dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee


JAKOV BJEŽI IZ HARANA


Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.


Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. (Postanak 31,17-19)


Tu otkrivamo jednu vrlo zanimljivu stvar. Jakov ustaje i ponovno bježi u velikoj žurbi. Sjetit ćete se kako je na jednaki način pobjegao iz roditeljskog doma pred svojim bratom Ezavom koji je zaprijetio da će ga ubiti. Sada je napuštao svoga ujaka - ali ovaj put nije sve u njegovoj krivnji. Očito je da je u potpunosti pripravan za to. Sva stoka i sve sluge bile su spremne za pokret.

"Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu." Rekao sam vam da su živjeli u idolopokloničkoj kući. Bog nije želio da Jakovljevi sinovi odrastaju u takovom okruženju. Međutim, vidite, Rahela je odrasla u idolopokloničkom domu, i željela je svoje bogove ponijeti sa sobom. Kako primitivno shvaćanje je imala! Čak je i Jakov kao mladić mislio da može pobjeći od Boga čim napusti roditeljski dom! Međutim, Bog mu se ukazao u Betelu. Shvatio je da ne može pobjeći od Boga. U stvari, mnogo godina kasnije, David je napisao: "Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje (Šeol) legnem, i ondje si" (Psalam 139,7-8). Drugim riječima, niti smrt vas neće odvojiti od Boga. "Uzmem li krila zorina pa se naselim moru nakraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala" (Psalam 139, 9-10). Od Boga nećete pobjeći čak niti ako odete na mjesec. Jednostavno mu ne možete pobjeći.


"Laban bijaše otišao da striže svoje ovce." Jakov je čekao dok Laban ne ode strići svoje ovce. Laban je vjerojatno otišao daleko od kuće, jer su u ono vrijeme ovce pasle na prilično velikom području. Čine to i danas, jer je potrebno mnogo trave za hranu ovcama. Dok Labana nije bilo kod kuće, Jakov je jednostavno "zaboravio" reći mu da odlazi.


Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. (Postanak 31,20-21)


Došli su nadomak brdu Gilead koje se nalazi istočno od rijeke Jordan. Prešli su podosta veliko područje.


Trećeg dana obavijeste Labana daje Jakov pobjegao. On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. (Postanak 31,22-23)


Laban je morao putovati vrlo brzo kad ga je uspio sustići. Možete biti sigurni da Laban nije imao nikakve dobre namjere, barem što se ticalo Jakova. Mislim da je bio dovoljno bijesan da ga ubije. Međutim, Bog je intervenirao -


Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" (Postanak 31,24)


Drugim riječima: "Budi oprezan što govoriš i što činiš."


Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. (Postanak 31,25)


Poslušajte ujaka Labana. On je bio prepredeni lukavac, moram usput napomenuti. Stigao je, rigajući plamen i u želji da vrati sve imanje koje je Jakov uzeo sa sobom. Vjerojatno je želio ubiti Jakova i uzeti svoje dvije kćeri sa njihovom djecom.


Onda Laban reče Jakovu: "Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. (Postanak 31,26-27)


Kako li je mudar ujak Laban, i kako je spreman biti diplomata! Pokušao je Jakova natjerati u osjećaj krivnje što je svoju obitelj lišio predivne oproštajne zabave. Laban bi im priredio veliku proslavu i topli ispraćaj. Tako je barem Laban rekao, međutim, mislim da ne bi bio postupio na takav način. Zatim je počeo pozivati se na Jakovljev sentiment.


Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio. (Postanak 31,28)


Labanova unučad postat će vrlo istaknute osobe, barem što se tiče svjetske povijesti.


U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' (Postanak 31,29)


Laban mu daje na znanje da nije mislio ništa dobro kad je krenuo u potjeru za Jakovom, međutim, Bog ga je spriječio da ne učini nešto zlo.


Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" (Postanak 31,30)


Sada postavlja pitanje o ukradenim bogovima. U stvari, Jakov nije niti znao daje Rahela ukrala idole. Kad odgovara Labanu, odgovara mu zašto je pobjegao bez da mu o tome što kaže ili da kakav nagovještaj o svome odlasku.


Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri. (Postanak 31,31)


Jakov je znao da mu Laban ne bi dopustio odvesti svoje žene, svoju obitelj i ono što mu je pripadalo.

Sada odgovara na optužbu o krađi idola -


A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni, i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (Postanak 31,32)


Bio je u potpunosti siguran da nitko od njegovih ne bi bio ukrao idole Labanu. Vidite, Jakov nije vjerovao Labanu. Ako mislite da je Laban vjerovao Jakovu, i u tom slučaju ste u zabludi. Njih dvojica u potpunosti nisu vjerovali jedan drugome. Bilo je to predivnih i ugodnih dvadeset godina zajedničkog života, nije li?


Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin. A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe. Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što se ne mogu pred njim ustati, jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. (Postanak 31,33-35)


On je očekivao da će idole naći kod neke od svojih kćeri. Rahela je i sama bila vrlo bistra djevojka, nije li? Bila je prava kćer svoga oca! Uzela ih je, stavila u sjedalo svoje deve, to jest u kutiju koja se stavljala na leđa deve da se na njoj moglo jahati. Tada je sjela na sjedalo i ispričala se svome ocu. Rekla mu je da ne može ustati jer se tog dana nije osjećala dobro. Svo to vrijeme, sjedila je na kumirima. Iz toga stječemo uistinu realističnu sliku o toj obitelji!


To što je Rahela uzela očeve kumire bilo je vjerojatno mnogo ozbiljnije nego što mi to i zamišljamo. Posjedovanje tih kućnih božanstava označavalo je vodstvo u obitelji, što je značilo da će Jakov naslijediti sve što Laban posjeduje! To je i bio razlog zbog kojeg je Laban bio toliko bijesan. Nikako nije želio da se Jakov dočepa njegovog posjeda - smatrao je da je već ionako dobio previše.


Jakov je sada stekao malo samopouzdanja. Nisu mogli pronaći idole, pa je Jakov bio siguran da ih nigdje niti nema. Htio je ukoriti svoga tasta koji je krenuo u potjeru za njima.


Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja, da me proganjaš? (Postanak 31,36)


Sada je Jakov uložio svoj prigovor. Položio je sve ispite na sveučilištu žuljeva i čvoruga i sada je bio spreman za dobivanje diplome.


Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo, ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (Postanak 31,38)


Čak nije dobivao niti svoje obroke. Morao ih je platiti.


Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. (Postanak 31,39)


Čak nije mogao dobiti niti nikakvu vrstu osiguranja. Kad je stoka bila ukradena ili bi je ubila divlja zvijer, Jakov ju je trebao platiti. Vjerujte mi, Laban je svojim ljudima davao teške zadaće!


Često sam danju skapavao od žeđe, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. (Postanak 31,40)


Nije dobivao godišnji odmor u ljeti. Kad je zahladilo, on je svejedno trebao ostajati sa ovcama i stokom. Morao je probdjeti mnoge noći pazeći na stada.


Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući, četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. (Postanak 31,41)


To se dogodilo Jakovu. Bio je čovjek koji je bio lukav, koji je mislio da se može lako provući sa svojim grijehom, međutim, Bog mu nije dao da se provuče jer je Bog jasno rekao da što čovjek sije, to će i žeti. Jakov je odbijao podložiti se pod Božju ruku dok je bio kod kuće; zato se morao podložiti svome ujaku. Sa dostojanstvom je došao po svoju ženu, međutim, bio je učinjen slugom jer Bog poštuje pravo prvorođenca. Jakov je prevario svoga oca; tako je njega prevario njegov tast. Jakov, mlađi, postao je kao stariji. Tada je shvatio da su mu dali stariju, a mislio je daje dobio mlađu. Otkrivao je plaćenički duh koji se pokazao u načinu na koji je stekao prvorodstvo, dopuštajući svojoj majci da njegove ruke i goli dio vrata pokrije kozjim kožama. Kasnije ćemo vidjeti da su njega njegovi sinovi zavarali na prilično sličan način. Ubili su jare i u njegovoj krvi namočili su Josipov šareni kaput. On je prevario svoga oca daje on u stvari njegov omiljeni sin, pa će kasnije sam biti prevaren u svezi sa svojim ljubimcem, Josipom. Što čovjek sije, to će na kraju i požnjeti.


Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku, te je sinoć dosudio." (Postanak 31,42)


Jakov je imao svoj dan u sudnici. Iznio je sve svoje tjeskobe. Sada će napustiti Labana. Opraštaju se jedan od drugoga i sklapaju savez.


SAVEZ U MISPI


Nato Laban odgovori Jakovu: "Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile? Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe." (Postanak 31,43-44)


Jakov je podigao kamen kao stup, skupili su hrpu kamenja, i sklopili su ugovor.


Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugoga ne budemo gledali. (Postanak 31,48-49)


Riječi ovog saveza upotrebljavale su mnoge skupine mladih ljudi kao blagoslov. Mislim da ih se ne bi smjelo koristiti na taj način jer su to riječi dva prevaranta koji će prestati krasti jedan od drugoga i obrađivat će nekoga drugoga! "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni", u stvari znači: "Neka Bog ima svoje oko na tebi kako više ne bi krao od mene." Upravo su to njih dvojica i rekli, nakon toga, razdvojili su se. Hrpa kamenja u Mispi ostala je kao granica između Labana i Jakova. Obojica su se obvezala da neće prelaziti na stranu onog drugog.



POGLAVLJE 32



TEMA: Kriza u Jakovljevom životu; hrvanje u Penuelu; Jakovljevo ime promijenjeno u Izrael


Poglavlje 32 je najviša točka u Jakovljevom životu i mogli bismo taj odjeljak nazvati mjestom obrata u njegovom životu. Međutim, ovdje se nikako ne radi o Jakovljevom obraćenju. Unatoč činjenici što je živio u tijelu, on je još uvijek bio Božji čovjek. To je razlog zbog kojeg nam je bilo rečeno da budemo jako oprezni u suđenju je li tko kršćanin ili nije. Postoji mnogo ljudi za koje ne bismo rekli da su kršćani jer tako ne izgledaju, međutim, ja sam gotovo siguran da oni to jesu. Jesu li kršćani ili nisu je u Božjim rukama da odluči. Oni se samo ne ponašaju poput kršćana - i to je sve; ne daju nam nikakve dokaze da su kršćani. Tako niti Jakov nije davao nikakve dokaze da je vjeran Bogu osim u nekoliko izdvojenih događaja kad mu se Bog ukazao, a on je reagirao na određeni način.


Jakov, koji je bio Božji predstavnik i svjedok na svijetu, bio je slab svjedok, i više nije mogao nastaviti na takav način, tako da će se Bog malo pozabaviti s njim. Da vam kažem po istini, Bog će ga učiniti hromim kako bi ga zadobio za sebe. Bog također disciplinira i nas: "Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli" (Hebrejima 12,6). To je Njegov način rada. On nas disciplinira na takav način. Lot također nije izgledao kao da je Božje dijete - ali je bio, jer nam Petar govori kako je "pravedni Lot" bio "premoren razvratnim življenjem onih razularenika" (2. Petrova 2,7-8) Ali, Lot je, to vam garantiram, prošao kroz pravi oganj u životu. Umakao je ognju koji je uništio Sodomu i Gomoru, ali ga je Gospodin podvrgao svojoj ispitivačkoj vatri tijekom života. Takvo je bilo i Jakovljevo iskustvo. On je diplomirao na fakultetu žuljeva i čvoruga. Ujak Laban bio je ravnatelj i dekan tog fakulteta. Na promociji, Jakov je izrekao dirljiv govor. Trebalo mu je dvadeset godina da stekne svoju diplomu, i svakako ju je zaslužio. Stari je Laban deset puta mijenjao Jakovljevu plaću. Svake dvije godine Jakov je sklapao novi ugovor s ujakom Labanom i svaki put je to išlo Jakovu na štetu. Takvo je bilo iskustvo tog Božjeg čovjeka.


Sada smo došli do ovog ispita u kojem će se Bog morati posebno pozabaviti s Jakovom jer će on nadalje predstavljati Boga. Bog će se pozabaviti s njim i stvarno će se posvetiti Jakovu u ovom trideset i drugom poglavlju. Na početku, želio bih preko ovog poglavlja napisati ovaj stih: "Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga" (Izaija 40,29). Takvo je bilo Jakovljevo iskustvo.



