dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Kad bi me netko upitao – koja je za tebe osobno najdublja istina u Bibliji? Evo što bih odgovorio. To je ova jednostavna istina: Isus Krist je moj život. To je najdublja istina koju sam osobno otkrio u cijeloj Riječi Božjoj.

Zanimljiva je stvar što bi većina ljudi koji me sada slušaju rekla da nemaju pojma o čemu govorim. Isus Krist je moj život.

Kad sam se suočio sa prvim velikim izazovom svog života, večer prije odlaska moja mije majka rekla slijedeće: Želim ti dati ovaj redak iz Biblije. Pročitao sam ga nekoliko puta. Krenuo sam prema ulici koja se nalazi u slijedećem kvartu grada i sjećam se prije no što sam prešao cestu zaustavio sam se pokraj semafora. Jednostavno sam tamo stao i samom sebi citirao taj biblijski redak. Nekako mi se taj biblijski odlomak urezao u srce.

Od svih odlomaka u Bibliji taj mi daje najviše ohrabrenja kad se suočim s nekim izazovom. Svaki puta kada nisam siguran što učiniti, kamo se okrenuti uvijek se vraćam na taj dio Pisma jer je tako jasan.

Znam da ako učinim točno što kaže, pa čak i ako učinim pogrešku, Bog će to preokrenuti i učiniti me uspješnim u onome s čim se suočavam jer je to obećanje tog odlomka.

Možda se pitaš o čemu se to radi? Reći ću ti da se taj odlomak čak niti ne nalazi u Novom zavjetu. U Starom je zavjetu. Zato okreni Jošuinu knjigu u prvom poglavlju. Htio bih da pročitamo prvih 9 redaka. Izložit ću ti ukratko što je u pozadini te knjige. Dok tražiš knjigu pozorno slušaj.

Bog se sprema ukloniti sa pozornice Mojsija. Sjećaš se da je 40 godina živio na faraonovom dvoru, zatim 40 godina na kraju pustinje čuvajući ovce, a potom je proveo 40 godina izvodeći Izrael iz egipatskog zatočeništva, preko Crvenog mora do Sinaja, kroz pustinju do obećane zemlje gdje su se Izraelci pobunili protiv Boga i zato su proveli 40 godina lutajući po pustinji. Sada otvorimo prvo poglavlje Jošuine knjige od 1-9 retka: ''Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reče Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: 2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 3Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu - sve će to biti vaše područje. 5Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.

6Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. 7Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.''

Razmisli koliko si se puta u prošlosti suočio s izazovima koji su te oslabili, prestrašili ili te učinili obeshrabrenim i uplašenim? Koji je bio tvoj odgovor kad si se suočio s njima? Da li su te preplavili osjećaji kušnje ili slabosti, nesposobnosti, straha? O, Gospode, što će se dogoditi? Ili možda osjećaji obeshrabrenja, Gospode, stvari se ne odvijaju dobro po mene. Koji je bio tvoj odgovor?

Razmisli na trenutak o slijedećem. Jošua je prošao s Mojsijem sve te nevolje i sada mu Bog kaže: Jošua, oblačim te u Mojsijev kaput, najsilnijeg slugu od svih.

Mojsije se spominje u cijelom SZ i cijelom NZ kao silni sluga Božji kroz kojeg je Bog učinio velika čuda, kome je Bog dao veliku odgovornost dovođenja grupe ljudi do rađanja nove nacije – Božjeg odabranog naroda. Pred nama je Jošua koji se za njega borio u bitkama, koji je bio s njim u bici za bitkom. Sada mu Bog govori 'Jošua dao sam ti odgovornost da učiniš s narodom izraelskim što Mojsije nije mogao'.

Možeš li si zamisliti kako se Jošua osjećao? Vidimo ga kao silna junaka, kao jednog od uhoda koji se vratio i rekao da nije bitno koliko utvrđenih gradova i gorostasa ima preko ako im je Bog dao tu zemlju za osvajanje.

Sad bih htio da naučimo veoma jednostavan princip jer svi mi koji želimo biti jaki, hrabri i optimistični ćemo se susresti s tim okolnostima u životu kada se osjećamo slabima, prestrašenima i pesimističnima, a neki će čak pasti i u depresiju.

Razmišljaj o čemu je Jošua razmišljao kad mu je Bog to rekao. Sjeti se da je on već bio u obećanoj zemlji. Vidio je što se tamo nalazi.

Dakle Bog mu je u drugom i trećem retku rekao: '' zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 3Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju.'' To je bilo vrlo jasno, došlo je izravno od Boga.

Možda misliš da kada bi Bog tako jasno govorio sve bi se razjasnilo.

Pitanje. Sigurno se dogodilo da si znao da ti je Bog na točno određen način rekao što da učiniš, kako da učiniš i kako ćeš se ponašati. Da li si u tom trenutku rekao: Nema problema, nema straha? Samo mi reci kako da to točno učinim Bože. Ili si možda rekao: Bože, da li si siguran, da nisi možda napravio pogrešku?

