dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 6

 

TEMA:

 

Unutarnji motivi koji upravljaju izvanjskim činovima pravednosti kao što je davanje milostinje, molitva, post i stjecanje bogatstava.

 

Odnos podanika nebeskog kraljevstva prema Bogu.

 

MOTIV I NAČIN DAVANJA MILOSTINJE

 

Šesto poglavlje Evanđelja po Mateju bavi se izvanjskim pitanjima religije. U petom poglavlju vidjeli smo da Kralj govori o pravednosti koju Njegovi podanici moraju posjedovati. Mora se raditi o pravednosti koja nadmašuje pravednost književnika i farizeja, a nju može dobiti samo kroz vjeru u Krista. U šestom poglavlju Matej govori o pravednosti koju podanici kraljevstva moraju prakticirati. Motiv je, naravno, ono najvažnije u svemu što radite za Boga. U ovaj odnos ne može ući nikakva treća strana. Čitava stvar mora se odvijati samo između Boga i duše.

 

Stvari spomenute u ovom poglavlju - davanje milostinje, molitva, post, novac i razmišljanje i briga o budućnosti - su vrlo važne.

 

Naš Gospodin prvo govori o davanju milostinje. Imajte na umu da sve ovo ima veze sa izvanjskim pitanjima religije, odn. sa razmetljivim stavom u vjeri.

 

"Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. (Matej 6:1)

 

Iako je Gospodin Isus svoje napomene uputio podanicima Njegovog nadolazećeg kraljevstva, u ovim riječima nalazimo velika načela koja važe za vas i za mene.

 

Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.  (Matej 6:2)

 

Isus ove riječi upućuje dosta ironičnim tonom. Vjerujte mi, Isus je jako dobro znao kako upotrijebiti sarkazam u govoru! Kada su farizeji nešto željeli dati siromasima, onda im je običaj bio otići u najprometniju ulicu u Jeruzalemu i zatrubiti u trubu. Iako je svrha toga bila da se pozovu siromasi kako bi primili nešto novaca, jednako se radilo i o predivnoj prilici da svi vide kako su oni lijepi i dobri. Vidite li u tome paralelu s načinom na koji neki kršćani daruju? Naš je Gospodin rekao da kada su farizeji postupali na taj način, već su primili svoju plaću. Koja je to bila njihova nagrada? Pa što je to bilo za čime su oni težili? Isus je rekao kako su oni to činili da bi ih ljudi pohvaljivali. Oni bi zatrubili u trubu kako bi se svi strčali da vide kako oni velikodušno daruju sirotinju, i to je bila njihova nagrada. Njihovo davanje nije bilo između njih i Boga.

 

Zašto vi dajete? Postoji više od jednog načina na koji možete darovati svoja sredstva. Prije nekoliko godina bio sam pozvan pobrati darove u stanovitoj organizaciji. Bilo mi je rečeno da omogućim svakome da ustane i da kaže koliko želi dati. Na primjer, uputili su me da kažem: "Koliko vas će dati stotinu dolara?" Ja sam pitao: "Pa zašto prikupljate darove na taj način?" Rekli su mi da će ondje biti nekih ljudi koji će, ako davanje bude tajno, dati samo po jedan dolar. Bilo kako bilo, ako se postavi pitanje koliko će ljudi dati stotinu dolara, tada će oni koji su namjeravali dati samo jedan dolar, dati cijelu stotinu! Htio bih istaći da su ti ljudi trubili pred sobom! Kada sam upoznao ovog čovjeka, otkrio sam da je to jedini način na koji on želi darovati svoj novac.

