dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 24:23-51

 

 

 ISUS IH UVJERAVA U SVOJ PONOVNI DOLAZAK

 

Sada dolazimo do znaka Njegovog ponovnog dolaska.

 

"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte. Ustat će, doista, lažni Kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. "Eto, prorekao sam vam!" (Matej 24:23 - 25)

 

Nemojte propustiti značenje Isusovih riječi u ovom odjeljku. Sposobnost za izvođenje čudesa u današnjem vremenu trebalo bi promatrati sa sumnjičavošću jer slijedeći veliki čudotvorac neće biti Krist; biti će to Antikrist i njegov lažni prorok.

 

"Bude li moguće, zavest će i odabrane." Tko su to odabrani? U Bibliji postoje dvije skupine izabranih: izabrani iz izraelskoga naroda i izabrani iz crkve. Da bismo shvatili o kojoj skupini Isus ovdje govori, trebamo upotrijebiti samo svoj zdravi razum. Kome je svoje riječi naš Gospodin upućivao do sada? Izraelu. U redu, Izraelovi izabranici su oni o kojima govori i u ovome stihu. Isus ovdje ne govori o crkvi. Sve je ljude moguće zavarati za određeno kratko vrijeme. Međutim, nije moguće zavarati Božju djecu za uvijek. To je jednostavno nemoguće. Čitao sam mnoga pisma koja svjedoče o ovome. Nedavno sam primio pismo jedne žene koja je izišla iz jednog vjerskog kulta. Ona je slušala naš program poučavanja Biblije mjesecima prije nego što je mogla uvidjeti u čemu to njena vjerska skupina griješi. Nije moguće trajno zavaravati Božju djecu. Oni će na koncu ipak izići iz kultova.

 

"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega." (Matej 24:26 - 27)

 

Kada On dođe, neće biti nikakvog Ivana Krstitelja koji bi najavio Njegov dolazak. Međutim, kada dođe, čitavi će svijet to znati i taj će dolazak biti jednako očit javnosti kao što je očita i munja kada sijevne na nebu. Vi koji ste ikada vidjeli oluju, znate da je munja očita svima, svi znaju da je sijevnula, a ponekad je taj prizor i zastrašujući. Gospodinov drugi dolazak na ovu zemlju bit će jednak tome. Neće Mu biti potreban nitko kako bi taj dolazak najavio. Kada naš Gospodin dođe po drugi put kako bi ustanovio svoje kraljevstvo na zemlji, svatko će znati da je On došao. (Zapamtite kako se Njegov drugi dolazak na zemlju ne odnosi na uzdignuće crkve.)

 

"Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." (Matej 24:28)

 

Ovo je stih kojeg je najteže razumjeti u cjelokupnoj eshatološkoj besjedi na Maslinskoj gori. Nakon što je govorio o svom dolasku u slavi koji će nalikovati bljesku munje s nebesa, ovaj govor o strvinarima čini nam se uistinu čudan. Ja vjerujem kako se ovo odnosi na Kristov dolazak u ulozi suca jer nam Knjiga Otkrivenja 19 govori o  pozivu koji je upućen pticama da se okupe i dobro najedu: "I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa svim pticama što nebom lete: 'Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogućnika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!' I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da zarate s Onim što sjedi  na konju i s vojskom njegovom" (Otkrivenje 19:17 - 19). Ptice koje se hrane strvinama čini se da su sredstvo sprovođenja Božjeg suda. Kada Gospodin dođe ponovno, doći će sa sudom.

 

"A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati." (Matej 24:29)

 

Zapazite kako će se ovo desiti "odmah nakon nevolje onih dana." Moje je razumijevanje da će se sve ovo desiti prilikom Kristovog drugog dolaska na zemlju.