Postojali su trenuci kad sam ja razmišljao da sigurno nisam dobro čuo što mi Bog govori. Mora da se i  Jošua tako osjećao – Pa mora da postoji netko drugi Bože, na koga ćeš staviti tu odgovornost.

Dakle, što je mislio? Vidio je utvrđene gradove. Vidio je visoke utvrde i zidine. Ne samo da je čuo za njih, već je vidio te gorostase, velike snage i pojave. No, najgora stvar je bila što se Jošua sjećao koliko puta su se ti ljudi, kojima je trebao biti vođa, pobunili protiv Mojsija koji je bio veliki Božji prorok. Što su mu učinili? Pobunili su se protiv njega. Čak su u jednom trenutku htjeli kamenovati Mojsija sa Jošuom i Kalebom i svima  koji su ih okruživali.

I tako, dok s jedne strane nije bio u strahu od utvrđenih gradova i gorostasa, s druge strane stvar koja ga je skamenila je bio razmišljanje zašto će ga ljudi slijediti. Zar samo zato što je Mojsije umro? Na koncu konca bio je trenutaka kada su se pobunili protiv njega, a znali su da je on sluga kojeg je izabrao Bog. Zanimljivo je primijetiti ovaj odjeljak pisma.

Pogledaj što kaže u zadnjem dijelu 5. retka 1. poglavlja: '' i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.''

Čitamo dalje od 6-9 retka. Bog govori Jošui nešto što je vrijedno ponavljanja. Poslušaj:

''6Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. 7Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.''

Što misliš zašto je tri puta rekao Budi hrabar i odvažan? Mislim, jednom bi bilo dovoljno. Odnosno, ako Bog jednom kaže nije li to dovoljno? Ne. Što misliš zašto mu je rekao da bude odvažan?

Evo razloga. Dok je Bog razumio da je Jošua jako, jako snažan, ipak je bilo područja u kojima je bio slab. Premda je znao da je pred njim čovjek koji je bio spreman suočiti se s divovima u utvrdama s kakvima se Izrael još nikada nije suočio, znao je da će doći situacije i okolnosti u kojima će biti preplašen. I kad je rekao da se ohrabri i da ne strahuje, bilo je to zbog toga što je Bog znao da postoje te situacije i okolnosti koje će ga obeshrabriti.

Prijatelju, Bog je Jošui tri puta rekao 'budi odvažan' jer je znao da postoje područja slabosti; 'budi hrabar' jer je postojalo nešto što će ga uplašiti; 'nemoj se razočarati' jer je Bog znao da ima područja u kojima će se razočarati.

Nama, koji smo sinovi i kćeri živoga Boga, dao je isto obećanje kao i Jošui.

Poslušaj ovo. Još.1:5: ''...ja ću biti s tobom...i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.'' To obećanje pripada baš svakom djetetu Božjem. Svi oko tebe te mogu napustiti, iznevjeriti ili zaboraviti, no ne i Bog.

Nije li čudno kako se ti i ja možemo suočiti s nekim okolnostima u životu i misliti: Bože, što ću sada učiniti? Pitanje nije što ću u činiti, već Bože što ćeš ti učiniti? Mi znamo što doista moramo učiniti kada se suočimo s takvim izazovima.

Nitko se ne voli osjećati slabim jer kad si slab i bespomoćan osjećaš da nemaš kontrolu. No, Duh Sveti pokazuje svoju najjaču silu kada se ti i ja osjećamo najslabijima.

Svijet kaže da ne želimo biti slabi.

Bog kaže da želimo biti slabi.

Svijet kaže da ne moramo ovisiti ni o kome.

Bog kaže da želi da o njemu ovisimo. Evo što on kaže: Budi jak, budi smion tj. neustrašiv i hrabar.

Bog je s tobom kamo god krenuo!

To je dobro. Sviđa mi se kad to čujem ali kako ću ostati odvažan, jak, optimističan i pun pouzdanja? Evo kako. Na početku 7. retka kaže Jošui, ne zaboravi to:

''7Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš.''

To znači , ne slušaj one na lijevoj strani, niti one na desnoj. Nemoj da te zavede što vidiš tamo ili omete ono što vidiš ovdje. Pomno izvrši točno onako kako sam zapovjedio Mojsiju kroz Zakon.

''...da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim,...''

Kaže mu da bude pažljiv, da učini točno kako mu se kaže. I ne samo to, već mu kaže da mu knjiga zakona ne silazi s usana i da o njoj razmišlja. Na koji način?

''... razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.''

Poslušaj! Ovo sam već rekao tisuću puta, a neki od vas to još ne vjeruju. Nadam se da ćeš biti dovoljno mudar da povjeruješ u ovo.

