dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Znamo da nam Bog govori kroz svoju riječ, kroz svog Duha Svetog, kroz okolnosti i kroz druge ljude. Prvo, on nam govori da bismo komunicirali i shvatili istinu riječi tako da možemo shvatiti što nam govori iz Pisma.  Drugo, da ti i ja možemo biti suobličeni istini i da nam Riječ Gospodnja oblikuje životni stil.  Treće, da ti i ja možemo to prenijeti drugima.

Pitanje je što se događa kad zakažemo u slušanju? Bog nam govori veoma jasno i sa veoma jasnim ciljem na umu, no što je to što nas sprječava da slušamo?  Zašto ne slušamo i što se događa kada ne slušamo što govori? O tome želim danas govoriti.

Htio bih da otvoriš Bibliju u Post.3. poglavlju jer tu nalazimo posljedice ne slušanja Boga kad nam govori tako jasno i kad u potpunosti znamo što nam govori.

Treće poglavlje Postanka opisuje događaj čovjekova pada. Želio bih da zajedno pročitamo prvih sedam redaka jer u toj knjizi nalazimo početak tolikih stvari koje možemo pratiti kroz cijelo pismo. Ovdje je početak čovjekova problema s grijehom.

Dakle Biblija kaže ovo u Post.3:1-7:

''Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede.

Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.''

Sada okreni na trenutak Post.2:16-17:''16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!''

To je rekao Bog. Dakle, Eva je bila prilično točna kad je rekla što je Bog rekao.

U ovom odjeljku je jasno vidljivo da je Bog progovorio. Želim da upamtiš slijedeće: ponekad će nam Bog reći nešto, a mi ćemo se sjetiti točno kada je to rekao i u kojim okolnostima. Tada možemo reći da nam je Bog u točno određeno vrijeme progovorio našem srcu. No, Bog ne samo da želi da čujemo što je rekao jednom, već želi da stalno slušamo neke stvari koje govori, a to znači da se moram podsjećati na to jer nam to Bog neće svaki dan izreći na glas. Ponekad će to reći samo jednom. On zna da smo to čuli, pa smo prema tome odgovorni za to. Zbog toga moramo osvježiti naše pamćenje i držati se nekih stvari koje nam je Bog već rekao.

Dakle, Bog je progovorio Adamu, koji je bio glava prve obitelji. Post.2:16-17:''16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!''

Eva je savršeno jasno razumjela što je Bog rekao inače ga ne bi tako točno citirala. Dakle, Bog je to i Adamu rekao veoma koncizno, kratko i razumljivo. Rekao je i njegovoj ženi. Ona je sve razumjela na isti način. Pa ipak, usprkos svemu promatramo pad čovječanstva.

Kada kažem pad čovječanstva, to je zbog toga jer je Adam bio prva osoba u cijeloj ljudskoj rasi. On je bio izvor ljudske rase. Od Adama je i Eva stvorena. Nakon njih se slijedili Kain i Abel, pa Šet itd. - cijela obitelj.

Dakle, cijela ljudska rasa nalazi svoj prapočetak u tom čovjeku, Adamu. Kad kažemo da je cijela ljudska rasa pala pri tom mislimo na sjeme, srce, srž, tj. sam početak ljudske vrste koji je, preko Adama, pao u grijeh. Činjenica je da je svaka osoba rođena nakon njega rođena sa grešnom naravi koja svoj uzrok ima u Adamu. U Rim.5:12 čitamo: ''12Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...'' Zašto ti i ja nismo nikada sreli savršenu osobu? Zato jer možeš unatrag pratiti sve grijehe, patnje, boli, probleme, ratove, krvoprolića, i nasilja, sve to u konačnici vodi natrag do Adama. Adam i Eva su razumjeli što im je Bog rekao. Jasno su razumjeli ali nisu poslušali to što su čuli.

Želim danas kroz ovu poruku govoriti tome što se događa kada zakažemo u slušanju Boga.

Broj jedan. Kad zakažemo u slušanju Boga završavamo slušajući krive glasove. Sjećaš se da je Eva čula veoma dobro i veoma jasno. No, ipak, premda je dobro čula počela je slušati drugi glas.

