dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 2

 


TEMA: Mojsijevo rođenje; Mojsijev prvi pokušaj da pomogne svome narodu; Mojsije u Midjanu uzima mladenku iz poganstva

 

U ovome poglavlju pred nama je Mojsije  - izbavitelj. Stoji na istaknutome mjestu kao izbavitelj Izraela u prvih jedanaest poglavlja knjige Izlaska. Izlazak je velika knjiga koja govori o otkupljenju U ovoj se knjizi ništa ne započinje niti završava. Ona je jednostavno nastavak izvješća koje je započelo u knjizi Postanka, a nastavlja se u Levitskome zakoniku i knjizi Brojeva.

 

MOJSIJEVO ROĐENJE

 

Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. (Izlazak 2,1-2)

 

Ovo je vječna priča o muškarcu koji je ugledao ženu, zaljubio se u nju i oženio je. I ona zauzvrat voli njega, pa tako stigne i prvo dijete. Takav je u stvari ljudski život i to je priča koju nalazimo ovdje.

 

Mojsije je zapisao ovo izvješće o svojim roditeljima i vlastitome rođenju, a radi se, moram napomenuti, o vrlo skromnome zapisu. To je razlog zbog kojeg se moramo okrenuti drugim odjeljcima u Bibliji kako bismo dobili malo više informacija o događajima zabilježenim u knjizi Izlaska. Da nam je dana prilika, većina nas bi se detaljno raspisala o svojini roditeljima, međutim, Mojsije čak ne spominje niti imena svojih roditelja. Bili su to obični ljudi. Bili su robovi. Pripadali su Levijevom plemenu. To je sve što nam Mojsije prenosi u ovome trenutku. Kasnije su nam dana i njihova imena: Amram i Jokebeda.

 

Drugi stih govori nam samo da je Mojsije bio dobro i zdravo dijete. Mojsije čini se oklijeva dati nam i izvješće o sebi imalo detaljnije.

 

Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. (Izlazak 2,3)

 

Mojsije ne samo da je bio zdravo dijete već je imao i dobra pluća. Roditelji su ga u početku mogli sakrivati, međutim, došao je dan kad je Mojsije mogao vikati iz svega glasa. Kakav je to samo kontrast prema Mojsiju od nekoliko godina kasnije kad ga je Gospodin zatražio da bude Njegov glasnogovornik faraonu, a Mojsije mu je odgovorio da ne može govoriti. Tako je i sa mnogima od nas. Dobri smo kad plačemo kao mala djeca, ali kao odraslima ne ide nam baš najsjajnije za Gospodina.

 

Jokebeda se našla u ozbiljnim problemima. Više nije mogla sakrivali svoje dijete. Mnogi pobožni ljudi ponijeli bi se drugačije od ove majke, govoreći: "Pa, jednostavno ćemo se pouzdati u Gospodina." Uistinu je to divna tvrdnja, međutim, pouzdajete li se uistinu u

 

Gospodina kad izigravate budalu? Jokebeda bi bila maloumna da je zadržala dijele u kući kad je stražar koji bi prolazio pokraj kuće mogao čuti njegov plač. Za Mojsija to bi značilo trenutnu smrt.

 

Već čujem kako netko govori: "Znaš da dijete ne bi plakalo kad bi stražar prolazio." Kako to možete znati? Vjera nije skok u tamu, kako sam čuo jednog liberalnog teologa prije nekoliko godina. Bog od nas traži, da vjerujemo u ono što je ispravno i čvrsto. Bog od nas nikada neće tražiti da činimo bezumne i glupe stvari. Jokebeda je postupila na mudar način. Načinila je malenu košaricu i u nju položila Mojsija.

 

Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti. (Izlazak 2,4)

 

Uz to što je načinila košaru, Jokebeda je poslala i Mojsijevu sestru da pozorno promatra i vidi što će se dogoditi s njenim bratom. Njeni postupci puni osjećanja pokazuju nam da se pouzdavala u Boga.

 

Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. (Izlazak 2,5)

 

Tu nam se otkriva Božja ruka na djelu. Gospodin će intervenirati u ovoj situaciji. On to čini kad koristite zdravi razum, a Jokebeda je zorno pokazala što to znači. Faraonova kćer došla je na Nil kako bi se okupala. Nesumnjivo se radilo o odvojenom dijelu obale. Tako se ondje našla košarica. Poslala je jednu od svojih sluškinja da joj donese košaricu.

