dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Pjesme su uvijek pratile život ljudi. A pogotovo život kršćana. Ne može se zamisliti bogoslužje bez pjesme. Ali ne samo u crkvi ili zajednici, nego i svaki dan našeg života treba biti ispunjen pjesmom na slavu Božju. Tako ap. Pavao u Ef 5:19 opominje vjerujuće: „Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodu u svom srcu i slavite Ga“.

Ako itko na zemlji, onda baš kršćani imaju pravo da se raduju i da pjevaju! Mislim na prave kršćane, a to su samo oni koji Mu stvarno pripadaju, jer su Ga primili za svog Spasitelja i Gospoda, predali Mu svoj život. To su oni, koji su se pokajali, odnosno odvratili do svojih grijeha i u vjeri obratili Bogu, a On im je dao novi život. Takvi ljudi mogu zaista biti sretni, jer znaju da im pripada ne samo sadašnjost, obzirom da njihov život imao svoj smisao ovdje na zemlji, nego i budućnost jer imaju i svoj cilj gore na nebesima. Samo takvi mogu pjevati onu pjesmu koju tako često dajemo u našim emisijama. „Sretna sigurnost, Isus je moj, Njemu sam dao sav život ja svoj. Baštinik Spasa sretan sam ja, rođen od Duha i krvlju pran. A onda dolazi refren: To je moj život, pjesma je to, hvaliti tebe o Bože moj!

Ova pjesma kao i mnoge pjesme koje dajemo često puta u našim emisijama, ima i svoju naročitu povjest. Tako je u vezi s tom pjesmom u svojoj knjizi „povijest pjesama“ dr Cliff Barrows, glazbani voditelj na masovnim evangelizacijama dr Billy Grahama, a koji je i njegov najuži suradnik, među ostalim napisao i ovo: „Prije nekoliko godina stajao sam na groblju u Bridgeport-u, državi Connecticut, u SAD, i gledao na skroman nadgrobni kamen na kome je napisano „teti Fanny“. Tada sam se podsjetio na život jedne znamenite žene koja je bila slijepa skoro od rođenja, a koja je bila vjerovatno najznačajniji pisac evanđeoskih pjesama u prošlih stotinu godina. Koliko mnogo ljudi bilo je pridobiveno vjeri u Krista baš radi pjesama Fanny Crosby, koja je živjela od 1820 do 1915. godine.

Jedna od njezinih najbližih prijateljica gđa Knapp iz New Yorka bila je amaterski glazbenik. Jednog dana posjeti svoju slijepu prijateljicu i donese joj melodiju koju je bila komponirala. „Što kaže taj napjev?“ pitala je ona Fanny Crosby, nakon što je odsvirala ariju nekoliko puta. Slijepa žena je odmah odgovorila: „Sretna sigurnost Isus je moj, Njemu sam dao sav život ja svoj. Baštinik Spasa sretan sam ja, rođen od Duha i krvlju pran.“

Ovakva metoda pisanja teksta za postojeće melodije bila je za nju uobičajena i Fanny Crosby je tako radila pišući riječi za mnoge od svojih 7000 pjesama.!