dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Gdje je snaga života čovjeka vjernika? Kako se ona očituje? Kako se obnavlja?

Psalmist David kaže u 27. psalmu (1): "Gospod (Jahve) mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospod je snaga života moga pred kim da strepim?" Mnogi ljudi očajavaju kada vide da fizički slabe pa malakšu i u duševnoj i u duhovnoj snazi. Međutim veliki sluga Božji psalmist David ne zdvaja, jer zna u kome mu je izvor života, životne snage tj. u Bogu, te na Nj oslanja sav svoj život. On je u Njemu posve siguran, te ne strepi ni pred najljućim neprijateljem. Život mu je u neprestanom rastu, jer dobro zna što mu je cilj života, a to je uzdizati se gore Bogu. Mnogi ljudi ne znaju za smisao svog života na zemlji te im je stoga prazan, jadan, koji vodi samo nizbrdo! Lijepo nam to kaže jedna duhovna pjesma :

"Ja želim nebu sve bliže, svaki dan njemu vodi me.

Zato te molim, Isuse, sve više k Sebi diži me."

A u refrenu se ponavlja: "Diži me k sebi, Isuse, kroz vjeru Tebi sve bliže,

na više mjesto stavi me, da sam sve bliže kod Tebe."

Naime naš će život biti blagoslovljen, samo onda ako je to život duhovnog uzdizanja, a ne padanja. To je život koji nije usredotočen na zemaljske vrijednosti, nego je upravljen k vječnima. To je život kristocentričan, za razliku od ljudi ovoga svijeta čiji je život usmjeren na sebe – egocentričan je – ili pak na ljude oko sebe. Život kršćanina treba biti usmjeren gore k Bogu: biti Mu vjerom sve bliže. To znači nalaziti se svakoga dana na sve višem mjestu – u duhovnom smislu. A da bi to mogli postići moramo biti svakoga dana sve bolji tj. rasti iznutra. To znači neprestano ispitivati sebe. Zato apostol Pavao opominje vjerujuće kršćane, kako to čitamo u 11. poglavlju Prve poslanice Korinćanima, da prije uzimanja Večere Gospodnje "svatko ispita sebe.." (28), "pa tada od kruha jede i iz čaše pije" te shvati koliko je ozbiljna blizina Gospodnja, jer nedostojno prilaženje vjernika duboko vrijeđa Božju svetost. A u Drugoj poslanici Korinćanima u 13. poglavlju zaključuje Pavao (5): "Samo sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi." Bogoštovlje je njegovanje poštovanja prema Bogu i Božjim stvarima.

Život počinje iznutra. Dakle: duhovni rast čovjeka počinje u srcu čovjeka koje je izvor dobrih nakana i zamisli, ali tu izviru i negativnosti. Nebeski je Učitelj upozorio (Mt 15,19): "Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke." A sve se to treba obuzdavati i ne dozvoljavati da ovlada čovjekom. Ali tu je i treća dimenzija rasta, a to je rast prema van. Naime svojim životom vjernik utječe na ljude oko sebe, postaje im uzor: u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri i čistoći" kako je to stari apostol Pavao tražio od svog mladog prijatelja Timoteja (1 Tim. 4,12). Međutim opasno je biti negativnim uzorom, tj. postati sablazan drugima svojim sablažnjivim životom. Zato apostol Pavao opominje Timoteja (1 Tim. 4,16): "Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju." Iako u životnoj borbi mnogi malakšu i posrću, ipak to nije Božja volja.

Zato je zapisao starozavjetni veliki prorok Izaija (40,30-31): "Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Gospoda uzdaju snaga se obnavlja: krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se." Snaga se obnavlja, ali ne svima, nego samo onima koji se vjerom uzdaju u izvor nebeske snage tj. u Gospoda te čak trče i ne sustaju, hode i ne more se!