dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9

 

TEMA:

 

Isus čini još šest čuda; poziva Mateja; raspravlja s farizejima; i nastavlja svoje službovanje u Galileji.

 

U prethodnom poglavlju vidjeli smo šest čuda koja pokazuju da Kralj ima moć, da ima silu, sprovesti u život etiku koju je upravo objavio, a poglavlje koje je pred nama nastavlja ovu istu misao. Vidjet ćemo Isusa kako izvodi šest čuda iscjeljenja, a jedno od tih čuda ja bih klasificirao kao nadnaravno (uskrsavanje od mrtvih), dok je jedno čudo čisto duhovne naravi - radi se o istjerivanju demona.

 

 

ISUS SE VRAĆA U KAFARNAUM

 

I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. (Matej 9:1)

 

Isus napušta kraj Gadarana, koji Ga nisu željeli, i vraća se u Kafarnaum.

 

Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" (Matej 9:2)

 

Detalji u svezi s ovim događajem izneseni su nam u evanđelju po Marku. Marko nam je rekao kako su ovog čovjeka njegovi prijatelji spustili kroz krov kuće, a Isus ga je iscijelio i oprostio mu grijehe. Iscjeljenje i oproštenje grijeha su međusobno povezani.

 

A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" (Matej 9:3)

 

Pismoznanci su bili mišljenja kako Isus nije mogao omogućiti ovom bolesnom čovjeku da ponovno hoda. Gospodin im je, znajući koja im je misao i kakva se zloća nalazi u njihovim srcima, postavio slijedeće pitanje:

 

Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' (Matej 9:5)

 

Oni nisu željeli odgovoriti na Njegovo pitanje, jer da su odgovorili, morali bi reći: "Nama je i jedno i drugo jednako veliko."

 

Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" I on usta te ode kući. (Matej 9:6, 7)

 

Kada je ovaj uzeti čovjek ustao i počeo hodati, to je značilo da je Onaj koji je mogao učiniti da on prohoda također i Onaj koji mu je mogao oprostiti grijehe.

 

Dragi prijatelji, vi i ja ne možemo opraštati grijehe - samo Gospodin Isus to može. S obzirom na to da ne možemo opraštati grijehe, ne možemo niti učiniti da čovjek prohoda. Sotona je varalica, pa bismo mi trebali istražiti slučajeve tzv. iscjeljenja o kojima danas možemo dosta slušati. Nemojmo stajati na putu Božjem djelu, i budimo sigurni da je On taj koji će primiti slavu za sve što činimo.

 

 

ISUS POZIVA MATEJA

 

Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim.  (Matej 9:9)

 

Matej skromno prelazi preko svoga poziva u samo jednom stihu. Luka nam je rekao da je Matej organizirao veliku večeru u čast Isusu (Luka 5:27 - 29). Događaj koji slijedi očito se desio za vrijeme te večere. Matej je pozvao mnoge svoje prijatelje carinike na tu večeru jer je želio da i oni upoznaju Gospodina Isusa Krista.

 

Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.

 

Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?" (Matej 9:10, 11)

 

Farizeji nisu vjerovali da se može jesti za istim stolom sa carinicima i grešnicima. Mnogi sveti i dan danas imaju istu predodžbu. Ne može se učiniti nikakva pogreška ako se na večeru pozovu grešnici, jer ipak su oni ti koje treba dohvatiti evanđeljem Isusa Krista. Kršćani bi trebali imati barem nekakve kontakte sa grešnicima.

 

A on, čuvši to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. (Matej 9:12)

 

Isus je Veliki Liječnik. On je došao izliječiti čovječanstvo od njegove temeljne bolesti, a to je grijeh. Ovu bi poruku trebalo reći mnogim malenim kršćanskim skupinama koje održavaju svoje večere i "večeri druženja", a na iste uopće niti ne pomišljaju pozvati one koji su još uvijek nespašeni. Ako se i pojavi netko od nespašenih, većina kršćana ionako učini da se oni osjećaju kao da su došli u hladnjak. Mogu vam reći da su neke od ovih tzv. kršćanskih skupina grešne u samom svom postojanju i po načinu na koji se sastaju.

 

Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike." (Matej 9:13)

 

Ovdje Matej navodi riječi proroka Hošee 6:6 iz Staroga zavjeta.

