dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Ispitivati ljudi vole druge ili pak o drugima. Međutim naš Spasitelj smatra da treba biti drukčije, te u svojoj prvoj Besjedi, govoreći o načelima božanskog nauka, On upozorava (Mt 7,1-3): "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?" Nebeski je Učitelj učio da trebamo ispitivati i suditi, ali samoga sebe! Ne drugoga!

Apostol Pavao zaključujući svoju II poslanicu Korinćanima piše tamošnjim vjernicima ( 13,5): "Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi." A u ozbiljnom času pripreme za Gospodnju Večeru, Svetu Pričest, Pavao govori Korinćanima (1Kor 11,28): "Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije." Ovdje ne kaže da vjernika treba drugi ispitivati, nego da "svatko ispita sebe". Prema tome, neophodno je ispitivati sebe, jer o nama zna najbolje naš Bog i Spasitelj, a zatim mi sami. Na početku Evanđelja po Ivanu, evanđelist je napisao u 2. poglavlju (23-24): "Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u Njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao, jer ih je dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku."

Izgleda da je vidio da su mnogi povjerovali promatrajući čudesa – znamenja koja je činio, ali ne spominju se Kristove riječi! Isus je gledao u srce čovjeka, dakle i na njihove nakane i svaku skrovitu misao. On je čak znao toga više o čovjeku nego i čovjek sam o sebi. Toga moramo biti svjesni kad dolazimo pred Gospoda, u njegovu blizinu u našim mislima i molitvama. Psalmist David je zapisao u svom 139. psalmu: "Jahve – Gospode, proničeš me svega i poznaješ; Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka Ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve Ti vidiš, znani su Ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a Ti, Jahve, sve već znadeš."

Zašto,dakle, trebamo ispitivati sami sebe? Potrebno je da budemo svjesni svojih grijeha i pogrješaka, da bismo se mogli pokajati za njih, ispraviti što se može i mora, i tako započeti novu stranicu svoga života. Prema tome,  prije novog života u Kristu, potrebno je iskreno pokajanje, odvraćanje od naših grijeha a to znači više ih ne činiti, a zatim obraćenje: tj. prihvaćanje Isusa Krista kao svog Spasitelja i Gospoda, te onda ići dalje u novom, tj. odgovornom životu. Isus je došao spasiti grješnike: da bi od njih učinio odgovorne ljude Bogu i ljudima. Zato su prve riječi Ivana Krstitelja, Isusa i njegovih učenika, bile riječi poziva: "Pokajte se...pokajte se..."

To je pitanje odgovornosti čovjeka za svoje grijehe! Ali ljudi ne vole te riječi. Htjeli bi postati novi ljudi, ali bez pokajanja za stare grijehe, bez odbacivanja starog života. Bez toga nema ni oproštenja. Pokajanje je prvi znak ljudske odgovornosti i puta prema kraljevstvu Božjem. To nije samo žalost zbog grijeha, nego potpuna promjena uma, grčki"metanoia". Tako je dugo vremena postojala nesuglasnost tumačenja među katolicima i protestantima. Naime: Reformacija je stavila naglasak na osnovnom značenju duhovne promjene kao obnove uma prema kraljevstvu Božjem, a ne samo žalosti zbog prošlih grijeha.  A tome slijedi obraćenje vjerom: novi život u Kristu,  u službi Kristu, Spasitelju, novom svom Gospodaru tijela i duše! Ljudi su pitali Isusa (Iv 6,28-29): "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" Odgovori im Isus:"Djelo je Božje da vjerujete u Onoga kojega je On poslao". "Bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu" zapisao je apostol u poslanici Hebrejima (11,6).

Dakle, bez vjere se ne mogu činiti djela Božja! Zato apostol Pavao upozorava (2 Kor 13,5), kao prvo: "Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri!" To je u odnosu prema Bogu, u pouzdanju i molitvi! A tome slijedi kao drugo: "Same sebe provjeravajte!" Provjerite kako se vjera dokazala u životu, u djelima – tj. u odnosu prema ljudima. I dalje Pavao nastavlja: "Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla..(13,7) te da ništa ne činimo protiv istine, nego samo za istinu." (8). I treće u tom istom retku (5), a vrlo važno: "Zar ne poznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama?" "Upoznaj samoga sebe" – govorili su već stari Grci.

To je velika odgovornost! Vladamo li se dostojno – znajući da je Krist ne samo s nama, nego još više u nama! U prvosvećeničkoj molitvi, kako to čitamo u Evanđelju po Ivanu,  u 17. poglavlju, Isus se moli nebeskom Ocu za svoje učenike (26): "...da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima." A kolika je to prednost Pavao je napisao Kološanima (1,27): "...Krist u vama, nada slave." (ne samo kod Večere Gospodnje). Štogod govorite, ma što radite, kud god idete, uvijek budite svjesni toga da je "Krist u vama!"