dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 23

 

TEMA:

 

Isus upozorava mnoštvo na opasnost od pismoznanaca i farizeja, proglašuje sedmerostruki jao nad pismoznancima i farizejima, i plače nad Jeruzalemom.

 

U ovome poglavlju završava sukob između Gospodina Isusa i vjerskih vođa. On je mnoštvo upozorio u svezi s njima, a zatim je odbacio vjerske vođe na potpuno nedvojbeni način. Niti jedne riječi koje je naš Gospodin ikada izrekao nisu bile toliko oštre. Radi se o nemilosrdnoj osudi. Ako pažljivo pročitate riječi zapisane u ovome poglavlju, od njih će vam duša problijediti.

 

 

ISUS UPOZORAVA NA PISMOZNANCE I FARIZEJE

 

Isusovo javno odbacivanje farizeja desilo se u hramu, koji je bio utvrda Njegovih neprijatelja.

 

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. (Matej 23:1 - 2)

 

Ovi vjerski vođe nalazili su se na mjestu vlasti i kontrolirali su Starozavjetna Pisma. Zaposjeli su ono mjesto koje nisu imali pravo zaposjesti. Oni su zauzimali uglavnom isto mjesto koje danas zauzimaju razni crkveni vođe. Ljudi su se okretali prema njima kako bi od njih primili tumačenje istine.

 

Činite i dakle održavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. (Matej 23:3)

 

To jest, činite onako kako je zapisano u Bibliji, međutim, nemojte slijediti djela pismoznanaca i farizeja jer oni ne slijede ono što je zapisano u Božjoj riječi.

 

Poslušajte žalosni Isusov komentar o vjerskim vođama -

 

Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. (Matej 23:4 - 7)

 

Ovi su se ljudi voljeli kititi titulama. Voljeli su kad ih se prepoznavalo u javnosti. Voljeli su se odijevati u stanovite vjerske odore i imati vjerske navike koje su ih odvajale od ostalih ljudi i koje su skretale pažnju na njihov visoki položaj. Naš je Gospodin sve ovo osudio.

 

Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi' jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. (Matej 23:8)

 

"Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi'" - što znači učitelj. Pastoru crkve svakako pripada stanovito poštovanje i čast, međutim, on se nimalo ne razlikuje od svih ostalih. On je samo jedan od vaše braće.

 

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - Onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa - Krist. (Matej 23:9 - 10)

 

"Otac" je davatelj života. Nazvati nekog čovjeka "ocem" u duhovnim stvarima, značilo bi staviti ga na mjesto koje pripada Bogu kao Jedinom koji daje duhovni život. To je hula na Boga. Samo Bog Otac daje život. "Vođa" je netko tko se nalazi na položaju s kojim je povezana stanovita vlast. Krist se nalazi na položaju uz koji dolazi vlast, jer je On danas glava crkve.

 

Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen. (Matej 23:11 - 12)

 

Ako želite biti najveći, tada postanite sluga svima.

 

 

SEDMEROSTRUKI JAO NAD PISMOZNANCIMA I FARIZEJIMA

 

Ovdje vidimo blagog Isusa kako upotrebljava najoštrije riječi koje su upotrijebljene u čitavoj Bo_joj riječi. Niti jedan prorok u Starome zavjetu nije osudio grijeh ovako oštrim riječima kakve Gospodin Isus upotrebljava ovdje.

 

U današnje doba vlada velika zbunjenost oko toga tko Gospodin Isus uistinu jest. Liberalizam stvara utisak kod ljudi da je Gospodin Isus uvijek govorio samo o ljubavi. Na jednom od transparenata koji su bili nošeni na protestnom maršu u Berkeleyu prije nekoliko godina bilo je napisano: "Isus da, crkva ne." Jedan od senatora mnogo je govorio o tome, držeći kako crkva odaje pogrešni utisak, kako ovaj naraštaj želi Isusa, međutim, ne žele crkvu kakva je ona danas. Ja se slažem s njima da crkva u ljudima stvara pogrešan utisak, međutim, glavni problem je u tome što su oni pogrešno razumjeli tko Isus uistinu jest. On nije "dijete ljubavi", kakvim Ga liberalni propovjednici drže. Svakako da vrijedi tvrdnja kako On ljubi grešnike i kako je umro za grešnike, međutim, On će također i suditi grešnicima. Trebali bismo imati ispravni pogled na Njega. Stoga, On je Onaj koga se pogrešno shvaća u današnje doba.

