dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10

 

 

TEMA: Faraonu se prijeti sa pošasti skakavaca; osma pošast - skakavci; deveta pošast - tama; Izrael pripada Jahvi

 

FARAONU SE PRIJETI SA POŠASTI SKAKAVACA

 

Već smo se počeli pitati što će natjerati faraona da konačno pusti Izraelce da odu iz njegove

zemlje.

 

Reče Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja među njima; da možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Jahve." (Izlazak 10,1-2)

 

Bog ima mnogo razloga zašto čini ono što čini. Jedan od razloga za pošasti bio je da faraonu otkrije da je bezbožan čovjek. Bog je mogao odmah uzeti Izraelove sinove iz Egipta, bez da pravi ikakav dodir sa faraonom. Da je to učinio, kritičari bi rekli da Bog nikako nije bio fer prema faraonu. Trebao mu je dati priliku da pusti Izrael, kao i priliku za spasenje. Dragi moji prijatelji, Bog je upravo to učinio. Bog je također svome narodu želio pokazali što je kadar učiniti prije nego što ih odvede u pustinju. Htio je da znaju da je i te kako sposoban dovesti ih u zemlju obećanu Abrahamu, Izaku i Jakovu. To je priča o kojoj se govori svetkovanjem Pashe već gotovo četiri tisuće godina.

 

Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle ćeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje. Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra ću navesti skakavce na tvoju zemlju. Tako će prekriti površinu da se zemlja od njih neće vidjeti. Pojest će ono što vam je iza tuče ostalo; i ogolit će vam sva stabla što po polju rastu.

 

Ispunit će ti sav dvor, kuće tvojih službenika i domove svih ostalih Egipćana - takvo što ne vidješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. "Dokle će nam ovaj čovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?" (Izlazak 10,3-7)

 

Faraonovi su sluge pokušali razuvjerili svoga gospodara: ''Zar ne shvaćaš da je Egipat uništen?

Koliko ćeš dugo to još dopuštati? Neka odu." Tako Mojsije i Aron još jednom dolaze pred faraona.

 

OSMA POŠAST - SKAKAVCI

 

Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reče: "Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko će sve ići?"

 

"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kćerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati svečanost Jahvi."

 

"Jahve bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama pođu i djeca!" - odgovori im. "Očito se vidi da vam nakana nije čista. (Izlazak 10,8-10)

 

Faraon se strašno razljutio zbog toga što nisu bili spremni prihvatiti njegovu ponudu kompromisa.

 

Nećemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili." I otjeraju ih od faraona. (Izlazak 10,11)

 

Faraon je rekao Mojsiju da odrasli mogu otići u pustinju i prinijeli žrtvu, ali su morali otići bez djece. Faraon je, nedvojbeno, sumnjao da ako Izrael otiđe u pustinju na tri dana hoda, da će samo nastaviti dalje. Želio ih je zaustaviti, a znao je da ako zadrži djecu, odrasli će se vratiti.

 

Baš kao što je faraon iskušavao Mojsija kompromisima, tako je i Božje dijete danas na kušnji da sklopi razne kompromise. Djeca diljem zemlje odgajaju se i odrastaju u obrazovnom sustavu koji je u potpunosti suprotan sa učenjem kršćanstva. Božjem djetetu se govori da se mora naučiti živjeti i slagati sa svijetom, zarađivati koliko god može novaca i uključiti se u tokove svijeta. Bio sam pastor preko trideset godina i uvijek iznova vidio sam kako kršćanski roditelji žele ponajbolje za svoju djecu. Žele da imaju najbolje obrazovanje. Žele da uspiju i budu bogati. Jedan za drugim su otpadali i napuštali Gospodina. Mnogi članovi crkvi u kojima sam služio, izgubili su svoju djecu u svijetu. Željeli su "najbolje što svijet nudi" za svoju djecu, ali je to najrafiniranija kušnja u koju roditelji kršćani mogu zapasti.

 

Što očekujete, dragi moji prijatelji, kad svoju djecu šaljete u svjetovne institucije i kada vam se vraćaju kući isprana mozga? Zašto govorite: "Kako je to mogao učiniti kad je bio odgajan u kršćanskome domu?" Problem je u tome što nije baš do kraja bio odgajan u kršćanskome domu. Roditelji mnogih mladih ljudi su možda dobri kršćani, ali svoju djecu nisu baš u potpunosti odgojili u kršćanskim odredbama i vrijednostima. Bili su jako revni i trudili su se da uspiju u svijetu, da su ih u stvari izgubili.

 

Mojsije i Aron nisu željeli prihvatiti faraonov kompromis, a on se na to razljutio. Njegova  ljutnja nije postigla baš ništa, jer je upravo trebala započeti sljedeća pošast.

 

Tada reče Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuče!" Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istočni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.  Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti. Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.  (Izlazak 10,12-15)

 

U ovome sudu sa skakavcima otkrivamo nekoliko vrlo zanimljivih stvari. Zapazite da se nisu pojavili na čudesan način, kao što je to bio slučaj sa nekim drugim pošastima. Istočni vjetar donio ih je s drugog mjesta, vjerojatno iz nekog mjesta u Aziji. Skakavci su bili vrlo česta pojava u azijskom području, a istočni vjetar prenio ih je preko široke pustinje. Bili su jako gladni kad su stigli u zelenu dolinu Nila. Zemlju su doslovno lišili svake vrste vegetacije.

 

Skakavac se u Bibliji koristi kao slika suda. Pošast skakavaca je vjerojatno jedna od najgorih stvari s kojima se čovjek mora suočiti. Prorok Joel opisao je pošast skakavaca u prošlosti, a zatim je predvidio budućnost koju čovječanstvo tek očekuje. Knjiga Otkrivenja također govori o velikoj pošasti skakavaca koja će također doći na svijet. Ti insekti imali su veći učinak na egipatsku zemlju nego bilo koja od prethodnih pošasti.

