POGLAVLJE 11
TEMA:
Izraelci
traže od Egipćana njihovo blago; Egipatskim prvorođencima prijeti se smrću
Ovo je posljednje poglavlje u ovome
odjeljka koje se bavi natjecanjem sa faraonom. Smrt je konačni instrument suda
nad Egiptom prije nego što će Izrael bili oslobođen jarma zatočeništva. Faraon
je do sada već trebao naučili da je krajnje jalovo upuštali se u borbu s Bogom.
Bog je bio strpljiv i praštao je, međutim, morao je natjerati faraona da shvati
kako je došlo vrijeme da Izrael napusti Egipat. Cijeli je Egipat bio sklon
stati uz bok faraonu u njegovom sukobu s Bogom, tako da je Bog morao zadati
konačni udarac Egiptu kako bi ih naučio onome što su morali naučiti.
IZRAELCI
TRAŽE OD EGIPĆANA NJIHOVO BLAGO
"Još
ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat", reče Jahve Mojsiju.
"Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. Kaži
svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede
srebrnih i zlatnih dragocjenosti." Jahve
učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u
egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda. (Izlazak
11,1-3)
Riječ "ište" u ovomu
odjeljku znači jednostavno da pokupe svoju plaću. Izraelci su godinama službi
kao robovi i nikada nisu dobili nikakav novac za svoj rad. Sada će dobiti svoju
plaću. Morali su doslovno doći do svojih susjeda i od njih zatražio zaostatke
svojih plaća. Jahve je činio da Egipćani budu naklonjeni Izraelcima i rado su
im platili njihovu pravednu plaću koju su i zaradili.
EGIPATSKIM
PRVOROĐENCIMA PRIJETI SE SMRĆU
A
onda Mojsije navijesti: "Ovako poručuje Jahve: 'O ponoći proći ću Egiptom.
Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova,
koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se
nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke.
U
svoj će zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti će kad
poslije biti. Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na
čovjeka ni na životinju.' Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od
Egipćanina. Onda će svi ovi tvoji dvorani k meni doći, preda me se baciti i
vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga ću otići."
I gnjevan ode od faraona.
"Neće
vas faraon poslušati", reče Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnožila
moja znamenja u zemlji egipatskoj." Mojsije i Aron izveli su sva ta
znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije
puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje. (Izlazak 11,4-10)
Prvorođenci i kod ljudi i kod stoke
pripadali su bogovima Egipta. Jahve će sada zatražiti prvine egipatskih bogova.
Pokazat će im kako postoji razlika između Izraelovih sinova i Egipćana. Razlika
nije bila u anđelu smrti koji je prolazio i gošenskom i egipatskom zemljom.
Nije bila niti u činjenici što su jedna rasa bili Židovi, a jedna pogani.
Razlika je bila u krvi kojom su bili namazani dovratnici kuća. Anđeo smrti nije
se doticao niti jedne kuće zaštićene krvlju. Bio je to začetak najstarije
vjerske svetkovine Židova, Pashe. Pasha je jedan od najrječitijih opisa
Gospodina Isusa Krista kojeg nalazimo u Starome zavjetu.
POGLAVLJE 12:1-3
TEMA:
Početak
Izraelove vjerske godine; Utemeljenje blagdana Pashe; deseta pošast - smrt
prvorođenaca; Izraelci izlaze iz Egipta
Blagdan Pasha bio je utemeljen kao
spomen na izbavljenje Izraela iz Egipta i njihovo usvojenje za Jahvin narod. Pasha
je blagdan koji je položio temelje za rođenje izraelskoga naroda u novi odnos s
Bogom.
POČETAK
IZRAELOVE VJERSKE GODINE
Dvanaesto poglavlje predstavlja
svojevrsni vrhunac u knjizi Izlaska. Tu nalazimo utemeljenje blagdana Pashe. On
je slika onoga o čemu govori apostol Pavao u 1. Korinćanima 5,7: " jer već
je žrtvovana Pasha naša, Krist." Krist je u ovome poglavlju.
Jahve
reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude
početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. (Izlazak 12,1-2)
Ovim poglavljem ulazimo u novi dio
knjige Izlaska. Prvi dio (poglavlja 1-11) bavi se Mojsijem, izbaviteljem.
Poglavlja 12-14 bave se izbavljenjem Izraela. Prvo je bio izbavitelj, a sada je
na redu izbavljenje. Izbavljenje, međutim, ne čini Mojsije. Izbavljenje je prvo
po krvi. To je blagdan Pashe, smrt prvorođenaca. Zatim, u poglavljima 13 i 14,
vidimo prelaženje Crvenoga mora i uništenje egipatske vojske, do čega je došlo pomoću
sile. Krv koju je Gospodin Isus Krist prolio na križu platila je cijenu za naše
grijehe. Sila Svetoga Duha čini je stvarnom i učinkovitom u našim grešnim
srcima. U Zahariji 4,6 piše: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim! Riječ
je Jahve nad Vojskama." Otkupljenje je djelo Gospođina Isusa Krista na
križu za nas i djelo Svetog Duha u nama.
Stihovi jedan i dva ovog poglavlja
govore o rođendanu naroda. Kad je Izrael ušao u Egipat, bio je kao obitelj.
Zanimljivo je da Bog ovdje slavlja naglasak na obitelj jer obitelj čini temeljni
graditeljski blok jednog naroda. Sjećate se kako je faraon tjerao Izraelce
praviti cigle bež slame. Cijelo vrijeme koje je Izrael proveo u ropstvu, Bog ih
je činio ciglama u obliku obitelji od kojih je izgradio narod od slamčica
pojedinaca, kao što stara izreka kaže: ""Niti jedan narod nije
snažniji od obitelji koje čine taj narod."
Za Izrael je kucnuo nulti čas. U
ovome poglavlju počinje odbrojavanje za izlazak Izraelovih sinova iz Egipta.
UTEMELJENJE
BLAGDANA PASHE
Ovo
objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za
obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. (Izlazak 12,3)
U ovome stihu jasno se pojavljuju
dva područja koja se naglašavaju: (1) krv, i (2) obitelj. Izraelci su postali
narod i Bog će ih izbaviti, ali će to učiniti po obiteljima i po pojedincima u tim obiteljima. U svakoj je
obitelji trebalo biti janje. Janje, naravno, govori o krvi koju je trebalo staviti na dovratnike.