POGLAVLJE 10
TEMA:
Faraonu
se prijeti sa pošasti skakavaca; osma pošast - skakavci; deveta pošast - tama;
Izrael pripada Jahvi
FARAONU
SE PRIJETI SA POŠASTI SKAKAVACA
Već smo se počeli pitati što će
natjerati faraona da konačno pusti Izraelce da odu iz njegove
zemlje.
Reče
Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima
otvrdne srce da izvedem svoja znamenja među njima; da
možeš pripovijedati svome sinu i svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva
sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja Jahve." (Izlazak
10,1-2)
Bog ima mnogo razloga zašto čini
ono što čini. Jedan od razloga za pošasti bio je da faraonu otkrije da je bezbožan
čovjek. Bog je mogao odmah uzeti Izraelove sinove iz Egipta, bez da pravi
ikakav dodir sa faraonom. Da je to učinio, kritičari bi rekli da Bog nikako
nije bio fer prema faraonu. Trebao mu je dati priliku da pusti Izrael, kao i
priliku za spasenje. Dragi moji prijatelji, Bog je upravo to učinio. Bog je
također svome narodu želio pokazali što je kadar učiniti prije nego što ih odvede
u pustinju. Htio je da znaju da je i te kako sposoban dovesti ih u zemlju
obećanu Abrahamu, Izaku i Jakovu. To je priča o kojoj se govori svetkovanjem
Pashe već gotovo četiri tisuće godina.
Tako
Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poručuje Jahve, Bog
Hebreja: 'Dokle ćeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi
iskaže štovanje. Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra ću navesti skakavce na
tvoju zemlju. Tako će prekriti površinu da se zemlja od njih neće vidjeti.
Pojest će ono što vam je iza tuče ostalo; i ogolit će vam sva stabla što po
polju rastu.
Ispunit
će ti sav dvor, kuće tvojih službenika i domove svih ostalih Egipćana - takvo
što ne vidješe ni tvoji očevi ni očevi tvojih očeva u ovoj zemlji od svojih
vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. "Dokle će nam ovaj
čovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti
te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat
srlja u propast?" (Izlazak 10,3-7)
Faraonovi su sluge pokušali
razuvjerili svoga gospodara: ''Zar ne shvaćaš da je Egipat uništen?
Koliko ćeš dugo to još dopuštati?
Neka odu." Tako Mojsije i Aron još jednom dolaze pred faraona.
OSMA
POŠAST - SKAKAVCI
Dovedu
Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reče: "Idite! Iskažite štovanje
Jahvi, svome Bogu! A tko će sve ići?"
"Svi
idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim
sinovima i svojim kćerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo
održati svečanost Jahvi."
"Jahve
bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama pođu i djeca!" - odgovori
im. "Očito se vidi da vam nakana nije čista. (Izlazak 10,8-10)
Faraon se strašno razljutio zbog
toga što nisu bili spremni prihvatiti njegovu ponudu kompromisa.
Nećemo
tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili." I
otjeraju ih od faraona. (Izlazak 10,11)
Faraon je rekao Mojsiju da odrasli
mogu otići u pustinju i prinijeli žrtvu, ali su morali otići bez djece. Faraon
je, nedvojbeno, sumnjao da ako Izrael otiđe u pustinju na tri dana hoda, da će
samo nastaviti dalje. Želio ih je zaustaviti, a znao je da ako zadrži djecu,
odrasli će se vratiti.
Baš kao što je faraon iskušavao
Mojsija kompromisima, tako je i Božje dijete danas na kušnji da sklopi razne
kompromise. Djeca diljem zemlje odgajaju se i odrastaju u obrazovnom sustavu
koji je u potpunosti suprotan sa učenjem kršćanstva. Božjem djetetu se govori
da se mora naučiti živjeti i slagati sa svijetom, zarađivati koliko god može
novaca i uključiti se u tokove svijeta. Bio sam pastor preko trideset godina i
uvijek iznova vidio sam kako kršćanski roditelji žele ponajbolje za svoju
djecu. Žele da imaju najbolje obrazovanje. Žele da uspiju i budu bogati. Jedan
za drugim su otpadali i napuštali Gospodina. Mnogi članovi crkvi u kojima sam
služio, izgubili su svoju djecu u svijetu. Željeli su "najbolje što svijet
nudi" za svoju djecu, ali je to najrafiniranija kušnja u koju roditelji
kršćani mogu zapasti.
