dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 3

 

 TEMA:

 

Ivan Krstitelj, prethodnik Kralja, najavljuje kraljevstvo i krsti Isusa, Kralja.

 

SLUŽBA IVANA KRSTITELJA

 

U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" (Matej 3:1, 2)

 

I sada se, iznenada, na stranicama Svetoga Pisma pojavljuje se Ivan Krstitelj. Kada bismo imali samo Matejevo evanđelje, pitali bismo se: "Otkuda on dolazi i kakva mu je pozadina?" - jer nam Matej nije prenio ništa o tome, a razlog za to je i više nego očit. Prorok Malahija rekao je da će doći glasnik kako bi pripravio put za dolazak Kralja - "Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi" (Malahija 3:1). Ovaj glasnik bio je Ivan Krstitelj. U stvari, nije vam potrebno poznavati pozadinu glasnika. Kada vam poštar donese preporučenu pošiljku na vaša vrata, sigurno mu ne postavljate pitanje: "Dobri čovječe, otkuda ste vi porijeklom? Gdje ste odrasli i čime su vam se bavili roditelji?" Takve stvari vas ne zanimaju. Zanima vas ono što je sadržano u paketu ili pismu, jer je poruka ono što je važno. Zato mu zahvalite, platite što ste dužni za njegovu uslugu, i pustite ga da se dalje bavi svojim poslom. S njim ste završili.

 

Ivan Krstitelj vrlo je jasno rekao kako je on samo glasnik, a to nam je nedvojbeno jasno također izrekao i Matej. Stoga, on se od nikuda pojavljuje na stranicama Svetoga Pisma, propovijedajući u judejskoj pustinji, govoreći: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!"

 

Pozabavimo se malo pobliže slijedećim izrazima: (1) "Pokajte se", (2) "Kraljevstvo nebesko" i (3) "približilo se." Ti izrazi su vrlo važni.

 

"Pokajte se" je izraz kojeg se uvijek upućivalo Božjem narodu kao izazov da se obrate. "Pokajanje" na Grčkom izvorniku glasi metanoia, što označava promjenu uma (ili predomisliti se). Prvotno ideš u jednom smjeru; zatim se okreneš i kreneš u drugom smjeru.

 

Poruka o pokajanju upućena je, mišljenja sam, spašenim ljudima, to jest, Božjem narodu u bilo kojem vremenu. Oni su ti koji se, kada postanu hladni i neosjetljivi (indiferentni), moraju okrenuti. To je bila poruka sedmerim crkvama u Maloj Aziji koju nalazimo u Knjizi Otkrivenja 2 i 3, a to je također bila poruka koju je propovijedao i sam Gospodin Isus.

 

Netko bi mogao postaviti pitanje ne očekuje li se i od nespašenog čovjeka pokajanje. Nespašenom čovjeku je rečeno da vjeruje u Gospodina Isusa Krista. To je bila poruka koju je Pavao propovijedao tamničaru u Filipima (Djela 16:31). Stari se nitkov također morao i za štošta pokajati; međutim, kada nespašeni čovjek vjeruje u Isusa, on se kaje. Vjera znači okretanje Kristu, a kada se okrenete Kristu, tada se automatski morate okrenuti od nečega. Ako se ne odvratite od nečega, tada se niste u stvari okrenuli Kristu. tako je pokajanje u stvari sastavni dio vjerovanja, međutim, poruka koju bismo trebali propovijedati izgubljenim ljudima danas je da bi trebali vjerovati u Gospodina Isusa Krista. Mi danas volimo vidjeti ljude kako izlaze naprijed na evangelizacijskim skupovima kako bi primili Krista ili kako potpisuju određenu karticu koja označava da su oni donijeli ovu odluku, međutim, ono što je važno je pouzdavati se u Krista kao svog Spasitelja, i ako se uistinu okrenete Njemu, tada se okrećete i od nečeg drugog.

 

Izraz "kraljevstvo nebesko" označava vladavinu neba nad zemljom. Gospodin Isus je Kralj. Nije moguće imati kraljevstvo bez kralja, a jednako je tako nemoguće imati kralja bez kraljevstva. Sigurno se sjećate engleskog kralja koji je rekao: "Kraljevstvo za konja."  Da je uistinu prodao svoje kraljevstvo za konja ne bi više bio kralj. Tada bi on bio samo još jedan čovjek na konjskim leđima. Kralj mora imati svoje kraljevstvo. Pa što je onda Ivan Krstitelj želio reći riječima: "Približilo se kraljevstvo nebesko"? Želio je reći kako je nebesko kraljevstvo prisutno u Kraljevoj Osobi.

