dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Nebeski Učitelj Isus Krist uputio je svojim učenicima veoma ozbiljne riječi kad je rekao: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi Mene – naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku, ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za svoj život?" Na ovom svijetu postoji velika razlika između egzistiranja i življenja. Za samu egzistenciju čovjek treba disanje pluća i kucanje srca, ali je u očima Božjim život čovjeka daleko uzvišeniji: treba imati mir u duši, a radost u srcu. Bog je stvorio čovjeka kao vrhunsko biće  te ga stavio u najljepši dio svijeta – raj. A nasred rajskoga vrta bilo je stablo spoznaje dobra i zla.

Prvi ljudi nisu htjeli dočekati da im Stvoritelj pruži ubrani plod sa stabla  spoznaje  dobra i zla – jer On je jedini znao što je dobro za njih te im je na stablu života pružio mogućnost života vremenskog i vječnog. Obzirom da su Adam i Eva sami pohitali ubrati si rod sa stabla spoznaje dobra i zla, izabrali su ono što je za njih – i za njihove potomke te za  sve čovječanstvo – bilo presudno, jer su ubrali zlo. Zato Bog reče: "Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" (Post 3,22). "Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog..." (23).

Čovjek je bio stvoren da živi, punim životom ali, neposluhom svome Stvoritelju, on si je sam izabrao, umjesto puta vječnog života, put smrti! Čovjek nije znao ocijeniti pravu vrijednost života. To zna samo Tvorac života – Bog! Isus je rekao: "Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?" Riječ "zamjena" grčki "antallagma" zanimljiva je riječ. Tako mudri Salomon kaže da "nema zamjene za vjernog prijatelja" i "nema zamjene za discipliniranu dušu", a to znači da nema za to cijene – toliko je to dragocjeno. Tako: nema zamjene za život! što znači: ako čovjek izgubi svoj život radi zemaljskih prolaznih vrijednosti, onda je to nenadoknadivi gubitak: ni cijeli svijet to ne može namiriti. Ali "tko izgubi život svoj poradi Mene" – kaže Isus – "naći će ga." Gdje će ga naći? U Kristu. Jedino je samo On mogao platiti cijenu našega života svojom smrću. Apostol Pavao je priznao: "Ta meni je život Krist.." (Fil 1,21). Jedino On može dati pravu vrijednost životu čovjeku, jer on je stvoren "na sliku Božju!" Dakle, bez Boga život čovjeka je samo puko životarenje, a Isus je rekao: "Ja dođoh da imaju život, u izobilju da ga imaju." U Bogu je cilj života čovjeka. Ako je čovjek vezan samo za zemaljske stvari, nikako neće doseći nebo.

Na grobu jednog čovjeka bio je napisan epitaf: "On se rodio kao čovjek a umro kao jedan trgovac." Kad je, dakle, svršio takav: ne kao "čovjek", ne može sa sobom ništa ponijeti. Naš život je božanski dar, te mu stoga trebamo predati svoj život u potpunosti, ne samo neki dio. Trebamo Njemu služiti, a ne svijetu niti zemaljskim vrijednostima. U svojoj Besjedi na gori nebeski je Učitelj  upozorio (Mt 6,24): "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." A služba Bogu znači voditi ljude k Njemu, k vječnomu životu. Zato je Spasitelj dao kao posljednji nalog svojim učenicima (Mk 16,15-16): "Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se." To znači da moramo pomoći i drugima da nađu pravi život: blagoslovljen, zaista vrijedan život! Neophodno je suosjećati s drugima na putu njihova života, često puta mukotrpnog.

Dr Albert Schweitzer, teolog, liječnik, misionar i glazbenik posvetio je svoj dugi život, te umro prije tridesetak godina kao devedesetogodišnjak , radeći za druge, osobito za gubavce u Africi. On je zapisao: "Sve više mi je postajalo jasno da nemam pravo svoju sretnu mladost, zdravlje, sposobnost za rad primati kao nešto što se samo po sebi razumije. Iz osjećaja najveće sreće postupno se u meni javilo shvaćanje Isusovih riječi (Mt 16,25). Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga." Dakle: Ne smijemo svoj život zadržati za sebe!

Tko je dobio mnogo toga lijepoga u svome životu, mora i mnogo dati. Koga je bol mimoišla, neka osjeća poziv da ublaži bol drugih. Svi mi moramo nositi teret boli što pritišće cijeli svijet, rekao je dr Schweitzer.