 

"I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. (Matej 24:30)

 

"Tada će se pojavit znak Sina Čovječjega na nebu." Koji je to znak? U svezi s tim ćemo morati malo spekulirati. U Starome zavjetu Izraelcima je bila dana vidljiva Božja Slava, kao znak Božje prisutnosti među njima. Niti jedan drugi narod to nije imao, a jednako tako je nema niti crkva. Božja Slava počivala je nad šatorom sastanka i kasnije u hramu u Jeruzalemu. Međutim, zbog Izraelovog grijeha, Božja je slava napustila izraelski narod. Kada je Krist došao po prvi put, On nije odložio svoje božanstvo, već svoje božanske povlastice, svoju Slavu - iako je Ivan rekao: "I vidjesmo slavu Njegovu" (Ivan 1:14), a to je zbog toga što je bilo trenutaka kada se ona probila na vidjelo. Bilo kako bilo, prigodom Njegovog Drugog dolaska, vjerujem da će Božja Slava tutnjiti zemljom prije nego što On dođe, a to će biti "znak Sina Čovječjega na nebu."

 

"Ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom." Ovo je Njegov povratak na zemlju kako bi uspostavio svoje kraljevstvo.

 

I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." (Matej 24:31)

 

Izabranici o kojima se ovdje govori još uvijek su pripadnici izraelskoga naroda. Proroci su u Starome zavjetu govorili o čudu kada će se Židovi vratiti u njihovu zemlju. (Ovo nije crkva koja će biti podignuta sa zemlje kako bi se susrela sa Gospodinom u zraku. Anđeli nisu povezani sa uzdignućem crkve. Gospodin će doći osobno kako bi primio crkvu, sa zvukom trube, a njegov će glas nalikovati glasu arkanđela. Neće Mu biti potrebna nikakva pomoć kako bi prikupio svoju crkvu. On je umro za crkvu, i On će je dovesti zajedno. Kada Isus govori o tome kako će "anđeli sabrat izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga", možemo biti sigurni da govori o izraelskome narodu - anđeli službenici uvijek su bili povezani s Izraelom.

 

 

 PRISPODOBA O SMOKVI KAO ZNAK

 

"A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" (Matej 24:32 - 33)

 

Meni nije jasno kako smokva može predstavljati bilo što drugo osim izraelskoga naroda (na primjer, vidite Jeremija 24 i Hošea 9:10). Čak i u današnje doba, nakon svega što se desilo toj zemlji, smokve rastu u izobilju u Izraelu. Kada sam bio ondje, bio sam zadivljen smokvicima sjeverno od Jeruzalema i vinogradima južno od Jeruzalema - područje južno od Betlehema obiluje vinogradima. Smokve i loza na neki su način zaštitni znak ove zemlje, i ja vjerujem kako naš Gospodin upotrebljava smokvu kao simbol za tu zemlju.

 

"Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. (Matej 24:34)

 

"Naraštaj ovaj" - Grčka riječ upotrijebljena ovdje može značiti rasa i odnosi se na izraelski narod. Ili, ona se može odnositi na naraštaj kada se ova proročanstva budu počela ispunjavati. Naraštaj se smatra da traje oko dvadeset godina i događaji prorokovani u ovom odjeljku odigrat će se u znatno kraćem vremenskom odjeljku. ja sam osjećaja da se ovo može odnositi na bilo koji naraštaj, međutim, više mi se dopada interpretacija prema kojoj se ove riječi odnose na očuvanje izraelskoga naroda. Nije ih uspio iskorijeniti niti Haman, niti faraon, niti Hitler. Niti jedan diktator današnjeg doba neće biti u mogućnosti istrijebiti izraelski narod - Bog će se za to pobrinuti.

 

Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." (Matej 24:35)

 

Isus je rekao: "Možete si podvući ove riječi koje sam upravo izrekao, jer će nebo i zemlja proći, međutim, moje riječi neće proći." Nebo i zemlja će proći; nastat će novo nebo i nova zemlja (Otkrivenje 21:1), međutim, Gospodin Isus neće izmijeniti svojih riječi. Ona će tijekom svih vjekova ostati ista.

 

"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. (Matej 24:36)

 

Iako će oni znati da se ovo razdoblje približava, neće znati u koji će dan i u koji čas ono točno nastupiti. S obzirom da je u današnje doba bilo jako mnogo ljudi koji su željeli sa savršenom preciznošću odrediti trenutak Kristovog povratka, ja sam mišljenja da će u taj budući dan biti ljudi koji će se truditi izračunati to do u sat točno. Međutim, nitko neće znati niti dan niti sat. On će upotrijebiti ilustraciju s Noom -

 

Kao u dane Noine; tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. (Matej 24:37)

 

Krist će doći u dane koji će jako nalikovati Noinim danima.

 

Kao što su u dane one - prije Potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. (Matej 24:38 - 39)

 

Noini dani bili su okarakterizirani velikim nemoralom - "vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća" (Postanak 6:5). Međutim, naš je Gospodin rekao kako će Njegov povratak biti u dane koji su nalik Noinim danima, i On napominje kako su oni jeli i pili. Postoji li nešto pogrešno u jedenju i pijenju? Ne, već nam je rečeno da sve što radimo, jeli mi ili pili, ili što god drugo radimo, moramo raditi sve na Božju slavu (vidite 1. Korinćanima 10:31). Bilo kako bilo, ljudi Noinog doba nisu jeli i pili na Božju slavu. U stvari, živjeli su kao da Bog nije postojao.

 

Jedan je dječak bio pozvan na večeru po prvi puta u svom životu. Išao je samo k svojem susjedu, međutim, za njega je to bio veliki događaj. Tako je, kada je došlo vrijeme odlaska, otišao ravno u kuću preko puta. Kada su sjeli za stol kako bi jeli, dječak je automatski sagnuo glavu kako bi zahvalio Bogu za hranu jer je dolazio iz kršćanske obitelji. Iznenada je shvatio kako je on jedini sa pognutom glavom i kako su ostali ljudi međusobno izmjenjivali pladnje s hranom. Otvorio je svoje oči i ne imajući nikakvih skrupula, rekao je: "Zar vi ne zahvaljujete Bogu za hranu?" Za trenutak je zavladala neugodna tišina, a onda je domaćica progovorila: "Ne, ne zahvaljujemo." Dječak se malo zamislio i onda rekao: "Vi ste poput moga psa - on samo navali na hranu!"

 

U naše vrijeme postoji velika množina ljudi koji tri puta na dan primaju hranu koja dolazi iz Božje ruke, dok milijuni ljudi umiru od gladi, a ovi prvi nikada niti ne pomišljaju da bi za to zahvalili Bogu. U onaj budući dan, ljudi će se nalaziti na rubu Kristova dolaska, a živjet će kao da On nikada neće doći.

 

Također, ljudi Noinog vremena su se "ženili i udavali." Svakako, ovime nam Gospodin ne želi poručiti kako brak nije u redu. On je želio reći kako su ljudi u potpunosti odbacili Božje upozorenje preko Noe, da su se ženili i udavali - možda i u crkvi - sve do dana u koji je Noa ušao u korablju. Oni su živjeli kao da Bog ne postoji. Nisu vjerovali da će ih On osuditi i odbacili su upozorenje kako je Potop neminovan. "I ništa nisu ni slutili dok ne dođe Potop i sve odnije - tako će biti i dolazak Sina Čovječjega."

 

Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." (Matej 24:40 - 41)

 

Već čujem nekoga kako misli u sebi: "E, gospodine propovjedniče, sada ste se stjerali u ugao. Rekli ste kako crkva nije prisutna u eshatološkoj besjedi na Maslinskoj gori, ali ovdje je vidimo. Dvojica će biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti."

 

Dragi prijatelji, On još uvijek ne govori o uzdignuću crkve. Pa, o čemu to onda Gospodin ovdje govori? "Kao što je bilo u Noino doba." Tko je bio uzet u Noino doba? "I ništa nisu ni slutili dok ne dođe Potop i sve odnije." Nestali su u Potopu. Ove riječi Gospodina Isusa se ne odnose na uzdignuće crkve, kada će crkva biti uzeta sa zemlje. Umjesto toga, ovim se riječima oslikava uzimanje sa svijeta pomoću suda onih koji neće ući u tisućljetno kraljevstvo.

 

"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. (Matej 24:42)

 

"Bdijte" je vrlo važna riječ i ima malo drukčije značenje od bdijenja koje Božja djeca danas čine očekujući uzdignuće crkve. Mi danas imamo uistinu utješnu nadu. U ono vrijeme u budućnosti, iščekivanje će biti s tjeskobom i strahom. Navečer će govoriti: "Kad bi barem Bog dao da je već jutro", a ujutro će govoriti: "Kad bi barem Bog dao da je već večer." Mi danas moramo čekati i čeznuti za Njegovim dolaskom. U ono vrijeme u budućnosti ljudi će sa tjeskobom čekati na Njegov povratak.

 

Možda mislite da ja ovdje cjepidlačim, ali nije tako. Potražio sam hebrejsku riječ za bdijenje i pronašao sam da ona ima oko sedamnaest različitih značenja. Iako mi u hrvatskom imamo samo jednu riječ, i ona također može imati nekoliko različitih značenja.


Dopustite mi ilustrirati ovo primjerom čovjeka koji odlazi u lov na jelene. Svake godine ovaj čovjek odlazi u šumu i to na isto mjesto. Ondje se utabori i rano ujutro po hrptu brda penje se na vrh i sjeda pored starog panja i čeka. Nakon nekog vremena začuje nekakve zvukove u grmlju i pomisli kako bi to mogao biti jelen. Podiže svoju pušku i čeka. On bdije kako bi ulovio jelena.

 

(Ovaj drugi primjer bdijenja je pomalo nezgrapno prevoditi na hrvatski jer se radi o posebitosti engleskoga jezika. U hrvatskome bismo dobili smiješno značenje. Možda bi bilo zgodno izmisliti neki drugi primjer bdijenja - npr. kad bi taj isti čovjek bdio nad bolesnim djetetom - op. prev.). Vidite, ovo je sasvim druga vrsta bdijenja nego što je to ona kada se čeka da dođe jelen. Ovo je bdijenje s tjeskobom. Ja sam mišljenja kako će ljudi u ono buduće vrijeme iščekivati Drugi Kristov dolazak s takvim osjećajem.

 

A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? (Matej 24:43 - 45)

 

Ono što naš Gospodin dalje radi u ostatku eshatološke besjede na Maslinskoj gori je davanje prispodoba kojima želi ilustrirati stav ljudi prema Njegovom dolasku i o onome što će se desiti kada On uistinu dođe.

 

Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. "No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi." (Matej 24:46 - 51)

 

Ova prispodoba odražava stav nekih ljudi u tom budućem vremenu. Oni će govoriti: "Gospodin je odložio svoj dolazak - zato ću ja nastaviti živjeti nemarno." Kada se Krist vrati, sudit će ovom čovjeku.

 

Ovo je veliko načelo koje je primjenjivo na svako doba. Vi i ja trebali bismo živjeti svoje živote u svjetlu činjenice da ćemo se nalaziti u Kristovoj prisutnosti. Zapazite da nisam rekao u svjetlosti Kristovog dolaska, već sam rekao u svjetlu Kristove prisutnosti. Bez obzira na to dođe li Krist za stotinu godina od danas ili možda za tisuću godina, vi i ja ćemo stajati u Njegovoj prisutnosti. Bez obzira na to jeste li spašeni ili izgubljeni, stajat ćete u Njegovoj prisutnosti. Ako ste spašeni, trebat ćete Mu položiti račun za svoj život da vidite hoćete li primiti nagradu. Ako ste izgubljeni, stajat ćete ondje kako biste primili svoju osudu. Stoga, svatko bi trebao živjeti u svjetlu činjenice da će jednom stajati u Božjoj prisutnosti. To je ono što je snažno naglašeno u eshatološkoj besjedi na Maslinskoj gori. Stoga, ona ima sasvim praktičnu primjenu i u našim životima, iako se tumačenje odnosi na ljude koji će živjeti u vrijeme kada će se Krist vratiti kao Kralj.