 

Ima i drugih ljudi. Oni žele darovati čekove ispisane velikim brojkama, međutim, oni vam ih žele darovati osobno. U mojoj je crkvi postojao čovjek koji mi je uvijek darovao ček prije nego što bih otišao za propovjedaonicu. On je mislio da će me to toliko uzbuditi da ću ja to svakako spomenuti. Njegov mi je prijatelj jednom pristupio i rekao mi: "Gospodin Taj i Taj je jako uznemiren." Nastavio mi je da nisam spomenuo veliki ček kojeg mi je njegov prijatelj dao protekle nedjelje. "Istina je", rekao sam mu i objasnio zašto sam tako postupio. "Vaš prijatelj je bogat čovjek i ček kojeg mi je dao nije baš nešto u usporedbi s onime što on posjeduje. Prošle nedjelje mi je jedan od đakona također uručio još jednu omotnicu. Rekao mi je da je ne otvaram sve do svršetka službe i rekao mi je da nikome to ne spominjem. Dao mi je gotovo dvostruko od onoga što mi je dao vaš bogati prijatelj. Ako sam nekoga trebao spomenuti, to je trebao biti ovaj đakon, međutim, on to nije želio."

 

Htio bih istaći kako je davanje stvar koja mora biti isključivo između vas i Boga, a trenutkom kada ste u to uključili i treću stranu, više ne dobivate nikakvu nagradu na nebu.

 

Ima jako mnogo takozvanih kršćana koji danas daruju mnogo, a to se uopće ne može nazvati davanjem. Na primjer, fakultet na kojem sam ja diplomirao igrao je na ljudsku narav. Dok sam ja još studirao, bili su nacrtani predivni arhitektonski planovi za postavljanje tornja na stari ulazni dio zgrade. Skromno je bilo obznanjeno da će se toranj nazvati prema donatoru. Barem šestero ljudi željelo je vidjeti svoje ime napisano na tom tornju. Danas se to mjesto zove "Toranj Tog i Tog" prema imenu dotičnog čovjeka. Njegovo je ime uklesano u komadu mramora, što znači da njegova truba trubi svaki puta. Mnogi ljudi spremni su darovati velike svote novca na ovakav način. Takvo darivanje nema nikakvu vrijednost pred Bogom.

 

Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!" (Matej 6:3, 4)

 

Nemojte posezati rukom u džep, a zatim mahati drugom rukom po zraku kako biste ljudima dali do znanja koliko ćete dati. Naš Gospodin nas upućuje da kada posegnemo rukom u džep kako bismo nešto dali, moramo pri tome biti toliko tajni da druga ruka ne zna koliko smo dali. Sve ovo je pravi sarkazam.

 

Žive li naši prijatelji liberalni teolozi prema Propovijedi na gori? Mislim da to ne čine!

 

ZNAČAJKE PRAVE MOLITVE

 

"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. (Matej 6:5)

 

"Ne budite kao licemjeri." Kako oštre riječi naš Gospodin upotrebljava, zar ne? "Primili su svoju plaću." Oni mole tako da bi ih drugi mogli vidjeti kako oni mole. U ono su doba ljudi nosili preko ramena svoje molitvene šalove kojima su drugima davali do znanja da oni svoje molitve upućuju Bogu. Isus je rekao da kada se netko moli na ovakav način, tada je već primio svoju plaću. On dobiva ono za čime i teži, a to je da ga drugi vide kako se on moli. Međutim, njegova molitva ne ide dalje od stropa zgrade u kojoj se nalazi.

 

Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji   je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." (Matej 6:6)

 

Ideja s kojom nas Isus ovdje susreće je uistinu revolucionarna. Jeste li zapazili da je Isus ovdje upotrijebio izraz Otac? Isus ovdje govori o građanima neba. Kako danas možete postati Božje dijete? Ivan 1:12 nudi nam odgovor: "A onima koji Ga primiše podade moć [vlast] da postanu djeca Božja: onima koji [ne čine ni više ni manje] vjeruju u Njegovo ime." Naš je Gospodin čak i Nikodemu rekao: "Trebaš se nanovo roditi" - do tada ne možete Boga nazivati svojim Ocem. U Starome zavjetu nigdje nećete pronaći mjesto na kojem bi se upotrebljavala riječ Otac za opis čovjekovog odnosa s Bogom. Izraelski narod je Bog nazivao "mojim sinom", međutim, Bog nikada nije tako nazivao nekog pojedinca. Gospodin Isus ovdje govori o novome odnosu.

