dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Osobno svjedočenje kršćanina, sljedbenika ili učenika Isusa Krista se često prikazuje kao ribarenje i to je dobra usporedba.  Gospodin Isus je rekao:
"Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!" (Mk.1:17).
Kada je Isus izgovorio ove riječi, on je govorio ribarima. Ribarenje je bio njihov poziv i posao. Oni su običavali isplovljavati na Galilejsko jezero i to iz samo jednog razloga - da ulove ribe. Kada su uhvatili ribe, koje su bile stavili su ih u novu okolinu, a to je značilo smrt za ulovljene ribe.
Kada je Gospodin pozvao učenike i rekao im: Učinit ću vas ribarima ljudi", on ih je pozvao novom i plemenitijem pozivu. Otada su oni trebali ići za ljudima i uzimati one koji su duhovno mrtvi i postaviti ih u novu okolinu, i to ne drugdje nego u sam život u Isusu Kristu, tako da oni, koji su mrtvi u grijehu, mogu steći i imati vječni život.
Ako promatramo ljude koji love ribe, onda ćemo zapaziti kako postoje dvije glavne metode ribarenja. Jedan je mrežom za povlačenje ili sličnom mrežom. Drugi je način pomoću štapa, konca ili najlona i udice.
Metodu mrežom koristi čovjek ili skupina ljudi, koji su ribari po zanatu. Ribar, zajedno sa svojim pomoćnicima, isplovljava na pučinu i spušta mrežu iz čamca ili broda, a zatim je vuče ili njome zaokruži neko područje i na taj način opkoli veliko mnoštvo riba.  Taj oblik ribarenja možemo prispodobiti velikim evangelizacijskim projektima čija je svrha da u isto vrijeme dovedu što je više moguće ljudi  do odluke da prihvate Krista. Svatko ne može biti uključen u takav rad. Nedvojbeno, to pretpostavlja timski rad.
Stvar je, međutim, potpuno drukčija kada promatramo drugi način ribarenja, onaj štapom i udicom. Sigurno je da to označava individualno svjedočenje. Upotrebom štapa i udice namjerava se uhvatiti jednu ribu u jedno vrijeme. U osobnom svjedočenju to je bavljenje čovjeka s čovjekom, licem u lice, ili srcem srcu.
Onaj tko je ribar po zanatu odlazi u ribolov zato što mora. Ribić sa štapom i udicom ide da bi uživao u pecanju i da bi osjetio uzbuđenje koje dolazi kada je riba uhvaćena. Taj je način svima pristupačan, svakome tko ima želju i ljubav za pecanje. Isto je tako s osobnim svjedočenjem. To je način pomoću kojeg svaki istiniti kršćanin može uzeti učešća u ispunjavanju Kristove zapovijedi - da dovodi ljude do Krista kao Spasitelja ginućih duša. Mi idemo radosno u taj posao jer smo poslušni zapovijedi našega Gospoda i zbog njegove ljubavi što se prelijeva iz našega srca. Ne idemo, zato što moramo, već zbog toga, što smo sretni i što nas raduje to činiti.
Ovdje je potrebno napomenuti, da kod osobnog svjedočenja nema neke specijalne tehnike za "pridobivanje duša". Ljudi ne dolaze Gospodinu niti bivaju spašeni kao rezultat primjene neke sigurne ili pouzdane "tehnike". Moramo znati i naglašavati da je tu najbitnije djelovanje Isusa Krista i Svetoga Duha, dok je važnost čovjeka u svemu, što je on određeni instrument. Bog je taj, koji upotrebljava jednog čovjeka ili ženu na jedan način, a drugoga na drugi i drukčiji način. Potrebno je da budemo voljni i spremni biti podučeni i vođeni od Svetoga Duha dok idemo naprijed u poslušnosti i ovisnosti od Gospodina. Pojedini kršćanin nije pravi svjedok sve dok se ne uključi u taj oblik svjedočenja i službe, a svrha je "izvući" grešnika iz gliba grijeha i propasti i dovesti ga Isusu Kristu koji mu daje novi život - vječni život.