 

Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! (Izlazak 10,16)

 

Ovo je još jedna od situacija u kojima je faraon priznao grijeh.

 

Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!" Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.  (Izlazak 10,17-20)

 

U načinu na koji je Bog obračunao sa Izraelcima postoji jasna metoda, kao i sustavan red kojim šalje pošasti. Prve pošasti bile su upravljene protiv različitih bogova, božica i idola, koji su onečistili zemlju. Sada Bog počinje upravljati pošasti na način koji donosi velike nevolje ljudima i njihovim nastojanjima da prežive. Pošast sa skakavcima svakako je imala svoj učinak, pa su ljudi pokušali uvjeriti faraona da su stvari pošle nizbrdo. To je natjeralo faraona da se privremeno pokaje. Trenutkom uklanjanja pošasti, međutim, faraon mijenja stav i vraća se na prvotno stajalište. Bog će ga prisiliti da pusti Izraelove sinove.

 

DEVETA POŠAST - TAMA

 

"Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati." Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. (Izlazak 10,21-23)

 

Jeste li se ikada našli na mjestu na kojem ste mogli osjetili tamu? Jedini put kad sam uspio osjetiti tamu bilo je u Carlsbad pećinama. Prije mnogo godina, kad smo bili na turneji po pećinama, jednom su ugasili svjetlo i cijela je skupina pjevala "Stijeno spasa." Bilo je vrlo učinkovito. Čuo sam da više ne pjevaju ovu pjesmu zbog kritike nekih nevjernika da se u toj pećini može osjetiti sva mrklima tame. Nikada ranije,a niti kasnije, nisam se našao u takvoj vrsti tame, a upravo takva tama obuzela je egipatsku zemlju. Sud je bio izrečen protiv boga sunca Ra. Tama je pala nad Egipat za vrijeme dana. Bog je pustio na zemlju tamu kako bi je upravio protiv glavnog božanstva koje su Egipćani štovali. Sunčani disk je najuobičajeniji simbol kojeg su Egipćani koristili. Nalazimo ga u svim oblicima njihove umjetnosti. Pošast sa tamom pokazala je krajnju bespomoćnost boga Ra. Ova je tama bila Božje čudo koje je natjeralo faraonu da predloži i četvrti kompromis. Bio je to posljednji kompromis kojeg je iznio prije nego što je pustio Izraelove sinove da napuste Egipat.


IZRAEL PRIPADA JAHVI

 

Pozva onda faraon Mojsija i reče: "Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!" (Izlazak 10,24)

 

Pomislili biste da je to što bi ostavili svoju stoku i stada kompromis kojeg bi Mojsije i Izraelovi sinovi mogli prihvatiti. Faraon je došao već vrlo daleko u davanju dopuštenja Mojsiju, a mnogi bi pomislili da je ovo kompromis na kojeg bi trebalo pristati. Još jednom, u ovim stihovima nalazimo pouku za današnje kršćane. Bog je pozvao Izrael da napusti Egipat u potpunosti. Djecu se nije smjelo ostavljati u Egiptu kako bi bili odgajani u njihovom obrazovnom sustavu. Ako prihvatimo da svoju djecu odgajamo u mudrosti ovoga svijeta, a od njih tražimo da svu svoju energiju ulože u to da postanu uspješni, također bismo trebali biti pripravni na to da ih izgubimo u ovome svijetu. Slušao sam priču jedne majke koja je sina poslala u bezbožnu školu i kako je doživio napredak. Nije mi spomenula da je izgubio vjeru, iako je to činjenica. Diplomirao je u toj školi i došao je na visoki položaj. Viđam mu ime u tisku dosta često. Jednog je dana došla sva uplakana i rekla mi kako je njen sin okrenuo leda svemu što je ona smatrala svetim. Tako ga je i usmjerila na početku. Svijet je vrlo rafiniran.

 

Danas jednako tako postoje mnogi kršćani koji svoja "stada i stoku" ostavljaju u Egiptu. Egipat je, usput moram napomenuti, slika ovoga svijeta. Mnogi kršćani vjerni su u crkvi, podržavaju svoga pastora, daju novac za Gospodnje djelo i čine sve ostalo, međutim, njihov posao je u Egiptu. Svoja stada i stoku u Egiptu stavljaju ispred svega ostalog. Kad bi morali birati hoće li služiti Bogu ih otputovati u Egipat svojim stadima i stoci, već znate u kojem bi smjeru ti ljudi krenuli.

 

Zanimljivo je da mnogi kršćani govore: "Gospodinu služim nedjeljom, ali sam ostatak tjedna u hladnom svijetu biznisa." Mnogi od tih tzv. kršćana žive toliko nalik ljudima koji pripadaju svijetu da je ponekad teško i razlikovati ih. Žive poput svih ostalih u egipatskoj zemlji. Mislim da će Podignuće crkve slomiti srca mnogih kršćana jer će na taj način biti odvojeni.od svojih investicija u ovome svijetu. Morat će ostaviti svoje sefove, bankovne račune, svoje dionice i kupone, kao i mnoštvo nekretnina. To je ono čemu su predali svoje srce i vrijeme, i bit će vrlo žalosni kada to budu morali ostavljati.

 

Zapazite kako Mojsije odgovara na ovaj kompromis. Mojsije je rekao faraonu da neće biti nikakvog kompromisa.

 

"Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje ćemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. "Zato ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neće ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti." Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. "Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi više na oči ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oči, zaglavit ćeš! "Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga više neću vidjeti!" (Izlazak 10,25-29)

 

Neće bili kompromisa.