dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

KNJIGA IZLASKA – UVOD I 1. POGLAVLJE

 

Knjiga Izlaska nastavlja izvješće započelo u knjizi Postanka iako je u međuvremenu proteklo oko tri i pol stoljeća. Postanak 15,13 govori da će Abrahamovi potomci provesti u Egiptu četiri stotine godina. Izlazak 12,40 govori da je to bilo 430 godina, a u Galaćanima 3,16-17 to je i potvrđeno. Četiristo trideset godina je prošlo od Abrahamovog poziva, a 400 godina od vremena kada je Bog rekao Abrahamu.

 

Izlazak znači, "put van." U toj se knjizi govori o otkupljenju po krvi i sili. Poruka knjige Izlaska izrečena je u Hebrejima 11,23-29, gdje čitamo: '"Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. Radije odabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. Vjerom napusti Egipat ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše."

 

Riječ kojom započinje knjiga Izlaska je veznik kojeg bi trebalo prevesti kao "'i". Izlazak je nazvan nastavkom knjige Postanka. Dr G. Campbell Morgan napisao je: "U knjizi Izlaska, ništa ne započinje, ništa ne završava."

 

Postanak 46,27 govori nam da je Jakov sa sedamdeset duša ušao u Egipat. Konzervativno se procjenjuje da je u vrijeme izlaska Egipat napustilo 2.100.000 ljudi. Iako je nemoguće biti precizan sa datumima tog ranog razdoblja, čini se da je Josip ušao u Egipat u vrijeme Hiksosa, pastira kraljeva, koji su bili semitskog porijekla, te su bili u rodu sa Abrahamom, Izakom i Jakovom. U stvari, Izraelci su možda bili njihovi jedini prijatelji, jer su ih mrzili Egipćani. Na koncu, istjerali su ih Egipćani domoroci, koji su bili neprijateljski nastrojeni prema strancima. Od njih je potekao i faraon iz vremena nevolje za Izrael, koji "nije znao za Josipa."

 

Mojsije se ističe kao središnja osoba knjige Izlaska. On je autor Petoknjižja koje uključuje prvih pet knjiga Staroga zavjeta - Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojeve i Ponovljeni Zakon. U knjizi Izlaska, Mojsijev život podijeljen je u tri razdoblja od četrdeset godina.

 

1. Četrdeset godina na faraonovom dvoru u Egiptu.

2. Četrdeset godina u midjanskoj pustinji.

3. Četrdeset godina u pustinji kao vođa Izraela.

 

Mojsijevo obrazovanje u Egiptu, vjerojatno u hramu sunca, nije ga pripremilo da slijedi Boga vodeći Izrael iz Egipta. Bog ga je 40 godina obučavao u pustinji kako bi mu otkrio da sam ne može izbaviti Izrael.

 

Valja zapazili da nakon što je Bog pripremio Mojsija da izbavi svoj narod, poslao ga je natrag u Egipat nakon 40 godina. Mojsije je trebao okupiti starješine Izraela i otići pred faraona. Faraon će odbili pustiti Izraela. Njegovo odbijanje otvorit će natjecanje između Boga i bogova Egipta. Egiptom je vladalo idolopoklonstvo - "mnoštvo bogova i mnoštvo gospodara." Postojalo je na tisuće hramova i na milijune idola. U pozadini idolopoklonstva nalazio se sotona. U egipatskoj religiji bilo je sile - "kao što se Janes i Jambres suprotstavile Mojsiju, tako se i ovi ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini" (2. Timoteju 3,8). Faraon je upitao: "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam i pustim Izraelce?

Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce" (Izlazak 5,2). Bog se predstavio. Faraon se upoznao s Bogom i priznao ga kao Boga. "Faraon posla po Mojsija i Arena pa im reče: 'Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo." (Izlazak 9,27). "Brže - bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: 'Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas'"(lzlazak 10,16).

 

Iz ove epizode nameće se pitanje: zašto onda pošasti? One su. bile Božja bitka s bogovima Egipta. Svaka je pošast bila.usmjerena protiv određenog boga u Egiptu. "Te ću naime noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva" (Izlazak 12, 12). Bog je želio svome narodu otkriti da je On, Gospodin, mnogo veći od bilo kojeg egipatskog boga i da ima moć izbaviti ih.


 

POGLAVLJE 1

 

TEMA: Izrael u Egiptu; herojstvo dviju žena

 

Prvih nekoliko stihova knjige Izlaska povezuju je s izvješćem iz knjige Postanja. Oni koji su došli u Egipat navedeni su prvi, tako da se brzo prelazi kroz godine koje su protekle. Izvješće iz knjige Postanka nastavlja se u Izlasku 1,7.

