dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 4

 

 


TEMA:

 

Isusova kušnja u pustinji, početak Njegovog javnog djelovanja u Kafarnaumu i poziv četvorice Njegovih sljedbenika kralj Galilejskog mora.

 

 

TROSTRUKA ISUSOVA KUŠNJA

 

Počnimo slijediti gibanje u Matejevu evanđelju. Isus je došao kako bi se rodio među nama i na taj se način poistovjetio sa nama. Odrastao je na jednaki način kao što bi odrastalo i bilo koje drugo dijete, osim što je On bio bezazlen i bez grijeha. Svojim se krštenjem poistovjetio sa nama. Na sebe je stavio naš grijeh. Sada će biti iskušan, jer postoji nekoliko pitanja na koje se neizostavno treba dobiti odgovor. Je li Kralj sposoban izdržati ova test, i može li On na koncu pobijediti?

 

Riječ kušati ima dvostruko značenje:

 

1. Nagoniti ili poticati na zlo; zavesti. U svakome od nas postoji nešto što uzrokuje da popustimo zlu. Ovo nije vrijedilo za Isusa. "... jer dolazi knez ovoga svijeta. U meni on nema ništa [sa mnom on nema ništa zajedničko]" (Ivan 14:30). On je bio "svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa" (Hebrejima 7:26). Tako je za Krista kušnja trebala biti drugačija od onoga što bi mene navelo na pad, i to po tome što je ta kušnja trebala biti mnogo veća.

 

2. Ispit. Prema onome što čitamo u Jakovljevoj Poslanici 1:13, Bog ne iskušava čovjeka zlom. Ipak, u Bibliji nalazimo i ovaj zapis: "Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju" (Postanak 22:1). To znači da je Bog iskušavao Abrahamovu vjeru.

 

Isus će sada biti iskušan. Je li Isus mogao pasti na ovom ispitu? Na ovo pitanje želim odgovoriti odrješitim ne! On nije mogao podlijeći kušnji. Ako je Isus mogao pasti na kušnji, tada vi i ja nemamo sigurnog Spasitelja.

 

Možda se pitate: "Pa dobro. Ako Isus nije mogao pasti na kušnji, je li ona bila prava?" Htio bih vam s tim u svezi reći kako je Isusova kušnja bila mnogo veća od bilo koje s kojom smo se vi i ja susretali. Kada vrhunske tvornice automobila načine novi model nekog automobila, istog se podvrgava vrlo rigoroznim testovima, kako bi se vidjelo kakva mu je stvarna vrijednost. Svaki pravi dijamant ispituje se nije li možda lažan. Na jednaki način, bio je iskušan i Gospodin Isus, a sve da bi se vidjelo je li On stvarno Onaj za kojeg je tvrdio da jest.

 

Htio bih ovo ilustrirati kratkom pričom. Kada sam bio dječak, odrastao sam u području koje nije bilo naseljeno baš pretjerano gusto. Kroz naše mjesto prolazila je glavna željeznička pruga, međutim, vlak se nije zaustavljao kod nas, već mu je prva slijedeća postaja bila u narednom mjestu. Vlak je na svom putovanju trebao prijeći i preko rijeke koja je protjecala nedaleko mjesta u kojem sam živio. U ljeti tom rijekom nije protjecalo vode koliko vam je potrebno za smočiti noge, međutim, u zimi ste na njoj mogli usidriti nosač zrakoplova. Jedne zime imali smo poplavu i ona je odnijela željeznički most. Jako dugo bili smo bez vlakova, dok konačno nisu napravili novi most. Dugo su radili na njegovoj izgradnji. Jednog dana dovezli su dva stroja, zaustavili ih na sredini novog mosta i zatim se objesili na zviždaljke. Svi smo potrčali pogledati što se to događa. Dok smo tako stajali unaokolo, jedan je čovjek otišao do glavnog inženjera i postavio mu pitanje koje je mučilo sve nas: "Što to radite?" Inženjer mu je odgovorio: "Iskušavamo most." Našeg je čovjeka dalje zanimalo: "Zar ga pokušavate srušiti?" Inženjer mu je odgovorio gotovo podrugljivo: "Naravno da ne! Iskušavamo ga kako bismo provjerili da ga je nemoguće srušiti."