 

U svezi s molitvom rečeno nam je da ona mora tajna i iskrena. Kada budemo došli pred Kristovo sudačko prijestolje, mnogi anonimni kršćani će se tada otkriti kao iskreni molitelji.

 

"Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. (Matej 6:7)

 

Neki dan sam slušao molitvu jednog čovjeka i mogu vam reći da je svoju molbu ponovio barem deset puta. Gospodin Isus nas je uputio da ako nešto zamolimo Oca jednom, On nas čuje.

 

Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. (Matej 6:8)

 

Molitvu bi trebala karakterizirati jednostavnost i sažetost:

 

1. Iskrenost - Matej 6:6. Uđite i zatvorite za sobom vrata - vaša molitva je stvar koja je između vas i Boga.

 

2. Jednostavnost - Matej 6:7. Nemojte uzalud ponavljati svoje riječi. Odmah prijeđite na stvar i recite Gospodinu sve što vam je na umu. "Ta zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete." Iako On već zna što nam je potrebno, On želi da dođemo k Njemu i to ga zamolimo.

 

Sada nam Isus daje primjer molitve - "vi, dakle, ovako molite."

 

Prije nego što počnemo razmatrati tzv. Očenaš, dopustite mi da kažem kako ja ovu molitvu nikada ne upotrebljavam na javnim skupovima. Mislim da masa ljudi ne bi trebala ustati nedjeljom ujutro i moliti: "Kruh naš svagdanji daj nam danas", kada ih kod kuće u pećnici čeka pečenka - već imaju ono što im je potrebno za hranu. Ta je molitva značajna za one koji su gladni, međutim, zajednica koja je nedjeljom ujutro već dobro nahranjena ne bi trebala upotrebljavati ovu molitvu, jer ej to za njih tada uzaludno ponavljanje.

 

Bilo kako bilo, radi se o predivnom uzoru molitve za vjernike svih statusa i doba.

 

Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ima tvoje! (Matej 6:9)

 

Zapazite da tzv. Očenaš ne može biti Isusova molitva. On nije mogao moliti ovu molitvu. Nije se mogao udružiti sa vama i sa mnom i reći: "Oče naš", jer je odnos između Oca i Sina odnos koji vlada u božanstvu. Radi se o položaju, a ne o rađanju. Ja postajem Božjim sinom samo kroz vjeru u Krista, pa se tako Krist ne može pridružiti meni u mojim molitvama kada ja kažem: "Oče naš."

 

"Koji jesi na nebesima." Bog nije zatočenik ovoga svemira, već je on iznad njega. On  se nalazi u svemirskim i zvjezdanim prostorima, međutim, On je daleko udaljen od svog svemira. on je više od običnog stvorenja! On je Onaj koji sjedi na prijestolju svemira i On upravlja njime.

 

"Sveti se ime tvoje." Točniji prijevod bi glasio: "Neka Tvoje ime bude sveto." Božje ime označava sve ono što Bog jest. Na koji način možemo vi i ja učiniti Bo_je ime svetim? Uvjerenja sam da mi svojim životima trebamo činiti Božje ime svetim. Kada je Abraham odlazio u Kanaan, Kanaanci koji su prolazili pokraj njega vidjeli su da imaju novog susjeda, jer su vidjeli njegov žrtvenik. Kamo god je Abraham prolazio, za njim su ostajali žrtvenici posvećeni Bogu. Kada su Kanaanci počeli poslovati s Abrahamom, vidjeli su da se radi o poštenom čovjeku. Vidjeli su da je sve što je Abraham govorio u njih ulijevalo povjerenje u tog čovjeka. Konačno, zaključili su da je Bog kojeg Abraham štuje sveti Bog, pa mu je Abimelek rekao: "Bog je s tobom u svemu što radiš." Hetovi sinovi rekli su mu: "Ti si izabranik Božji u našoj sredini." Cjelokupni Abrahamov život očitovao je duboko poštivanje Boga. Svakako, Božje ime bilo je učinjeno svetim zbog Abrahama.