Zamijeti još jednom kako to piše u Post.3:1-2:

''Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.''

Eva je započela razgovor sa zmijom. To je drukčija situacija od naše danas jer se tu radi o prvoj obitelji, a grijeh u tom određenom trenutku još nije ušao u svijet. Eva je počela slušati taj neobičan glas. To nije Božji glas. To nije glas njena muža. To je glas stranca koji je počela slušati.

Kad pred sobom ne držimo ono što nam je Bog rekao slušat ćemo krive glasove. Pomisli samo koliko različitih glasova dnevno čujemo, koliko stranih zvukova, koliko čitamo, koliko stvari koje nam konstantno bombardiraju um i srce, dušu i duha. Stalno. Uključiš televizor, slušaš radio, čitaš novine ili magazin. Kroz sve to smo bombardirani velikom količinom tašte, prazne, krive, ne biblijske i bezbožne filozofije. Zato možemo odabrati. Hoćemo li čitati, slušati, gledati ili nećemo?

Vjerujem da kad zakažemo u slušanju Boga, te se redovito ne podsjećamo na Biblijske principe počinjemo slušati krive glasove. Vani su tisuće stranih glasova koji se pokušavaju brinuti za našu djecu, mladež, odrasle, sve odreda; milijuni glasova koji nas pokušavaju odvesti od Boga.

I što se događa? Eva je počela slušati. Slušanjem krivog glasa upala je u nevolju baš kao što upada svatko tko prestane slušati Boga i prikloni uho sotoni. Dakle, broj jedan: Kad prestanemo slušati Boga završavamo slušajući krive glasove. Božja poruka Evi je bila veoma jasna. Savršeno točno je znala što je Bog rekao. U stvari, primijetiti ćeš da u Post.2:17 Bog kaže: ''17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!'' Primijeti riječ ćeš. Ti ćeš sigurno umrijeti.

Još jednom pažljivo poslušaj kako sotona propituje Evu u Post.3:1-4:''''Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'''Dakle ne samo da niste jeli već niti ga dirati ne smijete. Pogledaj dalje 4. redak:

'' 4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!''

Ono što sotona čini jest da citira što je Bog rekao ali istovremeno to malo izobliči. Zato želim da primijetiš drugu stvar. Druga posljedica neslušanja Boga je: Lako nas je zavesti. Kad ne slušamo Boga i ne podsjećamo se na ono što je rekao, lako nas je zavesti.

Upravo je to sotona učinio Evi. Jednostavno ju je obmanuo.

Želi bih se vratiti natrag na 4. i 5. redak: ''4Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.''

Primijeti kako Bog rabi riječ zacijelo ili sigurno u Post.2:17 – ''zacijelo ćete umrijeti'', a sada pogledaj kako je to sotona izvitoperio u Post.3:4 – ''sigurno nećete umrijeti''. Sotonina narav je da laže i obmanjuje. To je njegova narav.

Okreni Iv.8:44. Na primjer, kad je Isus govorio sotoni u tom osmom poglavlju, poslušaj kako ga je opisao. To bi trebalo biti svima nama upozorenje. Poslušajmo Isusa kako govori svojim kritičarima o sotoni:

''44Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu:

kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.''

U sotonskoj je prirodi govoriti stvari koje nisu istina. Isus je za njega rekao da je zavodnik. Kada mi zakažemo u slušanju Boga,kada ne ponavljamo stvari koje nam je rekao dogodit će se da počnemo osluškivati druge zavodničke glasove.

Evo što je, vjerojatno sotona rekao Evi: Pa čekaj malo Evo, gledaj, nije ti jasna cijela slika. Ja znam što je Bog rekao. Rekao je da zacijelo nećete umrijeti. Razumijem što je rekao, ali ti nemaš cijelu sliku. Ovo je cijela slika: Bog ne želi da znaš što on zna, jer u dan kada kušaš plod sa tog stabla postat ćeš baš kao Bog. Znat ćeš sve što Bog zna. Vidiš, postat ćeš pametna, mudra i jednaka Bogu. Zato, kad Bog kaže da ćeš umrijeti to ne znači doista umrijeti, već da ćeš se promijeniti i početi postajati poput Boga.