 

Htio bih istaći kako je to upravo bio razlog zbog kojeg je i Gospodin Isus bio kušan. Time se trebalo dokazati, pokazati, da On nije mogao biti srušen. Zbog toga je Njegova kušnja bila mnogo veća od kušnji s kojima se bilo tko od nas ikada susreće. Postoji granica koju mi možemo podnijeti. Ako me izložite brojnim kušnjama i postupno povećavate pritisak, ja ću na koncu ipak podleći kušnji. Isto to vrijedi i za vas. Međutim, Krist se nikada nije predao, unatoč činjenici da je pritisak nastavio rasti. Uže koje može nositi stotinu kilograma, pući će ako na njega objesite teret od jedne tone, međutim, uže koje može nositi dvije tone, neće pući makar na njega objesite teret od tonu i pol. Ja sam uže koje može nositi stotinu kilograma, a On je uže koje može nositi deset tona.

 

Još jedna vrlo zanimljiva stvar u svezi s ovom kušnjom je usporedba sa Evinom kušnjom u Edenskom vrtu. odmah na početku treba naglasiti kako je Krist bio kušan u pustinji dok je Eva bila kušana u vrtu. Kakav kontrast!

 

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. (Matej 4:1)

 

Isusa je trebao iskušati đavao.

 

I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." (Matej 4:2, 3)

 

Ovo je ista vrsta kušnje s kojom je đavao pristupio i Evi. Prva kušnja bila je tjelesna. Ona je vidjela da su plodovi s drveta dobri za jelo (Postanak 3:6). Gospodinu Isusu bilo je rečeno da od kamenja načini kruh. U 1. Ivanovoj 2:15 i 16 rečeno nam je da su takve kušnje za kršćane u stvari "požuda tijela."

 

A on odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta." (Matej 4:4)

 

Ove riječi nalazimo u Ponovljenom Zakonu 8:3. Isus je svakako poznavao Knjigu Ponovljenog Zakona i vjerovao je da je ona nadahnuta Božja riječ.

 

Dolazimo sada i do druge kušnje:

 

Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o  kamen." (Matej 4:5, 6)

 

Đavao je sada citirao Psalam 91:11 i 12, iako ovaj navod nije baš najtočniji. Ovdje se radi o duhovnoj kušnji. Za Evu je to značilo da je vidjela kako je plod s drveta bio "za mudrost poželjan." Za kršćane ovo je "oholost života" (1. Ivanova 2:16).

 

Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (Matej 4:7)

 

Isus je citirao iz Ponovljenog Zakona 6:16.

 

Treća kušnja je psihološka.

 

Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš." (Matej 4:8, 9)

 

Sotona mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu. Ovo je, vidite, psihološka kušnja. Čovjek žudi za moći. Eva je bila izložena jednakoj kušnji: "vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo" (Postanak 3:5). Mnogi od nas podložni smo padanju na ovakvim kušnjama.

 

Zapazite koji odgovor daje Gospodin Isus -

 

Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ (Matej 4:10)

 

On citira iz Ponovljenog Zakona 6:13 i 10:20. Dragi prijatelji, vidimo da je naš Gospodin svaki puta odgovorio navodom iz Svetoga Pisma. ovo bi svakako trebalo nositi određenu poruku za sve nas.

