dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



To je dobro pitanje ako dolazi iz srca čovjeka, kao što je to bilo kod ljudi prikazanih u Bibliji – Svetome Pismu. Tako možemo vidjeti primjer.Ljudi nakon propovijedi apostola Petra na dan Pedesetnice, kada su čuli poruku „duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i drugim apostolima: 'Braćo, što da činimo?' 'Obratite se – reče im Petar." (Djela apostolska 2:37,38). Ili Savla, kada pita: „Tko si ti, Gospodine? Upita Savao.' Ja sam – Isus - koga ti progoniš." ( Djela apostolska 9:5) Možemo vidjeti kao uplašeni tamničar u Filipima pita, nakon što se potresla zemlja : „Gospodo, što mi treba činiti da se spasim?" „Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i dom tvoj." (Djela apostolska 16:30,31)

Kako se mogu spasiti?

1. Mora postojati duboko ukorijenjena svijest da si bezbožni grješnik, koji ne zaslužuje ništa osim pakla. Nebo se dobiva milošću. Ako bi to bilo zaslugom ostao bih vani. Pored ovoga iskrenog uvjerenja u grijeh mora postojati jako gnušanje nad grijehom i odricanje od grijeha.

2. Moraš prestati razmišljati o tome kako možeš sam sebe spasiti ili kako možeš uticati na svoje spasenje svojim dobrim djelima ili svojim dobrim karakterom. Moraš doći s iskrenim stavom: „Nemam ništa čime bih mogao platiti svoje spasenje." Moraš priznati svoju krivicu prepuštajući se milosti suda.

3. Moraš vjerovati da je Isus Krist umro na križu kao tvoja Zamjena, da je Njegova krv prolivena kako bi platila cijenu tvojih grijeha. Moraš biti siguran da si ti taj koji je trebao umrijeti, ali da je Isus umro umjesto tebe.

4. Odlučnom vjerom moraš primiti Isusa Krista kao svoga jedinog Spasitelja i Gospoda. Primanjem Isusa kao Gospoda, priznaješ da nisi u stanju voditi svoj život i da kontrolu nad svojim životom predaješ Njemu kao Gospodaru. Kada to učiniš, znati ćeš na osnovu autoriteta Svetoga Pisma – Božje Riječi, da su tvoji grijesi oprošteni i nestali, da si se na novo rodio i da imaš vječni život. Ti si novo stvorenje u Kristu Isusu.

Jedino pitanje s kojim se moramo suočiti je: „Hoću li poslušati Božji poziv preko Božje Riječi koja mi govori?" Kada Isus poziva: „Dođite k meni svi?" Hoćeš li reći „NE?"

« Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i smoga sebe za mene predao.» ( Gal. 2:20)

U tom stihu nam apostol Pavle objašnjava osnovni okvir sadržaja kršćanskog života. Taj život je zapravo ispunjen Kristovim životom i prepušteno je Kristu mjesto, koje je do tada ispunjavao vlastiti egoistički život čovjeka. U svakoj potrebi čovjeka, uvijek se nalazi Božji odgovor: « Rješenje je Isus Krist.»

Isus Krist je umro umjesto nas za naše grijehe. Radi toga je Isus postao naš zamjenik na dva načina:

- Zamjenik na križu – koji nam osigurava oproštenje i

- Zamjenik u nama – koji nam osigurava pobjedu.

Kakva je suština grijeha?

Ako analiziramo kršćanski život u svjetlu prvih osam poglavlja poslanice Rimljanima, vidjet ćemo, kako se u prva četiri poglavlja nekoliko puta govori o općenitim grijesima čovjeka. U iduća četiri poglavlja se govori o problemu grijeha. U početku je to pitanje «grijeha», koje sam ja kao pojedinac učinio u odnosu prema Bogu, a nakon toga ističe se «princip grijeha», koji djeluje u meni. Ja trebam oproštenje mojih osobnih konkretnih grijeha što sam ih učinio, ali, trebam i oslobođenje od vlasti grijeha. Poslanica Rimljanima ne govori samo o tome, kako smo grešnici radi toga što činimo grijeh, već radi toga što smo grešnici po našoj naravi.Grešnici smo radi toga što u nama vlada grijeh, što je naša narav grešna, a ne radi toga što su manifestacija našeg života grešni postupci. U Rimlj. 5:19. nam se ističe uzrok i rješenje grijeha:

« Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.»