 

Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit će to hebrejsko dijete", reče. (Izlazak 2,6)

 

U tom trenutku bio je pravi trenutak da dijete zaplače. U stvari, Gospodin je uštipnuo malenog Mojsija i on je glasno zaplakao. Bog je spojio dvije stvari koje je stvorio: djetetov plač i ženino srce. Faraonova kćer jednostavno nije mogla mimoići takvo uplakano djetešce.

 

Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: "Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama, da ti dijete doji?" (Izlazak 2,7)

 

Mirjam, Mojsijeva sestra, predložila je faraonovoj kćeri vrlo konstruktivnu stvar, a kasnije nije dala mlađem bratu da to zaboravi. Dragi moji prijatelji, tu čitamo jednu vrlo ljudsku i životnu priču. Bog nam ima ponešto za reći na svakoj stranici svoje knjige.

 

"Idi!" odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. (Izlazak 2,8)

 

Tu dolazi do pravog obrata situacije, pa nam to pokazuje kako Bog stvarno djeluje kad mi postupamo razumno i shvaćamo vjeru razumno. Sama djetetova majka bila je pozvana da dijete hrani i brine o njemu, a za to je još bila i plaćena. Takvo što teško je premašiti. Ne možete poraziti Boga kad djeluje u našim srcima i životima.

 

 

"Uzmi ovo dijete - rekne joj faraonova kći - i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga - reče - iz vode izvadila" (Izlazak 2,9-10)

 

Ime Mojsije znači "izvađen." Faraonova kćer dala mu je takvo ime jer ga izvadila iz vode. Iako je precizno određivanje o kojem se faraonu radi dosta kontroverzna tema i stvar spekulacije, faraonova kćer mogla je biti najstarija kćer Ramsesa II ili se možda radilo o njegovoj sestri. Prema egipatskim običajima tog vremena, njen prvorođeni sin imao je pravo na prijestolje. Mojsije bi postao sljedeći faraon da su Ramses II i njegova kraljica ostali bez djece.

 

MOJSIJEV PRVI POKUŠAJ DA POMOGNE SVOME NARODU

 

Mojsije je prvih četrdeset godina svoga života proveo na faraonovu dvoru. Bio je obučavan i podizan kao Egipčanin. Izgledao je poput Egipćanina, govorio je poput Egipćanina, te se ponašao poput Egipćanina. Prepoznali su ga kao Egipćanina kad je otišao u Midjan, kao što ćemo i vidjeti kasnije u knjizi Izlaska.

 

Mojsije je bio obučavan u velikom hramu sunca, koji je bio najistaknutije sveučilište toga vremena. Često podcjenjujemo ono što su Egipćani znali i što su postigli. Njihovo poznavanje astronomije bilo je fenomenalno. Znali su kolika je točna udaljenost do sunca. Radili su na teoriji da zemlja nije plosnata, već da je okrugla. Znali su mnogo o kemiji, što je dokazano i time što su znali kako balzamirati mrtve. Njihovo umijeće sa bojama bilo je fantastično. Njihove su boje mnogo jasnije od onih koje imamo mi danas. Uvjeren sam da bi naši proizvođači boja dali sve da mogu doći do formula za boje koje su koristili Egipćani. I nakon četiri tisuće godina te su boje jasne, lijepe i zapanjujuće. (Ja svoju kuću moram bojiti svake četiri godine.)

 

Uz sva ostala postignuća, Egipćani su također imali i veličanstvenu knjižnicu. Rečeno nam je da je Mojsije bio podučen svoj mudrosti Egipćana. Najveći nedostatak u Mojsijevom obrazovanju bio je taj što nije bio poučen kako služiti Bogu. Međutim, nemojte podcjenjivati Mojsija. Bio je uistinu izuzetan čovjek. Stjepan u Djelima apostolskim daje nam malo više uvida u to razdoblje Mojsijeva života: "U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima. Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljanoga ubivši Egipćanina. Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: tko te postavi glavarom i sucem nad nama? Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? Na te riječi pobježe Mojsije..." (Djela 7,20-29).