 

Ključni stih u ovoj knjizi je Izlazak 20,2 u kojem čitamo: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva."

 

IZRAEL U EGIPTU

 

Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: Ruben, Šimun, Levi i Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Ašer. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. (Izlazak 1,1-6)

 

Knjiga Izlaska je nastavak knjige Postanka. Postanak završava Josipovom smrću. U Izlasku 1,6 čitamo kako su Josip, sva njegova braća i cjelokupni naraštaj umrli. Proteklo je već tri i pol stoljeća.

 

U četrdeset i šestoj glavi knjige Postanka Bog je rekao da će Izrael porasti i umnožiti se, te da će od njega postati veliki narod u egipatskoj zemlji. Kako dolazimo do sedmoga stiha, zapažamo da se to proročanstvo doslovno ispunilo.

 

Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. (Izlazak 1,7)

 

Osmi stih daje nam do znanja kako je došlo do velike promjene.

 

Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. (Izlazak 1,8)

 

Na prijestolje u Egiptu zasjeo je novi faraon koji nikada prije nije čuo za Josipa. Možda su Hiksosi, kraljevi pastiri, koji su bili Semiti, bili zbačeni, a na egipatsko prijestolje zasjela je prethodna dinastija egipatskih kraljeva. Novi kralj nije poznavao Josipa i nije imao nikakav osjećaj duga bilo prema njemu, bilo prema njegovim potomcima.

 

U osmome stihu trebali bismo naučiti veličanstvenu pouku. Oduvijek sam se pitao zašto se pokreti koji propovijedaju Evanđelje djeci nikada ne koriste ovim stihom Trebalo bi ga koristiti. Pred nama je velika odgovornost poučavanja Božje riječi svakome novom naraštaju. Ako budemo zanemarivali Bibliju, doći će trenutak kada će Božja riječ biti u potpunosti

zaboravljena.

 

Izvršni direktor Coca - Cole za Teksas jednom mi je prigodom rekao da se određeni postotak od prodaje svake bočice koristi za daljnju promidžbu. Malo sam se šalio s njim na račun reklamiranja svima tako poznatog proizvoda. Spomenuo sam mu da sam u jednom malenom mjestu vidio trinaest reklama za Coca - Colu i rekao sam mu da je to malo pretjerano. Odgovorio mi je: "Nije tako!" Zatim me je upitao: "Kad si posljednji put vidio Tu i Tu limenku kave na policama u trgovini?" Rekao sam mu da je bila jako popularna u vrijeme kad sam ja bio dječak, međutim, morao sam priznati da je posljednjih godina baš i nisam zapažao po trgovinama. '"Oni su držali", odgovorio mi je, "da im promidžba nije potrebna."

 

U Egiptu je na vlast došao faraon koji nije poznavao Josipa. Jednako tako, uvijek dolazi novi naraštaj koji nikada nije čuo za Gospodina Isusa Krista. Bio sam pomalo zapanjen da moja vlastita kćer i zet ne znaju ništa o ekonomskoj depresiji koja je svojedobno bila pogodila našu zemlju. Oni pripadaju novome naraštaju koji nije živio za vrijeme depresije. Ne razumiju kroz kakve su sve muke i probleme morali proći mnogi stariji ljudi. Zato je uvijek potrebno novi naraštaj poučavati onome što se dogodilo u starijim naraštajima. Tako se ovdje pojavio novi naraštaj koji nikada nije čuo za Josipa. U svoje je vrijeme Josip bio do te mjere poznat, da su ga držali za heroja, pa čak niti njegovo tijelo nije moglo biti odneseno iz zemlje.

 

Novi faraon koji je došao na vlast nije bio tako naklonjen prema Izraelcima kao što su to bili njegovi prethodnici.

 

I reče on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas.  Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." (Izlazak 1,9-10)

 

Postojala je realna mogućnost da se Izrael udruži sa neprijateljima Egipta i da zajedno ustanu na njih.

 

Iako je faraon želio imati robove, jednostavan način rješavanja problema bio bi da je pustio Izraelce da odu. Umjesto da otpusti Izraela, faraon je odlučio upotrijebiti svjetovnu mudrost za rješavanja nastalih poteškoća.

 

I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. (Izlazak 1,11)

 

Izraelovi su sinovi bili prisiljeni na težak fizički rad. Nisu gradili piramide jer su one postojale već mnogo godina. Bili su svejedno prisiljeni graditi gradove - skladišta. Izgradili su gradove skladišta Pitom i Ramses. Gradove su gradili od cigli koje su kao robovi bili prisiljeni praviti.