 

Postoji li i danas neka stvarnost kojom bi se mogla dokazati prisutnost nebeskog kraljevstva? Da, naravno da postoji. Oni koji dolaze k Njemu kao Spasitelju i priznaju Njega bivaju prebačeni u kraljevstvo Njegovog ljubljenog Sina. Sada oni pripadaju Njemu. Oni također imaju i mnogo prisniji odnos nego što ga imaju podanici sa svojim kraljem. Krist je Zaručnik, a vjernici su dio Njegove mladenke!

 

Netko bi si dalje mogao postaviti pitanje nismo li i mi poput podanika u Njegovom kraljevstvu, s obzirom na to da moramo sprovoditi Njegove zapovijedi. Moram opet ponoviti kako se u tome nalazi mnogo više od pukog izvršavanja zapovijedi. Moramo mu biti poslušni zbog toga što Ga ljubimo. Dakle, radi se o ljubavnom odnosu. "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati" (Ivan 14:15).

 

"Kraljevstvo nebesko" je vladavina neba nad zemljom. Takvo što danas još uvijek ne postoji. Krist još uvijek ne vlada zemljom. S onima koji smatraju da kraljevstvo nebesko postoji već danas sigurno nešto nije u redu. Krist ne vlada ni na koji način i ni u kom obliku - osim u srcima onih koji su Ga primili. Bilo kako bilo, On će se jednog dana vratiti kako bi uspostavio svoje kraljevstvo na zemlji. Kada to učini, skršit će svaki oblik pobune. Vjerujte mi, uistinu će skršiti svaku pobunu protiv Njega.

 

Nebesko kraljevstvo bilo je blizu, ili je bilo prisutno, u Osobi Kralja. To je bio jedini način na koji je ono bilo prisutno.

 

Matej nam dalje govori o tome kako je ono što on zapisuje u stvari ispunjenje još jednog  proročanstva -

 

Ovo je uistinu onaj o kom reče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze! (Matej 3:3)

 

I opet je riječ o proroku Izaiji, a ovaj put radi se o njegovom proročanstvu koje je zapisano u Izaiji 40:3.

 

"Glas viče u pustinji" (prijevod bi trebao glasiti: "Glas jednoga koji vapi u pustinji" - op. prev.) - sve što je Ivan Krstitelj za sebe tvrdio da jest bilo je da je on glas koji je vapio u pustinji. Svrha koju je trebao ispuniti time bilo je "pripravljanje puta Gospodinu."

 

Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. (Matej 3:4)

 

Radi se o vrlo čudnom čovjeku, zar ne? Upražnjavao je vrlo neobičan način prehrane i oblačio se na vrlo čudan način. Ne volim o ovome govoriti, međutim, danas bi Ivan Krstitelj vjerojatno izgledao poput kakvog skitnice. Odjeća mu je bila načinjena od devine dlake, bio je opasan kožnim pojasom oko bokova, a hranio se skakavcima i divljim medom. Rečeno nam je da se nikada nije brijao i da je imao dugu kosu. Ovdje imamo primjer jednog izuzetno neobičnog čovjeka, dragi prijatelji, čovjeka s određenim poslanjem, misijom. On je uistinu Starozavjetni lik, koji je sa stranica Staroga zavjeta došao na stranice Novoga. On je posljednji u nizu starozavjetnih proroka.

 

Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. (Matej 3:5)

 

Zapazite da je k Ivanu hrlio sav narod. Ivan nije iznajmljivao prostore ili kupovao publiku, i nije bilo nikakvog odbora za doček. U stvari, on uopće nije odlazio u grad. Ako ste u ono doba željeli poslušati što Ivan ima za reći, tada ste trebali otići onamo gdje je on boravio. Očito je da je na ovom čovjeku prebivao Božji Duh.

 

Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. (Matej 3:6)

 

Drugim riječima, sve ovo označavalo je promjenu u životima ovih ljudi. Sama činjenica da su bili voljni podvrći se Ivanovom krštenju bila je pokazatelj da su napuštali stari život i okretali se novom životu.