 

Drugim riječima, svo njegovo obrazovanje u Egiptu nije pripremilo Mojsija da izbavi Izraelove sinove. Jednoga dana kad je izašao van, ugledao je jednoga od svoje "braće gdje je progonjen i bijen od goniča robova. Mojsije je ubio toga stražara. Mojsije se osvrnuo da vidi je li njegovo djelo tko vidio, međutim, nije pogledao gore. Trebao je pogledali prema gore - prema Bogu - koji bi mu oprostio što je učinio takvo što, jer je Mojsije bio četrdeset godina ispred Boga u izbavljanju Izraelovih sinova iz Egipta. Stoga, Bog ga je morao odvesti u pustinju da ga obuči.

 

Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. (Izlazak 2,15)

 

MOJSIJE U MIDJANU UZIMA ŽENU IZ POGANSTVA

 

Mojsije je proveo četrdeset godina u Egiptu, ali ga to nije pripremilo za ono što ga je čekalo.

 

Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" One odgovore: "Neki Egipćanin obrani nas od pastira, i još nam zahvati vode i stado nam napoji. "Gdje je? - zapita on svoje kćeri. - Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed." Mojsije pristane da ostane kod tog čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. (Izlazak 2,16-21)

 

Sipora je bila dana Mojsiju i on se ženi. Zanimljivo je da su mnogi ljudi u starome zavjetu slike Isusa Krista. Iako svi dijelovi njihovih života nisu slika Krista - to niti ne mogu biti - svakako na ovaj ili onaj način oslikavaju Krista. Mojsije je bio ubojica i kao takav predstavljao je oštar kontrast našem Spasitelju. Bilo kako bilo, Mojsije je bio slika Krista u tome što je bio Božji odabrani izbavitelj. Izrael ga je odbacio, pa se okrenuo poganima i oženio se ženom iz poganstva; kasnije se ponovno pojavljuje kao izbavitelj Izraela, koji ga tada prihvaća.

 

Tako nalazimo Mojsija u midjanskoj zemlji. Narednih četrdeset godina biti će to njegov dom. Rađaju mu se dva sina. U pustinji počet će svoje pripreme da postane izbavitelj Izraela iz njihovog egipatskog ropstva. Oduvijek se postavljalo pitanje u svezi Mojsijevog bračnog stanja. Siguran sam da je ljubio svoju ženu, međutim, zapis kojeg nalazimo ne otkriva nam baš prekrasan bračni odnos. Ovaj dio njegova života je jedna od stvari preko koje Mojsije manje - više prelazi. Ime Sipora znači "vrabac", što ukazuje na malenu živčanu osobu.

 

A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam - reče - stranac u tuđoj zemlji". Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, i njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce, i zauze se za njih, (Izlazak 2,22-25)

 

Bog se priprema izbavili Izraelove sinove. Mojsije je bio obučen da poslane taj izbavitelj. Bog nije izabrao izbaviti Izraelce jer su bili superiorniji od Egipćana, ili zato što su bili iskreni i vjerni Njemu, ili možda zbog toga što nisu otišli u štovanje idola. Taj je narod bio krajnje nevjeran Bogu. Radije su služili idolima nego Njemu. Sjetit ćete se da nakon što su bili izbavljeni iz Egipta, a Mojsije ih je odveo u pustinju, Izraelci su jedva dočekali da načine zlatno tele, koje su počeli štovati. Bog ih je želio izbavili, zbog toga što su se u ropstvu nalazili u bespomoćnom i beznadnom položaju. Da netko nije intervenirao u njihovu korist, bili bi u potpunosti nestali.

 

Bog nam iznosi dva razloga izbavljenja Izraela:

1. Čuo je njihove vapaje.

2. Sjetio se svoga saveza sa Abrahamom, Izakom i Jakovom.

 

Očajno i beznadno stanje u kojem se nalazio Izrael, pogodilo je Boga ravno u srce. Osim toga, Njegovo obećanje da će Abrahamove potomke vratiti u zemlju nakon 400 godina potaklo je Boga da smisli plan njihovog izbavljenja.

 

Što mislite zašto je Bog otkupio vas (ako jeste otkupljeni)? Bog nas je spasio iz istog razloga zbog kojeg je spasio i Izrael. U nama nije pronašao baš ništa što bi ga ponukalo da nas spasi. Jasno nam daje do znanja da nas ne spašava zbog nečega što smo mi učinili ili zbog nekakve naše zasluge. Pavao to objašnjava u Rimljanima 3,24: "Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja, opravdani su besplatno, Njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu." Riječ besplatno u stvari znaci "bez razloga." Mi smo bez ikakve naše zasluge spašeni od naših grijeha. To je ista riječ koju je naš Gospodin izrekao kada je rekao da ga mrze bez razloga (vidite Ivan 15,25). Bog nije pogledao na mene i rekao: "Gle, ti si bijelac i protestant, čestit si i marljivo radiš, zato ću te otkupiti." Činjenično je stanje takvo da nas je Bog vidio u svoj tami i mraku grijeha i neznanja. Vidio je da smo beznadno izgubljeni i da se sami ne možemo spasiti.