Što očekujete,
dragi moji prijatelji, kad svoju djecu šaljete u svjetovne institucije i kada
vam se vraćaju
kući isprana mozga? Zašto govorite: "Kako je to mogao učiniti kad je bio
odgajan u kršćanskome
domu?" Problem je u tome što nije baš do kraja bio odgajan u kršćanskome domu.
Roditelji mnogih mladih ljudi su možda dobri kršćani, ali svoju djecu nisu baš
u potpunosti odgojili u kršćanskim odredbama i vrijednostima. Bili su jako
revni i trudili su se da uspiju u svijetu, da su ih u stvari izgubili.
Mojsije i Aron nisu željeli
prihvatiti faraonov kompromis, a on se na to razljutio. Njegova ljutnja nije postigla baš ništa, jer je
upravo trebala započeti sljedeća pošast.
Tada
reče Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci
na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuče!" Tako
Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istočni
vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noći. A kad je jutro
svanulo, vjetar nanio skakavce. Oni
se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj
gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti. Pokriju
sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove
sa stabala što su bili ostali iza tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla
ni poljska trava u svem Egiptu. (Izlazak
10,12-15)
U ovome sudu sa skakavcima
otkrivamo nekoliko vrlo zanimljivih stvari. Zapazite da se nisu pojavili na
čudesan način, kao što je to bio slučaj sa nekim drugim pošastima. Istočni
vjetar donio ih je s drugog mjesta, vjerojatno iz nekog mjesta u Aziji.
Skakavci su bili vrlo česta pojava u azijskom području, a istočni vjetar prenio
ih je preko široke pustinje. Bili su jako gladni kad su stigli u zelenu dolinu
Nila. Zemlju su doslovno lišili svake vrste vegetacije.
Skakavac se u Bibliji koristi kao
slika suda. Pošast skakavaca je vjerojatno jedna od najgorih stvari s kojima se
čovjek mora suočiti. Prorok Joel opisao je pošast skakavaca u prošlosti, a
zatim je predvidio budućnost koju čovječanstvo tek očekuje. Knjiga Otkrivenja također
govori o velikoj pošasti skakavaca koja će također doći na svijet. Ti insekti
imali su veći učinak na egipatsku zemlju nego bilo koja od prethodnih pošasti.
Brže-bolje
dozva faraon Mojsija i Arona pa im reče: "Sagriješio sam protiv Jahve,
vašega Boga, i vas! (Izlazak 10,16)
Ovo je još jedna od situacija u
kojima je faraon priznao grijeh.
Oprostite
mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene
ovaj smrtonosni bič!" Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu i
Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese
prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju
Egipta. Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. (Izlazak 10,17-20)
U načinu na koji je Bog obračunao
sa Izraelcima postoji jasna metoda, kao i sustavan red kojim šalje pošasti.
Prve pošasti bile su upravljene protiv različitih bogova, božica i idola, koji
su onečistili zemlju. Sada Bog počinje upravljati pošasti na način koji donosi
velike nevolje ljudima i njihovim nastojanjima da prežive. Pošast sa skakavcima
svakako je imala svoj učinak, pa su ljudi pokušali uvjeriti faraona da su
stvari pošle nizbrdo. To je natjeralo faraona da se privremeno pokaje.
Trenutkom uklanjanja pošasti, međutim, faraon mijenja stav i vraća se na
prvotno stajalište. Bog će ga prisiliti da pusti Izraelove sinove.
DEVETA
POŠAST - TAMA
"Pruži
ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na
egipatsku zemlju, tmina koja će se moći opipati." Mojsije pruži ruku prema
nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri
dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije
micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. (Izlazak
10,21-23)
Jeste li se ikada našli na mjestu
na kojem ste mogli osjetili tamu? Jedini put kad sam uspio osjetiti tamu bilo
je u Carlsbad pećinama. Prije mnogo godina, kad smo bili na turneji po
pećinama, jednom su ugasili svjetlo i cijela je skupina pjevala "Stijeno
spasa." Bilo je vrlo učinkovito. Čuo sam da više ne pjevaju ovu pjesmu
zbog kritike nekih nevjernika da se u toj pećini može osjetiti sva mrklima
tame. Nikada ranije,a niti kasnije, nisam se našao u takvoj vrsti tame, a
upravo takva tama obuzela je egipatsku zemlju. Sud je bio izrečen protiv boga
sunca Ra. Tama je pala nad Egipat za vrijeme dana. Bog je pustio na zemlju tamu
kako bi je upravio protiv glavnog božanstva koje su Egipćani štovali. Sunčani
disk je najuobičajeniji simbol kojeg su Egipćani koristili. Nalazimo ga u svim
oblicima njihove umjetnosti. Pošast sa tamom pokazala je krajnju bespomoćnost
boga Ra. Ova je tama bila Božje čudo koje je natjeralo faraonu da predloži i
četvrti kompromis. Bio je to posljednji kompromis kojeg je iznio prije nego što
je pustio Izraelove sinove da napuste Egipat.