 

Kada je Isus rekao: "Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike", mogao je ovdje uključiti i farizeje, jer su i oni bili grešnici. U stvari, svi mi smo uključeni - "svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja" (Rimljanima 3:23).

 

 

USPOREDBA O STAROM ODIJELU I STARIM MJEŠINAMA


 

Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" (Matej 9:14)

 

Ivanovi učenici promatrali su Gospodina Isusa. Na koncu, neki od ovih ljudi bili su na početku Ivanovi učenici - znamo da je tako bilo u Andrijinom i Filipovom slučaju. Oni su došli i slijedili Gospodina Isusa, a ostali Ivanovi učenici rekli su: "Pogledajte, ovdje se dešava nešto što se razlikuje od načina na koji mi to činimo; pitamo se zašto."

 

Ivan je, kao što smo to napomenuli ranije, bio starozavjetni prorok. On je došao iz Staroga zavjeta u Novi zavjet kako bi najavio Gospodina Isusa, baš kao što je prorok Malahija predvidio da će doći glasnik koji će pripraviti put za Mesiju. Ivan je rekao: "Sve što ja činim je pripravljanje puta Gospodinu. On će biti ovdje za nekoliko trenutaka." Gospodin je bio ovdje, upravo kao što je Ivan i rekao.

 

Sada će naš Gospodin formalno proglasiti veliko načelo i obznaniti činjenicu da će se Božja providnost unekoliko promijeniti.

 

Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" (Matej 9:15)

 

Iako za današnje vjernike post ima veliku vrijednost, nije nam bila izdana nikakva naredba da moramo postiti. Post bi trebalo učiniti s idejom da padamo ničice pred Bogom, zbog toga što nam je potrebna Njegova milost i Njegova pomoć. To je čitava zamisao posta.

 

Poslušajmo sada Isusovo objašnjenje promjene Božje providnosti od Starozavjetnoga zakona na Novozavjetnu milost.

 

"A nitko ne stavlja krpe od sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa. "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva." (Matej 9:16, 17)

 

Naš je Gospodin rekao ovo: Stari zavjet, stara providnost Zakona, završavala je, i On nije došao nastaviti je. U stvari, On je došao kako bi nam podario novo odijelo, a to novo odijelo je ogrtač pravednosti, kojeg On daruje onima koji ne učine ništa više od vjere u Njega.

 

U ono doba vino se ulijevalo u mješine načinjene od kože neke životinje, a ne u boce kao što je to danas običaj. Može se zapaziti da kada se novo vino ulije u novu mješinu, ona se širi. Međutim, stara mješina je došla do granice svoje rastezljivosti, pa kad bi se u nju nalilo novo vino, ona bi pukla i vino bi otišlo u propast.

 

Naš je Gospodin u stvari želio reći ovo: "Ja nisam došao kako bi zašivao zakrpe na staro odijelo. Došao sam predstaviti vam novo odijelo, nešto u potpunosti novo." Ovo je bilo krajnje radikalno. Apostol Ivan sažeo je to u svome evanđelju kada je zapisao: "Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu" (Ivan 1:17).

 


ISUS ISCJELJUJE _ENU I USKRSAVA DIJETE OD MRTVIH

 

Došli smo do osmog i devetog čuda, koja su, da tako kažemo, međusobno povezana. Oba čuda su čuda iscjeljenja.

 

Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će." (Matej 9:18)

 

Luka nam u svome evanđelju govori o tome kako je ovaj glavar prvo došao Isusu kako bi Ga zamolio da mu ozdravi kćer:

 

I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane Ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. (Luka 8:41 - 42)

 

Djevojčica je bila nasmrt bolesna, i dok je njen otac čekao kako bi razgovarao sa Isusom, došao je njegov sluga i rekao mu da je djevojčica već umrla.

 

Isus usta te s učenicima pođe za njim. (Matej 9:19)

 

Kada je Isus sa svojim učenicima ustao kako bi Jaira slijedio do njegove kuće, veliko mnoštvo okupilo se oko Njega.

 

I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. (Matej 9:20)

 

Jednostavno si ne možemo pomoći, a da ne zapazimo koliko nas pogađa ovaj odjeljak. Djevojčica je imala dvanaest godina, a ova je žena imala svoj problem s krvarenjem jednako tako dvanaest godina. Ovdje je dvanaest godina svjetlosti isticalo iz ove djevojčice, i ovdje je bilo prekinuto dvanaest godina tame za ovu ženu i svjetlost se naglo probila u njen život. Zapažamo izuzetno veliki kontrast između svjetlosti i tame.