Na početku svoga robovanja, Izraelci su bili opskrbljivani slamom za proizvodnju cigli. Kako se faraonov progon pojačavao, bili su prisiljeni sami dobavljali slamu, a u isto vrijeme

proizvoditi isti broj cigli koje su proizvodili i ranije. Dr. Kyle, jedan od mojih profesora, jednog je dana u učionicu donio ciglu koja je bila donesena iz Ramsesa. Ta je cigla bila napravljena bez slame. Biblijskome izvješću o ropstvu Izraelaca u Egiptu nije potrebna nikakva obrana; čak i ta cigla potvrđuje da je izvješće točno.

 

Bilo kako bilo, nema dvojbi da su Izraelci u Egiptu bili u izuzetno teškome položaju. Egipćani su svo vrijeme sve više i više zagorčavali život Izraelcima.

 

Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. (Izlazak 1,12)

 

Bog je rekao Abrahamu da će Izrael proživjeti teške trenutke u Egiptu. U Postanku 15,13 piše: "Tada Bog reče Abrahamu: 'Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina.'" U ovome stihu nalazimo proroštvo o tri stvari. Kao prvo, Izraelci će trebati biti stranci u tuđoj zemlji; kao drugo, trebat će biti robovi; kao treće, trebat će biti tlačeni. Sve ove tri stvari ispunile su se u svega nekoliko uvodnih stihova Izlaska 1.

 

Što su više Egipćani tlačili Izraelce, to je izraelski narod sve više rastao i umnažao se.

 

I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: (Izlazak 1,13-15)

 

Egipćani ne samo da su od Izraelaca načinili robove, već su ih počeli i maltretirati. Unatoč progonu, Božji je blagoslov počivao na njima i njihov je broj uvelike rastao. Faraon je zapazio veliki rast svoga naroda robova i pozvao je k sebi hebrejske babice kako bi riješio problem.

 

Zanimljivo je zapaziti koje je značenje imena ovih dviju žena Šifra znači "ljepota." Pua znači "veličanstvo." Jeste li ikada promatrali drevne slike egipatskih žena? Ljepota i veličanstvo karakterizirali su egipatske žene. Ove su žene očito zauzimale istaknuto službeno mjesto u Egiptu i upravljale su babicama koje su bile odgovorne za porađanje djece

 

"Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. (Izlazak 1,16)

 

Ovo je još jedan sotonin pokušaj da uništi lozu koja je vodila do Gospodina Isusa Krista. Sotonski pokušaji da uništi lozu koja vodi do Krista protežu se kroz cijelu Bibliju od Staroga zavjeta do Novoga zavjeta. Mnogi su pokušavali uništiti Židove, i vrlo je zanimljivo zapaziti do koje se mjere antisemitizam proširio svijetom. U svojoj je srži to sotonski poriv, pa stoga niti jedno Božje dijete ne smije imati udjela u tome. Židove u najvećoj mjeri progone ljudi koji nemaju nikakvu spoznaju o Bogu.

 

Netko će bez sumnje pomisliti: "Istina je to, međutim, tijekom mračnog srednjeg vijeka, crkva se bavila antisemitizmom." To je istina. Međutim, radilo se o mračnom razdoblju i crkva je bila jako daleko od Božje riječi, te se više bavila izvanjskim vjerskim stvarima. Po mome mišljenju, nitko ne može proučavati Božju riječ i postati antisemit.

 

 HEROJSTVO DVIJU ŽENA

 

Kako je sotona naumio riješiti se izraelskoga naroda, Bog je intervenirao.

 

Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?"

 

Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode." Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. (Izlazak 1,17-20)

 

Naum da se unište sva muška hebrejska djeca bio je politički manevar koji nije uspio.

 

A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. (Izlazak 1,21)

 

Ove su žene morale izabrati hoće li biti poslušne faraonu ili Bogu. Naučile su bojati se Boga,

pa je Bog vidio njihov strah i nagradio ga. I Šifri i Pui dao je i ime i mjesto u Izraelu, te su bile uvelike poštovane u zemlji.

 

Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu." (Izlazak 1,22)

 

Da se ta naredba izvršila, Izrael bi vrlo brzo bio istrijebljen. Faraonova zapovijed nije bila provedena u život, što nam naredna poglavlja u Izlasku jasno pokazuju. Bog podiže Mojsija da

izbavi Izraelove sinove iz egipatskog ropstva. Knjiga Izlaska je velika knjiga o otkupljenju. Ona nam otkriva, i to vrlo slikovito, način na koji nas Bog danas izbavlja - od grijeha, svijeta, tijela i đavla - te nas spašava za nebo.