dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5

 

 

TEMA: Mojsije zagovara za izbavljenje Izraela; povećanje Izraelova bremena; Mojsijeva molitva

 

Petim poglavljem započinje natjecanje s faraonom. Pošasti su upravljene protiv idolopoklonstva u Egiptu. Radi se o Božjoj borbi s bogovima Egipta. Mojsije se vratio u Egipat nakon odsustva od četrdeset godina. Izbavitelj je sada bio spreman izbaviti svoj narod. Trebao je okupiti Izraelove starješine i oni su trebali otići pred faraona i iznijeti mu svoj zahtjev. Faraon je odbio pustiti Izrael i tim je započela borba između Boga i bogova Egipta.

 

Pošasti nisu bile slučajne. Bog nije poslao pošast sa žabama i zatim rekao: "Pitam se koju ću propast poslati dalje. " Vjerojatno ništa nije bilo tako organizirano i učinjeno sa smislom kao što je to bio slučaj sa ovim pošastima. Bile su upravljene na sasvim određen način protiv idola koje se štovalo u Egiptu.

 

Faraon je postavio pitanje: "Tko je Jahve? Ja ga ne poznajem i nemam nakanu pustiti Izrael." Zato se Bog predstavio i učinio je to dovodeći na Egipat pošasti. U Izlasku 7,5 Gospodin jasno govori o tome što ima na umu: "Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznali da sam ja Jahve." Bog je upotrijebio pošasti kako bi izbavio svoj narod i Egipćanima dao do znanja tko je On.

 

Svaka pošast bila je usmjerena protiv određenog boga u Egiptu. U Egiptu je postojalo na tisuće hramova, na milijune idola i oko tri tisuće različitih bogova. To nadmašuje sve što mi danas imamo u bilo kojoj zemlji. U egipatskoj je religiji postojala sila. Egipćani nisu bili bezumnici. Mi imamo malene radio prijemnike, televizore u boji i bili smo na mjesecu, ali to ne znači da smo superiorni. Svo naše znanje temelji se na onome što nam je bilo predano iz prošlosti. Gradili smo na znanju koje smo primili iz prostih stoljeća. Pavao u 2. Timoteju 3,8 jasno govori o tome da je u egipatskoj religiji postojala sila kada kaže: "Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini." Sila u egipatskoj religiji bila je sotonska, a sotona podaruje silu onima koji ga štuju. Hram u Delfima u Grčkome razdoblju očit je primjer toga.

 

Bog je svoje pošasti upravio protiv idolopoklonstva u Egiptu, protiv faraona i sotone. Bila je to borba medu bogovima. Izlazak 12,12 to nam i potvrđuje: "Te ću naime noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja. Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva." Bog je predočio egipatske bogove kao lažne, a Izraelu je otkrio svoju sposobnost da ih izbavi. Izraelci su se rađali u radionicama za proizvodnju cigli usred idolopoklonstva, a Bog im je morao pokazati da je superioran.

 


Kratki pregled svake pošasti mogao bi biti od pomoći kako bismo uvidjeli da u njima postoji smisao. Kad je Mojsije po prvi put stao pred faraona, od svoga je štapa načinio zmiju. Egipatski mudraci izveli su isto čudo. To nam otkriva da sotona ima stanovite moći. Nakon tih očitovanja, došlo je do deset pošasti.

 

1. Voda pretvorena u krv (Izlazak 7,19-25): plodnost egipatske zemlje ovisila je o plavljenju

rijeke Nil koji je donosio i gnojivo i vodu. Stoga, ta je rijeka bila posvećena bogu Ozirisu, čije se svevideće oko nalazi na mnogim egipatskim slikama. Svakog proljeća izvodili su se poganski obredi kad bi rijeka iz smrti izvodila život. Kad se voda pretvorila u krv, ona je

 

umjesto života donosila smrt. Egipatski mudraci ovu su pošast uspjeli kopirati uz pomoć svoje vradžbine.

 

2. Žabe (Izlazak 8,1-15): jedan od najljepših hramova u Memfisu bio je posvećen Heki, ružnoj žaboglavoj božici. Ubijanje svete žabe bio je strašan prijestup, međutim, da ste ih našli u kući sve po svuda kao što je to bio slučaj sa Egipćanima, možda biste i pomislih da ih počnete ubijali. Međutim, ono su bile svete. Mudraci su također kopirali ovu pošast, što može ukazivati na činjenicu da se njihov dotadašnji uspjeh temeljio na opsjeni ili nekom sličnom mađioničarskom triku.

 

3. Komarci (Izlazak 8,16-20): Egipćani su štovali zemaljskog boga Geba, ali "sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj." Ono što je bilo posvećeno Gebu sada su prezirali. Faraon nije zatražio da se ova pošast odstrani, a egipatski čarobnjaci nisu mogli duplicirati pošast. Čini se da su priznali da je Onaj koji je doveo ovu pošast viši od bogova u Egiptu.

 

4. Obadi (Izlazak 8,20-32): neki drže da su obadi u stvari bili sveti kukci, a Kefara je bio bog kukaca. Kakac ih obad nalazi se u egipatskim grobnicama i govori o vječnome životu. Ti su kukci bili posvećeni bogu Ra, bogu suncu.

 

5. Pomor stoke (Izlazak 9,1-7): stočna pošast pogodila je stoku. Drugi po veličini hram koji je bio izgrađen u Egiptu bio je izgrađen u Memfisu i bio je namijenjen štovanju crnog bika Apisa. Mogli biste reći da je ta pošast natjerala Egipćane da štuju bolesnu kravu.