 

 

FARIZEJI I SADUCEJI

 

Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraženja. (Matej 3:7, 8)

 

Pogledajte tko je sada došao! Poslušajte na koji način je Ivan dočekao ove ugledne posjetitelje. Pretpostavimo da propovjednik slijedeće nedjelje pozdravi zajednicu riječima: "Vi zmijsko leglo!" Mislim da bi crkveni odbor odmah razmislio o potrazi za novim propovjednikom. Ovo su uistinu oštre riječi. Obraćao se uzoritim farizejima i saducejima, i rekao im je: "Mora postojati dokaz ovog novog života. Ne možete samo proći kroz čin krštenja. Mora postojati nekakvi plod u vašem životu."

 

I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. (Matej 3:9)

 

Dragi prijatelji, Ivan ovdje upotrebljava uistinu oštre riječi! Mislim da vam je svima jasno zašto ga nisu izabrali za najpopularniju osobu u Judeji one godine.

 

Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." (Matej 3:10)

 

U Novome zavjetu mnogo je rečeno o donošenju roda. Donošenje roda je rezultat posjedovanja prave vrste drveta. Plod može donositi samo rodonosno drvo. Ivan ovdje govori o tome da su sjekire već položene na korijen drveću, a razlog zbog kojeg je tome tako leži u činjenici da drveće nije donosilo roda. Drvo jabuke rađat će jabukama, a drvo šljive rađat će šljivama. Međutim, kada drvo rađa trnjem, tada ono nije drvo jabuke, i kao takvo mora biti posječeno. Korijen i plod idu ruku pod ruku, pa tako drvo mora imati pravu vrstu korijena da bi moglo donositi pravu vrstu plodova. Upravo je to ono što Ivan Krstitelj poručuje farizejima i saducejima ovdje. Rekao im je da će ono pogrešno drveće biti sasječeno i bačeno da izgori u ognju.

 

"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ (Matej 3:11)

 

Ivan je rekao: "Ja krstim vodom. Međutim, 'On' dolazi, i kada On dođe, On će vas krstiti Duhom Svetim, i ognjem." Taj "i" traje već dulje od devetnaest stoljeća. Vi i ja živimo u dobu Svetoga Duha. Isus Krist krsti Duhom Svetim u ovom dobu. Kada dođe po drugi put, tada će krstiti ognjem, a taj oganj označava sud. Ovu razliku svakako treba istaknuti.

 

Netko će ovdje reći: "Ja sam mislio da su na Dan Pedesetnice vjernici bili kršteni Duhom Svetim i ognjem, jer se nad svakim od njih nalazio ognjeni jezik." O, dragi prijatelji, ako ste i vi ovakvog mišljenja, onda biste trebali ponovno pročitati zapis koji se nalazi u Djelima 2:2 - 3. Ondje, naime, čitamo: "I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih." To nije bio vjetar i to nije bio oganj; radilo se o dolasku Svetog Duha. Međutim, bilo je tom prilikom nečega za vidjeti i nečega za čuti. Stoga, kada je Sveti Duh došao, tada se nije radilo o ispunjenju proročanstva o krštenju ognjem. Ponovno ističem: krštenje ognjem desit će se prilikom Kristovog Drugog dolaska. U ovom dobu Svetoga Duha, Sveti Duh silazi na svakog vjernika. Ne samo na neke, već su svi vjernici kršteni Svetim Duhom, što znači da je vjernik poistovjećen sa Kristovim tijelom; to jest, postaje dijelom Kristovog tijela. Ovo je jedna od velikih istina koju nalazimo zapisanu u Božjoj riječi.

 

Ivan nastavlja govoriti o Kristovom Drugom dolasku -

 

U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ (Matej 3:12)

 

 

IVAN KRSTI ISUSA

 

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. (Matej 3:13)

 

Ovo je značajno, i mi ćemo si postaviti pitanje: "Zašto je Isus bio kršten?" i isto ćemo pokušati dati odgovor.

