dipl. teol Miloš Komanović

Rođen sam 1956. g. u Bosanskom Šamcu u BiH. Po religioznoj pozadini moj otac je bio iz pravoslavne, a majka iz rimokatoličke vjere. Međutim, oni nisu prakticirali svoju vjeru, a moje odrastanje se odvijalo u susjedstvu koje je bilo pretežno muslimansko. Godine 1968. s roditeljima dolazim u Sisak, gdje nastavljam ići u šesti razred osnovne škole. Kad mi je bilo šesnaest godina zainteresirao sam se za istočnjačke borilačke vještine pa sam počeo intenzivno trenirati karate. Uz to su me vrlo privlačile istočna filozofija i religija. Čitao sam indijske Upanišade, konzultirao se s kineskim I Chingom, vježbao Tai Chi, a onda svladao osnove astrologije te se posvetio izradi horoskopa. U međuvremenu sam se oženio te sa suprugom Slavicom dobio kćer i sina. Pred kraj ovog perioda zainteresirao sam se i za »zapadne« religije kao što su judaizam, kršćanstvo i islam. Čitao sam Qur'an, dijelove Talmuda i Bibliju.

Moje čitanje kroz Bibliju započeo sam u jesen 1987. i završio u jesen 1990. Vjerovao sam da je to Božja knjiga i da je istinita, ali meni osobno ništa nije govorila, a ja sam imao svoja tumačenja i mišljenje o tome.

Posebice na stranicama Novoga zavjeta nisam razumio problem grijeha. Najprije osobno nisam mogao prihvatiti da sam grješnik za koga bi netko morao umrijeti da bi bio spašen. Pred kraj tog čitanja našao sam knjigu jednoga baptističkog pastora koja je tumačila biblijsku knjigu Djela apostolskih. Iznenada je pred mojim očima Biblija postala živa i počela mi je govoriti na izravan način kao nikad prije. Bio sam uznemiren kad sam shvatio da Biblija gleda na ljude kao na grješnike te otkriva Božju svetost i njegovo rješenje za problem grijeha. Potom sam dana 15. siječnja 1991. u ranim večernjim satima uzvjerovao u Isusa. Sveti Duh me je uvjerio da sam grješnik i iskusio sam strah Gospodnji. Uskoro sam primijetio da je moja nutrina oprana. Prije toga sam, iako religiozan, na trenutke strašno proklinjao, psovao i hulio Božje i Isusovo ime. Isus je jednostavno izbacio to iz mene. Pušio sam oko osam godina do tada, a nakon dva mjeseca osjetio sam veliku mučninu od cigarete te sam molio Gospodina da me oslobodi od toga. Nakon molitve nikad više nisam ni poželio, a ni zapalio cigaretu. Tako sam postao kršćanin, učenik Isusa Krista. Shvatio sam značenje spasenja po milosti, a ne po djelima. Duh Sveti me sada vodi i uči da razumijem Bibliju sve više i da živim nov život u Isusu Kristu. Isus je rekao u Ivanu 8,31-32: »Ako ustrajete u mojoj nauci onda ste moji učenici, upoznat ćete istinu a istina će vas osloboditi. « Odmah po obraćenju dobio sam veliku želju govoriti svojim prijateljima o Isusu, ali sam kod većine naišao na otpor. Ubrzo sam došao do doticaja sa Baptističkom crkvom u Sisku u kojoj mi se pružila prilika polaziti na biblijska predavanja sadašnjih profesora TBA. Ispočetka mi je bilo važno steći biblijsko znanje kako bih mogao parirati svojim poznanicima koji su se protivili evanđelju, ali sam sve više, kako sam počeo služiti u crkvi i radu s mladima, uvidio potrebu za učenjem sa svrhom službe u zajednici. Bog mi je preko TBA pružio potrebno teološko obrazovanje u mjestu služenja i to smatram njegovim darom. Sada služim kao pastor u BC »Betel« Sisak. (M. Komanović)



Autor: dipl. teol Miloš Komanović

Isus božanski liječnik


Čitam biblijski tekst iz evanđelja po Marku 1:40-42 : ''tada jedan gubavac dođe k njemu, baci se pred njim na koljena i zamoli. Ako hoćeš možeš me očistiti. Isus se sažali pruži ruku dotače ga se i reče mu: Hoću očisti se. I odmah spade guba s njega i postade čist.'' Guba je bolest za koju ni danas nema lijeka. Ona postupno i neprimjetno napreduje tako da se i ne osjeti dok ne počnu otpadati komadi tijela. Zato je ona u Bibliji slika grijeha koji je ušao u čovjeka. Grijeh čovjeku postupno ali neumoljivo razara i dušu i tijelo, a čovjek dugo nije svjestan što mu se događa. Isus ima moć iscijeliti bilo koju bolest. To je njegov mesijanski znak kojega on i danas nosi. Jedini uvjet za iscjeljenje je vjera. Ali on ne prihvaća sve što ljudi nazivaju vjerom. Najčešća su tri oblika nevjere koji se nastoje prikazati kao vjera. To je ''vjera'' bez pokajanja, ''vjera'' bez poniznosti i vjera u nemoćnog boga, koji ne čini vidljiva čuda niti se izravno obraća čovjeku. Pokajanje, poniznost i vjera u Božju svemoć su obavezni sastojci iscjeljujuće vjere.