 

6. Čirevi (Izlazak 9,8-17): svećenici u svim egipatskim religijama morali su biti bez mane - bez ikakvog nedostatka ili mrlje na svome tijelu - kako bi mogli služiti u hramu. Za vrijeme tog razdoblja u Egiptu je vjerojatno bio na snazi moratorij o štovanju u hramu, dok svećenici nisu ozdravili. Niti jedan nije mogao posluživati u niti jednom hramu. Bila je to osuda nad cjelokupnom religijom u Egiptu.

 

7. Tuča (Izlazak 9,18-35): Bog je kroz tuču očitovao svoju nadmoć nad božicom neba koja ie bila bespomoćna na vlastitom terenu.

 

8. Skakavci (Izlazak 10,1-20): pošast sa skakavcima bila je upravljena protiv boga insekata. Ta je pošast značila da su usjevi bili prokleti. Bio je to dokaz Božje osude kakvu nalazimo u knjizi proroka Joela, tako i u Otkrivenju.

 

9. Tama (Izlazak 10,2!-29): Bog je tamom djelovao protiv vrhunskog boga kojeg su štovali u Egiptu, protiv boga sunca Ra. Sunčani krug je najčešći simbol koji se pronalazi u egipatskim ruševinama. Pošast tame pokazuje krajnju bespomoćnost boga Ra.

 

10. Smrt prvorođenaca (Izlazak 11-12,36): prema egipatskoj religiji, prvorođenac je pripadao egipatskim bogovima. Drugim riječima, Bog je uzeo ono što je bilo odvojeno za bogove Egipta. Bog je Egipćane učio tko je On. Uvjeravao je faraona da je On Bog. Također, svoj je narod dovodio do toga da budu spremni priznati ga kao Boga. To je bio konačni čin osude koji će osloboditi Izraelce iz egipatskog ropstva.

 

Važno je shvatiti da je u pošastima koje su pogodne Egipat postojala svrha. Bog je izazvao

egipatske bogove na natjecanje i porazio ih je.

 

Možete zamislili idolopoklonstvo koje je vladalo u egipatskoj zemlji pa opet, Bog je kroz

Izaiju rekao da će doći vrijeme kada će iz Egipta nestati svaki idol. Danas je Egipat

muslimanska zemlja koja uopće ne dopušta štovanje idola. Svaki idol nestao je, baš kao što je

Bog i rekao da će nestati.

 

 

BOG POSREDUJE ZA IZBAVLJENJE IZRAELA

 

 

U petome poglavlju započinje natjecanje s faraonom, te započinje bitka s egipatskim bogovima.

 

Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.'" (Izlazak 5,1)

 

Žrtvovanje Bogu u pustinji bio je prvi korak prema slobodi Izraela. Mojsije i Aron nisu pohitali pred faraona i rekli mu: "Pusti moj narod. Živimo u Egiptu, a sada krećemo u obećanu zemlju." Samo su zatražili da se Izraelu dopusti da ode u pustinju i tamo štuje Boga. Pripremali su faraona i smekšavali ga za ono što će na koncu doći. Zapazite kakva je bila faraonova reakcija.

 

"Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce." (Izlazak 5,2)

 

Izraz "pusti narod moj da ode" postao je slavan putem filma. Ja bih volio kad bi jednako popularan postao i izraz "Tko je Jahve?" To je najbolje pitanje među svim pitanjima današnjice, jer morate ga poznavali prije nego što za vas može doći do ikakvog izbavljenja. Faraon je iznio dvije sasvim jasne tvrdnje: (1) ne poznajem Jahvu i (2) nemam nakanu pustili Izrael da ode. Za kratko vrijeme, faraon će se upoznati s izraelskim Bogom na vrlo strašan način, a osim toga, pustit će Izraelce da odu.

 

"Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.“ (Izlazak 5,3)

 

Bog želi da mu iskazujemo štovanje. Osudit će nas ako ne poduzmemo taj korak.

 

Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao.  Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?" (Izlazak 5,4-5)

 

Mojsije je održavao masovne sastanke sa svojim narodom. Bili su nemirni i željeli su napustiti Egipat. Faraon je vidio problem, a njegov je odgovor bio da ih se pošalje natrag na proizvodnju cigli. Tako je i postupio, pa je u isto vrijeme i pojačao njihovu muku.

 

 

POVEĆANJE IZRAELOVA BREMENA

 

Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju.

 

A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' (Izlazak 5,6-8)

Faraon je mislio da Izrael želi otići na praznike. Mislio je da ako žele malo slobodnog vremena, to znači da ne rade dovoljno naporno. Nije im više dopremao slamu, a morali su proizvesti jednaki broj cigli, a uz to još i sakupljati slamu. Njihovi su se svakodnevni zadaci uvećali, tako da su služili pod otežanim uvjetima.

 

Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

 

"Lijenčine ste vi! Lijenčine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke." Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!" Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju." (Izlazak 5,15-21)

 

Izraelovi sinovi krivili su Mojsija i Arona za svoje povećano breme. Optuživali su njih dvojicu da ih koče, umjesto da im pomažu, te da daju faraonu ispriku da im još više zagorčava život.

 

 

MOJSIJEVA MOLITVA

 

Mojsije se vrati Jahvi i reče: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao?

 

Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod." (Izlazak 5,22-23)

 

Mojsije je nestrpljiv. Počeo se žaliti Bogu. "Sišao sam ovamo da ih izbavim prema tvojoj zapovijedi, ali umjesto da ih pusti, faraon je samo zagorčao život Izraelcima." Mojsije nije mogao vidjeti cjelokupnu sliku, ali Bog je polagano i strpljivo radio prema tome da se Njegov plan ispuni. U šestome poglavlju Bog hrabri Mojsija i Izraelove sinove, te obnavlja svoje obećanje da će ih izbavili. Bog ima Mojsija, Izraelce i faraona poučiti mnogo čemu.