dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

« Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveći.

Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? Ona će iščeznuti!

Jezici? Oni će umuknuti!

Znanje? Ono će nestati.

Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje.

Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje.

Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice.

Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.» (I.Kor.13:1-13).

Ljubav o kojoj se ovdje govori nije samo neki osjećaj. Istina, Biblija na mnogo mjesta priznaje i govori o ljubavi koja se izražava osjećajima. U stvari, Božja se ljubav ne izražava primarno osjećajima. Božja ljubav u našem srcu počinje s odlukom, da se u našem životu milošću Božjom, odrazi ljubav koju je Bog pokazao kada je dao svog Sina za nas. To u nama čini da zaboravljamo sve one mrske stvari i daje nam strpljenje i pomaže nam da podnosimo poteškoće i nepravde. U isto nam vrijeme pomaže da smo ljubazni prema osobi koja nam je učinila nešto nažao.

Ova ljubav, prikazana u hvalospjevu ljubavi u I.Korinćanima 13.popglavlju, govori nam o različitim komponentama i elementima ljubavi. Kao kad gledamo kroz prizmu sunčevo svjetlo, vidimo divnu dugu sačinjenu od sedam različitih boja, ali sve zajedno čine svjetlo.

Od 4. do 8. stiha nalazimo petnaest tvrdnji o ljubavi koje možemo podijeliti u devet različitih grupa. Spojene zajedno, one nam objašnjavaju što je to ljubav. Osim toga, one nam objašnjavaju što je ljubav u mogućnosti učiniti.

Mogli bismo «hvalospjev «ili «himnu ljubavi» podijeliti na tri temeljna dijela.

Ljubav koja trpi

Ljubav koja se raduje

Ljubav koja štiti

Tu ljubav, u svoj njenoj potpunosti, Bog želi izraziti kroz nas, prema spašenima, a također, i prema izgubljenima. Netko može pokazati više elemenata te ljubavi, dok drugi može zakazati u svemu. Da bi ljubav bila potpuna mora imati sve svoje temeljne elemente Istina je da nitko od nas nije dostigao savršenstvo. Samo je Isus Krist izrazio  ljubav u svoj njenoj punini i ljepoti.

Dozvolimo Bogu da nas kontrolira Duhom Svetim koji je u nama, kako bi se ta njegova ljubav vidjela u našim životima u svim njenim različitim vidovima.

Ako smo Božja djeca onda u nama već stanuje Duh Sveti. Zbog toga apostol Pavao govori da trebamo biti «utvrđeni silom njegova Duha u unutarnjeg čovjeka» Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek koji je stvoren u Kristu Isusu. Apostol Pavao moli za efešku crkvu: « Da se Krist useli u vaša srca i da bi kroz vjeru njegova ljubav bila ukorijenjena i utemeljena u vama.» (Ef.3:17,18)

Kod toga je vrlo važna vjera jer je kroz nju moguće ostvariti ljubav. Da bi kršćanin duhovno rastao nije dostatno da od Boga samo traži ljubav i silu, već on mora doći i uzeti te stvari za sebe osobno.. I Ivanovu Evanđelju čitamo: «Tko je žedan neka dođe k meni i pije.» (Iv.7:37)

Zato, apostol Pavao nastavlja svoju molitvu riječima:

«Da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno  sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, da budete ispunjeni do sve punine, koja dolazi od Boga.» Ef.3:18,19)

Ljubav prema drugima

Ljubav o kojoj se govori u «hvalospjevu ljubavi» to je ljubav što se iskazuje drugima. Što se Božje prirode tiče «Bog je ljubav». Zbog toga, ako smo ukorijenjeni i utemeljeni u Isusu Kristu i ako svakoga trenutka dozvoljavamo Duhu Svetome da nas ispunjava sobom, onda će nas on ispuniti Božjom ljubavlju.

«A nada ne razočarava, Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj.5:5)

Ta će se ljubav očitovati u našem odnosu prema drugim ljudima.

To je najvažnija stvar na svijetu jer Božja Riječ kaže na završetku «hvalospjeva ljubavi»:

« Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.»

Kada počnemo shvaćati karakter i silu Božje ljubavi u našim srcima, time ćemo ujedno početi rješavati svoje osobne probleme. Da, u tim trenucima Bog vrši svoje djelo u našim srcima. Dok razmišljamo o Božjoj Riječi sve više spoznajemo da je u nama Božja ljubav.

Jedino ljubav može riješiti sve probleme i borbe u svakom našem danu.

Ljubav dolazi od Boga

To nije ljudska ljubav. To nije onakva vrsta ljubavi što je mi izražavamo u našim obiteljima. Ponekad, kada gledamo neku majku kako se posvetila svojoj djeci, ili nekog muža ili ženu kako ljubi svoga muža, mislimo kako se njihova ljubav ne može nadmašiti. No, to je samo ljubav na ljudskoj razini. Postoji, međutim, ljubav što ima božanske kvalitete. „Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji vjeruje unj, već da ima život vječni." (Iv.3:16) To je ta ljubav. Ona je izlivena u naša srca, i u Bibliji se o njoj govori kao o plodu Duha Svetoga.

U Poslanici Galaćanima 5:22 ta je ljubav predočena kao dokaz ispunjenja Duhom Svetim!  Ljubav je znak djelovanja Duha Svetoga u životu vjernika. To nisu samo neki čudesni darovi. Oni su manje važni. Ljubav je najveći dokaz Božje prisutnosti u našem životu.

Ako pojedini darovi nisu vođeni ljubavlju, nego se uz njih javlja težnja za prepirkom, svađom, ponosom ili čak krivim optuživanjem drugih, tada moramo ustvrditi da su ti darovi samo imitacija pravih koje Sotona može oponašati.

U tom divnom „ hvalospjevu ljubavi" u 13. Poglavlju I.Korinćanima se naglašava da ne bismo bili ništa, makar govorili ljudskim ili anđeoskim jezicima, ili imali dar proricanja i znali sve tajne, ili  imali sve znanje, da smo najmudriji ljudi na svijetu, ili da imamo toliku vjeru da možemo premještati brda. Ako ti darovi ne bi bili popraćeni ljubavlju, bili bismo, doista ništa.