Kada Božje svjetlo prvi puta dođe u moje srce, jedino što mi odmah dolazi u misao je saznanje i želja za oproštenjem onih grijeha koje sam učinio u odnosu prema drugim ljudima i prema Bogu. No, kada primim oproštenje konkretnih učinjenih grijeha, dolazim do spoznaje, kako sam ja grešnik u samoj svojoj biti – u svojoj životnoj naravi. Spoznajem, kako je u meni unutarnja sklonost za griješenje – kako postoji u meni neka sila, koja u meni pobuđuje griješenje i kada ta sila pobjeđuje moju spoznaju ja griješim, iako se molim za oproštenje, dobijem oproštenje, ali konstatiram da ponovo griješim. Tako život teče kao po nekoj kružnoj crti.

Konačno, ja cijenim Božje oproštenje i hoću nešto više. Želim i molim Boga da me oslobodi te unutarnje sile, što me potiče na griješenje. Nama je potrebno oproštenje od toga što činimo, ali, nama je potrebno oproštenje i oslobođenje od toga što jesmo.

Kako se možemo osloboditi te dvije strane grijeha?

U poslanici Rimljanima nam se ističe, kako je grijeh potrebno iskupiti krvlju. To proizlazi iz Božje zakonitost kako: « Plaća za grijeh je smrt.» Radi moga grijeha moram umrijeti ja ili netko drugi, kako bi platio tu cijenu. Ta se plaća odnosi na to da treba biti prolivena krv, radi pomirenja s Bogom i oslobođenja od našeg grijeha i od grešnog položaja što smo grešnici.

Tko je grešnik?

To je onaj koji čini grijeh, ali, taj grijeh je zapravo rezultat naše grešnosti pred Bogom. Često mislimo da, kada ne bismo činili grijeh da bi bilo sve u redu. Međutim, korijen zla nije u našim postupcima, on je mnogo dublje. Korijen je sakriven u nama samima – u tome što mi jesmo. Iz tog korijena zla, koje je u nama samima samo rezultira grijeh. Rješenje grijeha treba tražiti u nama samima.

Zato nas smrt Isusa Krista – Njegova krv oslobađa od toga, kakvi smo mi kao sljedbenici naravi «Adama», našeg praroditelja.

Važno je za svakog čovjeka da odgovori na pitanje: Gdje se nalazi grijeh, je li na čovjeku ili na Kristu?

Novi ljudski rod

Smisao života «u Adamu» i «u Kristu» ljudima je vrlo rijetko jasan. Svi – čitavi ljudski rod je rođen «u Adamu» (Rimlj.5:12-21).

Po svojoj suštini smo grešnici. Ne samo radi toga, što činimo grijeh, nego, jednostavno, radi toga što smo mi «u Adamu». Grešnici smo, još prije našega rođenja, jer smo slijednici Adama, u tome što je on sagriješio. Gdje bi ti bio u vrijeme, da je tvoj pradjed, djed, otac umro kao dijete? Ti bi umro u njemu. To što ti živiš zavisi o roditeljima. Pripadamo grijehu Adama zajedno s njim. Rezultat toga što smo rođeni u tom Adamovom slijedu, od njega preuzimamo sve što je od njega – prirodu Adama, prirodu grešnika.

Za nas se javlja glavno pitanje: « Kako ja mogu izići iz Adama – iz te naravi života?»

Došli smo u život rođenjem. Radi toga izići možemo samo smrću. Bog je predvidio takav izlaz.

« Svi mi krstivši se u Kristu Isusu u smrt njegovu krstismo se.». Biti «u Kristu», označava to, da smo mi učinjeni jedno s njim, kako u Njegovoj smrti, tako i u Njegovom uskrsenju na novi život.

Križ – to je to Božje djelo, koje nas provodi « iz Adama» - «u Krista». U poslanici Korinćanima 15: 45-47 Gospod Isus Krist je nazvan s dva imena:

« Tako i stoji pisano: ' Prvi čovjek, Adam, postade živa duša', a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje – zemljan; drugi je čovjek s neba.» Sveto Pismo ne imenuje Isusa drugim Adamom ili posljednjim čovjekom, nego Novim Adamom ili drugim čovjekom s neba. Isus se javlja kao sveukupno čovječanstvo i kao drugi čovjek. Isus Krist je glava – novi početak novog ljudskog roda. Kao «Novi Adam», Isus je ujedno u samom Sebi sve to što je bilo u Adamu u početku, prije grijeha.

U naravi tog «Novog čovjeka – Novog Adama» koji je križem odstranio prvog čovjeka koji je srušio sve Božje namjere za čovječanstvo. Bog u Kristu daje «Novog čovjeka» u kojem se te Božje namjere potpuno ostvaruju.

« Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (II. Kor. 5: 17).

