dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 27:33-66

 

 RASPEĆE

                                                                                                 

I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest lubanjsko mjesto, (Matej 27:33)

 

Ovo mjesto možemo, vjerujem, poistovjetiti sa Gordonovom Kalvarijom (imenovanom po generalu Gordonu koji ju je odabrao kao vjerojatno mjesto na kojem se nalazila Golgota). Ja sam bio na tom području. Nakon svih ovih godina i svega što se desilo u Jeruzalemu, teško je donijeti nekakav sud, međutim, svakako je topografija Gordonove lokacije bliska biblijskom opisu Golgote. To je mjesto koje nalikuje lubanji.

 

Dadoše Mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. (Matej 27:34)

 

Ove su riječi ispunjenje Psalma 69:21 (22): "U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše."

 

A pošto Ga razapeše, razdijeliše među se haljine Njegove bacivši kocku: da se ispuni što je rečeno po proroku: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. (Matej 27:35)

 

Proročanstvo je iz Psalma 22, koji oslikava vrlo plastičnu sliku smrti razapinjanjem: "Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju" (Psalam 22:18 (19)).

 

I sjedeći ondje, čuvahu Ga. (Matej 27:36)

 

Po mom mišljenju ovdje imamo sliku čovječanstva koje je palo u svoje najveće dubine. Ne trebate odlaziti u sumnjiva gradska predgrađa ili u zatvore kako biste vidjeli kamo čovjek može pasti; možete to vidjeti ovdje - "sjedeći ondje, čuvahu Ga." Ja vjerujem kako se u ovoj svjetini nalazio i Savao iz Tarza. kasnije, kada je pisao Timoteju, nazvao se prvim od svih grešnika (1. Timoteju 1:15), a ja vjerujem da se nazvao tim imenom zbog toga što je i bio prvi od svih grešnika.

 

I staviše Mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s Njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su Ga pogrđivali mašući glavama: "Ti koji razvaljuješ hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"   (Matej 27:37 - 40)

 

"Ako si Sin Božji, siđi s križa." Zapazite da su ljudi počeli sumnjati - "Ako si Sin Božji...." Oni su malo znali o tome da ako je On uistinu Sin Božji da tada neće sići s križa. On u tom trenutku nije imao ništa za dokazati. Sada je umirao za grijehe svijeta.

 

Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: (Matej 27:41)

 

Pomislili bismo da nakon što je ovaj čopor gladnih pasa uspio u tome da Ga dovede na križ, da će otići svojim kućama i dopustiti mu da umre u miru, međutim, oni to nisu učinili. Ostali su ondje podrugivati Mu se dokle god bude života u Njemu.

 

"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u Nj! (Matej 27:42)

 

Ovo je istinita tvrdnja - "Druge je spasio, sebe ne može spasiti." Ako će On spasiti vas i mene, tada mora umrijeti na križu. Ako siđe s križa, tada ćemo vi i ja morati biti pogubljeni zbog naših grijeha. Mi to i zaslužujemo; mi smo grešnici osuđeni na pakao. Krist je zauzeo naše mjesto ondje. Kao što je zauzeo Barabino mjesto, tako je zauzeo i naše mjesto.

 

"Neka siđe s križa pa ćemo povjerovati u Nj." Bi li onda povjerovali u Njega? Ne izgleda mi baš tako.

 

Uzdao se u Boga! Neka Ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" (Matej 27:43)

 

Iz ove izjave možete vidjeti kako je mnoštvo razumjelo da Isus za sebe tvrdi kako je On Bog.

 

Tako Ga vrijeđahu i s Njim raspeti razbojnici. (Matej 27:44)

 

Matej nam skreće pažnju na razbojnike koji su bili razapeti zajedno s Njim i činjenicu da su oni udružili snage sa vjerskim vođama i ismijavali su Ga. On nam ne skreće pažnju na činjenicu da se jedan od razbojnika na koncu okrenuo k Isusu. Kraljevstvo koje je predstavljeno u Matejevom evanđelju biti će na ovoj zemlji, a razbojnik koji se pokajao otišao je tog istog dana s Kristom u nebo.

 

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. (Matej 27:45)

 

Naš je Gospodin bio razapet na križ u treći sat, to jest, u devet ujutro. Do podneva čovjek je učinio sve što je mogao Božjem Sinu. Tada, u podne, spustila se tama, i križ je postao žrtvenikom na kojem je bilo prineseno janje koje odnosi grijeh svijeta.