 

Božja je ljubav osigurala Spasitelja. U Ivanu 3,16 čitamo kako nas je Bog toliko ljubio da je dao svoga jedinorođenoga Sina. Bilo kako bilo, nije nas spasila Božja ljubav, već smo spašeni po Božjoj milosti. Bez ikakve zasluge spašeni smo Njegovom milošću po otkupljenju koje je u Isusu Kristu.

 

Mnogi ljudi vjeruju da je u njima Bog vidio nešto što zaslužuje spasenje. Vjeruju da ih je Bog spasio kao grešnike, ali to je bilo zbog toga što je vidio kako će ljupki oni na kraju ispasti. Moram reći da je takva predodžba u potpunosti pogrešna. Nikada nećemo postati ljupki. Svatko od nas ima staru narav u kojoj ne prebiva ništa dobra. U Rimljanima 7,18 Pavao kaže: "Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.'' U tome grmu leži zec: u čovjeku nema ničeg dobra. U nama nikada nije bilo ničega dobra, a nikada niti neće biti. To je razlog zbog kojeg ne možemo proizvesti ništa dobro. To je razlog zbog kojeg nam Bog podaruje novu narav u trenutku spasenja, te zbog kojeg će stara narav na koncu biti uništena.

 

Bog u Izraelu nije vidio ništa dobro. Međutim, čuo je Izraelov vapaj iz ropstva i izbavio ih je. Bog je također vidio naše očajno stanje i spasio nas je. Bog je imao plan, ali nije pitao čovjeka što misli o tome planu. Bog nije rekao: "Ovo je moj plan za vaše spasenje. Ako vam je po volji, sprovest ću ga u djelo." Ne, gospodo! Bog Otac toliko je ljubio svijet da je poslao svoga Sina da umre za grijehe svijeta. Sin se složio s tim da dođe, a Otac se složio s tim da spasi svakoga tko se pouzda u Isusa Krista za svoje spasenje. Bog nam poručuje: "To je spasenje koje vam nudim. Uzmite ga ili ostavile." Želi da ga uzmemo, međutim, odabir ostavlja svakome pojedincu.

 

Jedna je gospođa u Škotskoj naporno radila perući rublje kako bi svome sinu mogla platiti školovanje. Kada se za praznike vratio kući, um mu je bio ispunjen dvojbama o Bogu kojima su ga napunili liberalni teolozi. Nije želio da majka sazna o promjeni u njegovome razmišljanju. Svo mu je vrijeme govorila kako je to divno od Boga što ju je spasio te kako je bila sigurna da je spašena. Na koncu, mladić više nije mogao slušati te riječi, pa je rekao: "Majko, čini se da ne shvaćaš koliko si malena u ovome svemiru. Ako izgubiš svoju dušu, Bogu ona uopće neće nedostajati. Ona ionako ne vrijedi mnogo." Nije mu odmah odgovorila, već je samo nastavila posluživati večeru. Na kraju ie rekla: "Razmišljala sam o onome što si rekao. U pravu si. Moja dušica nije vrijedna ne znam koliko; ne bih izgubila mnogo i Bog njenim gubitkom ne bi izgubio mnogo. Ali, ako me ne spasi, On će izgubiti mnogo više od mene, jer je obećao da ako se pouzdam u Isusa, On će me spasiti. Ako prekrši svoju riječ, izgubit će svoju reputaciju i ocrniti svoj karakter."

 

To je ono što Bog poručuje čovječanstvu. U Izraelovim sinovima nije bilo ničega privlačnog, ali je On čuo njihov vapaj. Niti u nama nema ničega ljupkog što bi Boga ponukalo da nas spasi. Bog je sklopio savez sa Abrahamom, Izakom i Jakovom koji je obećavao otkupljenje Izraela. Jednako tako, složio se spasiti svakoga tko se pouzdaje u Isusa Krista kao Spasitelja. Milost je ljubav u akciji, Bog nas spašava po svojoj milosti, a Njegova je velika ljubav osigurala otkupljenje.