 

Prosječno shvaćanje Gospodina Isusa čak nije niti biblijsko. Na primjer, jednom sam liberalnom propovjedniku postavio ovo pitanje: "Je li Isus u kojeg ti vjeruješ bio rođen djevičanskim začećem?"

 

Odgovorio mi je: "Nije."

 

"Je li umro na križu za grijehe svijeta?"

 

"Ne."

 

"Je li u tijelu ustao iz groba?"


"Nije!"

 

"Želio bih znati otkuda potječe taj Isus. Ne postoje nikakvi dokumenti koji bi davali ikakvu informaciju da je takav Isus živio u prvom stoljeću. Jedini dokumenti koje mi posjedujemo govore o Onome koji je bio rođen djevičanskim začećem, koji je činio čudesa, koji je umro za grijehe svijeta, koji je ustao od mrtvih, koji je uzašao u nebo i koji se vraća na ovu zemlju kao Sudac."

 

Dragi prijatelji, ovog Isusa ljudi u većini slučajeva danas ne poznaju, a ipak On je jedini Isus Krist koji je ikada živio na licu zemlje. Onaj drugi Isus Krist je samo najobičniji proizvod čovjekove mašte.

 

Poslušajmo sada Isusa kao izriče sedmerostruki jao nad pismoznancima i farizejima. ovo su uistinu oštre riječi.

 

 

SEDMEROSTRUKI JAO NAD PISMOZNANCIMA I FARIZEJIMA

 

Isus nam sada iznosi dugački popis optužbi protiv vjerskih vođa.

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.!" (Matej 23:13)

 

Gospodin je izraz "jao" upotrijebio osam puta u ovom odjeljku, a pismoznance i farizeje je nazvao licemjerima sedam puta. Optužio ih je da svojim lažnim vodstvom zastiru jedini put koji vodi u nebo.

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Proždirete kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će vas to oštrija osuda." (Matej 23:14)

 

Drugim riječima, ovi su ljudi običavali moliti duge molitve, međutim, u svojim su poslovnim potezima bili pokvareni i bez srca.

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." (Matej 23:15)

 

O, oni su bili sjajni u odlaženju među ljude i u svjedočenju, međutim, nikoga od ljudi nisu dovodili k Bogu. Niti jedan od njihovih obraćenika nije bio nanovo rođen.

 

"Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.“ (Matej 23:16)

 

(U engleskom prijevodu stoji: "...tko se zakune hramskim zlatom, onaj je dužnik!" - op. prev.) "Onaj je dužnik" - to jest, njegova zakletva ga obvezuje.

 

Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' (Matej 23:17 - 18)

 

To jest, on je kriv ako ne izvrši svoju zakletvu.

 

Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune Nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." (Matej 23:19 - 22)

 

Farizeji su naučavali da ako se zakunete hramom ili žrtvenikom, tada niste obavezani svoju zakletvu i izvršiti. Međutim, ako se zakunete zlatom koje je u hramu ili darom koji se prinosi na žrtveniku, tada ste bili vezani svojom zakletvom. Oni su time, naravno, cjepidlačili, i naglasak su stavljali na materijalne stvari, a ne na duhovnu namjenu za koju su te stvari trebale bit upotrijebljene.

 

Poslušajte sada snažnu denuncijaciju iz usta našeg Gospodina -

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. (Matej 23:23)

 

Bili su vrlo pažljivi u davanju desetine od malenih biljki koje se uzgajaju za začine, kao što su metvica, kopar i kim. Na primjer, kad sam bio još dječak, moja je mama običavala u vrtu uzgajati malo metvice koju je stavljala u ledeni čaj u ljeti. Možete li si zamisliti ove vjerske vođe kako od metvice odvajaju točno desetinu kako bi je dali Gospodinu? Oni su bili jako striktni u ovim malim stvarima! Međutim, naš je Gospodin rekao: "Propuštate najvažnije u Zakonu." Ovo što je najvažnije u Zakonu ove bi ljude dovelo k Osobi Isusa Krista.

 

Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!" (Matej 23:24)

 

Nalazite li da je ovaj stih ispunjen humorom? Ja ga nalazim, i da sam bio prisutan kada je Isus izgovarao ove riječi, nasmijao bih se - osim, naravno, ako bih bio pismoznanac ili farizej. Gospodin je ove riječi izrekao u sasvim ozbiljnom kontekstu, međutim, siguran sam da su se mnogi u mnoštvu nasmijali, poglavito oni koji su poznavali stare vjerske vođe.