 

Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! (Matej 6:10)

 

"Dođi kraljevstvo Tvoje!" je kraljevstvo o kojem je Matej već govorio, to jest, radi se o kraljevstvu koje će Krist ustanoviti na ovoj zemlji. Radi se o vrijednom cilju kojeg bi svatko od nas trebao uvrstiti u svoje molitve.

 

Kruh naš svagdanji daj nam danas! (Matej 6:11)

 

Kao što sam to već istakao ranije, ova je molitva uzorak prema kojem bismo i mi trebali oblikovati svoje molitve. Htio bih da za trenutak obratite pa_nju na ovu molbu. Radi se o divnoj molbi, tako jednostavnoj, a ipak o takvoj koja bi trebala izvirati iz naših srca s velikim entuzijazmom. Ona govori o našoj krajnjoj ovisnosti o Bogu. Naše tjelesne potrebe i ono što je neophodno za održavanje naše fizičke egzistencije je ono čime nas Bog svakodnevno opskrbljuje. "Kruh naš svagdanji daj nam danas" - jednako kao što je Izrael, tijekom svog putovanja pustinjom, sakupljao manu kojom se hranio u toku dana, ništa od te mane nije bilo sakupljeno za slijedeći dan. Nije im bilo dopušteno sakupljati manu koja bi potrajala do slijedećeg tjedna. Nisu je mogli nagomilavati. Ova molitva svakoga dana sakuplja manu. "Kruh naš svagdanji daj nam danas!" Ovime se čovjeku pokazuje da živi od kruha. Time se čovjeku pokazuje da čak i ono što mu je potrebno za svakodnevni opstanak, njegove temeljne tjelesne potrebe, dolaze od Boga.

 


I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! (Matej 6:12)

 

Naš Gospodin Isus nije mogao moliti ovo. On nije imao grijeha koje je trebalo opraštati. Vidite, tu se ne radi o Gospodnjoj molitvi, već je riječ o molitvi učenika.

 

"Otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima našim." Radi se o legalizmu, a ne o milosti. Ja sam zahvalan Bogu za još jedan stih kojeg nalazimo u Bibliji: "Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; opraštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti" (Efežanima 4:32). Danas nam Bog oprašta na temelju onoga što je Krist učinio za nas, a ne na onom temelju na kojem mi opraštamo - dotičući se pitanja našeg spasenja. Kada nam Bog oprašta, tada je Božje otkupljenje prisutno u svoj punini. Kada čitamo ove riječi: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim", to se ne odnosi na naše spasenje. Isus se ovdje obraća onima koji su već spašeni, onima koji već imaju Božju narav. On ne čeka kako biste vi oprostili da bi On oprostio. To nije Božji način rješavanja problema grijeha. On je dao svoga Sina kako bi umro, i to je temelj na kojem Bog daruje oproštenje.

 

U nekim crkvama danas upotrebljava se formalna religija, liturgija i obredi, i oni upotrebljavaju "otpusti na duge naše", dok drugi upotrebljavaju "otpusti nam prijestupe naše." Dvije su djevojčice razgovarale o Očenašu kako su ga slušale svake nedjelje u svojoj crkvi. Jedna je rekla: "Mi u našoj crkvi govorimo 'prijestupe.'" Druga joj je na to odgovorila: "Mi u našoj crkvi imamo 'duge.'" (Vjerojatno su obje u pravu dok se govori o crkvama našeg doba - one imaju i "duge" i "prijestupe.") Dakle, koji izraz je ispravan? Tu uopće nema nikakvih poteškoća s obzirom na to da se ove riječi odnose na istu stvar, a to je grijeh.

 

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! Jer tvoje je Kraljevstvo i sila i slava zauvijek. Amen.'" (Matej 6:13)

 

"Ne uvedi nas u napast." Ova riječ "uvedi" ostavlja kod nas pogrešni dojam, jer nam Jakov kaže kako Bog nikoga ne kuša (uvodi u napast - op. prev.). To je istina - Bog nikoga ne kuša. Bolji prijevod ovoga stiha glasio bi: "Ne napuštaj nas u kušnji (napasti)", što ne znači da tražimo od Boga da uopće ne upadnemo u kušnje, već kada jednom u njih upadnemo, molimo Boga da nas ondje ne ostavlja same.

