dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 26:31-75

 

 PROROŠTVO O PETROVOJ ZATAJI

 

Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit ću pastira i stado će se razbjeći. (Matej 26:31)

 

Ovo je navod iz Knjige proroka Zaharije (13:7).

 

Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će Mu Petar: "Ako se i svi sablazne o Tebe, ja se nikada neću!" (Matej 26:32 - 33)

 

Petrov odgovor je sugerirao kako niti on nije vjerovao drugim učenicima, međutim, Gospodin se bez sumnje mogao pouzdati u njega! Petrov problem je bio to što nije poznavao sebe, i to je problem kojeg mnogi od nas imamo i dan danas.

 

Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" Kaže Mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s Tobom, ne, neću Te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. (Matej 26:34 - 35)

 

Bilo je rano jutro kada je Petar rekao kako neće zanijekati Gospodina. Da, on je čak bio spreman i umrijeti s Njim. Te iste noći, prije nego što se oglasio pijetao, Petar Ga je zanijekao, ne jednom, već tri puta.

 

 

GETSEMANI

 

Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjedite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade Ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." (Matej 26:36 - 39)

 


Trebamo obratiti pažnju na molitvu koju je naš Gospodin izgovorio ovdje. "Čaša" očito predstavlja križ, a njen sadržaj su grijesi svega svijeta. Više od same smrti i strašnih patnji na križu, postoji još nešto što mi, čini se, ne shvaćamo. Radi se o slijedećem: Isus, svet, bezazlen, i odvojen od grešnika, bio je učinjen grijehom za nas. Ondje na križu je grijeh čovječanstva bio stavljen na Njega - ne samo na nekakvi sudski ili akademski način, već u stvarnosti. Ne možemo si niti zamisliti grozotu koju je osjetio kada je taj grijeh bio stavljen na Njega. Bilo je to užasno iskustvo za Njega koji je bio svet. Zapazite da On nije tražio da izbjegne križ, već je molio da Božja volja bude izvršena. Vama i meni je nemoguće ući u puno značenje Getsemanija, međutim, ja sam mišljenja kako je ondje Isus izborio golgotsku pobjedu. Bez sumnje, u Getsemaniju je bio jednako tako stvarno kušan kao što je to bio i u kušnji u pustinji. Zapazite što je zapisano u četrdeset i drugom stihu: "Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" On je to prihvaćao. Reći da je naš Gospodin u stvari izbjegavao otići na križ nije istina. U svojoj ljudskoj naravi osjećao je odbojnost i stravični užas prema tome da se na Njega trebaju svaliti grijesi svijeta i na trenutak je prezao od toga. Međutim, u potpunosti se predao Ocu. On je došao da bi tvorio Očevu volju.

 

Promotrimo sada i učenike koji su s Njim bili u vrtu - Petra, Jakova i Ivana. Nakon Njegove prve molitve, vratio se k njima i pronašao ih je kako spavaju.

 

I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." (Matej 26:40 - 41)

 

"Bdijte" - ostanite budni, budite na oprezu - "i molite da ne padnete u napast." Koja je to bila kušnja? Tko bi ih to mogao iskušati? Sotona je bio ondje. Isus se hrvao sa nevidljivim neprijateljem - to je očito. On je neprijatelja nadvladao ondje u Getsemanskom vrtu. Pobjeda na Golgoti bila je izborena u Getsemaniju.

 

Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja! (Matej 26:42)

 

On je sebe u potpunosti predao Božjoj volji.

 

I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! (Matej 26:43 - 45)

 

"Samo spavajte i počivajte." Očito je između ovoga i slijedećeg stiha proteklo stanovito vrijeme. Nije im rekao da pođu spavati i već u slijedećem trenutku im govorio neka ustanu. Bilo je dosta vremena za njihov drijemež, a i bio im je potreban taj odmor. Zapazite kako naš Gospodin vodi računa o potrebama njihovog tjelesnog života. Nakon što su malo odspavali, rekao im je -

 

Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." Dok je On još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. (Matej 26:46 - 47)

 

Činjenica što su Juda, a također i Isusovi neprijatelji, bili svjedocima mnogih čuda dovela je u njima do spoznaje kako On raspolaže nadnaravnom silom i da bi je mogao upotrijebiti. Zbog toga, kada su Ga došli uhititi, došli su u velikom broju. Moguće je da je s njima došla cjelokupna straža. Znamo da Pilat nije volio Jeruzalem, da je onamo odlazio samo za vrijeme blagdana, i kada je došao, sa sobom je uvijek dovodio veliku stražu kako bi očuvao red - jer su se pobune u pravilu dešavale za vrijeme vjerskih blagdana.