Vidiš, rekao joj je dovoljno istine da je zvučalo dobro jer je upotrijebio iste riječi – zacijelo ćeš umrijeti, do je sotona rekao – zacijelo nećeš umrijeti. Zatim je govorio da će joj se otvoriti oči i da će spoznati istinu. I doista, Eva je spoznala neke stvari kušavši zabranjeno voće.

Dopusti mi da te upitam. Koliko nas ima koji smo saznali neke istine za koje bismo voljeli da ih nikada nismo saznali? Iskusili smo neke stvari za koje bismo željeli da ih nikada nismo iskusili. Da barem nismo znali za njih. Tu se nalazi sotonina prevara jer je on prevarant. On uvijek dolazi sa stvarima koje nas privlače, a nikada s istinom. On ne može reći istinu jer je po naravi lažac.

I tako, kad ti i ja ne provodimo vrijeme u čitanju Riječi Božje i ne osvježujemo svoje srce i svoj um onim što Bog kaže počinjemo slušati druge glasove. A sotona nam govori da trebamo ovo ili moramo imati ono. Govori nam da je baš to što nam treba i što smo toliko dugo tražili. Svatko tko je po naravi lažov, govorit će laži. Isus je rekao u Iv.8:44: '' On je otac svih laži''. Sve se laži mogu povezati sa sotonom.

Broj tri. Kad ti i ja zakažemo u slušanju događa nam se iskustvo ponosa i neovisnosti. Tada govorimo da mislimo kako možemo sve sami riješiti.

Primjer nam je Eva koja je točno čula što je Bog rekao, znala je točno što je rečeno, no odlučila je da će slušati sotonu umjesto da posluša Boga. A sotona joj je rekao da će biti poput Boga, da neće stvarno umrijeti, da će biti pametna i mudra i razumjeti iste stvari koje razumije i Bog. Usprkos onome što je rekao Bog, Eva misli da će ipak pokušati. To je čin neovisnosti i ponosa.

Istina je da je konačni uzrok grijeha u ponosu tj, oholosti. Usprkos onome što Bog kaže mi mislimo da postoji bolji put. U stvari, time govorimo da znamo bolje od Boga.

Nema šanse da možemo nešto znati bolje od mudrog i sveznajućeg Boga. Kad Bog kaže nemoj ili ne smiješ onda ne kaže da se ne smijemo zabavljati, uživati, veseliti se životu. Svaki pojedini 'nemoj' u Bibliji je izraz ljubavi Božje i izražaj Božje zaštite svoje djece. U Post.2:17 je rekao: ''17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!'' Bog je rekao da ne smiješ jesti s tog stabla jer kada budeš s njega okusio plod sigurno ćeš umrijeti.

A Eva je rekla da će ipak malo gricnuti. To je čin neovisnosti. Čin oholosti i pobune protiv Boga. Prijatelju, kada ti i ja slušamo riječ Božju, znamo što govori, pa ipak odlučimo djelovati neovisno od onoga što Bog kaže dogodit će nam se ponos.

Usprkos sveznajućem Bogu koji nam govori – Nemoj to učiniti – mi ipak činimo nešto drugo. To je izražaj naše oholosti. To je korijen svih grijeha. To je čin pobune u našim srcima koji govori da duboko u nama postoji nešto što žudi za pobunom u nekom trenutku, okolnosti ili situaciji.

Koje su posljedice? Počinjemo slušati krive glasove. Postajemo zavedeni. Istina je da je i Eva to shvatila. Pogledaj posljedice u Post.3:13:

''Jahve, Bog, reče ženi: Što si to učinila? Zmija me prevarila, pa sam jela, odgovori žena.'' Pogledaj, što je učinila zmija? 'Prevarila me, pa sam jela'. Eva nije rekla da joj je zmija rekla, predložila ili naredila. Jednostavno je rekla da ju je sotona prevario. Znala je da je bila prevarena.

