dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 27:1-32

 

TEMA:

 

Događaji koji su okruživali Isusovo raspeće: židovsko Vijeće (Sanhedrin) predaje Isusa Pilatu; Judino pokajanje; suđenje pred Pilatom; puštanje na slobodu Barabe; Isusovo raspeće, smrt i ukop; zapečaćeni grob i postavljanje straže na grobu.

 

Došli smo i do središnje činjenice poruke evanđelja: Kristovog raspeća. Kada je Pavao Korinćanima definirao što je to evanđelje, rekao je: "Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima" (1. Korinćanima 15:3). Sada smo došli do zapisa o tom veličanstvenom događaju.

 

Vidjet ćemo kako nam Matej ne daje izvješće o samom raspeću. U stvari, niti jedan od pisaca evanđelja to ne čini. Oni nam govore samo o onome što se dešavalo oko križa. Ja znam da ima ljudi koji vrlo živim slikama opisuju kako su čavli ulazili u uzdrhtalo tijelo i kako je krv šiknula iz njega, međutim, to se ne nalazi u Bibliji. Izgleda kao da je u nadahnutim zapisima Bog stavio mračni veo preko posljednja tri sata u Isusovom životu, ona na križu, i rekao: "To je nešto na što ne možete gledati. To nadrasta ljudsko shvaćanje. Patnja se ne da dokučiti." Bila je to transakcija između Oca u nebu i Sina na križu. Križ je postao žrtvenikom na kojem je bilo prineseno Božje Janje, koje odnosi grijeh svijeta.

 

Izjava koju nalazimo u Matejevom evanđelju je vrlo jednostavna: "tada Ga razapeše."

 

Ovo poglavlje započinje jutrom koje je uslijedilo nakon što je Isus bio uhićen u Getsemanskom vrtu, nakon što je bio izveden pred Kajfu i židovsko Vijeće (Sanhedrin), nakon što su lažni svjedoci posvjedočili protiv Njega, nakon što je bio tučen, ismijavan i ponižavan i nakon što Ga je Petar zanijekao.

 

 

ŽIDOVSKO VIJEĆE IZRUČUJE ISUSA PILATU

 

A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da Ga pogube. (Matej 27:1)

 

Sada su već imali formuliranu optužbu protiv Isusa pa će Ga izvesti pred vrhovni sud. Mislili su da imaju slučaj koji će moći sprovesti do kraja pred rimskim sudom.

 

I svezana Ga odveli i predali upravitelju Pilatu. (Matej 27:2)

 

Pilat je imao dvor u Jeruzalemu iako mu je sjedište bilo u Cezareji na Sredozemnom moru. Nalazio se u Jeruzalemu jer je bila Pasha i grad je bio napučen židovima koji su došli na proslavu, i obično su u takvim trenucima nastajale pobune.

 

Kada Juda, Njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama (Matej 27:3)

 

Vidite, Gospodin Isus je bio ondje kad je Juda došao. Kada su svećenički starješine i narodni glavari vodili Isusa Pilatu, došao je Juda. Zašto se Juda nije okrenuo prema Gospodinu Isusu i zatražio oproštenje? Umjesto da to učini, obratio se vjerskim vođama -

 

govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To    je tvoja stvar!" (Matej 27:4)

 

Drugim riječima: "Uradio si posao, i s tim je svršeno. Imamo Onoga kojeg smo željeli. Platili smo ti, i više nam nisi potreban."

 

I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. (Matej 27:5)

 

Ovaj čovjek napušta hramske prostore, izlazi van i odlazi se objesiti. Mogao se okrenuti prema Gospodinu Isusu i bilo bi mu oprošteno!

 

Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." (Matej 27:6)

 

Kako li su samo bili pobožni! Oni taj novac jednostavno nisu mogli staviti u hramsku riznicu jer je to bio krvlju stečen novac.

 

Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "krvava njiva" sve do danas. (Matej 27:7 - 8)

 

Ovo je bilo veličanstveno ispunjenje proročanstva -

 

Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. (Matej 27:9 - 10)

 

Aluziju na ovo proročanstvo pronaći ćete u Knjizi proroka Jeremije 18:1 - 4, a navod je očito iz Knjige proroka Zaharije 11:12 - 13. Navod je dodijeljen Jeremiji zbog toga što je u Isusovo doba Jeremijina knjiga bila prva od proročkih knjiga, i taj je odjeljak (proročki - op. prev.) bio identificiran navođenjem imena prve knjige.