 

"Izbavi nas od zla." Ovo izbavljenje je od zloga. "Izbavi nas od zloga - izbavi nas od đavla." Sotona je danas užasna stvarnost. Svijet ga se mnogo puta pokušavao riješiti. Smijali su se Martinu Luteru koji ga je gađao tintarnicom. Međutim, stvari su se nedavno sasvim okrenule. Svatko tko želi stajati za Boga poznaje strašnu stvarnost postojanja Sotone. Dok radimo u bilo kojoj crkvi postajemo svjesni Božje prisutnosti, međutim, također postajemo svjesni i odvratne prisutnosti Sotone. Međutim, mi imamo ovu molbu: "Izbavi nas od zloga."

 

Htio bih još istaći kako je ovo predivna molitva koju svaki novi vjernik može moliti u svojoj privatnoj molitvi dok uči moliti. Moja majka nije bila spašena sve dok nije došla do poznih godina svoga života. Nije znala kako moliti i započinjala bi jednostavno ponavljajući Očenaš. Na koncu, već je diplomirala iz ovog i bila je kadra moliti vlastite molitve.

 

Kada učimo svoju djecu kako moliti, započinjemo ovime: "Sada kada liježem spavati." Zatim, jednog dana mali Ivica doda: "Bože blagoslovi mamu i Bože blagoslovi tatu." Nama je to trenutak pravog ushita jer naša djeca počinju moliti svoje molitve. Naš je Gospodin nama dao tzv. Očenaš kao uzor prema kojem trebamo moliti. To je veličanstvena molitva i u njoj nam je rečeno što bismo sve trebali uključiti u naše vlastite molitve. On bi želio da naučimo moliti vlastitim riječima kada razgovaramo s Njim.

 

Kao što je Isus rekao u riječima koje su prethodile Očenašu, molitva ne bi smjela služiti samo tome da se pokazujemo u društvu. Ona je odnos između vas i Boga i najučinkovitija molitva je ona koju upućujemo Bogu iz skrovitosti naše sobe, to jest iz našeg privatnog mjesta. Nisam baš previše entuzijastičan oko javnih molitvenih sastanaka jer znam da su najmrtviji sastanci u crkvi upravo molitveni sastanci. Kao pastor, trudio sam se uspostaviti redoviti molitveni sastanak, međutim, shvatio sam da kada imate pedeset umrtvljenih svetaca, stvar nećete nimalo poboljšati dovlačenjem stotinu umrtvljenih svetaca. Još uvijek će se raditi o prilično mrtvom molitvenom sastanku. Ono što nam je potrebno je mnogo više privatne molitve. Ona bi se trebala dešavati između svakoga od nas osobno i Boga.



ZNAČENJE POSTA

 

Gospodin dalje nastavlja svoju poruku govoreći o postu.

 

"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. (Matej 6:16)

 

Post ima veliku vrijednost za vjernike našeg doba, u to sam uvjeren, međutim, samo ako se učini u privatnosti. To bi trebala biti osobna stvar između vjernika i Boga.

 

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." (Matej 6:17, 18)

 

 

ZARAĐIVANJE NOVCA I ZNAČENJE BOGATSTVA

 

Isus se dalje okreće pitanju novca. To je problem o kojem mnogi ne vole slušati propovijedi.