IZRAEL
PRIPADA JAHVI
Pozva
onda faraon Mojsija i reče: "Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka,
krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!" (Izlazak
10,24)
Pomislili biste da je to što bi
ostavili svoju stoku i stada kompromis kojeg bi Mojsije i Izraelovi sinovi
mogli prihvatiti. Faraon je došao već vrlo daleko u davanju dopuštenja Mojsiju,
a mnogi bi pomislili da je ovo kompromis na kojeg bi trebalo pristati. Još
jednom, u ovim stihovima nalazimo pouku za današnje kršćane. Bog je pozvao Izrael
da napusti Egipat u potpunosti. Djecu se nije smjelo ostavljati u Egiptu kako
bi bili odgajani u njihovom obrazovnom sustavu. Ako prihvatimo da svoju djecu
odgajamo u mudrosti ovoga svijeta, a od njih tražimo da svu svoju energiju
ulože u to da postanu uspješni, također bismo trebali biti pripravni na to da
ih izgubimo u ovome svijetu. Slušao sam priču jedne majke koja je sina poslala
u bezbožnu školu i kako je doživio napredak. Nije mi spomenula da je izgubio
vjeru, iako je to činjenica. Diplomirao je u toj školi i došao je na visoki
položaj. Viđam mu ime u tisku dosta često. Jednog je dana došla sva uplakana i
rekla mi kako je njen sin okrenuo leda svemu što je ona smatrala svetim. Tako
ga je i usmjerila na početku. Svijet je vrlo rafiniran.
Danas jednako tako postoje mnogi
kršćani koji svoja "stada i stoku" ostavljaju u Egiptu. Egipat je,
usput moram napomenuti, slika ovoga svijeta. Mnogi kršćani vjerni su u crkvi,
podržavaju svoga pastora, daju novac za Gospodnje djelo i čine sve ostalo,
međutim, njihov posao je u Egiptu. Svoja stada i stoku u Egiptu stavljaju ispred
svega ostalog. Kad bi morali birati hoće li služiti Bogu ih otputovati u Egipat
svojim stadima i stoci, već znate u kojem bi smjeru ti ljudi krenuli.
Zanimljivo je da mnogi kršćani
govore: "Gospodinu služim nedjeljom, ali sam ostatak tjedna u hladnom svijetu
biznisa." Mnogi od tih tzv. kršćana žive toliko nalik ljudima koji
pripadaju svijetu da je ponekad teško i razlikovati ih. Žive poput svih ostalih
u egipatskoj zemlji. Mislim da će Podignuće crkve slomiti srca mnogih kršćana
jer će na taj način biti odvojeni.od svojih investicija u ovome svijetu. Morat
će ostaviti svoje sefove, bankovne račune, svoje dionice i kupone, kao i
mnoštvo nekretnina. To je ono čemu su predali svoje srce i vrijeme, i bit će
vrlo žalosni kada to budu morali ostavljati.
Zapazite kako Mojsije odgovara na
ovaj kompromis. Mojsije je rekao faraonu da neće
biti nikakvog kompromisa.
"Ti
nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje ćemo prinijeti
Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. "Zato
ćemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neće ostati ovdje. Od njih nam
valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne
stignemo, što moramo Jahvi prinijeti." Jahve
otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. "Odlazi!" - vikne
faraon na Mojsija. "I da mi više na oči ne dolaziš! Onoga dana kad mi se
opet pojaviš na oči, zaglavit ćeš! "Dobro
si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga više neću vidjeti!" (Izlazak
10,25-29)
Neće bili kompromisa.