 

A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, Njega uhvatite!" (Matej 26:48)

 

Taj je poljubac jedna od najgorih stvari zabilježena u povijesti čovječanstva.

 

I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, učitelju!" I poljubi Ga. A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje?" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate Ga. (Matej 26:49 - 50)

 

Poljubac može biti znak ili prihvaćanja ili odbijanja. (Vidite Psalam 2:12.) U ovom je slučaju Juda Gospodinu Isusu uputio izdajnički poljubac, i to je bio jedan od najgnusnijih činova na koje je čovjek spreman. Neki teolozi govore o tome kako je Juda bio predodređen da izda Gospodina Isusa i da nije mogao učiniti ništa drugo. Ako je bilo tako, tada Juda nije bio ništa više od najobičnijeg robota. Ja vjerujem kako je Juda sam odlučio izdati Gospodina Isusa i da je imao dobru priliku da od tog nauma odustane. Možda ćete reći: "da, ali bilo je prorokovano da će izdati Isusa." Moram se složiti s vama. Bilo je prorokovano, i naš ga je Gospodin označio kao takvog čovjeka. Bilo kako bilo, nakon što je Juda ispunio proročanstvo, nakon što je Isus bio izdan, Juda se mogao pokajati. Isus je Judi dao posljednju priliku da se pokaje i da Ga prihvati. Čak i nakon što je Juda poljubio Isusa onim izdajničkim poljupcem, Isus ga je nazvao "prijateljem." Kasnije, kada je Juda otišao u hram i bacio one srebrnjake koje je primio da bi izdao Isusa, mogao je promijeniti svoj naum. Kad su svećenici vodili Isusa k Pilatu, Juda je mogao pasti pred Njim ničice i reći: "Oprosti mi, Gospodine, nisam znao što činim." Gospodin bi mu bio oprostio.

 

I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. (Matej 26:51)

 

Mi znamo tko je to bio; radilo se o Šimunu Petru. Mislim da je on pokušavao nešto dokazati. Ranije se busao u prsa kako je spreman i umrijeti da bi zaštitio Isusa, međutim, Isus mu je rekao kako će Ga on zanijekati već te iste noći. Petar je negdje nabavio mač, i naumio je zaštititi svog Gospodina. Međutim, Petar je bio ribar, a ne ratnik. Odsjekao je ovome čovjeku uho, međutim, on nije želio njegovo uho, već je želio njegovu glavu. Mislio je odrubiti glavu ovome čovjeku, ali ga je zamalo potpuno promašio!

 

Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? (Matej 26:52 - 53)

 

Drugim riječima: "Nije mi potreban tvoj maleni mač, Petre. Ja se nisam došao boriti protiv vjerskih vođa.  Ja sam došao umrijeti za grijehe čitavog svijeta."

 

No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" (Matej 26:54)

 

Vidite, naš je Gospodin ispunjavao Pisma. Matej je ovo sasvim jasno istakao.

 

U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." (Matej 26:55)

 

Ranije Njegov čas još nije bio došao. sada je, međutim, njegov čas došao -

 

A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. (Matej 26:56)

 

Isus je ovo predvidio. Svi Njegovi učenici sada Ga napuštaju.

 

 

DVOR VELIKOG SVEĆENIKA

 

Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. (Matej 26:57)

 

Kasnije saznajemo kako je Kajfin tast u stvari bio poticač svega ovoga. Bilo kako bilo, Isus je morao biti doveden pred Kajfu, velikog svećenika, kako bi primio svoju optužnicu. S obzirom na to da će vjerski vođe tražiti od Rima izvršenje smrtne kazne, morali su te noći utvrditi s kojom će optužbom izići pred Pilata, kome će otići ujutro.

 

A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. (Matej 26:58)

 

Šimun Petar je slijedio izdaleka. Za svakoga od nas je opasno ako Isusa slijedimo izdaleka. U Ivanovom evanđelju 18:15 - 16 rečeno nam je kako je uz Ivanovu pomoć Petar ušao u dvorište. Čekao je ondje kako bi "vidio svršetak", a za kratko vrijeme će zanijekati Gospodina.