To je izražaj ponosa. To je izražaj neovisnosti od volje, zakona i Riječi Božje. Svaki od nas mora priznati da smo se ponekad našli na tom mjestu. Jednostavno želim reći da kad odlučimo sagriješiti protiv Boga djelujemo neovisno od njegove volje i upražnjavamo ponos i oholost. U tom trenutku mislimo da znamo što je najbolje.

Broj četiri. Kad zakažemo u slušanju donosimo odluke koje pogoduju našem tijelu. Dopusti mi da te nešto upitam. Da li si ikada bio kušan od sotone na način da te je upitao da li doista želiš znati Boga? Da li doista želiš znati kako moliti? Da li doista želiš imati duboku, stvarnu, punu čežnje i nepatvorenu glad za Bogom?

Ne? Doista, on nikada tako ne nastupa. On nikada ne pita ako doista želiš naučiti kako moliti, ako želiš naučiti kako svjedočiti i dijeliti svoju vjeru. Nikad nam se ne dolazi s tim stvarima.

Pa kako nam dolazi? Pogledajmo kako je prišao Evi. U trećem poglavlju Postanka nalazimo puno istine i principa. Toliko je toga nakrcano u to poglavlje da bi ti trebala vječnost da sve proučiš. Poslušaj što kaže. Dakle, govorimo o tome na koji način prikazuje neke činjenice i kako donosi odluke bazirane na privlačnosti našem tijelu. Na taj način sotona mami. Uvijek se usredotočuje na tijelo, nikada na duha.

Čitamo Post.3:5-6:

''5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.''

Šesti redak je mamac.

Prvo: 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo,

Drugo: za oči zamamno,

Treće: a za mudrost poželjno

Konačno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

Kako ih je sotona namamio? Apelirao je na tri legitimna područja ljudskog života. Svi ih mi imamo.

Prvo. Apetit. Taj plod je izgledao kao dobar zalogaj. To je bila prva zamka. Drugo, Eva je rekla da je bilo veoma atraktivno, očima zamamno. Želja za ljepotom. I treće, učinit će je mudrom. Želja za mudrošću.

Razmisli za trenutak. Da li ima išta loše u apetitu koji nam je dao Bog?

Ne, nema.

Da li je pogrešno željeti ljepotu? Ne, nije. Da li je pogrešno htjeti biti mudar? Ne, nije. Bog nam daje sve apetite kroz cijeli život. On nam ih je dao, a ponudio nam je i Duha Svetoga ne bi li nam dao i mudrost pomoću koje ćemo znati kako kontrolirati te apetite bilo da se radi o apetitu za hranom, snom, seksom ili bilo čim drugim. Dao nam je svog Duha Svetog da nam pokaže kako ih držati pod kontrolom i uravnotežene.

Što je s ljepotom? Bog je onaj koji je stvorio ovaj naš predivni i prekrasni svijet. Pođi do obale morske i ostat ćeš zapanjen svim tim bojama u vodi.

Pogledaj veličanstvene planine i svu ljepotu koju je Bog stvorio. Samo je Bog to mogao učiniti. Nema ništa loše u lijepim ljudima i ljepoti kao takvoj. Bog je učinio ovaj svijet lijepim. Mi smo ga pokvarili. Bog ga je učinio apsolutno savršenim.

Evo što se događa kad nas sotona zavodi. Evo što on čini. Uzme ono što Bog nudi i onda to preokrene. Uzima legitimne želje koje nam je Bog podario i samo malo ih preokrene. Samo ih malo izbaci iz ravnoteže. I tako, umjesto da ih želimo i radujemo se u njima u nama se rađa požuda za njima i počinju nas polako kontrolirati. Dakle, ono što nam je Bog dao i ponudio u slobodi postaje ropstvo.

Vidiš, sotona je lažljivac i zavodnik. Zbog toga mi uskoro počinjemo donositi odluke bazirane na čemu? Na privlačnosti tijela umjesto privlačnosti duha.

Što činimo kad kao vjernici govorimo o hodu u Duhu? Želimo da naše želje, naši apetiti, želja za ljepotom i mudrošću budu u dosegu onoga što Bog dopušta i omogućava.