 

Zapazite što je žena učinila u prethodnom stihu - Isus nije dotakao nju, kao što je to bio slučaj u mnogim drugim čudima, već je ona dotakla Njega. Bilo kako bilo, nije metoda bila ono što ju je izliječilo, već je to bila njena vjera.

 

Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. (Matej 9:21, 22)

 

Dr. Luka da je nam mnogo više pojedinosti o ovome čudu, i on nas izvještava da se ona stvarno dotakla Isusa i da je bila iscijeljena. Isus se okreće od ove žene i nastavlja slijediti Jaira do njegove kuće.

 

I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. (Matej 9:23, 24)

 

Kada je Isus s Jairom došao do kuće, ljudi koji su bili ondje okupljeni već su žalovali za djetetom. On im je rekao kako djevojčica nije umrla, a oni su se počeli smijati ovim Njegovim riječima. Nitko u ovoj kući nije vjerovao da Isus može uskrsavati mrtve, međutim, Isus se nije dao smesti njihovim zajedljivim primjedbama, pa je krenuo prema mjestu na kojem se nalazila Jairova kćer jedinica.

 

A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. (Matej 9:25)

 

Ovo je prvi slučaj uskrsavanja mrtvih koji je zabilježen u evanđeljima. Zapisana su tri slučaja uskrsavanja. I opet, Luka više ulazio detalje od Marka. Luka je dodao da je Isus razgovarao s djevojčicom na ovakav način: "Janješce, govorim ti, ustani." Isus je uvijek na isti način uskrsavao mrtve. Izravno se obratio osobi.

 

Nakon što je iscijelio ženu koja je dugo patila od krvarenja i uskrsnuo Jairovu kćer, legenda o Isusu se proširila.

 

I razglasi se to po svem onom kraju. (Matej 9:26)

 

 

ISUS OTVARA OČI DVOJICI SLIJEPACA

 

Deseto čudo obuhvaća dvojicu slijepaca koji su slijedili Gospodina Isusa.

 

Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" (Matej 9:27)

 

Zapazite da su se dvojica slijepaca Isusu obratila riječima: "Sine Davidov." Ovo je značajka ovog evanđelja koje ima za cilj Isusa predstaviti kao Kralja.

 

A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vašoj vjeri." I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" (Matej 9:28 - 30)

 

Ovo je još jedan znakoviti slučaj u kojem Isus ljudima kojima je pomogao naređuje da o tome ne govore nikome. Isto je rekao i čovjeku kojeg je izliječio od gube. Postojalo je nekoliko razloga zbog kojih je Gospodin tražio ovu uslugu od ovih ljudi, međutim, jedan je jasno iznesen u ovom odjeljku. Objavljivanje Njegovih čuda uzrokovalo je da gomile ljudi nahrupe k Njemu, što ga je u stvari sprečavao i kočilo u Njegovoj službi.

 

Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. (Matej 9:31)

 

Ovi ljudi kojima je Isus upravo vratio vid jednostavno nisu mogli susteći svoju radost - "razniješe glas o Njemu po svem onom kraju."

 

 

ISUS ISCJELJUJE NIJEMOG ČOVJEKA OPSJEDNUTOG DEMONOM

 

Sada smo došli i do jedanaestog čuda. Još jedan čovjek koji je bio opsjednut demonima bio je iscijeljen. Ovo je treći slučaj opsjednutosti zapisan u osmom i devetom poglavlju Matejevog evanđelja.

 

Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" (Matej 9:32, 33)

 

Zapazite kako su farizeji reagirali -

 

A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle." (Matej 9:34)

 

Oni nisu nijekali da je Isus učinio da nijemi progovore, slijepi progledaju i hromi prohodaju. Ono za što su Ga osuđivali je da je sva ova čuda činio Sotoninom silom.

 

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. (Matej 9:35)

 

"Evanđelje o kraljevstvu" nije evanđelje o Božjoj milosti. Ovime se ne želi reći kako postoje dva evanđelja. Postoji samo jedno evanđelje, međutim, ono ima mnogo aspekata. Evanđelje o Kraljevstvu sastojalo se od objave da se Bo_je kraljevstvo približilo. Ono je značilo da se treba pripraviti za Kralja. Zahtijevalo je posebno stanje srca kako bi se prihvatilo Kralja koji je tada bio na svom putu prema križu.

