POGLAVLJE 11

 TEMA: Izraelci traže od Egipćana njihovo blago; Egipatskim prvorođencima prijeti se smrću

Ovo je posljednje poglavlje u ovome odjeljka koje se bavi natjecanjem sa faraonom. Smrt je konačni instrument suda nad Egiptom prije nego što će Izrael bili oslobođen jarma zatočeništva. Faraon je do sada već trebao naučili da je krajnje jalovo upuštali se u borbu s Bogom. Bog je bio strpljiv i praštao je, međutim, morao je natjerati faraona da shvati kako je došlo vrijeme da Izrael napusti Egipat. Cijeli je Egipat bio sklon stati uz bok faraonu u njegovom sukobu s Bogom, tako da je Bog morao zadati konačni udarac Egiptu kako bi ih naučio onome što su morali naučiti.

IZRAELCI TRAŽE OD EGIPĆANA NJIHOVO BLAGO

"Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat", reče Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati. Kaži svijetu neka svaki čovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." Jahve učini te Egipćani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očima naroda. (Izlazak 11,1-3)

Riječ "ište" u ovomu odjeljku znači jednostavno da pokupe svoju plaću. Izraelci su godinama službi kao robovi i nikada nisu dobili nikakav novac za svoj rad. Sada će dobiti svoju plaću. Morali su doslovno doći do svojih susjeda i od njih zatražio zaostatke svojih plaća. Jahve je činio da Egipćani budu naklonjeni Izraelcima i rado su im platili njihovu pravednu plaću koju su i zaradili.

EGIPATSKIM PRVOROĐENCIMA PRIJETI SE SMRĆU

A onda Mojsije navijesti: "Ovako poručuje Jahve: 'O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke.

U svoj će zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti. Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju.' Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina. Onda će svi ovi tvoji dvorani k meni doći, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga ću otići." I gnjevan ode od faraona.

"Neće vas faraon poslušati", reče Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj." Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.  (Izlazak 11,4-10)

Prvorođenci i kod ljudi i kod stoke pripadali su bogovima Egipta. Jahve će sada zatražiti prvine egipatskih bogova. Pokazat će im kako postoji razlika između Izraelovih sinova i Egipćana. Razlika nije bila u anđelu smrti koji je prolazio i gošenskom i egipatskom zemljom. Nije bila niti u činjenici što su jedna rasa bili Židovi, a jedna pogani. Razlika je bila u krvi kojom su bili namazani dovratnici kuća. Anđeo smrti nije se doticao niti jedne kuće zaštićene krvlju. Bio je to začetak najstarije vjerske svetkovine Židova, Pashe. Pasha je jedan od najrječitijih opisa Gospodina Isusa Krista kojeg nalazimo u Starome zavjetu.

POGLAVLJE 12:1-3

TEMA: Početak Izraelove vjerske godine; Utemeljenje blagdana Pashe; deseta pošast - smrt prvorođenaca; Izraelci izlaze iz Egipta

Blagdan Pasha bio je utemeljen kao spomen na izbavljenje Izraela iz Egipta i njihovo usvojenje za Jahvin narod. Pasha je blagdan koji je položio temelje za rođenje izraelskoga naroda u novi odnos s Bogom.

POČETAK IZRAELOVE VJERSKE GODINE

Dvanaesto poglavlje predstavlja svojevrsni vrhunac u knjizi Izlaska. Tu nalazimo utemeljenje blagdana Pashe. On je slika onoga o čemu govori apostol Pavao u 1. Korinćanima 5,7: " jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist." Krist je u ovome poglavlju.

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.  (Izlazak 12,1-2)

Ovim poglavljem ulazimo u novi dio knjige Izlaska. Prvi dio (poglavlja 1-11) bavi se Mojsijem, izbaviteljem. Poglavlja 12-14 bave se izbavljenjem Izraela. Prvo je bio izbavitelj, a sada je na redu izbavljenje. Izbavljenje, međutim, ne čini Mojsije. Izbavljenje je prvo po krvi. To je blagdan Pashe, smrt prvorođenaca. Zatim, u poglavljima 13 i 14, vidimo prelaženje Crvenoga mora i uništenje egipatske vojske, do čega je došlo pomoću sile. Krv koju je Gospodin Isus Krist prolio na križu platila je cijenu za naše grijehe. Sila Svetoga Duha čini je stvarnom i učinkovitom u našim grešnim srcima. U Zahariji 4,6 piše: "Ne silom niti snagom, već duhom mojim! Riječ je Jahve nad Vojskama." Otkupljenje je djelo Gospođina Isusa Krista na križu za nas i djelo Svetog Duha u nama.

Stihovi jedan i dva ovog poglavlja govore o rođendanu naroda. Kad je Izrael ušao u Egipat, bio je kao obitelj. Zanimljivo je da Bog ovdje slavlja naglasak na obitelj jer obitelj čini temeljni graditeljski blok jednog naroda. Sjećate se kako je faraon tjerao Izraelce praviti cigle bež slame. Cijelo vrijeme koje je Izrael proveo u ropstvu, Bog ih je činio ciglama u obliku obitelji od kojih je izgradio narod od slamčica pojedinaca, kao što stara izreka kaže: ""Niti jedan narod nije snažniji od obitelji koje čine taj narod."

Za Izrael je kucnuo nulti čas. U ovome poglavlju počinje odbrojavanje za izlazak Izraelovih sinova iz Egipta.

UTEMELJENJE BLAGDANA PASHE

Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. (Izlazak 12,3)

U ovome stihu jasno se pojavljuju dva područja koja se naglašavaju: (1) krv, i (2) obitelj. Izraelci su postali narod i Bog će ih izbaviti, ali će to učiniti po obiteljima i po pojedincima u tim obiteljima. U svakoj je obitelji trebalo biti janje. Janje, naravno, govori o krvi koju je trebalo staviti na dovratnike.