dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12:4-51

 

 

Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti.  (Izlazak 12,4)

 

Ovaj stih ništa ne govori o tome ako je janje premaleno za neku obitelj. To se ne dešava, janje je sasvim dostatno. Moguće je, s druge strane, da obitelj bude premalena za janje. Bog se zanima za svakog pojedinca unutar obitelji. Svaka je obitelj trebala imati janje, međutim, što učiniti u slučaju da muž i žena nemaju djece, ili su im se djeca već poženila i žive odvojeno od njih? Takav se par tada trebao pridružiti svojim susjedima koji su u istom položaju i podijeliti janje. Svaki pojedinac u svakoj obitelji trebao je dobiti komad janjeta. Proslava blagdana Pashe trebala je biti osobna, privatna stvar. Da, radi se o otkupljenju za cijeli narod, međutim, blagdan je usredotočen oko obitelji. Svaki pojedini član obitelji treba ga primiti i prihvatiti. Pasha je obiteljska stvar.

 

Bog predstavlja modus operandi po kojem će spašavati pojedince. Nitko nije spašen zbog toga što pripada nekom narodu ili nekoj obitelji. Uzmite, na primjer, izvješće o tamničaru u Filipima i spasenje njegove obitelji, o čemu čitamo u izvješću u Djelima apostolskim, u sedamnaestoj glavi. Tamničareva obitelj nije bila spašena zbog toga što je on uzvjerovao, već zbog toga što je svaki član njegove obitelji načinio transakciju sa Janjetom; svaki je morao blagovati od Janjeta. To je vrijedilo i ovdje. Svaki je član trebao očitovati vjeru na taj način. "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj" (Djela 16,31) ne znači da ako vjeruješ, spasit će se i tvoja obitelj. To ne! Tvoja će obitelj morati vjerovati u Gospodina Isusa Krista, i tek tada bit će i oni spašeni. Svaki od njih trebat će sudjelovati u tome kako bi došli pod zaštitu i otkupljenje krvi kojom su premazani dovratnici kuće.

 

Došli smo do kobne noći u Egiptu. Posljednja pošast sprema se pogoditi ljude. Izraelci, koji su

živjeli u gošenskome kraju, bili su pošteđeni za vrijeme posljednje tri pošasti, tako da je Božji

narod bio izbavljen od suda, ali još uvijek nisu bili otkupljeni. Sada su trebali bili otkupljeni i

morali su iskazati vjeru u krv.

 

Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. (Izlazak 12,5-6)

 

Ovaj odjeljak u Bibliji je vrlo zanimljiv. Zapazite da je svaka obitelj imala janje. Te je večeri vjerojatno bilo zaklano na tisuće janjaca, međutim u šestome stihu čitamo: "…A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se suton spusti.'' To mnoštvo janjaca govorilo je o drugome Janjetu. Bog je na sve te janjce gledao kao na samo jedno Janje, Gospodina Isusa Krista, koji je bio Pasha žrtvovana za nas. Blagdan je pokazivao na dolazak Gospodina Isusa Krista na ovaj svijet.

 

Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. (Izlazak 12,7)

 

Izraelovi su sinovi trebali krvlju janjeta poškropiti dovratnike i nadvratnik kuće. Pošto bi ugledao krv, anđeo smrti mimoišao bi kuću. Mislim da ovdje nalazimo sliku koja daje odgovor na pitanje koje ljudi često postavljaju. Što će se dogoditi s malom djecom vjernika u vrijeme Uzdignuća crkve? Ako se u kući nalaze i mala djeca kada Gospodin dođe po svoje, hoće li uzeti mamu i tatu, a malene ostavili same? Ovo nam poglavlje pokazuje da Bog neće ostaviti malene same.

 

Unutar doma obitelj jede od janjeta, a po vjeri oni blaguju od Krista. Mala djeca ne znaju što se

događa. Hoće li ostati u Egiptu kada Izrael izađe iz zemlje? Ako djetešce još nije doseglo dob uračunljivosti, hoće li biti ubijeno? O ne, dragi moji prijatelji, krv pokriva sve u obitelji. Bog neće ostaviti malu djecu u vrijeme Uzdignuća crkve, baš kao što ih nije ostavio kad su Izraelci bili otkupljeni, i kad su napustili egipatsku zemlju.

