dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Tajna života Isusa Krista na zemlji, bila je u neprestanom zajedništvu  s nebeskim Ocem. Zato je Spasitelj naglašavao da mu i učenici budu u stalnoj vezi s nebeskim Ocem i Sinom da bi Duh Sveti mogao blagoslovljeno djelovati kroz njih. Tako je Isus u Svojoj Prvosvećeničkoj molitvi rekao da se pravo jedinstvo vjere očituje (Iv 17,21) "...da svi jedno budu kao što si Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u nama budu." A samo takav pravi ekumenizam proslavlja Boga!

U 15. poglavlju Evanđelja po Ivanu govori se da samo čvrsta povezanost – zajedništvo između nebeskog Oca kao vlasnika vinograda, čokota – Isusa Krista i loza tj. vjernika – može donijeti blagoslovljeni rod. Spasitelj čisti svaku lozu, očišćava svakoga vjernika koji se dade očistiti i to njegovom spasonosnom Riječi da bi mogao donijeti "više roda". Zatim On  ozbiljno upozorava: (15,4-5): "Ostanite u Meni i ja u vama! Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa! I dalje kaže (8): "Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda, i da budete moji učenici." Kakav je to rod? U 4. poglavlju (36) čitamo: "Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Spasitelj Isus Krist želi da su njegovi učenici oni koji "ostanu u njemu i riječi njegove u njima ostanu» te da mogu biti u zajedništvu s njim i u molitvi pa "što god hoće ištu, i bit će im."(7). Gospod želi da njegovi učenici budu oni koji "ostanu u njegovoj ljubavi!" A to opet znači da su to oni koji "budu čuvali Njegove zapovijedi" Kao takvima On govori: "Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam."(14).

Dakle: ostati s njim znači biti s njim u čvrstom zajedništvu – povezani kao loze sa trsom, čokotom: s njim i međusobno: u njegovoj Riječi, u molitvi, u njegovoj ljubavi i njegovoj radosti, jer je dodao: "To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna." (11). A to se sve očituje u vrlo blagoslovljenom rezultatu: "Ovime se proslavlja Otac Moj; da donosite mnogo roda i da budete moji učenici."(8). Dakle: prvo: "proslavljanje Oca nebeskog" i to je ono osnovno. Dobro su nam poznate anđeoske riječi prigodom Kristova rođenja (Lk 2,14): "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima dobre volje, tj. miljenicima Njegovim!" Prema tome: život kršćanina treba biti na slavu Bogu na nebu, a donositi mnogo roda ljudima na zemlji.

Stablo ne nosi plod za sebe – nego drugima – dajući hranu za život, blagoslov. Apostol Pavao je napisao Galaćanima (5,22): "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost." Takav plod poput grozda sa 9 bobica, možda nekih manjih a drugih većih.No one ne sadrže ni jedan od 15 djela tijela navedenih u 19. retku spomenutog poglavlja Poslanice Galaćanima. Gospodnja je želja da svaki kršćanin donosi "mnogo roda", dakle sav navedeni plod Duha. Spasitelj zaključuje: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

Dakle: On želi da svi vjernici budu njegovim učenicima –a ne možda učiteljima. Učenici trebaju učiti cijeli život i to od najboljeg Učitelja i Prijatelja Isusa Krista koji je pozvao sve ljude: «Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Učite se od Mene.."