvije prispodobe. Ova prispodoba ima svoju paralelu u prispodobama izrečenim u Mateju 13. Ovdje je naglasak, međutim, stavljen na kako i zašto je ovo doba započelo, umjesto na završetak tog doba, kojeg smo vidjeli u Mateju 13.


Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. (Matej 22:3)


Kralj "posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu." Tko su bili uzvanici? Izgubljene ovce doma Izraelova - naš je Gospodin k njima poslao svoje apostole, sjetit ćete se. U Starome zavjetu glasnici su bili proroci.


Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" (Matej 22:4)


Kakav je bio odgovor?


Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. (Matej 22:5, 6)



Ovdje je opisano Izraelovo odbacivanje Božjeg poziva. Oni su poubijali Božje glasnike, uključujući i samog Gospodina Isusa.


Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." (Matej 22:7)


Ovo se bez sumnje odnosi na uništenje Jeruzalema sedamdesete godine od strane Tita rimskog.


"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. (Matej 22:8)


Sada ćemo vidjeti definitivnu promjenu u načinu i metodi pozivanja, a ono se odnosi na vrijeme u kojem vi i ja živimo -


Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!" Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. (Matej 22:9, 10)


Zapazite što se dešava -


Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. (Matej 22:11)


Što je to svadbeno ruho? Kraljev poziv vrijedio je za svakoga, međutim, postoji opasnost da se dođe bez da se udovolji Kraljevim zahtjevima. Ovo svadbeno ruho je Kristova pravednost koja je apsolutno neophodna za spasenje, a dobivaju je svi oni koji vjeruju. Apostol Pavao govori o ovoj pravednosti: "Sada se pak izvan [to jest, bez] Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, pravednost Božja [od Boga] po vjeri Isusa Krista, prema svima [ona silazi na sve] koji vjeruju. Ne, nema razlike!" (Rimljanima 3:21 - 22). Svi trebaju imati svadbeno ruho.


Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?' A on zanijemi. (Matej 22:12)


Zapazite da je ovaj čovjek ostao bez riječi (zanijemio je). Slušam neke ljude koji tvrde kako oni ne trebaju primiti Krista, već žele riskirati pred Bogom i sami zastupati svoj slučaj. Naš nam je Gospodin rekao kako je ovaj čovjek koji je na svadbu došao bez svadbenog odijela, ostao bez riječi.


Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." (Matej 22:13, 14)


Hoćete li prihvatiti svadbeno odijelo ili ne je na vama, međutim, Krist ga je pripremio za vas. Poziv je upućen svakome, međutim, trebat ćete doći pod Kraljevim uvjetima.


Sada će Kristovi neprijatelji poduzeti konačni bjesomučni juriš, konačni napad na Gospodina Isusa. Prvi će doći herodovci, zatim će doći saduceji, a na koncu će doći i farizeji. Zatim će naš Gospodin postaviti pitanje farizejima - i oni će pokušati pobjeći od Njega što je brže moguće. Time je obilježen konačni raskid, a u dvadeset i trećem poglavlju čut ćemo Ga kako ih odbacuje.


Herodeovci će Mu pristupiti sa pitanjem plaćanja poreza caru. Saduceji će doći sa pitanjem o uskrsnuću. Farizeji će doći sa svojim pitanjem koje se tiče najveće zapovijedi u Zakonu. Vidjet ćemo predivan način na koji je Gospodin odgovorio ovim trima skupinama ljudi. Htio bih napomenuti kako ja način na koji je postupao sa svojim neprijateljima smatram jednim od dokaza Njegove božanske naravi.



ISUS ODGOVARA HERODOVCIMA


Herodovci su Isusu pristupili s pitanjem koje se ticalo njihovog položaja. Oni su bili politička stranka koja je bila na strani Herodove obitelji i u njima su traili čovjeka koji će ih izbaviti iz jarma kojeg im je nametnuo Rim. Mislim da herodovce uopće ne bismo mogli smatrati vjerskom skupinom, jer su se izrazito bavili politikom. Bilo kako bilo, farizeji su ih koristili, i postoji velika vjerojatnost da su mnogi farizeji također bili i herodovci.