 

Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. (Izlazak 12,8)

 

Svaka uputa povezana s ovim blagdanom nosila je specifično značenje i poruku. Ovaj stih govori o zajedništvu obitelji. Obitelj je u proslavu blagdana Pashe ulazila zajedno. Htio bih iznijeti jednu tvrdnju koja neće biti baš omiljena među slušateljstvom danas. Danas, u našim visoko organiziranim crkvenim programima, najmanje stavljamo u jednu skupinu, mladež u drugu, a starije članove pak a posebnu skupinu. Zar ne čujete Mojsija kako govori Izraelcima da pošalju svoje najmlađe u jaslice na faraonov dvor jer je i on sam bio odgojen ondje! Mogao bi im dalje reći da mladež pošalju na igralište za odbojku i tako dalje. Moram napomenuti kako bi takvim postupanjem mnogo djece propustilo Izlazak te večeri. Svetkovanje Pashe bila je obiteljska stvar, a bojim se da su naše crkve krive za cijepanje obitelji. U crkvi obitelji bi trebale biti zajedno.

 

Dok sam još bio mladi propovjednik, održavao sam mnoge sastanke u seoskim crkvama, i uživao u tome kao nikada u životu. Navečer bih počeo propovijedati obiteljima koje su sa sobom možda imale i malu djecu Majka bi ljuljala nemirno dijete u naručju, a ja sam naučio kako ih nadglasati. Ako ne mogu nadglasati šestomjesečno dijete, onda nešto radikalno nije u redu! Tako sam naučio propovijedati glasnije od njih. Dijete bi zatim zaspalo, a majka bi ga odnijela u pozadinu crkve i položila u krevetić. Vratila bi se natrag i sjela pokraj muža i možda drugo dvoje ili troje djece. Majke bi ustajale između ljudi poput kokica u tavi, stavljale svoju djecu u krevetiće i vraćale se sjediti kraj svojih obitelji. Tako je to bilo večer za večeri.

 

Jedan mi je član pričao o propovjedniku koji je održavao sastanke godinu dana ranije. Rekao je zajednici da je on veći propovjednik od apostola Pavla. Zaustavio se na nekoliko trenutaka nakon te tvrdnje, jer je znao da su ljudi začuđeni. "Ja sam veći propovjednik od apostola Pavla jer je on propovijedao do ponoći i uspio uspavati samo jednu osobu. Ja ne propovijedam niti trideset minuta, a već sam ih uspavao više od deset." Na temelju toga, dragi moji prijatelji, i ja sam također veliki propovjednik!          

 

Te malene seoske crkve nisu baš bile pretjerano organizirane, ali su zato stvarale predivne Božje svete. Nemam nimalo pouzdanja u revolucionarne gomile ljudi koji haraju današnjim sveučilištima. Stvar smo nasadili na pogrešne noge, dragi moji prijatelji. Božji obrazac bio je usmjeravanje na obitelj, a mi smo se od tog obrasca sasvim udaljili.


U ovome stihu također nam je rečeno da su morali pojesti meso janjeta pečeno na vatri. Vatra govori o sudu. Mora postojati osuda za grijehe. Janje su, osim toga, morali pojesti sa beskvasnim kruhom. Kvasac govori o grijehu, a beskvasni kruh govori o Kristu kao Onome na Kojem se moramo hraniti. Uz to su jelo također morali jesti i gorko zelje. Iako ovo zelje ima nekoliko različitih značenja, držim da u kontekstu ono znači da naše iskustvo neće uvijek biti slatko nakon što smo prihvatili Gospodina Isusa Krista za svog osobnog Spasitelja. Gorko zelje ide usporedo s otkupljenjem.

 

Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. (Izlazak 12,9)

 

Žrtvu se nije moglo jesti sirovu jer ona govori o sudu nad grijehom u životima ljudi, a to je tražilo žrtvu i oganj suda. Kad čovjek dođe Kristu, dolazi kao grešnik. Žrtva nije smjela biti namočena u vodu. To jednostavno znači da se moramo pouzdavati u Krista i samo Njega. Nažalost, danas ima i previše ljudi koji se pouzdaju u vodu za svoje spasenje. Sve je trebalo biti pečeno. Bio je to sud ognjem.

 

A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. (Izlazak 12,11-12)

 

Dragi moji prijatelji, kada dođete Kristu, morali biste biti opasanih bokova i biti spremni da iziđete iz svijeta i više nemate s njim ništa zajedničkog. Ne vjerujem da je moguće biti obraćen i nastaviti živjeti grešnim životom. To nikako ne znači da s vremenom na vrijeme nećete počiniti kakav grijeh, ali to znači da nećete imali naviku življenja prema obrascu grijeha.       :  

 

Imali srno jedan veličanstven događaj sa ženom u Los Angelesu koja je držala prodavaonicu alkoholnih pića i nakon toga se obratila Kristu. Nazvala me telefonom i rekla mi da napušta svoj posao. Rekla mi je: "Ako mi kažete da uzmem čekić i razbijem svaku bocu u trgovini, učiniti ću to bez oklijevanja." Međutim, ta je trgovina bila sve što je posjedovala. Rekao sam joj da je proda. Prodala ju je i danas je uistinu predivna kršćanka.

