dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 8:14-34

 

 

 ISUS ISCJELJUJE PETROVU PUNICU I DRUGE

 

Dolazimo i do trećeg čuda.

 

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. (Matej 8:14, 15)

 

Petrova punica ležala je bolesna i imala je visoku temperaturu. Isus ju je dotakao i ona je ozdravila. Zapazite tri različite vrste bolesti. Jedna je bolest bila guba, koja je neizlječiva. Druga bolest je paraliza, a treća bolest je visoka temperatura - bolest manje ili više privremene naravi. Petrova punica vjerojatno bi ozdravila za neko vrijeme, međutim, Isus je i nju ozdravio.

 

Četvrto čudo desilo se u večer.

 

A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi. (Matej 8:16)

 

Riječ prevedena sa "duhovi", trebalo bi prevesti sa "demoni." Postoji mnogo demona, međutim, samo je jedan đavao.

 

Dopustite mi skrenuti vam pažnju na činjenicu da su Isusu doveli "mnoge." Nisu nam predstavljeni nikakvi izolirani slučajevi. Ponovno ponavljam da ako pažljivo pratite zapis u ovom evanđelju, zapazit ćete da Matej jasno daje do znanja kako je u taj dan bilo ozdravljeno doslovno na tisuće ljudi. Na primjer, bilo je na tisuće slijepaca koji su sada mogli vidjeti, na tisuće hromih koji su sada sasvim normalno mogli hodati naokolo, tisuće gluhih koji su sada mogli čuti. To je razlog zbog kojeg Isusovi neprijatelji nikada nisu mogli dovoditi u pitanje je i On ili nije načinio nekakvo čudo. Umjesto toga, pitali su Ga kako ih je činio.

 

Da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. (Matej 8:17)

 

Ovaj navod je iz Izaije 53:4. Ovaj stih upotrebljavaju tzv. iscjelitelji po vjeri mnogo više od svih ostalih. Oni tvrde kako je tjelesno ozdravljenje u pokajanju, i oni rabe ovaj stih kako bi opravdali svoje stavove.

 

Vratimo se na čas u Knjigu proroka Izaije i promotrimo ovaj stih, jer ja ne vjerujem da on daje opravdanje za suvremeni iscjeljiteljski pokret.

 

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53:4, 5).

 

Od čega smo to mi iscijeljeni? Ovaj odjeljak iz Izaije nedvojbeno nam svjedoči da smo iscijeljeni od naših grijeha i opačina. Pitat ćete me: "Jeste li sigurni u to?" Ja znam da je to ono o čemu ovi stihovi govore, jer Petar kaže:

 

On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. (1. Petrova 2:24).

 

Izliječeni od čega? "Grijeha." Petar nam vrlo jasnim riječima ističe kako on ovdje govori o grijehu.

 

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje sviju. (Izaija 53:6).

 

Ono što je bilo svaljeno na Njega bilo je vaše i moje bezakonje. Očito, Izaija govori o činjenici da će Krist obračunati sa temeljnim problemom grijeha. Tvrditi da se iscjeljenje nalazi u okajanju u potpunosti je van takta. Jednako je i sa proslavljenim tijelom u okajanju, međutim, ja još uvijek nemam moje. A vi? Također, i nova zemlja s koje je skinuto prokletstvo nalazi se u Kristovom okajanju, međutim, očito je da to još uvijek nije nastupilo. U današnje doba, kada grijeh i Sotona uzimaju velikog maha, nema iscjeljenja od bolesti kao posljedice okajanja. Zbog čega je Pavao poticao Timoteja da uzme malo vina zbog svog želuca? Zašto mu nije jednostavno rekao da svoje iscjeljenje potraži u Kristovom okajanju? Zašto Jakov nije poticao svete da se pozivaju na okajanje, kada im je rekao da pozovu starješine kako bi se molili nad njima? (Jakovljeva 5:13 - 15). Zašto se Pavao nije pozivao na okajanje kada je tvrdio da ima trn u tijelu?

 

I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. (2. Korinćanima 12:7 - 9).

 

Postoje i drugi odjeljci koji se bave ovom temom. Pavao je, u poslanici Filipljanima, imao pravu malu bolnicu. Epafrodit je bio bolestan (Filipljanima 2:25 - 27), a Pavao se nije pozivao na okajanje kako bi na njega zazvao ozdravljenje.