 

Zbog čega toliko mnogo nas ima problema sa življenjem kršćanskog života? Htio bih na ovo pitanje odgovoriti vrlo nježno: to je zbog našeg nepoznavanja Božje riječi. Zapazili smo kako je naš Gospodin na svaku kušnju mogao odgovoriti navođenjem određenih dijelova Svetoga Pisma. Ja vjerujem da Božja riječ u sebi sadrži odgovor na vaš sasvim određeni problem. To ne znači da vaš psiholog ili psihijatar zna odgovor na svako vaše pitanje i rješenje svakog vašeg problema. Bog ima odgovor na vaše probleme, i ti su odgovori sadržani u Njegovoj Riječi. To je razlog zbog kojeg bismo ovu Knjigu trebali poznavati mnogo bolje nego što je poznajemo sada.

 

Htio bih ponoviti ovu istinu: Gospodin Isus je Sotoni svaki puta odgovorio iz Božje riječi. Nije rekao: "Pa, ja mislim da bi to bilo ovako" ili "ja vjerujem da ima i bolji način da se to sprovede." Sasvim određeno rekao je kako Božja riječ govori tako i tako. Za svoje odgovore upotrijebio je Božju riječ. Za svako Božje dijete to je dovoljno.

 

Usput bih još želio prokomentirati kako je đavao bio mišljenja da je dobio dobre odgovore, jer u narednom stihu čitamo -

 

Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. (Matej 4:11)

 

Luka 4:13 govori nam o tome kako se đavao udaljio od Njega do druge prilike. Ja sam mišljenja da mu je pristupio već sutradan sa novom kušnjom, a iskušavao Ga je sveg Njegovog života. Ove naredne đavolove kušnje posebno su očite u Getsemanskom vrtu, gdje je Isus bio izložen neopisivim patnjama.

 

Htio bih kratko rekapitulirati ovu epizodu iz života našeg Gospodina i zapaziti nekoliko stvari koje nas ovaj događaj jasno uči.

 

Kao prvo, vidjeli smo da se Isus rodio kao Kralj, bio je predstavljen kao Kralj, kršten kao Kralj, a sada smo vidjeli da je bio i iskušan kao Kralj. Kroz čitavo Matejevo Evanđelje Isus je predstavljen kao Kralj.

 

Ovo iskušavanje otkrilo je nekoliko stvari. Jedna od njih je da je đavao osoba. U ovom kontaktu s Isusom tretira ga se kao osobu. To bi trebalo dati odgovore svakom vjerniku koji ima pitanja o njemu, jer postoje ljudi koji inzistiraju na tome da je đavao samo jedan od utjecaja, nekakva nadnaravna sila.

 

Također, zapažamo i đavolovu vrlo rafiniranu insinuaciju. Kod prve kušnje rekao je: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." Drugim riječima, dokaži to na način koji nije Božji način dokazivanja stvari. Naravno, u ovoj kušnji nije bilo nakane da se Isusa navede na počinjanje zločina. Za Njega ovo nije mogla biti prava kušnja jer je Isusova nakana bila činiti dobro. S obzirom na to da je kruh tvar koja daje život, bilo bi jako dobra stvar načiniti kruh iz kamenja. Kasnije u svojoj službi, Isus je nahranio mnoštvo ljudi kruhom. Međutim, inherentno zlo Sotonine kušnje bilo je u navođenju Isusa da istupi iz Božje volje za Njegov život.

 

Osim ovoga, čitavo vrijeme trajanja kušnji, Gospodin Isus odgovarao je đavlu iz Božje riječi. Drugim riječima, upotrebljavao je mač Duha (Efežanima 6:17) kako bi se njime obranio od neprijatelja Boga i čovjeka. Svaki puta, Njegov je odgovor bio: "Pisano je... " O, dragi prijatelji, kad bismo i mi bili upućeniji u korištenje mača Duha! To je oružje kojim bismo se trebali koristiti i u ovom vremenu u kojem živimo, a osim toga, radi se o vrlo učinkovitom oružju.

 

Još jedna zanimljiva stvar leži u činjenici da je Gospodin Isus čitavo vrijeme odgovarao iz Knjige Ponovljenog Zakona.