Zapazite da su farizeji bili ti koji su potakli ovaj prvi napad na Gospodina Isusa -


Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer si pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" (Matej 22:15 - 17)


Očito je da oni nisu previše marili za Njegovo mišljenje. Oni su imali svoj vlastiti odgovor. Radilo se o pitanju kojim su Ga željeli uloviti u stupicu. Da im je On odgovorio: "Ne, ne trebate plaćati porez caru", moglo bi Ga se optužiti da je izdajnik Rima, a Rim je bio sila koja je u to doba vladala Izraelom. Da im je odgovorio: "Da, trebate plaćati porez caru", tada On ne bi bio pravi Mesija. Bili su sigurni da su ga ovaj put ulovili u dilemi.


Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? (Matej 22:18)


Zapazite da ih je On oslovio imenom koje im je i pripadalo - licemjeri.


Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. (Matej 22:19)


Ovdje je moguće uočiti kako je upotrijebio njihov novčić. Često sam se pitao zašto nije upotrijebio jedan od vlastitih. Mislim da je to bilo zbog toga što On nije imao novaca.


On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" (Matej 22:20)


Oni su upotrebljavali rimski novac, pa su tako ovdje imali novčić sa likom rimskog cara.


Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." (Matej 22:21)


Ovo je veličanstveni odgovor jer je u njemu uključeno više od pukog odgovora na njihovo pitanje, a na njega je svakako odgovorio. On im je rekao kako su oni nešto dužni caru. Oni su upotrebljavali njegov novac, hodali su rimskim cestama, a Rim im je davao određenu mjeru mira; tako su oni dugovali nešto Rimu. Zato, podajte caru carevo. Međutim, postoji još jedna uputa: podajte Bogu ono što je Božje.


Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. (Matej 22:22)


Očito, ovo nam otkriva kako Gospodin nije upao u njihovu stupicu. Iako su oni ponešto dugovali caru, nisu odstranili svoju obavezu prema Bogu.


Herodovci su Ga napustili, i sada je došao red na saduceje da se bore s Njim; i oni su Ga željeli uloviti u stupicu –



ISUS ODGOVARA SADUCEJIMA


Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. A nakon svih umrije i žena. Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." (Matej 22:23 - 28)


Saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Ovu smiješnu ilustraciju željeli su upotrijebiti kako bi Gospodina doveli u stupicu. Zamislite ženu koja je imala sedmero braće za svoje muževe! Da bi to postigla, morala je živjeti u Hollywoodu. Njihovo pitanje bilo je ovo: "Kojemu će dakle biti žena?" Saduceji su pogriješili u dvije stvari, i Gospodin im je na to skrenuo pažnju.


Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. (Matej 22:29)


Saduceji su bili u neznanju na dva područja: nisu poznavali Pisma i nisu poznavali Božju silu. Nerazumijevanje Pisama i nerazumijevanje Božje sile uzrokovalo je da pristupe Gospodinu Isusu sa ovako smiješnom ilustracijom. Objašnjenje je jednostavno -


Ta o uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. (Matej 22:30)


On nije rekao da su oni anđeli. Nećemo niti mi biti anđeli kada dođemo u nebo. Međutim, bit ćemo poput anđela po tome što se u nebu nećemo ženiti ili udavati. Drugim riječima, u nebu neće biti potrebe nastavljati rasu kroz rađanje. To ne znači da muž i žena koji su bili bliski ovdje dolje, ne mogu biti zajedno i u nebu. Ako žele biti zajedno, oni će i biti zajedno. Međutim, dragi prijatelji, razmislite o onima koji ne žele biti zajedno. Oni neće morati biti zajedno. Bilo kako bilo, oni će oboje imati novi razmještaj, i vjerojatno će se slagati mnogo bolje ondje gore, nego što su se slagali ovdje dolje!


A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" (Matej 22:31, 32)


Ovo je razarajuća tvrdnja! Što je s onima koji su otišli ranije? Što je danas s Abrahamom? Pa, on je danas jednako tako Abraham kao što je to bio i nekad. Abraham, Izak i Jakov jednostavno su bili premješteni sa zemlje na drugo mjesto. Oni nisu mrtvi; oni su živi. Isto to vrijedi i za vaše ljubljene koji su u Kristu i koji u nebu čekaju na vas. Kako je ovo veličanstvena istina!


Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. (Matej 22:33)



ISUS ODGOVARA FARIZEJIMA


I herodovci i saduceji su bili utišani. Farizeji su promatrali Isusa i ove dvije skupine. Farizeji su bili vjersko - politička stranka. Oni su željeli ponovno vidjeti uspon Davidovog kraljevstva kako bi bio zbačen Rim. U želji da obnove kraljevstvo, mogli su se udružiti sa herodovcima, međutim, kao vjerska stranka, protivili su se saducejima. Farizeji bi danas odgovarali konzervativnom krilu crkve, a saduceji bi odgovarali liberalnom dijelu crkve. Farizeji su, poput predstavnika ostale dvije skupine, željeli Gospodina Isusa uloviti u stupicu, pa je njihov predstavnik, jedan zakonoznanac, postavio vrlo zanimljivo pitanje.


A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: (Matej 22:34, 35)


Farizeji su sazvali svoj skup, zatim su načinili plan, a strategija je bila ta da jedan vrlo lukavi zakonoznanac, to jest, pismoznanac, ekspert u poznavanju Mojsijeva Zakona, ispred njih svih postavi pitanje -


"Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?" (Matej 22:36)


Poslušajte odgovor Gospodina Isusa -


A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. (Matej 22:37, 38)


Zapazite da nije odabrao bilo koju od deset zapovijedi. Dao im je drugu zapovijed -


Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Matej 22:39)


Kada ove riječi primijenite na svoj život, prepoznat ćete kako ste uistinu lišeni Božje slave.


Naš je Gospodin s ovim čovjekom bio izuzetno izravan. Rekao mu je: "Želiš znati koja je najveća od zapovijedi. Ljubiti Boga je najveća, a ljubiti svog bližnjeg je slijedeća po veličini."


O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“ (Matej 22:40)


Ove dvije zapovijedi u stvari su sažetak čitavog Mojsijevog Zakona. Isusov odgovor je bio toliko očito ispravan, da su farizeji, ako su željeli biti pošteni, trebali reći: "Nismo uspjeli u tome. Ne možemo biti spašeni po Zakonu. Potreban nam je Spasitelj." U tom trenutku je Gospodin Isus, Spasitelj, već bio gotovo pod sjenom križa.



ISUS POSTAVLJA PITANJE FARIZEJIMA


Farizeji su se ponovno okupili kako bi ga uhvatili u stupicu novim pitanjem, međutim, Isus ih u toj njihovoj nakani prestiže i njima postavlja pitanje.


Kad se farizeji skupiše upita ih Isus: "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:

Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' (Matej 22:41 - 44)


Gospodin Isus je naveo riječi iz Psalma 110:1. Kako je David svoga sina mogao nazivati svojim Gospodinom? Farizeji su trebali priznati kako je Davidov sin trebao biti rođen nadnaravnim rođenjem kako bi Ga David mogao nazvati "svojim Gospodinom."


Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" (Matej 22:45)


Ovo je bilo pitanje koje je naš Gospodin uputio farizejima.


Postoje vrlo važne implikacije ovog pitanja. Naš je Gospodin rekao kako je David napisao 110. psalam, da ga je on napisao pod nadahnućem Svetog Duha i da ga je napisao o Mesiji: "Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" Kako je David mogao svoga sina nazivati nadnaravnim, osim ako to ovaj nije bio? Jedini logični odgovor na ovo pitanje bilo je djevičansko rođenje. Isus je Davidov sin, međutim, On je veći od Davida. Davidov sin ne može biti veći od Davida osim ako u tu lozu nije uvedeno nešto što će ga učiniti većim sinom. Zapis o Isusovom nadnaravnom rođenju pružaju nam jedini odgovor koji nas može zadovoljiti. Davidov Gospodin ušao je u Davidovu lozu, kao što je to izrečeno u Lukinom evanđelju: "Anđeo joj odgovori: 'Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji'" (Luka 1:35). On je veći od Davida jer je On Gospodin s neba.


Gospodin Isus je farizeje natjerao da se suoče s pravim pitanjem i da Njega priznaju kao Davidovog sina i Davidovog Gospodina. Ovime je završio obračun riječima između Isusa i vjerskih vođa.


I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. (Matej 22:46)


Nakon ovoga više Ga nisu trebali napadati riječima. Odlučili su da On ima umrijeti i to je cilj prema kojem će oni sada ići. Vidjeli su da Mu ne mogu odgovoriti. ovo je jedan od velikih dokaza Njegova božanstva.