 

Ono što je bilo znakovito je da je Isusu bio prisutan kada je Juda došao vratiti svojih trideset srebrnjaka. U stvari, Isus je bio na putu da umre - čak i za Judu. Naš mu je Gospodin dao priliku da Mu se Juda vrati još u Getsemanskom vrtu, pa mu je rekao: "Prijatelju, zašto ti ovdje?" Čak i u taj jedanaesti sat, Juda se mogao okrenuti Gospodinu Isusu i bilo bi mu oprošteno.

 

 

PILAT ISPITUJE ISUSA

 

Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita Ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." (Matej 27:11)

 

Vidite, vjerski su se vođe željeli riješiti Isusa zbog onoga što su oni smatrali hulom na Boga. Sjećate se da kada je veliki svećenik Isusa stavio pod zakletvu i upitao Ga je li On Sin Božji, Isus mu je odgovorio da jest. I još mu je rekao: "Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." Za vjerske vođe ove su Isusove riječi bile hula na Boga prvog reda, i oni bi Ga bili kamenovali samo na temelju te optužbe, međutim, Rim nije Židovima dopuštao da sami sprovedu smrtnu kaznu. Zato su Isusa morali predati Pilatu sa optužbom koja će stajati i na rimskom sudu. Izdaja je bila optužba koja je mogla proći pred službenim sudom, pa su zato Isusa optužili da je tvrdio za sebe da je Kralj Židova.

 

Isusov odgovor na tu optužbu bio je: "Ti kažeš" - ili: "Tako je kako ti kažeš."

 

I dok su Ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. (Matej 27:12)

 

Oni su iznijeli stanovite lažne optužbe protiv Njega, i naš Gospodin nije se zamarao da im na njih i odgovori.

 

Tada Mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv Tebe svjedoče?" I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. (Matej 27:13 - 14)

 

Vidite, On je bio Božje Janje, koje je bilo nijemo pred onima što je strižu (Izaija 53:7).

 

A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. (Matej 27:15 - 16)

 

Matej nam ne iznosi sporednu radnju koja se zbivala. Svi ostali pisci evanđelja dodaju dosta ovome izvješću, međutim, Matej jednostavno iznosi gole činjenice.

 

Očito, Pilat je osjećao da vjerski vođe nisu imali temelja za traženje smrtne kazne. Isus nije bio začetnik nikakve pobune protiv Rima. Drugi su to bili, međutim, ne i Isus. Pilat je u svojim rukama imao pravi problem. želio je udovoljiti vjerskim vođama kako bi održao mir u Jeruzalemu, međutim, osjećao je kako ne može svojevoljno osuditi Gospodina Isusa na smrt. Tako mu je sinula ideja kako riješiti ovaj problem. S obzirom da je bio običaj otpustiti jednog židovskog zatvorenika tijekom blagdana Pashe, odlučio je svjetini ponuditi izbor: Isusa; ili ozloglašenog uznika Barabu, koji je bio kriv za ubojstvo, pljačku, izdaju - za sve.

 

Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" (Matej 27:17)

 

Pilat je mislio da će svjetina svakako zatražiti oslobađanje Isusa - kontrast između Njega i Barabe bio je tako očit.

 

Znao je doista da Ga predadoše iz zavisti. (Matej 27:18)

 

Pilat je bio bistar političar. Vidio je što se dešavalo, i bio je siguran da će svjetina zatražiti da Baraba bude razapet, a da Isus bude pušten. To bi njemu dalo sretan "izlazak" iz ove zamršene situacije.

 

Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog Njega." (Matej 27:19)

 

Pilatova žena bila je praznovjerna do krajnjih granica. Možda je bila upletena u nekakvu misterijsku religiju, a takvo što moglo je potjecati samo od Sotone. Ja ne smatram da je ovo upozorenje dolazilo od Boga. Da je ona bila pravedna žena, mogla je istražiti Isusov slučaj i saznati više o Njemu. Ona to, međutim, nije učinila. Ona je jednostavno bila praznovjerna i tražila je od svog muža da nema ništa s Njim.

 

Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. (Matej 27:20)

 

Vidite, i vjerski vođe su bili bistri političari. Oni su među svjetinom proširili glas: "Zatražite da Baraba bude oslobođen, a da se Isusa razapne."