 

Druga stvar koju je đavao želio navesti Isusa da učini bila je da postane vjerskim vođom izvođenjem zapanjujućeg čuda umjesto nuđenjem Njegovih vjerodajnica na način na koji je Bog to prepisao. Đavolovim načinom provođenja stvari bio bi promašen Kristov križ. Većina onoga što se naziva kršćanstvom danas je u stvari "đavolstvo" ili "sotonstvo", jer je iz toga u potpunosti izostavljen Kristov križ. Đavao je od Isusa zahtijevao da postane velikim vjerskim vođom pomoću izvođenja nekog čuda.

 

Dragi prijatelji, danas postoji opasnost da ljudi budu zavedeni onima koji čine čudesa. Danas ima mnogo ljudi koji slijede takozvane iscjelitelje po vjeri. Meni nije jasno zbog čega toliki ljudi slijede takvu praksu, kada bi i najmanje istraživanje pokazalo da se na njihovim službama ne dešavaju nikakva čudesa, iako je u svemu uključeno mnogo emocija i kerefeka. Ja sam javno ponudio darovati stotinu dolara onome tko mi dokaže da ga je nekakvim čudom izliječio jedan od tih čudotvoraca, izlječitelja. Da budem iskren, bio sam začuđen što se pojavilo samo dvoje ili troje ljudi. Ti su ljudi bili iskreni i uistinu su vjerovali da su bili izliječeni. Oni su smatrali da sam ja debelo zastranio što nisam vjerovao da su oni bili izliječeni - i nisam. Međutim, nemojte me pogrešno razumjeti, ja vjerujem u čudesno izlječenje - to jest, vjerujem u odlaženje izravno Velikom Liječniku. Kada nešto s vama iz temelja nije u redu, tada nećete otići internisti ili liječniku opće medicine. ono što ćete učiniti je da ćete otići k specijalisti iz tog područja medicine. ja sam svoj slučaj odnio pred Velikog Liječnika, i uistinu vam Ga mogu preporučiti. Ja vjerujem u odlaženje izravno k Njemu, a ne u odlaženje jednom od tzv. čudotvoraca. Niti jedan čovjek ne može činiti čudesa. Čak niti Gospodin Isus ne bi postao vjerskim vođom na način na koji je đavao to od Njega želio, i to je vrlo zanimljivo.

 

Zapazit ćete kako se đavao vratio navodeći citat iz Svetog Pisma. Rekao je: "Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje ne spotakneš o kamen" (Psalam 91:11 - 12). Đavao je prilično dobar u navođenju Svetog Pisma, međutim, ovaj navod nije bio baš najprecizniji. Shakespeare je rekao kako đavao može citirati Sveto Pismo za postizanje svog cilja; međutim, đavao u stvari može pogrešno citirati Sveto Pismo za postizanje svojih ciljeva.

 

Sotona je izostavio jedan vrlo važni dio iz odjeljka kojeg je citirao, a koji se nalazi zapisan u Psalmu 91. Izostavio je riječi: "da te čuvaju na svim putovima tvojim." Radi se o vrlo važnom dijelu ovog stiha. Sotona je želio Gospodina Isusa navesti da zanemari Božji put. Dragi prijatelji, nije uvijek Božja volja učiniti u mom ili vašem životu nešto što bi bilo čudesno. U našem suvremenom društvu kola ideja da mi možemo Boga prisiliti da nešto učini, da je On u stvari neka vrsta poštara i da manje ili više radi za vas, da je pod vašim zapovjedništvom i da čini sve ono što vi od Njega zahtijevate. O, dragi prijatelji, mi to ne možemo učiniti! Bog je vladar, a mi smo samo stvorenja - On je taj koji ej Stvoritelj. Mi se moramo podlagati Božjoj volji. To možda nije uvijek ugodno, međutim, Božja volja - ne moja ili vaša - je ono što je od najveće važnosti.