Isus nam je primjer u poslu

Moramo biti spremni istraživati Sveto Pismo kako bi otkrili principe Božjeg djelovanja i saobraćanja s pojedincima.  Mnogo možemo naučiti proučavanjem službe Gospodina Isusa Krista što nalazimo u Evanđeljima. Isto tako moramo biti spremni da se koristimo iskustvima zrelih i duhovno staloženih kršćanskih radnika, ali uvijek imati na umu da je najvažnije ovisiti o djelovanju Svetoga Duha, koji će voditi pojedinca pokajanju i vjeri i prihvaćanju Isusa Krista za svog osobnog Spasitelja. To je rad Svetoga Duha. Naše je da sadimo sjeme Božje riječi u srce čovjeka, da zalijevamo i okapamo. Bog je taj koji daje život i rast posijanom sjemenu u srcu čovjeka. Tako postajemo ribari ljudi na koji nas posao Isus poziva.
Ne možemo učiniti sebe "pridobivačem duša". To je nešto što Bog čini za nas, u nama i kroz nas. Ponavljam: za ... u ..,. i kroz nas. Uvjet što ga Isus postavlja za ispunjenje svog obećanja je: "POđite za mnom".
"Hajdete za mnom i učinit ću vas lovcima ljudi" (Mat.4:19).
Isus Krist je došao i još uvijek je uključen u spašavanje izgubljenih.
" Sin Čovječji je došao da traži i spasi što je izgubljeno." (Lk.19:19).
Moramo biti spremni da zajedno s Isusom budemo uposleni u traženju i spašavanju izgubljenih.
Uspjeh u Božjem radu se ne postiže vlastitom sposobnošću i silom, kao što kaže prorok Zaharija:
" Ne silom niti snagom, već Duhom mojim, riječ je Gospodina nad vojskama."
Zapamtimo: ne tehnikama ili organizacijom već silom Svetoga Duha.

Svjedok mora biti nanovo rođen

Da bi druge mogli dovesti Kristu morate sami poznavati Gospodina- morate biti nanovo rođen. Isto tako morate odustati od samopouzdanja i vlastitih napora.
Obraćen - nanovo rođen čovjek je onaj u kome prebiva Sveti Duh - Duh Kristov.
Sila osobnog svjedočanstva je nezamjenjiva. Onaj tko pozna Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, govori drugome, kako bi i on, također, došao do iste spoznaje. Osobno svjedočenje može izvirati iz vašega srca jedino ako vi osobno znate da znate Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, ako ste doživjeli spasenje i oproštenje od svojih grijeha i upoznali ljubav Božju kroz Isusa Krista.
Kada pođemo na taj posao moramo spoznati našu osobnu nesposobnost, osloniti se na Gospodina i tako se opskrbiti njegovom silom, njegovom dostatnošću. U tom radu osobnog svjedočenja moramo dopustiti Gospodinu da ima slobodan put kroz nas kako bi mogao ostvariti svoje djelo u traženju i spašavanju izgubljenih.
Svjedok Isusa Krista mora biti posvećen, što znači ispunjen Svetim Duhom. To je zapovijed "Već se napunite Duhom" (Ef. 5:18).
Isus Krist kroz Svetoga Duha treba ispunjavati život svjedoka za Krista. Isus Krist treba u nama da raste iz dana u da. To je bila želja Ivana Krstitelja:
" On mora rasti, a ja se umanjivati."
To je jedna od tajni uspješnog ribarenja, a isto tako i osobnog svjedočenja- držati se izvan vidika. Shvaćamo da nas u našem radu ljudi vide, oni nas moraju čuti i vidjeti, ako ima svjedočimo, no neka to uvijek bude naš stav: " ne ja već Krist:" Naš vlastiti "ja" mora se umanjivati.- Isus mora rasti u nama i kroz nas. Nemojmo stavljati sebe naprijed praveći veliku buku kada idemo pecati. Dozvolimo Svetome Dugu da djeluje u tišini srca onoga koji treba spasenje od svojih grijeha i novi život u Isusu Kristu.