Pokajanje je prvi uvjet. Ivan Krstitelj je počeo svoju službu riječima: ''pokajte se jer se približilo Kraljevstvo nebesko'' Istim je riječima Isus započeo svoje javno djelovanje. Što znači pokajati se? Znači li to da drugi ljudi upravljaju tvojim životom? Ne upravo suprotno. Dok ne prihvatiš Isusa za Kralja, drugi ljudi i drugi duhovi upravljaju tobom. Bog je jedini dobar vodič Pokajanje je upravo to: Ne želim se oslanjati na sebe, svoju mudrost ili bilo koga drugog u životu osim na Boga. Drugi uvjet je poniznost. Vidimo gubavca kako se baca ničice pred Isusom. Jedno od prvih stvorenih bića se uzoholio i postao sotona protivnik Boga i čovjeka te je zbog toga pao. Od tada pa do danas oholost je glavna prepreka za primanje Božje milosti. Biblija poziva: ''ponizite se pod moćnom rukom Božjom.. jer Bog se protivi oholima a poniznima daje milost.'' Mnogi oholi ljudi misle za sebe da su vjernici. Isus nam tu ne ostavlja nikakve dvojbe. Vjera u svemoć Božju je treći uvjet. Evanđelja nam govore o Isusovom djelovanju u Nazaretu. ''I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke. I čudio se njihovoj nevjeri.


Žena koja je bolovala od dugotrajnog krvarenja imala je iscijeljujuću vjeru. (Mk.5:25-34) Prilazeći Isusu u mnoštvu s leđa govorila je u sebi: ''dotaknem li se samo njegovih haljina ozdravit ću.'' Odmah joj prestade teći krv i ona osjeti na svom tijelu da je ozdravila od bolesti. U Bibliji su zapisani i slučajevi gdje je vjera drugih ljudi koji su donosili bolesne Isusu bila dostatna za ozdravljenje. Osobno sam iskusio Isusovu iscijeljujuću silu na svom tijelu. Prije više od 15 godina počeo mi se stvarati pijesak u bubrezima. Imao sam jake bolove. Liječnik mi je odredio terapiju i bolovi su prestali. Nakon par godina ponovo su počeli kasno u noći. Razmišljao sam: da li pozvati hitnu pomoć? Počeo sam moliti stenjući od bolova. Molio sam otprilike ovako: ..Isuse smiluj mi se…stavi svoju iscijeljujuću ruku na mene, iscijeli me i oslobodi…Nakon nekoliko minuta kao da se u bolnom mjestu nešto razdvojilo, odlijepilo i bol je odmah prestala. Zahvalan bogu zaspao sam i od tada više nisam imao problema sa bubrezima. Biblija tvrdi ''Isus je isti jučer danas i zauvijek. Danas je prisutan kroz svoju Riječ u Duhu. Ako imaš vjeru koju je Bog objavio u Bibliji, kad si bolestan i zavapiš u molitvi možeš iskusiti iscjeljenje od svoje bolesti. Iscjeljenje može doći i preko liječnika. Zato treba moliti i za svog liječnika. Biblija govori da svima koji sklope savez s Bogom po Isusu Kristu on postaje ''Adonaj rafa'' što znači Gospod moj liječnik. U Izaiji 53:5 čitamo ''za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe na njega pade kazna radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.''


Biblijski tekst je jasan Isus je proboden radi naših grijeha za otkup i spasenje naših duša, a njegove rane od biča, probodene ruke i noge trnova kruna na glavi jesu za naše tjelesno ozdravljenje od glave do pete. Na službi Večere gospodnje , euharistije, uzimamo kruh i čašu. Čaša predstavlja krv Kristovu za otkup i oprost naših grijeha, a kruh predstavlja njegovo tijelo koje je bičevano i u čijim modricama je ozdravljenje naših slabosti i bolesti. Ako se pitamo što je to Evanđelje odnosno Radosna vijest? Različiti ljudi nam mogu dati različite odgovore, ali ako pitamo sveto Pismo što će nam ono reći? Prvo mjesto gdje se uopće spominje radosna vijest odnosno evanđelje nalazimo u Izaija 61:1 ''Duh Jahve gospoda na meni je jer me pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena i zarobljenima navijesti slobodu i oslobođenje sužnjevima.'' Kada je Isus čitao ovaj tekst u Nazaretskoj sinagogi čitamo to u Luka 4:18 '' Na meni je Duh Gospodnji jer me pomazao, poslao me da donesem radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima da oslobodim potlačene da proglasim godinu milosti gospodnje.''


Ovdje Duh Sveti na Isusova usta daje prošireno tumačenje gdje nalazimo 'vraćanje vida slijepcima' A kada su Učenici Ivana Krstitelja došli Isusu da ga pitaju jesi li ti onaj koji ima doći, Isus im odgovara: idite i javite Ivanu što čujete i vidite; slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda radosna vijest.'' Iz Biblijskog učenja je više nego jasno da je Radosna vijest spasenje,otkupljenje i iscjeljenje cijelog čovjeka prema Božjem planu i ono nikako nije stalo sa Isusovim uzašašćem na nebo nego se jasno nastavilo kroz učenike kako to Djela apostolska jasno potvrđuju.