 

Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" (Matej 27:21)

 

Pilat je bio uhvaćen u stupicu. Nije niti slutio kako je religija bila spremna pasti nisko.

 

Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." (Matej 27:22)

 

Zamislite si ovu situaciju u kojoj rimski upravitelj pita svjetinu što da učini sa zatvorenikom! Pilat je bio sudac, i on je trebao donijeti odluku. U Ivanovom evanđelju nalazimo zapis kako je Pilat nekoliko puta pozivao Isusa da dođe u sudnicu kako bi Ga ispitivao nasamo. U tome je mislio: "Isuse, ako budeš u ovome surađivao sa mnom, mogu te izvući iz ovoga, a time ću i ja konačno sići sa usijane stolice na koju sam sjeo!" Gospodin Isus, međutim, nije se želio braniti. Kada analizirano ovo smiješno suđenje, dolazimo do zaključka kako je Pilat u stvari bio onaj kome se sudilo, a Isus je bio Sudac.

 

Pilat je morao donijeti odluku o Isusu; zato je pitao svjetinu: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Došao mu je i odgovor - bio je to pravi udarac - "Neka se razapne!"

 

A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" (Matej 27:23)

 

Rulja nikada nema razloga zbog čega nešto čini.

 

Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" (Matej 27:24)

 

Pilat je zatražio da mu se donese posuda s vodom u kojoj je oprao ruke, tvrdeći kako on neće imati ništa s Isusovim pogubljenjem. Stvar, međutim, nije bila tako jednostavna. On je morao donijeti odluku - svaki čovjek to mora. John Newton je napisao:

 

"Što misliš o Kristu?" je test,

kojim se ispituje tvoje stanje i plan;

U ostalome ne možeš biti prav

ako o Njemu ne misliš ispravno.

 

Iako je Pilat oprao svoje ruke, ironija je bila u tome što u najstarijem vjerovanju (kredu) crkve stoje ove riječi: "... razapet pod Poncijem Pilatom." Isusova krv bila je na njegovim rukama bez obzira na to koliko ih je on prao.

 

Sav narod nato odvrati: "Krv Njegova na nas i na djecu našu!" (Matej 27:25)

 

Na žalost, to se upravo i dogodilo, i moguće je to i pokazati.

 

Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. (Matej 27:26)

 

Pilat je bio spreman i sam pasti na vrlo niske grane! Morao je donijeti odluku, a njegova odluka, naravno, bila je odbacivanje.

 

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko Njega cijelu četu. (Matej 27:27)

 

Vojnici su bili slobodni s Njim učiniti što im je volja. On je je postao igračkom ove okrutne i pokvarene svjetine.

 

Svukoše Ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše Mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred Njim koljena, izrugivahu Ga: "Zdravo kralju židovski!" (Matej 27:28 - 29)

 

Zastrašujuće je bilo ono što su s Njim činili -

 

Onda pljujući po Njemu, uzimahu trsku i udarahu Ga njome po glavi. (Matej 27:30)

 

Vojnici su iskoristili ovu priliku kako bi se s Njim zabavljali prije nego što će biti razapet. S obzirom da će ionako umrijeti, mogli su Ga iznakaziti koliko su god željeli i činiti s Njim što im je volja. Sa svojim su zatvorenikom igrali okrutnu rimsku igru pod imenom "vruća pesnica." Svi bi vojnici pokazali zatočeniku svoje pesnice. Zatim bi zatvoreniku stavili povez preko očiju i svi osim jednoga udarili bi ga što su jače mogli. Zatim bi mu skinuli povez s očiju, i ako je zatvorenik još bio pri svijesti, trebao je pogoditi tko ga nije udario. Očito, zatvorenik nikada nije pogodio onog pravog. Oni bi nastavili sve dok ne bi zatvorenika izudarali do krajnjih granica. ja vjerujem kako je Gospodin Isus bio tako izudaran da Ga ne biste prepoznali. "Kao što se mnogi užasnuše vidjevši Ga - tako Mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka" (Izaija 52:14).

 

Pošto Ga izrugaše, svukoše Mu plašt, obukoše Mu Njegove haljine pa Ga odvedoše da Ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da Mu ponese križ. (Matej 27:31 - 32)

 

Isus je bio izložen ponižavanju vrijednom prezira i neizrecivim patnjama. Ovdje stječemo dojam da je bio preslab da sam nosi svoj križ, a sve zbog teških muka kojima su Ga vojnici izložili.