 

Izići ćete iz '"Egipta" ako je na dovratnike i nadvratnik kuće stavljena krv. Morate pojesti pashalno janje bokova opasanih za putovanje.

 

Bog je svoje pošasti upravljao protiv glavnih bogova koje se štovalo u Egiptu. Svi su bogovi tražili prinošenje prvorođenaca. Sada Bog svoje oružje upravlja protiv svih egipatskih idola zajedno.

 

Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." (Izlazak 12,13)

 

Izraelci nisu bili spašeni zbog toga što su bili Abrahamovo sjeme. Da su Egipćani bili poslušni Božjim zapovijedima, i oni bi također bili spašeni. Bog je rekao: "Gdje spazim krv, proći ću vas." Nitko nije bio spašen zbog toga što je činio ono što je najbolje znao i umio, ili zato što je bio pošten ili zato što je bio dobra osoba. Bog je rekao: "Gdje spazim krv, proći ću vas." Nisu morali istrčavati iz kuća po noći kako bi gledali u krv; morali su se pouzdavati i vjerovati u nju. Nisu bili spašeni zbog toga što su prošli kroz obred obrezanja ili zato sto su pripadali nekoj crkvi. Bog je rekao: "Kad vidim krv, proći ću vas."' Anđeo smrti ne istražuje susjedstvo. Nisu smjeli otvarati prozore i govoriti anđelu smrti koliko su dobri te koliko su milosrdnih djela u životu učinili. Tko god bi one večeri pomolio glavu kroz prozor, umro bi. Bog je rekao: "Kad vidim krv, proći ću vas." Tome se ništa nije trebalo dodavati. Tko se spasio one noći? Oni koji su vjerovali Bogu. Oni koji su dovratnike svojih kuća poškropili krvlju i pouzdali se u tu krv. Iako ja to ne razumijem u potpunosti, vjerujem onome što Bog govori. On mi poručuje da će me spasiti samo krv Isusa Košta prolivena za mene i ništa drugo.

 

Bog je rekao da gdje vidi krv, taj će dom mimoići. Krv nije bila nekakav mističan ili praznovjeran znak. Kroz cijelu Božju riječ provlači se veliko načelo, a to je da bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha. Drugim riječima, Bog ne može proizvoljno ili podvojenih mjerila zatiskivati oči na grijeh i ništa ne poduzimati, baš kao što danas ne može niti jedan sudac kad pred njega dovedu čovjeka krivog za kakav zločin. Sudac mora primijeniti zakon na krivca, koji mora platiti kaznu. Dio našeg današnjeg problema je labavost u provođenju zakona. Međutim, Božji su zakoni nepromjenjivi u ovome svemiru - "tko je zgriješio, taj će i umrijeti." Smrtna osuda je na svima nama. Međutim, Bog je milostiv pa nedužan život može biti ponuđen u zamjenu za krivca. Do dolaska Isusa Krista, bio je to život janjeta. Zatim je Isus bio "…Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta" (Ivan l,29). Ako primamo Krista, oslobađamo se suda kojeg kao grešnici zaslužujemo.

 

Te večeri u Egiptu u svakom domu koji nije bio zaštićen krvlju, došlo je do smrti prvorođenaca. Škropljenje krvi po dovratnicima i nadvratniku kuće, bio je, vidite, pokazatelj vjere. To odgovara osobnoj vjeri u pouzdanju u Krista.

 

Nakon toga, slijedila je pashalna večera. U Levitskom zakoniku dani su propisi za svetkovanje blagdana Pashe i blagdana beskvasnih kruhova, koji je bio dio tog blagdana i slijedio je odmah iza blagdana Pashe.

 

"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća.  Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca. Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. (Izlazak 12,14-16)

 

Ovo, u stvari, nema nikakve veze sa prolaskom anđela smrti te noći u Egiptu. Nema nikakve veze s njihovim spasenjem. To je blagdan zajedništva za one unutar obitelji. To je, naravno, dužnost. Bog ju je zapovjedio, a također se radi i o velikoj povlastici. Imat će zajedništvo s Bogom.