KRIZA U JAKOVLJEVOM ŽIVOTU



Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji. Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ovo mjesto Mahanajim. (Postanak 32,1-2)


Bog se počinje baviti s Jakovom izravno kako bi ga doveo do toga da počne donositi rodove za Njega i kako bi mu služio i svjedočio.


Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima." (Postanak 32,3-5)



Jakov je još uvijek bio lukav, zar ne? Jednostavno se ne može ostaviti takvih lukavština, čak niti nakon iskustava koja je imao s Labanom. Vraća se u zemlju i sjeća se Ezava kad ga je zadnji put vidio kako mu prijeti oduzeti život zbog prevare. Zapazite kako Jakov šalje svoje sluge i upućuje ih: "Kad stignete do mog brata Ezava, recite mu: 'Gospodaru Ezave."' Od svih izraza! A nakon toga ih je uputio da njega oslove kao:" Sluga tvoj Jakov." Ranije Jakov nije govorio na takav način. Manipulirao je oko prvorodstva i prevarom je uzeo blagoslov. Bio je pokvarenjak, međutim, sada govori drukčije. Mislim da je naučio ponešto od ujaka Labana. "Gospodar Ezav... sluga tvoj Jakov."


Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka." (Postanak 32,6)


Ta je poruka do kraja prestrašila jadnog Jakova jer nije znao što to sve znači. Ezav uopće nije dao do znanja Jakovljevim slugama što kani učiniti. Mislim da ih je Jakov temeljito preispitao: "Jeste li osjetili ikakvo neprijateljstvo, gorčinu ili mržnju prema meni?" Pretpostavljam da je neki od sluga rekao: "Ne, činio se zadovoljan što je primio informaciju o tvom dolasku, pa ti je izašao u susret." Međutim, Jakovu baš nije bilo utješno to što je Ezav rado primio informaciju o bratovom povratku nakon mnogo godina. Moglo je to značiti da je Ezavu drago što će napokon imati priliku za osvetu. Bilo kako bilo, jadni je Jakov bio prilično uznemiren.


Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti, rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao

spasiti. (Postanak 32,7-8)


Jakov je mislio da se našao u grdnoj nevolji. Kako je znao da mu u susret dolazi brat, podijelio je svoj tabor u dvije skupine. Opet je pametan. Mislio je da ako Ezav udari po jednoj skupini, ona druga će imati priliku pobjeći.


Zapazite što Jakov čini dalje. U svojoj nevolji počinje zazivati Boga:


Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!' Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. (Postanak 32,9-10)



Taj čovjek sada vapi Bogu i zaziva ga na temelju toga što je On Bog njegovog oca Abrahama i što je Bog njegovog oca Izaka. Sada već počinjem zapažati malenu promjenu u Jakovljevom životu. To je prvi put da ga čujem kako govori: "Nisam vrijedan sve tvoje dobrote." Po prvi put priznaje da bi mogao biti grešnik u Božjim očima. Znate li da postoje mnogi "kršćani" koji ne priznaju da su grešnici? Godinama sam poznavao čovjeka koji se razbjesnio svaki put kad bih mu napomenuo da je grešnik. Rekao mi je sve što je učinio, kako je sada spašen i više nije grešnik. Dragi moji prijatelji, on je još uvijek grešnik. Svi smo mi grešnici, spašeni po milosti. Tako dugo dok živimo na ovoj zemlji, imamo staru narav koja nije prikladna za odlazak u nebo. A znate li da Bog niti neće dopustiti da uđe u nebo? Ja ne mogu otići onamo. To je razlog zbog kojeg mi je Bog morao dati novu narav, stara se čak niti nije dala popraviti. Jakov je sada počeo govoriti kako on ne zaslužuje Božju naklonost. Kad bilo tko počne pristupati Bogu na takav način, shvatit će da Bog može komunicirati s njim.


Jakov nam iznosi ovu vrlo zanimljivu tvrdnju: "Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora." Preko Jordana prvi put prešao je samo noseći svoj štap za hodanje - bilo je to sve što je posjedovao. Sada se vraća i narastao je do veličine od dva tabora.