 

Dragi prijatelji, moramo se suočiti s činjenicom da nije uvijek Božja volja da nekoga iscijeli. Bilo kako bilo, ponekad jest po Božjoj volji da nekoga iscijeli. Umjesto da tratite vrijeme po skupovima na kojima se navodno dešavaju ozdravljenja, zašto ne biste otišli izravno k Velikom Liječniku? Pokušajte pronaći je li iscjeljenje Njegova volja za vaš život. Ja vjerujem u iscjeljenje po vjeri, međutim, uopće ne vjerujem u tzv. iscjeljitelje po vjeri. Umjesto da odlazim pojedincima ovdje na zemlji koji tvrde da imaju iscjeljiteljske moći, ja više volim otići pred Velikog Liječnika i reći zajedno s gubavcem: "Ako hoćeš, možeš me očistiti." Zatim, bez obzira jesmo li iscijeljeni ili nismo, On je taj kojem pripada slava, a mi i želimo da mu ona pripadne.

 

Očito, Pavao nije znao ništa o ovom suvremenom kultu traženja iscjeljenja u okajanju. Bog danas može liječiti, i on to i čini, međutim, ne kroz tzv. iscjeljitelje po vjeri.

 

Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. (Matej 8:18)

 

Zapazite mnoštvo ljudi koje Ga je okruživalo. On je iscijelio doslovno na tisuće bolesnih, a ne samo onih nekoliko ljudi u slučajevima koji su zapisani. Ivan je ovu činjenicu izrazio u svom evanđelju, kada je zapisao:

 

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Ivan 20:30, 31)


DVOJICA TRAŽE DOZVOLU DA SLIJEDE ISUSA

 

Dok se Isus pripremao prijeći na drugu stranu, pristupio mu je jedan čovjek.

 

I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao." (Matej 8:19)

 

Ovaj pismoznanac vjerojatno je bio mlad, jer stariji čovjek vrlo vjerojatno ne bi bio postupio na ovakav način. Ovaj pismoznanac bio je u mnoštvu dvoumeći se hoće li slijediti Isusa ili ne. Nije znao što učiniti. Tada je vidio Isusa kako se sprema prijeći preko. Gospodin se sa svojim učenicima približavao čamcu, pa je ovaj čovjek trebao na brzinu odlučiti. Tako je pohitao istupiti iz gomile, vjerojatno je pao pred noge Isusu i rekao mu: "Slijedit ću te kamo god ti pošao." Pismoznanac je donio svoju odluku. Gospodin ga je pogledao i rekao mu iskreno i otvoreno:

 

Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." (Matej 8:20)

 

U stvari, Gospodin Isus je ovom mladiću rekao: "Jesi li izračunao trošak?" Naš je Gospodin otvoreno obznanio vlastito siromaštvo koje ga je pratilo za vrijeme Njegovog života ovdje na zemlji. Mladić je otvorio svoje srce; zato je naš Gospodin otvorio i svoje srce. Zamišljam da je rekao nešto poput ovoga: "Ako me želiš slijediti, to će te nešto koštati. U mjestu u koje odlazimo nemamo rezervirane sobe u hotelu Intercontinental - u stvari, nemamo gdje odsjesti. Ptice nebeske imaju gnijezda, a lisice imaju svoje jazbine u kojima se mogu sakriti, međutim, Sin Čovječji nema gdje glavu nasloniti." Siromaštvo Gospodina Isusa! Siromaštvo je bilo dio prokletstva koje je nosio.

 

Nije nam rečeno je li ovaj mladić slijedio Krista ili ne. Ja sam uvijek smatrao da je odlučio postati Kristovim sljedbenikom. Mislim da kada se brod otisnuo od obale, u njemu je osim Isusa i Njegovih učenika bio i ovaj mladić.

 

Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." (Matej 8:21)

 

Ovdje imamo mladića koji je donio odluku da želi slijediti Gospodina, međutim, prvo je želio pokopati svoga oca. Ovaj se događaj uvijek pogrešno razumijevalo. Mi stječemo dojam da je stari gospodin upravo umro i da se obitelj pripravljala obaviti obred pogreba. Naš Gospodin doimlje se vrlo okrutnim ovakvim svojim odgovorom.

 

Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." (Matej 8:22)

 

Što je Isus mislio reći ovim riječima? Kako mrtvaci mogu pokapati mrtvace?