 

Ima jako mnogo ljudi koji od malih stvari prave nešto veliko. Ja se sjećam jedne stare gospođe koja je običavala mnogo govoriti o upotrebi ruža za usne. Ona je mislila kako je to užasno, a ipak je imala najopakiji jezik kojeg si možete zamisliti. Ona nije smatrala da je to loše, međutim, ta stvar sa ružem za usne je bila uistinu grozna. Ako ćemo iskreno, mrlje od ogovaranja na kraju nečijeg jezika - poglavito ako je to upotrijebljeno kako bi se ocrnila nečija reputacija - mnogo je gori nego nečije obojene usne. Zanimljivo je kako su ljudi spremni cijediti komarca, a gutati devu!

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. (Matej 23:25)

 

Ovaj peti "jao" oslikava farizeje kako su naglašavali ono izvanjsko. Ovo je jednako tako i slika suvremene crkve koja se trudi svim silama čašu i zdjelu očistiti izvana. Oni sprovode svakojake ceremonije. Žele imati najbolju opremu. Prema van govore tako lijepo i pobo_no, međutim, u svojoj nutrini uopće ne obračunavaju s grijehom. U većini slučajeva, uopće ne vole riječ grijeh. Međutim, sve izvanjske ceremonije ne mogu očistiti njihovu unutarnju pokvarenost. Farizeji su stvarnost zamijenili obredima, vjeru formalnosti i Boga liturgijom.

 

Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista." (Matej 23:26)

 

Nemojte pogrešno razumjeti ove Isusove riječi. On nije rekao da vanjština također ne treba biti čista. Međutim, kada je vanjština čista, a nutrina nije, tada odajete pogrešni utisak. Mjesto za započeti je unutra.

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. (Matej 23:27)

 

Meni je ovo najzastrašujući jezični oblik kojeg je naš Gospodin ikada upotrijebio. Kao što sam rekao ranije, čaša i tanjur, očišćeni izvana i zaprljani unutra, slika su prosječne crkve današnjeg vremena. Bojim se, međutim, da ova usporedba o grobu oslikava prosječnog tzv. kršćanina - prekrasnog izvana, ali koji je iznutra prepun prijestupa i grijeha. Oni posjeduju stanovitu formu pobožnosti, međutim, oni zanemaruju snagu koja ih može učiniti novim stvorovima u Kristu. Dragi prijatelji, dok se to ne desi, vaše je crkveno članstvo ništavno i isprazno; ono nije ništa drugo nego najobičnije licemjerje. Kada čitam u novinama kako je više od polovice populacije naše zemlje načinjeno od kršćana, pitam se kako je moguće da devedeset i devet posto ljudi ispija alkohol na javnim mjestima, izgovara najodvratnije psovke i priča prljave pričice. Imamo jako mnogo okrečenih grobova koji hodaju unaokolo, duhovnih zombija, mrtvih u svojim prijestupima i grijesima.

 

Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedno, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." (Matej 23:28)

 

Kako Isus odbacuje ove vjerske vođe! Njih i treba odbaciti, prije nego sve druge. Dragi prijatelji, ako imate crkvu koja poučava iz Biblije i propovjednika koji vjeruje Knjizi i koji je pokušava prenijeti drugima, molim vas da stanete na njegovu stranu i podržite ga u tim naporima. On vas treba, a i vi trebate njega u ovom dobu u kojem živimo. O, kako su nam potrebni ljudi koji vjeruju Božjoj riječi - i koji je sprovode u život!

 

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!" (Matej 23:29 - 32)

 

Mi činimo isto ovo u današnje doba. Veliki Božji ljudi, propovjednici, evangelizatori, misionari, bili su odbacivani i ismijavani u svoje doba, međutim, danas ih se proslavlja. Ova istina vrijedila je za Spurgeona, Moodya, Torreya, i mnoge druge. Naš je Gospodin uistinu poznavao ljudsku narav, a ona se nije nimalo promijenila. "Gradite grobnice u čast prorocima, nakon što su umrli, i ukrašavate grobove pravednika!"

 

"Dopunite samo mjeru otaca svojih." Ovi isti vjerski vođe, koji su poštovali proroke iz davnine, uskoro će natjerati Rim da razapne Božjeg Sina koji im je govorio.