 

Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba. (Izlazak 12,17)

 

Na svome putovanju pustinjom jeli su beskvasni kruh zbog toga što su u noći Pashe bili istjerani iz Egipta. Sedam su dana jeli kruh.

 

Zapazite da je kruh beskvasan. Da su jeli ukvasani kruh, bili bi odbačeni, to jest, uklonjeni iz zajedništva.

 

Kvasac se spominje osam puta u stihovima 14-20.

 

Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh." (Izlazak 12,19-20)

 

Kvasac govori o načelu zla. On predstavlja ono što je zlo i što je uvreda za Boga. U trinaestom poglavlju evanđelja po Mateju nalazimo prispodobu o ženi koja je u tri mjere brašna sakrila kvasac. Kvasac nije Evanđelje jer je kvasac slika zla. Tri mjere brašna predstavljaju Božju riječ, a u nju je stavljen kvasac (zlo). Zapanjujuće je promatrati količinu pogrešne nauke koju se naučava danas, te koliko lakovjernih ljudi vjeruje tim riječima. "Kvasac" je umiješan u učenje Riječi. Svi kultovi i izmi koriste Bibliju, ali s njom miješaju i lažnu nauku. To je ono na što su Izraelovi sinovi bili upozoreni da izbjegavaju.

 

Naš je Gospodin ovu stvar sa kvascem sasvim jasno istakao u evanđelju po Mateju. U Mateju 16,6 piše: "A Isus im reče: 'Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.'" Zatim, u Mateju 16,11 nastavlja: "Kako onda ne shvaćate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." Isusovi učenici su u tom trenutku držali da njihov Učitelj govori o materijalnom kruhu. Kasnije su jasno razumjeli da je govorio o doktrini farizeja koja je bila zla.

 

Beskvasni kruh nije baš ukusan. Postoji jako mnogo ljudi koji ne vole proučavanje Biblije, čistu, beskvasnu Božju riječ. Mnogi ljudi vole dolaziti u crkvu radi društva, glazbe ili ljepote same crkve, ali ne i zbog slušanja Božje riječi. Ne žele Božju riječ jer im ona nema baš dobar okus.

 

Bio sam u Izraelu za vrijeme blagdana beskvasnih kruhova i moram priznali da sam se umorio od beskvasnog kruha jer sam odrastao na selu gdje smo jeli vruće kolače koji su se od kvasca odmah dizali. Bilo je uistinu predivno kad je blagdan došao svome kraju i kad su iznijeli pravi kruh. Imao je dobar okus svakom naravnom čovjeku. Beskvasni kruh nema tako dobar okus kao što ga ima kruh sa kvascem, ali je Božja riječ hrana koja je jako dobra za Božje dijete.

 

Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra. Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara. (Izlazak 12,22-23)

 

Jeste li se pitali kako su stavljali krv na dovratnike kuća? Izop je kitnjasta biljka koja raste na kamenitom tlu. Koristili su se kako bi dovratnike poškropili krvlju. Za mene, izop predstavlja vjeru. Putem vjere se Kristova krv primjenjuje na vaš i moj život. Pouzdajete se u ono što je Krist učinio kad je umro za vas.

 

DESETA POŠAST -  SMRT PRVOROĐENACA

 

Ovo je posljednja pošast i posljednji sud koji će zadesiti egipatsku zemlju. Bog je svoj narod pripremio za to. Gošenska zemlja izmakla je posljednjim trima pošastima, ali nije mogla umaći i ovoj posljednjoj, osim ako na dovratnicima kuća ne budu imali krv janjeta. Bilo koji Egipćanin mogao je slijediti primjer Izraelaca - krvlju poškropiti dovratnike kuća i vjerovati Bogu - i prvorođenac u njegovoj kući bio bi pošteđen. Mnogi ljudi jednog dana će biti jako iznenađeni kad čuju da ih Gospodin Isus ne pita kojoj su crkvi za života pripadali. Ako ste se pouzdali u Krista kao svog osobnog Spasitelja, tada vas je Sveti Duh krstio u tijelo sačinjeno od vjernika, i vi ste pripadnik istinske crkve.

 

U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac. (Izlazak 12,29-30)

 

Ovaj posljednji sud uzeo je živote svakog prvorođenca u svakoj obitelji. Do tada, Bog se nije doticao ljudskog života. Sada je to učinio, ali nemojte tvrditi da je Bog ubojica. "Bog dao, Bog uzeo, blagoslovljeno ime Božje." Onaj koji je stvorio život ima i vlast uzeti ga natrag,

 

IZRAELCI ISTJERANI IZ EGIPTA

 

Te je noći faraon ustao.