 

"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce. (Matej 6:19 - 21)

 

Mnogi ljudi misle da novac nije moguće upotrijebiti na duhovan način, pa stoga, kada govorite o novcu, oni misle da govorite o materijalnom. Bilo kako bilo, naš nas je Gospodin uputio da si skupljamo blago na nebu. Kako je to uopće moguće? Umjesto da novac stavljamo na račun u nekoj švicarskoj banci, ulažimo ga u Božje djelo ovdje na zemlji - međutim, osigurajte da je novac uistinu upotrijebljen za Božje djelo. Trebali biste istražiti kamo ide vaš novac kojeg dajete za Božje djelo. Provjerite da dajete onamo gdje se vaša sredstva akumuliraju u nebu. Ako se taj novac upotrebljava za promicanje evanđelja i širenje Božje riječi, tada on postaje ponuda nebu, a time mi gomilamo blago na nebu.

 

Možda ćete reći: "Ali ja ne dajem za te svrhe." Trebali biste jer je naš Gospodin rekao: "Zgrćite sebi blago na nebu." To je jako dobar motiv za davanje. On nam daje i razlog: "Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce." Ako imate dosta blaga nagomilanog u nebu, svakako ćete dosta razmišljati o nebu. Međutim, ako je vaše blago u banci, tada će vaše misli biti usmjerene prema banci. Postoji velika opasnost štovanja materijalnog umjesto štovanja Boga.

 

 

MATERIJALNE STVARI I KRŠĆANSKI ODNOS PREMA NJIMA

 

Matej 6 završava riječima našeg Gospodina o materijalnim stvarima. On nam govori da ne bismo trebali posvećivati previše vremena za razmišljanje o materijalnim stvarima. Na primjer, Bog kaže:

 

"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? (Matej 6:26)

 

Ptice ne mogu sijati. Ptice ne mogu požnjeti. Ptice ne mogu ništa sabirati u žitnice, međutim, vi i ja to možemo. Mi moramo sijati, žnjeti i sabirati s istim stavom s kojim to čine i ptice. Malena ptičica pouzdaje se u Boga da će se za nju pobrinuti, a u Njega se također moramo pouzdavati i mi. "Zar niste vi vrjedniji od njih?" Ovo ne znači da ne bismo trebali prosuđivati, jer nam je Bog dao tu sposobnost. Jednom mi je jedan kršćanin postavio ovo pitanje: "Što mislite, da li bi kršćani trebali imati policu osiguranja?" Moj odgovor je bio potvrdan. Osiguranje je jedan od načina na koji se možemo opustiti kada je riječ o skrbi za nas ili naše obitelji. Ono što je važno je da nam materijalne stvari ne bi smjele postati bremenom koje će nas opterećivati tijekom života.

 

I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. (Matej 6:28)

 

U ovome stihu postavljeno nam je jedno pitanje: "Za odijelo što ste zabrinuti?" Pokušajmo samo na trenutak razmisliti koliko vremena potroši prosječni muškarac ili žena na nabavu odjeće. Gotov svatko je barem jednom iskusio situaciju kada je rekao: "Ne mogu danas poći. Nemam što za obući." Promotrite poljske ljiljane. Oni se ne muče niti predu, a ipak se Bog brine za njih. Naravno, kršćanin bi se trebao oblačiti što je bolje moguće. Oblačiti se prljavo, nemarno i površno ili na taj način činiti bilo što drugo, znači da svojim postupcima ne proslavljamo Boga. Naš Gospodin skreće nam pažnju na ljepotu cvijeća.

 

A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. (Matej 6:29)

 

Mislim da On želi kako bismo bili što je moguće ljepši. Neki od nas nemaju previše da bi nešto postigli na tom polju, međutim, trebali bismo dati sve od sebe.

 

Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" (Matej 6:30)

 


Ne bismo si trebali previše lupati glavu oko stvari koje se tiču ovoga svijeta. Materijalne stvari ne bi nam smjele biti jedini cilj u životu.

 

Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.

 

Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Matej 6:33, 34)

 

"Ne budite zabrinuti za sutra" znači - nemojte imati tjeskobnih misli. On se brine za cvijeće i ptice, pa će se na jednaki način pobrinuti i za vas. Međutim, ono što je važno je da Njega stavimo na prvo mjesto u svojim životima.

 

Kao što je netko jednom rekao: "Danas je sutra oko kojeg smo se brinuli jučer." Koliko je ovo istinito za mnoge od nas!