Bog je Kristovom smrću istrijebio svu staru tvar, i tom smrću « u Kristu» dao tom novom čovjeku u suštini novu tvar – novi početak, kao da staroga nikada i nije bilo. Ako smo mi u tom starom čovjeku «u Adamu», onda sve što je u njemu prelazi na nas, ali, ako smo «u Kristu» u tom «Novom čovjeku», tada sve što je u Njemu skriveno postaje naše dostojanje. To je po milosti, ne po našim vlastitim silama. To dolazi na temelju prave vjere u Krista i Njegovo djelo. Život istinitog kršćanina i nije nešto drugo, nego život Kristov. Naš život – to je Kristov život koji On u nama živi.

« Po njemu ste i vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje.» ( I.Kor.1:30).

Obično ljudi smatraju kako je posvećenje – sveti život čovjeka u svim elementima. Međutim to nije posvećenje – takav život je samo plod posvećenja, ali samo posvećenje – izvor posvećenja je Krist. Ako u sebi primjećujemo srdžbu, smatramo da je sredstvo protiv nje smirenje, ali, sredstvo i odgovor na srdžbu je Krist. Tako, Krist je odgovor na svaki naš nedostatak.

Bog ti ne daruje smirenje, trpljenje, ljubav; kao odvojene darove svoje blagodati, nego Bog ti je darovao Krista. Ako se ti i ja čistim i iskrenim srcem povjeriš Kristu, sa željom i otvaranjem srca da Krist živi u njemu, tada će Krist u tebi biti i smiren i strpljiv i ljubav i sve ono što Njegov život proizvodi. Bog nije neki mali trgovac, koji prodaje u trgovini na malo, Bog ne dijeli blagoslove na porcije. Bog nam daje Isusa Krista, daje nam tu novu prirodu, da Isus Krist bude naš život. Nama je neophodno samo da budemo «u Kristu» i tada sve što je Njegovo postaje naše. Postoji samo jedan život kršćanina a to je Isus Krist. Bog od mene ne traži da ja podržavam svojom snagom taj život. Bog želi da dozvolim da Krist živi u meni svoj život. « Jer ja više ne živim, nego živi u meni Krist.»

Razapet s Kristom

Kako možemo izići «iz Adama» i «ući u Krista»?

Zahvaljujemo Gospodu da nije ostavio nama da to izborimo našim sposobnostima ili silama, već nas je On presadio u Krista. « Po njemu (Bogu) ste i vi u Kristu Isusu.» (I.Kor.1:30).

Ne trebamo biti fizički razapeti, ali treba biti naše spoznajno prihvaćanje toga što je Isus za nas učinio: « Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako da više ne robujemo grijehu, jer tko je mrtav, slobodan je od grijeha. A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njime.» (Rimlj.6:6-7).

Ako imamo to saznanje, a to nam otkriva Sveti Duh, onda dolazi držanje toga, prepuštanje toj naravi života – Kristu. « Tako i vi smatrajte (držite) sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!» (Rimlj. 6:11).

Netko će pitati: « A kako se to konkretno – prepoznatljivo smatra ili drži?» Evo tih konkretnih uputa odmah u slijedećim stihovima:

« Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću.» (Rimlj.6: 11-14).

Zaključak

Ako nam Sveti Duh ne otkrije činjenicu da smo mrtvi s Kristom, tada će sve naše držanje biti mrtvim djelom. Treba biti takav redoslijed u našem konkretnom doživljaju u tom procesu: najprije 6. stih, gdje kaže: « Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom», zatim dolazi 11. stih: « Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu.»

Mnogi dokazuju kako su živi Bogu, ali ne prihvaćaju i ne pokazuju da su razapeti s Isusom. Sve što imamo pripada Bogu – naše vrijeme, naši talenti, naše bogatstvo. Lako je biti obmanut idejom da je naš novac samo naš, naše sposobnosti samo naše, da su kuća, automobil i obitelj samo naši. Prema toj ideji mi smo gazde koje naređuju po svome nahođenju. Većina kršćana razmišlja na taj način. Ali sve je to obmana. Mi pripadamo Bogu, kao i sve što imamo i što jesmo pripada Bogu. Bog nam je darovao život i odgovornost da njim upravljamo. Postavlja nam se pitanje: „Kako na najbolji način možemo koristiti ono što nam je darovano i povjereno, kako bismo dali čast i slavu Božjem imenu i unaprijedili Njegovo djelo i Božje kraljevstvo. Jednoga dana ćemo stati pred Boga i položiti račun za svoje upravljanje. Revizija naših života i naše službe će otkriti stvari onakve kakve jesu.