 

Dr. Adam Smith, koji je slovio kao autoritet na području znanja o srednjem Istoku, napisao je nekoliko knjiga koje su od velike pomoći. Ispričao nam je jedan događaj kada je želio unajmiti jednog Arapa za vodiča. Objasnio je kamo želi otići, pa su ga uputili k jednom mladiću u selu koji će mu poslužiti kao dobar vodič. Dr. Smith otišao je u selo, pitao mladića želi li ga voditi, a ovaj mu je odgovorio: "Prvo moram pokopati svoga oca." Ondje, pred njegovom kolibom, sjedio je stari gospodin, čio i krepak poput mladića. Ono što je mladi Arap želio reći je da nije mogao otići, jer je morao skrbiti za svoga oca dok ovaj ne umre. Otac je bio sinovljeva odgovornost.

 

Gospodin je mladiću koji mu je prišao odgovorio da brigu o ocu prepusti nekome drugome ili neka se otac sam brine za sebe.

 

Imate li osjećaj da je Isus bio bezosjećajan kada je mladiću odgovorio na ovaj način? Ja ne smatram da je bio. Uvjerenja sam da je Gospodin ovog mladića želio dovesti do mjesta na kojem treba donijeti odluku. Je li voljan staviti Krista na prvo mjesto u svome životu? Kada je mladić donio svoju odluku, Gospodin Isus mu je vjerojatno rekao: "Vrati se kući i dalje skrbi o svome ocu."

 

Prije mnogo godina poznavao sam jednu ženu čiji je otac bio zahtjevni starac. Ona je postala misionarkom, otišla je na misijsko polje i učinila je dobar posao. Kada se nakon mnogo godina vratila kući, zatekla je svoga oca potpuno bespomoćnog. Nije bilo nikoga drugog tko bi se brinuo o njemu, pa ju je on optužio da ga je napustila i da uopće nije kršćanka. Njen otac nikada nije donio odluku za Krista; tako je ona ostala kod kuće, brinula o njemu i pravila mu društvo.

 

Starac je bio potresen ovime i tijekom tog razdoblja donio je svoju odluku za Krista. Uvjeren sam da ju je Gospodin Isus vodio u svemu ovome, međutim, na početku je postojao dan kada je morala odlučiti hoće li postati misionarka i staviti Krista na prvo mjesto u svome životu.

 

Tako je vjerojatno bilo i sa mladićem o kojem Matej ovdje govori.

 

 

ISUS UTIŠAVA OLUJU NA GALILEJSKOME MORU

 

Kad uđu u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. (Matej 8:23)

 

Sada smo došli i do petog čuda. Ono nema nikakve veze sa liječenjem tijela, već je povezano sa fizikalnim čudom nad prirodom. Ovdje je demonstrirana sila Gospodina Isusa, a ja vjerujem da je Adam imao takvu silu prije nego što je izgubio vlast. Ovdje u Gospodinu Isusu vidimo posljednjeg Adama, manifestaciju ove vlasti.

 

I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. (Matej 8:24)

 

Ovo nije bila obična oluja. U izvješću o Isusovoj kušnji vidjeli smo da Ga je đavao napustio do slijedeće pogodne prilike, međutim, ne za dugo. Ja mislim da je ova oluja bila sotonska u svom porijeklu. Bio je to Sotonin pokušaj da uništi Gospodina.

 

Zapazite da je naš Gospodin u to doba spavao. To je jedna od najljudskijih prizora koje nam Matej oslikava. Isus je bio tako umoran da je čak i usred razbjesnjele oluje mogao spavati! U tome nam se otkriva još nešto. Mogao je spavati usred oluje, dok ja to ne mogu. Ja sam tijekom oluja jako nemiran, a tako je bilo i sa učenicima -

 

Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" (Matej 8:25)

 

Kako malenu vjeru su imali! Zapazite kako je Isus preuzeo situaciju u svoje ruke -

 

Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. (Matej 8:26)

 

Ukorio je učenike zbog njihovog pomanjkanja vjere, a zatim je zaprijetio vjetrovima i moru. Riječ koju Luka upotrebljava za "zaprijetiti" je utišati. On je upravljao valovljem kao što mi stavljamo brnjicu psu. Valovi su se na Njegovu zapovijed jednostavno utišali.

 

Iako je istina da su ovi ljudi u tom trenutku imali jako malu vjeru, došao je dan kada je na lađicu njihovih života izbila velika oluja progona, međutim, nisam pronašao zapis o tome da je neki od njih tada vapio u nevjeri: "Zar ne mariš što ginemo, Gospodine?" Umjesto toga, u Djelima 4:29 čitamo da su govorili: "I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju." Njima je ovo bilo važno. Kako je i nama potrebna ovakva hrabrost i uvjerenje u ovom vremenu u kojem živimo.