 

Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu      pravednost!" Tada mu popusti. (Matej 3:14, 15)

 

Zašto je Isus bio kršten? Mogli bismo ponuditi nekoliko različitih odgovora, međutim, glavni razlog iznesen je upravo ovdje: "Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Isus je sebe u potpunosti poistovjetio sa grešnim čovječanstvom. Izaija je prorokovao da će Mesija biti ubrojen među zlikovce (Izaija 53:12). Ovdje imamo Kralja koji se u potpunosti poistovjećuje sa svojim podanicima. U stvari, krštenje i označava poistovjećenje, i ja vjerujem da je poistovjećenje primarni razlog zbog kojeg je Gospodin Isus bio kršten. Ističem, razlog zbog kojeg je Isus bio kršten nije bio taj da bi nam svojim krštenjem dao primjer. Time nije bio ustanovljen obrazac kojeg bismo i mi trebali slijediti. Krist je bio svet - On se nije trebao pokajati. vi i ja svakako se trebamo pokajati. On je bio svet, bezazlen, neokaljan i odvojen od grešnika. Bio je pokršten kako bi se u potpunosti poistovjetio sa čovječanstvom.

 

Postoji i drugi razlog zbog kojeg je Isus bio kršten. Vodeno krštenje simbolizira smrt. Njegova smrt bila je krštenje. Sjećate se da je rekao Jakovu i Ivanu koji su željeli sjediti jedan Njemu s lijeve, a drugi s desne strane u Njegovom kraljevstvu: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten?..." (Matej 20:22). (U hrvatskom i suvremenim engleskim prijevodima manjka onaj dio u kojem Gospodin govori o "krštenju kojim sam ja kršten", pa se spominje samo "čaša koju ću ja piti." U Grčkom izvorniku postoji i ovaj dio koji govori o krštenju - op. prev.) Vidite, Kristova smrt bila je krštenje. On je ušao u smrt zbog vas i zbog mene.

 

Postoji i treći razlog za Isusovo krštenje. U tom je trenutku već bio odvojen za službu svećenika. Za ovu svećeničku službu na Njega je sišao Sveti Duh. Sve što je Isus činio, svaki Njegov čin, bilo je učinjeno u sili Svetoga Duha. "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u Njemu" (2. Korinćanima 5:21). Grijeh je bio na Njemu, međutim, nije bilo grijeha u Njemu. Moj grijeh bio je stavljen na Njega, a ne u Njega. vrlo je važno istaknuti ovu razliku. Stoga, vi i ja spašeni smo poistovjećujući se s njim. On se u krštenju poistovjetio sa nama. Petar nam kaže da smo spašeni krštenjem (1. Petrova 3:21). Na koji način? Time što smo poistovjećeni s Gospodinom Isusom. Biti spašen znači biti u Kristu. Kako dospijevamo u Krista? Krštenjem Svetim Duhom. Ja vjerujem u vodeno krštenje, jer njime izjavljujemo da smo poistovjećeni s Kristom, a to je postignuto Svetim Duhom. Gospodin Isus je rekao: "... onoga tko dođe k meni neću izbaciti" (Ivan 6:37). Moramo prepoznati da trebamo biti poistovjećeni s Kristom, a to je postignuto po Svetom Duhu. Naše krštenje u vodi samo je svjedočanstvo u prilog ovoj činjenici. Jedan je stari morski vuk, u želji da ga pridobije za Krista i objasni mu važnost krštenja, mladom mornaru rekao: "Mladiću, to je ili dužnost ili pobuna!" Kada dođete Kristu, dragi prijatelji, trebate biti kršteni jer je to dužnost. Ako niste kršteni, tada se radi o pobuni.

 

Ovo pitanje krštenja trebalo bi prebaciti iz područja prepirki na uzvišeno mjesto stajanja za Krista. Koliko nam je potrebno istupiti i stajati za Krista!

 

Dopustite mi da ponovim ono što je zapisano u Mateju 3:15: "Ali mu Isus odgovori: 'Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!' Tada mu popusti" - to jest, Ivan Ga je tada krstio.

 

Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" (Matej 3:16, 17)

 

Ovdje imamo manifestaciju Trojstva. Kad je Gospodin Isus izišao iz vode, Božji Duh sišao je na Njega u obliku goluba, a Otac je progovorio s neba.

 

Otac je rekao: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U Njemu mi sva milina." Gospodin Isus je sada poistovjećen sa svojim narodom. Kakav Kralj! O, kakav je On Kralj!