 

O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Matej 27:46)

 

Odgovor na to pitanje nalazimo u dvadeset i drugom Psalmu. On započinje slijedećim riječima: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga." (Prijevod bi trebao glasiti: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? zašto si daleko da mi pomogneš, i od riječi vapaja mojih?" - op. prev.) Čitamo zatim odgovor u trećem stihu: "A ipak, ti u Svetištu prebivaš." (Prijevod bi trebao glasiti: "Ali ti si svet" - op. prev.) Kada je moj grijeh bio stavljen na Isusa, Bog se morao povući. Naš je Spasitelj trebao biti pogubljen ako je odnosio moj i vaš grijeh,

 

A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži Mu piti. (Matej 27:47 - 48)

 

Zašto? Da bi se ispunilo proročanstvo - "U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše" (Psalam 69:21).

 

A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi." A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh. (Matej 27:49 - 50)

 

Zapazite kako je umro: "ispusti duh" - to jest, otpustio je svoj duh. Kao pastor često sam čuo smrtni hropac, tu želju da se zadrži posljednji dah kojeg toliko želimo. Naš Gospodin nije otišao na takav način. On je otpustio svoj duh. Otišao je dragovoljno.

 

 

DOGAĐAJI POVEZANI SA NJEGOVOM SMRĆU

 

Prilikom Kristove smrti desilo se nekoliko stvari koje je izuzetno važno zapaziti. Jedna od stvari bio je potres. Druga stvar bila je da se hramski zastor, tkanina koja je odvajala svetinju nad svetinjama od ostatka hrama, rascijepila na dva dijela -

 

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, (Matej 27:51)

 

Zapazite da zastor nije bio razderan odozdo prema gore, već odozgo prema dolje. Bog je razderao hramski zastor, a ne čovjek. Zastor simbolizira Kristovo tijelo. Kada je Njegovo tijelo bilo podignuto na križu - kada je platio kaznu za vaše i moje grijehe u svom vlastitom tijelu - tada je bio otvoren put u Božju prisutnost. Stoga, vama i meni nije potreban svećenik ili propovjednik da za nas odlazi u Božju prisutnost; mi možemo doći pred Božje prijestolje izravno kroz Krista. Naglasimo ponovno kako je jedini put do Oca kroz Njegovog Sina: "Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus" (1. Timoteju 2:5).

 

grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon Njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.   (Matej 27:52 - 53)

 

Ovo je bio događaj kojeg je spomenuo jedino Matej. Voljeli bismo kad bi nam bilo rečeno nešto više. Ja mogu reći samo da vjerujem da se to desilo upravo onako kako nam je Matej ispričao i da su oni koji su ustali bili dio velikog mnoštva koje je je otišlo u nebo kada je vodio sužnje prilikom svog uzašašća (vidite Efežanima 4:8 - 10). Potres koji se spominje u pedeset i prvom stihu je bio inteligentni potres, a ne igra slučaja, jer su se zbog njega otvorili grobovi, i "tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše" - samo nekih.

 

"I pokazaše se mnogima." Bilo je mnogo svjedoka koji su vidjeli te ljude jer oni, prema Mateju, "uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima." Postoji izvanredna knjižica o ovome, ali i ostalim čudesima koja su se desila u tom trenutku, naslovljena Šest čudesa s Golgote, koju je napisao Bishop Nicholson. Ako ste zainteresirani za daljnje produbljivanje ove teme, ja vam je preporučam. To je uistinu bogata mala knjiga.

 

A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše Ovaj." (Matej 27:54)

 

U Markovom izvješću stoji zapisano slijedeće: "A kad satnik koji stajaše Njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: 'Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!'" (Marko 15:39). Očito je ovaj rimski stotnik, koji je rukovodio samim razapinjanjem, stajao u podnožju Kristova križa. Dok je bio svjedokom nekih od čudesnih događaja tijekom tog vremena i kako je vidio da je Isus otpustio svoj duh, dobio je potvrdu kako je ovo bio Božji Sin. Ja vjerujem kako je stotnik bio spašen. Vjerojatno nije znao mnogo; nikada nije pročitao Strongovu teologiju ili Hodgesovu teologiju, niti Augustinov Grad Božji, niti koju od mojih knjiga, međutim, znao je dovoljno da zauzme svoje mjesto pod Kristovim križem. To je sve što Bog traži od svakog grešnika.