 

Zapazite duboki dojam kojeg je ostavio na svojim učenicima stišavajući oluju na ovakav način.

 

A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" (Matej 8:27)

 

Onaj koji je bio kadar izložiti novu etiku u Propovijedi na gori, također je bio Onaj koji je imao i silu.

 

 

ISUS ISTJERUJE DEMONE IZ DVOJICE GADARANA

 

Šesto čudo je uistinu veličanstveno. Nećemo ulaziti u detalje, međutim, no se tiče istjerivanja demona.

 

I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. (Matej 8:28)

 

Ovdje Isusa vidimo u gadarskom kraju, kako se on i danas zove. Ljudi koji su ondje živjeli, bili su pripadnici Gadova plemena. U Starome zavjetu, kada se zemlja dijelila između Izraleovih plemena, Gadovo pleme ostalo je s pogrešne strane rijeke Jordan. Što se desilo s njima? Počeli su se baviti svinjogojstvom. To, kao Židovi, nisu smjeli učiniti. Jednom kada ne poslušate Gospodina, slijedeći korak neposlušnosti i nije tako teško poduzeti. Za vrlo kratko vrijeme više ne idete putem kojeg je On zacrtao za vas i uopće ne držite do Njegove volje.

 

Kada je Isus došao u ovu zemlju, susreli su ga dvojica koji su bili opsjednuti zlodusima. "Zlodusi" su dosta nesretan prijevod. Riječ bi doslovno trebalo prevesti sa "demoni." radilo se o opasnim ljudima kojima su upravljali demoni.

 

I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?" (Matej 8:29)

 

Ovim čudom otvara se veliko područje o kojem mi, na žalost, ne znamo dovoljno. Nama je teško razumjeti važnost ovog čuda, a to je zbog našeg nerazumijevanja demona. ja osobno smatram kako su čuda istjerivanja demona bila najveća koja je Isus učinio.

 

A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." (Matej 8:30, 31)

 

Zbog nekog razloga, demoni su željeli biti dovedeni u tjelesnu stvarnost. Izgleda da su željeli biti materijalizirani. Bili su zadovoljni time da uđu u krdo svinja.

 

On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak   u more i podavi se u vodama. (Matej 8:32)

 

Krdo svinja radije je odlučilo uginuti nego imati demone koji će njima upravljati. Čovječanstvo se unekoliko razlikuje. Mnogi ljudi su danas opsjednuti demonima. U Mojsijevo, Ilijino i u doba Gospodina Isusa imali smo prave manifestacije nadnaravnog. Danas se, čini se, sve više i više krećemo u okruženje koje je po svojoj naravi demonsko. Postoje mnogi dokazi za ovu tvrdnju; u stvari, okruženi smo njima. U mnogim situacijama je gotovo nemoguće nešto tvrditi sa sigurnošću, i uvijek postoji opasnost da se pretjera i kaže: "Vjerujem da je Taj i Taj opsjednut demonom." Trebamo biti na oprezu da to ne učinimo, jer takvo što može nalikovati lovu na vještice. Svejedno, danas ima jako mnogo ljudi opsjednutih demonima.

 

Kada sam još bio student, jednom sam odlučio da mi glavni predmet bude psihologija paranormalnog. Poznavao sam čovjeka koji je radio sa nenormalnim ljudima. On je bio liječnik i kršćanin i rekao mi je da je gotovo siguran da su mnogi od njegovih slučajeva u stvari u sferi nadnaravnog, to jest, da se radi o slučajevima opsjednutosti demonima.

 

Zanimljivo je zapaziti da demoni nisu željeli biti zatočeni (ograničeni). Oni su sigurno znali nešto o zatočenju drugih demona, palih anđela, kao što ih se naziva u Judinoj poslanici. Ovi demoni željeli su se materijalizirati u ovome svijetu.

 

A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja. (Matej 8:33, 34)

 

Ovo je stvarno ironično, zar ne? Svinjari su radije željeli imati svoje svinje nego Isusa. Vjerujte mi, ovo se ne odnosi samo na Gadarane. Danas ima jako mnogo ljudi kojima su draže njihove "svinje" od Isusa Krista.