 

Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajite štovanje Jahvi, kako ste tražili. Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" (Izlazak 12,31-32)

 

Faraon se konačno morao predati. Do tada je oklijevao popustiti Mojsijevim zahtjevima, ali ova je pošast uzela i njegovog vlastitog sina. Bog nije započeo dotičući se života prvorođenaca.

 

Natjecanje sa faraonom započelo je mijenjajući Aronov štap u krokodila. Da je faraon povjerovao Bogu, Izraelovi sinovi napustili bi zemlju, a on bi poštedio svoj narod velikog suda. Krivnju, stoga, ne bi trebalo svaljivati na Boga.

 

Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. (Izlazak 12,33)

 

Egipćani nisu znali gdje će prestati Božji sud. Beg je uzeo njihove prvorođence. Što će učiniti

sljedeće? Možda će usmrtili sve Egipćane, pa su faraon i Egipćani rekli Izraelcima neka odu iz

zemlje jer su se bojali za vlastite živote.

 

Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima. I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće. (Izlazak 12,34-35)

 

Bog je Izraelcima dao naklonost u očima Egipćana, tako da kad su zatražili, Egipćani su im dali što god su željeli. Na taj je način Bog jednostavno pokupio zaostale plaće svoga naroda za brojne godine robovanja u Egiptu. Egipćani su Izraelcima bili toliko dužni u zaostalim plaćama, da su ih Izraelci oplijenili, to jest, Izbaci je otišao sa većinom egipatskog bogatstva.

 

Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece. (Izlazak 12,37)

 

Čini se da je iz egipatske zemlje izašlo više od milijun ljudi. Osim žena i djece, bilo je šesto tisuća muškaraca. Dalje se našu pozornost skreće na još jednu zanimljivu činjenicu.

 

A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. (Izlazak 12,38)

 

Uz Izraelce koji su napustili Egipat, sa njima je pošlo i mnogo drugoga svijeta. Oni će uzrokovati mnogo poteškoća i problema u izraelskome taboru. O njima ćemo naučiti više u knjizi Brojeva. Mnogo drugoga svijeta je stalno pravilo nevolje. Promatrajući činjenice, oni su u stvari mješanci. Egipćani bi se ženili Hebrejkama ili bi se Hebreji ženili Egipćankama - potomci iz takvih, brakova morali su donijeti odluku: hoće li izaći iz Egipta sa Izraelcima ili će ostali sa Egipćanima. Mnogi iz "mnoštva drugoga svijeta" napustili su zemlju, ali su mnogi i ostali. Oni koji su otišli, često su se pitali jesu li učinili pogrešan korak, a kad je došla kakva nevolja ili poteškoća, oni su bili prvi koji su mrmljali. Oni nisu bili Izraelci u punom značenju te riječi.

 

Jedan od velikih problema u Izraelu danas je "mnoštvo dragoga svijeta", to jest, ljudi koji imaju jednog roditelja iz poganstva. Jesu li oni Izraelci? Također imamo u crkvama problem s ljudima koji se pridruže crkvi, ali nisu spašeni. Dugo sam godina bio pastor i nikada nisam vjerovao da je onaj koji u crkvi stvara probleme u stvari Božje dijete. (Ali, da se bolje razumijemo, što mislim pod onima koji stvaraju nevolje. S njima se više bavimo u knjizi Brojeva, u jedanaestom poglavlju.)

 

Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

 

I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske. Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi. (Izlazak 12,39-42)

 

Proslava Pashe seže do Izlaska Izraela iz Egipta. Nikada nisu smjeli zaboraviti ono što je Jahve Bog učinio za njih, sve dok se Kralj ne vrati ponovno i utemelji se Tisućljetno kraljevstvo. Tada će to zaboraviti. Vidjet ćemo to kasnije.

 

Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

 

Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. (Izlazak 12,47-48)

 

Samo oni koji su se po vjeri poistovjetili sa Božjim narodom, mogli su sudjelovati u ovoj svetkovini. Ako se poganin želio poistovjetili sa vjerovanjem Izraela, bio je dobrodošao.

 

Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi." Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili. Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.  (Izlazak 12,49-51)

 

Dok slijedimo Izraelove sinove na njihovom putovanju iz Egipta preko Crvenoga mora i dalje u pustinju, naučit ćemo pouke koje odgovaraju iskustvima s kojima se susrećemo u kršćanskome životu danas.