 

Od ovih riječi će vam problijediti duša -

 

"Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? (Matej 23:33)

 

Možete li zamisliti oštrije riječi od ovih? Što je Isus mislio kada ih je nazvao naraštajem ljutičin? (Prijevod u hrv. Bibliji odstupa od engl. prijevodom u kojem stoji: "Vi zmije, vi naraštaju ljutičin, kako ćete uteći osudi paklenoj?" - op. prev.). On je mislio reći kako su oni bili zmijski potomci! Ovo je razarajuće za onu doktrinu koja vodi u prokletstvo, a koja govori o sveopćem bratstvu ljudi i sveopćem Božjem Očinstvu. Ako ste odbacili Isusa Krista, tada niste Božji. Jedini način postajanja Božjim djetetom je prihvaćanje Krista. "A onima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime" (Ivan 1:12).

 

U ovim stihovima u Matejevu evanđelju, naš je Gospodin izgovorio jako oštre riječi. Isus je ovdje servirao šalicu čaja koji je ipak malo prejak za mnoge liberalno teološki usmjerene ljude današnjeg doba. Isus Krist nije bio nikakvo dijete ljubavi. On je došao na ovu zemlju kako bi umro za vaše grijehe zbog toga što vas je ljubio, međutim, ako Ga odbacite, tada će On postati vaš Sudac.

 

Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. (Matej 23:34 - 35)

 

Očito je ubojstvo Zaharije bio događaj koji se odigrao nedavno. Naš je Gospodin započeo na samom početku, sa Abelovim ubojstvom, i doveo ih je do tadašnjeg vremena. On im je sasvim jasno rekao kako će Bog suditi Izraelu zbog toga što su uništavali pravednike. Isus je ovim riječima nesumnjivo u suprotnosti sa lažnim učenjem kako će na koncu svi biti spašeni. On im je rekao kako neće biti spašeni.

 

Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!" (Matej 23:36)

 

Predvidio je uništenje Jeruzalema, koje se dogodilo 70. godine. Što čini slijedeće? Onaj koji je izrekao ove oštre riječi, sada plače nad Jeruzalemom.

 

 

ISUS PLAČE NAD JERUZALEMOM

 

"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća. (Matej 23:37 - 38)

 

Jeruzalem Ga je odbacio u Njegovom tzv. trijumfalnom ulasku, i On je odbacio Jeruzalem, međutim, sada Ga vidimo kako plače nad ovim gradom. Da, On ih je odbacio, međutim, On ih ljubi. Znajući za sud koji dolazi, On plače.

 

U doba Dwighta L. Moodya govorilo se kako je on jedini čovjek koji bi smio propovijedati o paklu zbog toga što je on to činio sa tolikim suosjećanjem. Naš je Gospodin izrekao ove riječi sa slomljenim srcem. Sjećate se kako su neki od ljudi smatrali da je On Jeremija jer je plakao nad ljudima koji idu u propast, jednako kao što je Jeremija plakao nad Izraelom nad kojim je izrekao najžešću osudu izrečenu u Starome zavjetu. Ja sam mišljenja kako mi danas ne bismo smjeli nekoga odbacivati, osim ako smo duboko potreseni tim slučajem.

 

Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" (Matej 23:39)

 

Ne samo da su vjerski vođe bili u šoku, već su u šoku bili i Njegovi apostoli. Njima je ovo izgledalo kao vrlo neobičan prevrat događaja. Oni su od Njega očekivali da će sada ustanoviti svoje kraljevstvo, i da će Jeruzalem biti glavni grad. Međutim, sada im je rekao da će im kuća ostati pusta i da Ga neće vidjeti dok ne budu rekli: "Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje." Vidite, iako se On u tom trenutku nalazio na svom putu prema križu, uvjeravao ih je kako će se vratiti - i to će biti Njegov trijumfalni ulazak!

 

Očito, kraljevstvo će trebati biti odloženo. Ima mnogo onih koji se ne slažu s ovim učenjem, međutim, da bi se suprotstavljali ovome, moraju se suprotstaviti riječima našega Gospodina. On je rekao svojim učenicima kako ovaj puta neće ustanoviti svoje kraljevstvo, već će doći ponovno kako bi ga ustanovio. To znači da je kraljevstvo odloženo, zar ne? Apostoli su bili iznenađeni i razočarani ovom idejom o odlaganju; zato Mu oni pristupaju sa tri pitanja, koja ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju.