dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 26:1-30

 

TEMA:

 

Posljednji događaji u Isusovom životu neposredno prije odlaska na križ: zavjera za Njegovo uhićenje, pomazanje Marije iz Betanije, prodaje Ga Juda Iskariotski, proslava prve Večere Gospodnje, predviđanje Petrovog nijekanja Gospodina, agonija u Getsemanskom vrtu, Judina izdaja, uhićenje od strane velikog svećenika, suđenje pred Kaifom i židovskim vijećem (Sanhedrinom), Petrovo nijekanje Isusa.

 

Ovo je najdulje poglavlje u Matejevom Evanđelju. Na završetku tridesetog stiha nalazi se stanoviti prekid. Događaje koji su zapisani u Ivanovom evanđelju u 15, 16 i 17 glavi mogli bismo ubaciti na tom mjestu. Slijedeći prirodni prekid mogao bi biti na početku pedeset i sedmog stiha. Podjela poglavlja bi na ovom mjestu stavila suđenje pred vjerskim vođama u odvojenu kategoriju. Možda su oni koji su dijelili Bibliju na poglavlja namjerno uključili tako mnogo događaja u jedno poglavlje kako bi čitatelju pružili uvid u brzinu ovih značajnih događanja.

 

Svaki događaj i svaka pojedinost u ovome poglavlju ukazuju na križ. Površnim čitanjem bi čitatelj mogao steći dojam kako je Isus uhvaćen u vrtlog događanja nad kojima nema nikakvu kontrolu. Ako pažljivo istražimo tekst, međutim, otkrit ćemo kako je On Gospodar svih okolnosti i da nikada nije više ispoljavao svoje kraljevske osobine nego kada se približavao križu.

 

Sve što je zabilježeno u ovome poglavlju i poglavlju dvadeset i sedam trebalo bi proučavati u svjetlu Njegove odluke iz Cezareje Filipove - šest mjeseci ranije - da ode u Jeruzalem i ondje umre: "Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne" (Matej 16:21).

 

On je djelovao sukladno Božjoj satnici, i On je bio taj koji je stvar sprovodio prema kraju. On nije bio bespomoćna žrtva uhvaćena u žrvanj religiozne intrige ili u žrvanj sile carskoga Rima. Poštovanje bi trebalo ovladati našim razumom dok budemo razmatrali ono što je zapisano u ovome poglavlju, jer su ove činjenice nerazdruživo i vitalno povezane sa našim spasenjem.

 

 

PLAN DA SE UBIJE ISUSA

 

I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: (Matej 26:1)

 

"Kad Isus završi sve te besjede" - koje besjede? Eshatološku besjedu na Maslinskoj gori. Odgovorio je svojim učenicima na njihovo pitanje u svezi sa svršetkom vremena, i sada za njih ima nešto drugo -

 

"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne." (Matej 26:2)

 

Pročitajmo biblijski tekst dalje do petog stiha i zapazimo u njemu nešto vrlo zanimljivo -

 

Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu." (Matej 26:3 - 5)

 

U drugom stihu Isus je svojim učenicima rekao kako će umrijeti. Prema onome što je zapisano, ovo je bilo već šesti put da im je to rekao. Šest mjeseci ranije, u Cezareji Filipovoj, najavio im je svoju predstojeću smrt. Sada im je rekao i vrijeme svoje smrti. Rekao im je da će umrijeti tijekom Pashe. Vjerski su vođe, međutim, imali drukčije planove - zapazimo to u petom stihu: "Jer su rekli: 'Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.'" (Engl. prijevod unekoliko se razlikuje od hvr. - op. prev.) Isti oni koji su Ga stvarno i ubili, rekli su kako ga ne žele razapeti tijekom Pashe; On je rekao da će umrijeti za vrijeme Pashe. Kada je umro? Umro je tijekom Pashe. Vidite, Isus je, a ne Njegovi neprijatelji, odredio vrijeme Njegovog smaknuća. On je taj koji upravlja svime; On je Kralj u Matejevom evanđelju, i sada, kada nam izgleda najbespomoćniji i najslabiji, ipak je On taj koji ima kontrolu. Svirepa mržnja Njegovih neprijatelja navela ih je da planiraju kako će Ga ubiti, i to su ubojstvo željeli sprovesti onako kako njima odgovara, međutim, neće im biti dopušteno da to tako učine. Što se Isus više približavao križu, to je pokazivao više kraljevskih osobina.

 

Od toga događaja, prelazimo na jedan događaj ispunjen predivnom svjetlošću –

 

 

MARIJA IZ BETANIJE POMAZUJE ISUSA

 

Kada je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, pristupi Mu neka žena s alabastrenom posudicom punom skupocjene pomasti i polije Ga po glavi, dok je On bio za stolom. (Matej 26:6 - 7)

 

Betanija je bila mjesto ljubavi, jednako kao što je Jeruzalem bio mjesto mržnje. Isus je u Betaniji ostao tijekom svojih posljednjih sati prije nego što će umrijeti. Ovaj događaj desio se u kući Šimuna gubavca. Zašto su ovog čovjeka zvali Šimun gubavac? Zar je imao gubu? Nekoć u povijesti je imao tu bolest, međutim, Isus ga je nesumnjivo izliječio, i sada je on mogao sjediti u zajedništvu s Gospodinom Isusom i ostalima koji su se našli na večeri u njegovom domu.

 

Ovo je predivna scena, dragi prijatelji. Neprijatelji našega Gospodina danas Ga ne poznaju. Oni ne poznaju Gospodina koji je liječio ljude, koji ih je ljubio, koji je plakao i sudio. U stvari, neki Njegovi današnji neprijatelji nedavno su predstavili srednjoškolsku predstavu u kojoj su Isus i Njegovi učenici prikazani kao najobičniji grešnici! Naši su zakoni izbacili molitvu i čitanje Biblije iz škola, međutim, istim je zakonima dozvoljeno najprljavije prikazivanje Isusa i otvoreno bogohuljenje! Naravno, oni koji proizvode ovakve gnusobe su neznalice; oni ne poznaju našeg Gospodina. U stvari, oni su duhovni gubavci. Kad bi govorili istinu, o sebi bi morali govoriti: "Nečist, nečist!" (Gubavac, gubavac!)

 

Kada dođete k Isusu Kristu i kada vas On očisti, tada možete sjesti u Njegovo društvo i imati zajedništvo s Njim. To je prizor koji nam je oslikan u ovom odjeljku. Dok su tako večerali, ušla je jedna žena (Ivan 12:3 nam govori kako se ta žena zvala Marija) noseći alabastrenu posudu ispunjenu skupocjenom pomasti i pomazala je Njegovu glavu i noge tom miomirisnom pomasti. Ivan nam je još rekao kako je Juda Iskariotski bio taj koji se uznemirio zbog onoga što je ona učinila, iako su se svi učenici slagali s njim.

 

Vidjevši to, učenici negodovahu: "Čemu ta rasipnost?" (Matej 26:8)

 

Pitam se samo koliko su oni stvarno brinuli oko siromašnih. Podsjećaju me na ljude današnjice koji stalno govore o zbrinjavanju siromašnih, međutim, oni sami ništa ne poduzimaju u tom smislu. U našoj vladi sjede bogati ljudi koji donose zakone i stalno govore o programima za siromašne i o drugim načinima pomaganja siromasima. Jeste li se ikada potrudili saznati koliko su oni sami uistinu učinili za siromašne? Ja uopće ne želim slušati takvo licemjerje! Dokaz iskrenosti vaše zabrinutosti za nekoga je ono što ste sami učinili. Pokušavate li samo ostaviti dobar dojam ili se uistinu trudite pomoći ljudima?

 

Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." (Matej 26:9)

 

To je točno - moglo se prodati. Procjenjuje se da je vrijednost ove pomasti jednaka onome što jedan prosječni radnik zaradi u godinu dana.

 

Zapazio to Isus pa im reče: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. (Matej 26:10)

 

Što se tiče kršćana, oni ne bi trebali davati nikamo niti činiti ništa što nije na proslavu imena Gospodina Isusa Krista. Ja osobno odbijam sudjelovati u bilo kakvim društvenim akcijama dobre volje ako se u njima ne proslavlja Isus Krist, osim ako nisu učinjene u Njegovo ime. Zadivljen sam koliko malo oni uistinu i učine. Koliko onoga što se učini uistinu donosi blagoslov ljudima? Zlo mi je kada slušam o pokvarenosti političara koji sprovode programe za siromašne. Kada se, međutim, nekome u ljubavi pruži pomoć u ime Gospodina Isusa, za to On sam kaže kako je to dobro djelo.

 

Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. (Matej 26:11)

 

Oni od nas koji govore kako se pouzdaju u Krista i koji bi željeli Njega proslavljati, trebali bi danas u Njegovo ime činiti više.

 

Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." (Matej 26:12 - 13)

 

Dom Šimuna gubavca bio je za Isusa mjesto svjetlosti i prijateljstva. Kao kontrast ovome stajao je Jeruzalem kao mjesto mržnje. Tijekom ovog posljednjeg tjedna Isus nije provodio niti jednu noć u Jeruzalemu, već je odlazio u Betaniju i ondje ostajao kod ovih ljudi koji su Ga voljeli. Oni koji Ga žele, koji ga ljube, su oni s kojima On ima zajedništvo i danas. Dragi prijatelji, i vi Ga možete imati, samo ako to želite.


Predivna priča o razbijenoj alabastrenoj posudi, svojim je mirisom ispunila čitavi svijet. Naš je Gospodin rekao: "Gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." Tako i mi upravo propovijedamo o tome. Danas ima ljudi koji sebe smatraju nasljednicima apostola, međutim, ja bih osobno želio nasljedovati Mariju. Od svih je Kristovih sljedbenika upravo Marija razumjela Kristovu smrt i ušla je u nju, dok su apostoli u potpunosti pogrešno razumjeli ono što je Isus rekao. Iako je stajala na rubu događanja, ona je razumjela, i da bi Isusu to dala do znanja, pomazala Ga je. Je li ona time bacila svoju skupocjenu pomast? U biblijskom izvješću čitam kako su u jutro tog prvog dana u tjednu druge žene otišle na Isusov grob kako bi Njegovo tijelo pomazale za ukop. Htio bih vam postaviti jedno pitanje: jesu li one pomazale Isusovo tijelo svojim pomastima? Nisu, jer On nije bio u grobu - uskrsnuo je. Samo je Marija imala privilegiju pomazati Isusa. Dragi prijatelji, vi i ja trebamo razlomiti svoju alabastrenu posudu punu miomirisne pomasti u ime Gospodina Isusa. Izvanjski svijet Ga ne poznaje; zato mi moramo biti na oprezu kako bismo onime što činimo donosili slavu, ali ne sebi, već Njemu.

 

Sada se od ove predivne scene ispunjene svjetlošću, okrećemo drugoj sceni, koja se odvija u potpunome mraku.

 

 

JUDA PLANIRA KAKO ĆE PRODATI ISUSA

 

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam Ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da Ga preda. (Matej 26:14 - 16)

 

Ono što je Juda Iskariotski ovdje učinio je djelo tame i huljski postupak, pa je kao takav u potpunom kontrastu sa Marijinim činom duhovnog zamjećivanja i razumijevanja. Dante je Judi i Brutu dao najniže mjesto u Infernu (Pakao), i nitko od onda nije rekao kako je pogriješio u toj procjeni. Ovi su ljudi, izdajući one kojima su trebali biti odani, učinili nešto najniže i najpodlije što čovjek može učiniti.

 

"Tražio je priliku da Ga preda." Vidite, uhićenje se trebalo desiti kada je Isus bio sam - to jest, kada svjetina ne bude bila prisutna. Juda je čekao ovakav trenutak.

 

 

PASHA I POSLJEDNJA VEČERA

 

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ Pashu?" On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.'" I učine učenici kako im naredi Isus i priprave Pashu. (Matej 26:17 - 19)

 

Sada će Gospodin Isus sa svojim učenicima otići u gornju sobu, i ondje će objaviti da će Ga jedan od njih izdati.

 

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." Silno ožalošćeni, stanu Mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?“ (Matej 26:20 - 22)

 

Svatko od ovih nazočnih dvanaest muškaraca znao je da se u nutrini njegovog srca skriva izdaja. Jeste li to već otkrili u svom srcu i u svom životu? Dragi prijatelji, vi i ja smo jednako tako niski. Možda ćete reći: "O, ja to ne bi nikada učinio!" Jeste li sigurni? Kad On ne bi nada mnom držao svoju ruku, ja bih Ga izdao u narednih pet minuta - a tako biste učinili i vi. To bi nas trebalo natjerati da se držimo Njegove blizine.

 

On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o Njemu pisano, ali jao onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bilo bolje da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza." (Matej 26:23 - 25)

 

Zanimljivo je zapaziti kako Ga Juda nije oslovio riječima Gospodine, kao što su to učinili ostali učenici (vidite stih 22). U tom je trenutku Juda napustio prostoriju, prema onome što je zapisano u Ivanovom evanđelju: "On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć" (Ivan 13:30).

 

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedinte! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Matej 26:26 - 28)

 

Ovdje vidimo Gospodina kako uvodi instituciju Večere Gospodnje nad umirućim pepelom blijedećeg blagdana, Pashe. Tijekom Pashe čaša je opkružila sedam puta. Očito je Gospodin ustanovio Večeru Gospodnju na samom kraju. Tijekom blagdana ljudi su pjevali Alel Psalme - to su Psalmi 111 do 118. Kada ih budete čitali radi vlastite duhovne izgradnje, imajte na umu da ih je Gospodin pjevao one noći. Na toj je posljednjoj večeri podigao spomenik sebi. On nije bio načinjen od mramora ili bronce, već od nečeg prolaznog: kruha i vina. Oboje govori o Njegovoj smrti dok On ne dođe.

 

A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." (Matej 26:29)

 


Svetkovanje Pashe bit će ponovno uvedeno za vrijeme tisućljetnog kraljevstva. Gospodin je rekao kako će ponovno piti od trsovog roda u kraljevstvu. To očito znači da će svetkovanje Pashe tijekom tog razdoblja gledati unatrag na Njegovu smrt na križu. Pasha, koja je stoljećima ranije gledala na Njegov dolazak, također će tijekom tisućljetnog kraljevstva gledati unatrag na Njegov dolazak.

 

Otpjevavši hvalospjev, zaputiše se prema Maslinskoj gori. (Matej 26:30)