 

Još jedna stvar u svezi s ovom kušnjom koje nas stvarno tjera da si postavimo pitanja je činjenica da je đavao Gospodinu Isusu ponudio sva kraljevstva ovoga svijeta! Posjeduje li đavao uistinu sva kraljevstva da ih može nuditi na ovakav način? Razmislite malo o ovom pitanju prije nego što se zaletite s odgovorom. Ja ću vam ponuditi svoj odgovor, i moram vam reći da sam o tom pitanju razmišljao dosta dugo. Gospodin Isus uopće nije dovodio u pitanje đavlovu izjavu da ima za ponuditi sva kraljevstva svijeta. Isus mu nije odgovorio: "Ne možeš Meni nuditi sva kraljevstva ovoga svijeta kad ti uopće ne posjeduješ." Ja mislim da ih je đavao posjedovao i da ih je mogao pokloniti. Ova činjenica daje nam malo drugačiji pogled na nevolje s kojima se suočavamo u vremenu i prostoru u kojima živimo. Đavao je taj koji upravlja čitavom stvari! Neki kršćani trude se boriti protiv zla komunizma, a ne shvaćaju da se iza komunizma sakriva Sotona, i da iza svake zbrke i strke u svijetu stoji Sotona. Zapamtimo si dobro tko je u stvari naš neprijatelj. Radi se o duhovnom neprijatelju. On želi postati Bogom. zapamtimo da je Isusu rekao: "Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš!"

 

U jedanaestom stihu vidjeli smo da je nakon treće kušnje đavao napustio Gospodina Isusa do slijedeće pogodne prilike. Jedno je sigurno, nije ostavio na miru za stalno.



ISUS ZAPOČNJE SA JAVNIM DJELOVANJEM U KAFARNAUMU

 

 A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu. (Matej 4:12, 13)

 


Isus se povukao iz područja Jeruzalema zbog toga što je Herod uhitio Ivana Krstitelja i bacio ga u tamnicu. Vidimo Gospodina Isusa kako je svoj glavni stožer prebacio s juga na sjever i iz Nazareta, mjesta u kojem je odrastao, u Kafarnaum. Matej nam ne prenosi detalje ovog preseljenja u svom izvješću. Ovo je jedan od primjera kako se zapisi u četiri Evanđelja ne trude biti paralelni jedni s drugima. Pokušaj harmonizacije četiri evanđelja je velika pogreška. Napisao sam knjižicu naslovljenu Zašto četiri Evanđelja? u kojoj sam pokušao pokazati kako je svako evanđelje napisano sa određenim ciljem. Niti jedno od evanđelja ne trudi se postati biografijom Gospodina Isusa - nju nitko niti nije mogao napisati. Svaka od knjiga predstavlja svoju ideju u želji da porukom dohvati određeni segment ljudske obitelji. Matejevo evanđelje bilo je napisano kako bi se dohvatilo religiozni svijet i u osnovi je bilo namijenjeno izraelskome narodu. U stvari, ono je bilo napisano na hebrejskom - Papias i Euzebije, crkveni oci, obojica svjedoče u prilog ovoj činjenici, jednako kao i ostali svjedoci onog razdoblja.

 

Iako nam Matej nije prenio nikakve detalje o preseljenju u Kafarnaum, iz ostalih evanđelja saznajemo da je Isus bio odbačen u mjestu u kojem je odrastao. Kafarnaum je postao sjedištem njegovog stožera, što je ostao, koliko nam je poznato, sve do trenutka kada je Isus otišao u Jeruzalem po posljednji put kako bi ondje bio razapet.