 

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući Mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka        sinova Zebedejevih.  (Matej 27:55 - 56)

 

 

ISUS BIVA POKOPAN U JOSIPOVOM GROBU

 

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. (Matej 27:57)

 

Do ovog događaja nismo znali da je i on bio učenik. Zanimljivo je zapaziti da je isto ono što je raspršilo apostole, izvelo na svjetlost javnosti one koje bismo, do tog trenutka, mogli nazvati tajnim učenicima. Josip iz Arimateje istupio je i ispovjedio svoju vjeru.

 

On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovijedi da mu se dadne. (Matej 27:58)

 

Josip je otišao Pilatu na temelju tvrdnje da je Isusov učenik.

 

Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno (Matej 27:59)

 

Ivan nam je rekao da je Nikodem radio zajedno sa Josipom na pripremanju Isusovog tijela za ukop - "A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop" (Ivan 19:39 - 40). Ova dvojica ljudi, koji su očito bili u pozadini, sada su izišli na otvoreno kao Isusovi učenici. Zanimljivo je zapaziti da su samo ruke ispunjene ljubavlju doticale Isusovo tijelo nakon Njegove smrti.

 

i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. (Matej 27:60 - 61)

 

Zapazite još i ovaj dirljivi događaj koji je povezan sa Isusovom smrću. Nekoliko je žena vjerno ostalo u podnožju križa. One su bile odane i onda kada su se apostoli razbježali.

 

Pokraj brda, koje smo imenovali Gordonovom Golgotom, nalazi se grob za kojeg se smatra da je u njemu bio pokopan Isus. Taj se grob naziva Vrtnim grobom. Ni na koji način ne možemo znati je li to Isusov grob ili nije; ako ćemo iskreno, ja u to sumnjam. Na tom području postoji mnogo grobova, i Isusov bi mogao biti bilo koji od njih. Gotovo sam siguran da se grob nalazi negdje u tom području, pa je tako Vrtni grob jednako dobar odabir kao i svaki drugi. Međutim, odrediti točnu lokaciju Golgote i Isusovog groba i učiniti od njih svetišta nije Isusova nakana. Vidio sam ondje jednu ženu kako je na koljenima i na rukama ulazila u grob i ljubila pod na koji su se polagala tijela! To nema nikakve vrijednosti. Ono što naš Gospodin želi da učinimo je da vjerujemo evanđelju - da je On umro za naše grijehe, da je bio pokopan, i da je ponovno ustao, a također i da tu radosnu vijest prenesemo čitavome svijetu.

 

GROB BIVA ZAPEČAĆEN I NA GROB JE POSTAVLJENA STRAŽA

 

Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata

te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.' Zapovijedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli Njegovi učenici, ukrali Ga, pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve." Reče im Pilat: "Imate stražu. Idite i osigurajte kako znate!" Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. (Matej 27:62 - 66)

 

Revnost koju su iskazali Isusovi neprijatelji u stvari je potvrda Isusovog uskrsnuća! Da su oni otišli i ostavili grob onakvim kakav je bio, njihovo kasnije objašnjenje praznog groba možda bi bilo uvjerljivije. Međutim, dragi prijatelji, kada imate grob koji je zapečaćen i kada se oko njega nalazi rimska straža, tada tvrdnja kako su učenici ukrali tijelo zvuči prilično budalasto. Isusovi su se neprijatelji dobrano pomučili oko osiguranja groba, i sama ta činjenica je predivna potvrda da je On uistinu uskrsnuo.

 

Još jedna zanimljiva stvar je da kada je naš Gospodin rekao svojim učenicima da će On ustati treći dan, oni su tu informaciju rekli mnogim ljudima, pa su tako i vjerski vođe došli do tog podatka. Čim su mogli slijedeći put doći do Pilata, rekli su: "Gledaj, Isus je rekao da će trećeg dana ponovno ustati, pa se mi želimo osigurati da će Njegovo tijelo ostati u grobu." Naravno, oni nisu vjerovali da će On uskrsnuti, međutim, niti apostoli nisu vjerovali da će izići živ iz onog groba.