Možemo biti snažni, odvažni, puni pouzdanja i uspješni jer je to Bog obećao ako smo spremni učiniti nešto veoma jednostavno. Znaš što je to? Vjerovati Bogu i slušati ga. No da bismo to učinili moramo nešto ispuniti.

Primijeti što kaže. Vidiš, svaki put kad kada Bog kaže nešto dva ili tri puta u kratkom vremenskom razmaku to znači da ti i ja to moramo čuti jednom, dva ili tri puta jer on zna da smo skloni to previdjeti. Tri puta je rekao budi jak i odvažan. Dva puta, pazi, budi pažljiv i oprezan. Na što? Na knjigu Zakona, da ostaneš u njoj i crpiš smjernice iz nje, te da činiš ono što ti ja kažem.

Neki puta ti i ja čitamo Riječ Božju i Bog nam da određeni odlomak Pisma, a mi mislimo da je naše ime napisano na tom odjeljku. Ako je tvoje ime napisano onda ti je bolje da učiniš ono što piše.

Slušaj. Nikakav izazov nije ostati hrabar i odvažan ako nam ide sve kao po loju. Jedini način na koji ćemo ti i ja otkriti tko je doista Isus Krist, do maksimuma naših potencijala, dok god živimo, jest da se suočimo sa izazovima našeg života i vjere. Tek tada otkrivam tko je doista Bog. Tek ću tada otkriti da će učiniti točno ono što kaže da hoće. Učinit će te snažnim i odvažnim, dat će ti pouzdanja čak i kada svi ostali oko tebe budu prestrašeni i obeshrabreni i budu govorili da se to ne može učiniti jer nemamo potencijala za to. Ali on kaže: Budi odvažan, jak i pun pouzdanja.

Slušaj! Ne pouzdan u sebe sama, već u Boga koji ti je dao obećanje da će biti uz tebe. A ako znaš i vjeruješ svim srcem da je uz nas, pored nas, da živi u nama, onda mi reci ovo: zašto bih bio prestrašen ako znam da svemogući Bog živi u meni? Zašto bih bio obeshrabren ako činim što mi Bog nalaže? Bog će nekako učiniti da sve bude u redu samo ako se pouzdamo u njegovu Riječ.

Nećeš ostati jak jednostavno ponavljajući: Ja sam jak, ja sam jak, ja sam jak. Taj nerazuman postupak kao i pozitivna ispovijed i teologija prosperiteta baš ne djeluju.

Ključ je moja usredotočenost. Ako je moja usredotočenost na mojoj snazi i hrabrosti, mojoj odvažnosti i samopouzdanju, to nije to. Vjernik mora biti usredotočen samo na jedno – Isusa Krista.

Krist mora biti objekt moje opsesije. On mi mora biti opsesija. On mora biti objekt mojih ciljeva, snova i svega drugog. Krist, Krist i samo Krist. Svaki puta kada on bude nešto drugo iskusit ću poraz na ovaj ili onaj način jer je Božji motiv za svakoga od nas da nas suobličuje u Kristovu sliku.

Želim te izazvati da razmišljaš o odjeljku iz Još.1:9: '' 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.''

Dopusti mi da ti kažem zašto ćeš posumnjati. Zato jer nećeš učiniti što je rekao, a rekao je da moramo meditirati. Znaš li što znači meditirati? To znači čitati, razmišljati o pročitanom i biti u tome. Drugim riječima, unijeti to u sebe dok ne počneš na taj način razmišljati, citirati i vjerovati. Sve dok ne postane dio tvog mišljenja. I kada se nešto dogodi u danu ili tvom životu, što bude? Prva stvar koja ti padne na um je onaj redak iz Pisma.

Sad me poslušaj. Najvažnije stvar u tvom životu je svakodnevno dolaženje pred Boga na koljenima, čitanje njegove Riječi i razgovor s Bogom. To je najbitnija funkcija nečijeg i svačijeg života. Kada je to dio tvog svakodnevnog života, sve ostalo, nekako, funkcionira.

U Još.1:9 Bog kaže: ''9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.''

Kada počneš shvaćati tko je on i kako postaje viša razina tvog pouzdanja i poslušnosti to će ti Bog više povjeravati svoju službu i kraljevstvo.

Budi jak. Budi hrabar i pun pouzdanja. Meditiraj o Božjoj riječi svaki dan. Nedaj da te ometu novine, magazini i TV. Ne kažem da ne bi trebao čitati novine ili gledati TV, ali nemoj dozvoliti da te te stvari odvoje od svakodnevnog meditiranja o Riječi Božjoj. Budi oprezan. Budi pažljiv. Budi siguran da je to dio svakodnevne hrane. Potom učini što Bog traži da se učini. A ovo je obećanje sa kraja Još.1:8: ''  samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.''