 

Matej će nam iznijeti i razlog zbog kojeg je Isus preselio svoj stožer iz Nazareta u Kafarnaum. Ostali pisci Evanđelja ne iznose nam ove razloge, međutim, Matej ga je zapisao kako bi nam pokazao da je u svime što je Gospodin Isus činio, u stvari ispunjavao proročanstva zapisana u  Starome zavjetu -

 

Da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. (Matej 4:14 - 16)

 

Ovo proročanstvo nalazimo zapisano u Izaiji 9:1 - 2 i u Izaiji 42:6 - 7. Neću nam oduzimati vrijeme kako bih ulazio u detalje oko iznošenja pozadine o ovom području koje je nazvano Galileja poganska, međutim, ako želite malo istraživati na vlastitu ruku, pronaći ćete da vam je od velike koristi saznati kakvo je bilo stanje u tom području u vrijeme u koje je Gospodin Isus živio ondje. Sjećamo se da je ondje također proveo i svoje dječaštvo. To je područje bilo nazivano poganskom zemljom zbog toga što je onamo došlo živjeti dosta ljudi koji su migrirali iz ostalih dijelova Rimskoga carstva. Oko galilejskoga jezera nalazilo se predivno područje, međutim ljudi koji su ondje boravili živjeli su na svjetovan način, čak vrlo zlo. Ljudi koji su ondje živjeli, živjeli su vrlo daleko od Boga. Iako su bili dosta blizu Jeruzalemu, svejedno su bili jako udaljeni od Boga.

 

jarko svjetlo Gospodina Isusa obasjalo ih je, a sama Njegova prisutnost stvorila je za njih nove odgovornosti. Oni su svjedočili o Njegovim brojnim čudesima, međutim, na sve to postojao je jako mali odgovor. Kasnije, u Mateju 11:20 -24, Isus je nad njima izrekao sud kada je rekao: "Jao tebi, Korozaine!"

 


U Kafarnaumu je Gospodin Isus nastavio djelovati od mjesta na kojem je malo ranije stao Ivan Krstitelj.

 

Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" (Matej 4:17)

 

Isusova poruka bila je: "Pokajte se, okrenite, dođite k Meni, kraljevstvo nebesko se približilo." Ono se, naravno, približilo u osobi Kralja - nisu mogli imati kraljevstvo nebesko bez Njega. Kao što smo vidjeli, kraljevstvo nebesko, jednostavno rečeno, je vladavina neba nad zemljom. To je ono što će Gospodin Isus donijeti na ovu zemlju jednog dana. Ova će zemlja postati "nebo" za Izrael, zemaljski narod, i oni će otići u vječnost još ovdje na zemlji. Crkva ima nebesku nadu, međutim, zemaljska nada je također predivna nada, a to je nada koju nalazimo opisanu na stranicama Staroga zavjeta.

 

 

ISUS POČINJE POZIVATI SVOJE UČENIKE

 

Sada je Isus započeo sakupljati oko sebe svoje učenike. Zapazite što je zapisano u slijedećim stihovima.

 

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petra i brata mu Andriju, gdje bacaju mreže u more; bijahu ribari. I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" (Matej 4:18, 19)

 

U Evanđeljima, Gospodin barem tri puta poziva ove ljude, ili bi možda bilo bolje reći kako je došlo do tri sastanka između Isusa i ovih ljudi. Prvi susret desio se u Jeruzalemu i on je zapisan u Ivanovom evanđelju 1:35 - 42. Njihov drugi susret desio se kraj Galilejskog mora, i po svemu sudeći ovo je opis tog susreta. Prije su Ga već vidjeli, međutim, tada ih još uvijek nije pozvao da Ga slijede i budu s Njim. Ovdje, pokraj Galieljskog mora, kada ih ponovno susreće, poziva ih da Ga slijede. Vidjet ćemo kasnije da su se oni vratili svom ribarenju - marko i Luka prenose nam detalje o tome. Na koncu, ponovno ih je pozvao, i tada je to bilo u apostolsku službu.