 

"I liječeći svaku bolest i svaku nemoć." Ovdje ponovno vidimo kako Matej ubacuje primjedbu da je Isus u ono doba izliječio na tisuće ljudi. To je razlog zbog kojeg Isusovi neprijatelji nikada nisu dovodili u pitanje Njegova čuda - bilo je to i više nego očito.

 

Dopustite mi reći kako u naše doba ima jako mnogo ljudi koji se uzbuđuju zbog toga što stanoviti ljudi za sebe tvrde kako imaju dar iscjeljivanja. Ja osobno mislim da nitko u današnje doba nema toga dara. Kao što sam to ranije već i spominjao, ja sam godinama javno nudio stotinu dolara osobi koja bi došla i koja bi mogla dokazati da ju je iscijelio neki od tzv. iscjelitelja po vjeri. Čovjek bi pomislio da se od čitave gomile iscjeljenja po vjeri o kojima se može čitati, a koja su se desila za vrijeme iscjeliteljskih sastanaka, može očekivati da je barem jedan od slučajeva onaj pravi. Bit ću iskren sa vama: očekivao sam da će se pojaviti netko tko je bio psihološki iscijeljen. Nije se pojavio baš nitko.

 


Pitao sam vođu određene denominacije koji je ponudio tisuću dolara onome tko bi mogao dokazati da ga je iscijelio jedan od tzv. iscjelitelja po vjeri, kakva su njegova iskustva. Rekao mi je da su ga tužila nekolicina ljudi koji su pokušali od njega izvući novac kojeg je obećao. Međutim, nitko od njih nije bio kadar pojaviti se na sudu i dokazati da je bio iscijeljen od iscjelitelja po vjeri.

 

Kao kontrast ovakvome stanju, postojalo je doslovno na tisuće ljudi koje je iscijelio naš Gospodin kada je bio ovdje. Bilo bi za očekivati da i danas postoji barem jedan ovakav čovjek, ne mislite li isto? Postavit ću vam pitanje. Poznajete li nekoga tko je bio iscijeljen od muškarca ili žene? Ono što želim reći je da je Gospodin Isus Veliki Liječnik, i ja čvrsto vjerujem - znam - da On i danas može liječiti jednako kao što je to mogao i onda. Imam veliko povjerenje u Njega. Dopustite mi da kažem do kraja što sam naumio: trebali bismo potražiti najkvalitetniju medicinsku pomoć koja nam stoji na raspolaganju, međutim, trebali bismo voditi računa o tome da su moći liječnika jako ograničene. Bilo kako bilo, Gospodin Isus nije ograničen. Možemo se pouzdati u to da će On i u našem slučaju djelovati u skladu sa svojom savršenom voljom i što god se desi, On je taj koji mora za to primiti hvalu.

 

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. (Matej 9:36)

 

Nije li zapanjujući ton sažaljenja kojim završava ovo poglavlje?

 

Idealni Božji kraljevi i vladari bili su pastiri. I Mojsije i David bili su pastiri prije nego što su postali vođama odabranog naroda. Prije nego što zamolim Gospodina da pošalje radnike u Njegovu žetvu, ja Ga molim da im da srce pastira. Molite i vi Gospodina da vam podari srce puno sažaljenja za izgubljene.

 

Tada reče svojim učenicima: "žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju." (Matej 9:37, 38)

 

Rekavši sve ovo svojim učenicima, Isus ih je razaslao. Dragi prijatelji, kada nešto molite, jako je dobro da sami budete voljni to isto i učiniti. Kada je naš Gospodin tražio od učenika da mole za radnike, poslao je u žetvu one iste ljude od kojih je tražio da se za to mole. Ovo je uistinu zanimljivo. Jedan je Božji čovjek rekao: "Kada čovjek moli Boga da mu pošalje bogati urod kukuruza, Gospodin od njega očekuje da 'Amen' svojoj molitvi kaže s motikom u ruci." Ja sam oduvijek vjerovao da ne bih trebao moliti za nešto ako to nisam voljan sam učiniti.