 

A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica (Matej 26:59, 60)

 

Vidite, zbog toga što vjerski vođe nisu imali optužnice protiv Gospodina Isusa, morali su pronaći lažne svjedoke. Problem sa lažnim svjedocima je u tome što su morali pronaći nekog od njih koji bi mogao izdržati pod pritiskom ispitivanja. Pilat bi moga biti radoznao (što je i bio) i mogao bi postaviti nekoliko neugodnih pitanja. Na koncu, pronašli su dvojicu svjedoka -


i reknu: "Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" (Matej 26:61)

 

Prema onome što je zapisano u Ivanu 2:19 - 22, čak su i učenici pogrešno razumjeli Isusa kada je izrekao ove riječi: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Oni to nisu razumjeli do nakon Isusovog uskrsnuća. Očito je da su ovi lažni svjedoci bili ljudi koji su bili prisutni u trenutku kada je Isus izrekao ove riječi, međutim, zapazite kako Ga oni nisu citirali baš točno.

 

Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" (Matej 26:62)

 

On je pokušavao Gospodina Isusa natjerati da odgovori kako bi vijeće (sanhedrin) znalo kakve argumente upotrijebiti protiv Njega. Optužba koju su iznijeli protiv Njega je toliko nategnuta da naš Gospodin uopće ne odgovara na nju.

 

Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" (Matej 26:63)

 

Sada Ga veliki svećenik stavlja pod zakletvu i postavlja Mu sasvim određeno pitanje: "Jesi li ti Krist, Sin Božji?"

 

Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." (Matej 26:64)

 

"Reče mu Isus: 'Ti kaza!'" - ovo je jednako riječima: "Da, ti si rekao tko sam ja." Isus za sebe tvrdi da je On "Sin Čovječji." Dr. Warfield je rekao kako je ovo najviša titula koju je naš Gospodin imao. Ovo je bila titula koju su proroci upotrebljavali (vidite Daniel i Ezekiel). Bio je to epitet božanstva. On nije mogao tvrditi da ima veći položaj nego kad je rekao da je On "Sin Čovječji koji sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

 

Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! (Matej 26:65)

 

"Nato veliki svećenik razdrije haljine" - to jest, rastrgao je svoju odjeću, čime je pokazao krajnju tugu zbog toga što je čuo hulu na Boga. Mislili su kako sada imaju optužnicu protiv Isusa.

 

Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" (Matej 26:66 - 68)

 


Kako li su samo mrzili Gospodina Isusa! Ovo je prirodno neprijateljstvo ljudskog srca prema Njegovoj dobroti, Njegovoj pravednosti, Njegovoj svetosti i činjenici da je On Bog. Shvaćate li, dragi prijatelji, da ako bismo vi i ja imali samo našu staru narav, pokušali bismo Boga skinuti sa Njegovog prijestolja? Prije nekoliko godina jedna je skupina ljudi vikala po ulicama kako je Bog mrtav! Znate li zašto su to govorili? Zbog toga što su Ga željeli zbaciti s Njegovog prijestolja. Ljudska narav mrzi Boga.

 

Ovdje u židovskom Vijeću, Isusa su pljuskali, pljuvali su po Njemu, tukli Ga šakama i smijali su Mu se.

 

"Govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" Oni su se poigravali s Njim. Očito su mu povezali oči, a zatim su ga udarali policu, a On je trebao pogoditi koji od njih je to učinio. Nikada Mu nisu dopuštali da pogodi onog pravog, naravno.

 

 

PETROVA ZATAJA ISUSA

 

Ovim ćemo se događajem detaljnije pozabaviti kada budemo proučavali zapise o ovome u drugim evanđeljima.

 

A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" (Matej 26:69 - 73)

 

Način na koji su Galilejci izgovarali riječi mal se razlikovao od naglaska kojeg su upotrebljavali u Judeji. Petar je govorio galilejskim naglaskom!

 

On se tada stade zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. (Matej 26:74)

 

Jadnik nije shvaćao kako je uistinu bio slab! Naš je Gospodin, međutim, molio da on ne padne u vjeri, i on uistinu nije pao u vjeri.

 

I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, tri put ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. (Matej 26:75)

 

Šimun Petar našao se na pogrešnom mjestu. Za njega je ovo mjesto bilo mjesto kušnje. Nikakav alibi nije moguće ponuditi za njegovo sasvim otvoreno nijekanje Gospodina. Bio je kriv zbog ovog gnusnog čina. Bilo kako bilo, Petar se pokajao i vratio se u zajedništvo Gospodina kojeg je ljubio. U stvari, Petar je bio onaj kojem je Gospodin dao privilegiju propovijedanja prve propovijedi nakon što je na Dan Pedesetnice sišao Duh Sveti, i tada se spasilo tri tisuće ljudi!