 

Čudo u cijeloj ovoj stvari leži u činjenici da je Isus pozvao ljude ovakvog kova. Ja sam oduvijek osjećao da s obzirom na to da je pozvao nesavršene ljude kakvi su njegovi učenici bili, On može upotrijebiti i mene, a može upotrijebiti i vas. Za mene je izuzetno ohrabrujuća činjenica da ne moram biti nekakav super - svetac da bi me On mogao upotrijebiti za svoje ciljeve. On vas ne može učiniti ribarem ljudi ako niste u ribarskom zanatu. Međutim, kojim se god poslom bavite, On vas može upotrijebiti. Koji god talent imate, On ga može upotrijebiti, samo ako ga podložite Njemu. Prije nekoliko godina u mojoj je crkvi postojala jedna gospođa kojoj se jezik uvijek svezao kada je došlo do trenutka svjedočenja za Krista, međutim, znala je peći najdivnije kolače na svijetu! Ona je znala oplakivati svoju nesposobnost izražavanja riječima, pa sam joj jednog dana rekao: "Je li vam ikada možda sinulo da vas Bog želi u crkvenoj obitelji kako biste pekli kolače?" To vam se možda činim smiješnim, ali stvar nije nimalo smiješna. Ono što je za nas važno je da sebe u potpunosti predamo Njemu. Kada budemo pod Njegovom upravom, onda nećemo svi činiti iste stvari, jer će nam On dati različite darove. Kristovo tijelo ima u sebi sadržane mnoge dijelove, a svaki od tih dijelova ima svoju određenu funkciju koja neizostavno treba biti ispunjena kako bi tijelo funkcioniralo na ispravan način.

 


Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. (Matej 4:20 - 22)

 

Ovo su bili izuzetno zanimljivi ljudi, a s njima ćemo se bolje upoznati kako budemo dalje proučavali, a posebno kad ih budemo proučavali u ostalim zapisima u Evanđeljima.

 

Zapamtite samo da se Isus u ovom trenutku nalazio u sjevernom dijelu Izraela -

 

I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. (Matej 4:23)

 

Zapazite da je Isus naučavao u njihovim sinagogama, i da je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu. O čemu se ovdje radi? Evanđelje (radosna vijest) o kraljevstvu je da je ono blizu u osobi Kralja. Oni su Ga trebali prihvatiti i primiti. Također, On je liječio i njihove tjelesne bolesti. Dragi prijatelji, u ono je doba postojalo na tisuće ljudi koje je Isus izliječio. Matej nam je to posebno dao do znanja. Ako obratimo pažnju na tekst, zapazit ćemo kako se tu nije radilo o nekoliko izdvojenih slučajeva, već se radilo o tisućama ljudi koji su bili izliječeni. To je bio razlog zbog kojeg Isusovi neprijatelji nikada nisu dovodili u pitanje Njegova čudesa - bilo ih je previše koji su živi i zdravi hodali unaokolo. Danas živimo u svijetu u kojem tzv. čudotvorni iscjelitelji tvrde kako su izliječili na tisuće ljudi, međutim, nikako da naletimo niti na jednog od njihovih "pacijenata" - barem ja nisam imao prilike razgovarati s jednim od tih ljudi.

 

I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjesečare, uzete - i on ih ozdravljaše. (Matej 4:24)

 

Zapazite da je k Njemu hrlilo mnoštvo.


Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. (Matej 4:25)

 

Dekapol je bio okrug kojeg je sačinjavalo deset gradova u sjeveroistočnom dijelu Galileje, istočno od rijeke Jordan. (Imao sam privilegiju posjetiti jedan od tih gradova.) Također, narod je dolazio i iz Jeruzalema i iz Judeje, najjužnijeg dijela Palestine, pa čak i iz krajeva koji su se nalazili preko rijeke Jordan, što je značilo da su ti ljudi putovali iz velikih udaljenosti. Isus je službovao u sjevernom dijelu Palestine.

 

Trebali bismo imati na umu dok razmatramo Evanđelje po Mateju da pisac nije imao želju napisati kronološki zapis o Isusovom djelovanju. On u svom Evanđelju Isusa predstavlja kao Kralja, pa nam tako predstavlja obrazac koji vodi prema tome da Kralj izreče svoju vlast nad Izraelom. Ako propustimo zapaziti kakvo je kretanje u Matejevu evanđelju, promašili smo smisao ovog Evanđelja.