dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14

 

TEMA: Faraon i njegova vojska u potjeri za Izraelom; Božja pobjeda nad Egiptom

 

FARAON I NJEGOVA VOJSKA U POTJERI ZA IZRAELOM

 

Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. (Izlazak 14,1-2)

 

Nemoguće je precizno locirati ovo mjesto, međutim, ono se nalazi negdje između rijeke Nil i Crvenoga mora.

 

Faraon će reći: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' (Izlazak 14,3)

 

Faraon je poslao uhode da prate putovanje Izraelovih sinova. Kretanje dva i pol milijuna ljudi ionako bi bilo dosta teško prikriti. Faraon očekuje da će Izraelci krenuti uz priobalno područje i kroz filistejsku zemlju. Kad su se zaputili prema pustinji, pomislio je da su se izgubili i ne znaju kamo idu. Bog je rekao da kada faraon pomisli da su Izraelci u stupici, krenut će u potjeru za njima. Očito je da je faraon uz mnogo oklijevanja pustio Izraelce da odu. Bog još uvijek nije završio svoj obračun sa faraonom.

 

Ja ću otvrdnuti faraonu srce, i on će za njima poći u potjeru. Ali ja ću se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako će Egipćani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako učine. (Izlazak 14,4)

 

Pomislili bismo da su Egipćani iskusili već i previše katastrofe, ali dogodit će se nešto još mnogo ozbiljnije, što će ih na koncu presvjedočiti.

 

Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo učinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neće služiti." Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. (Izlazak 14,5-7)

 

Egipatska je vojska krenula na Izraelce sa šest stotina kola. Možete si zamisliti što je toliki broj kola mogao učiniti jadnom i bespomoćnom narodu koji se nije mogao braniti, poglavito ženama, djeci i stoci.

 

Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. Egipćani, dakle, pođu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi: (Izlazak 14,8-10)

 

Crveno se more nalazilo pred Izraelcima,a iza njih bila je egipatska vojska. Taj jadan i bespomoćan narod uhvaćen je između čekića i nakovnja. Promatrajući realistički činjenice, zaključujemo da su Izraelci u nezavidnom položaju.

 

"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta! (Izlazak 14,11)

 

Ovo je pomalo ironična tvrdnja, a siguran sam da je još gore zvučala u ono vrijeme. Velike su piramide stajale kao spomenici groblja kraljeva. U Egiptu je mumija bilo posvuda. Bilo je to veliko pokapalište. Izraelovi sinovi govorili su: "Jesi li nas doveo tako daleko u pustinju da pomremo? Zar u cijelome Egiptu nema dovoljno mjesta za naš pogreb?" Izraelci su bili sigurni da će biti pobijeni ovdje u pustinji.

 

Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti." (Izlazak 14,12)

 

Dok su Izraelci živjeli u Egipta kao roblje, vapili su za izbavljenjem. Bog im je dao prilika da odu, ali čim su se našli u opasnosti, poželjeli su se vratiti u Egipat.

 

Zapazite što će Bog učiniti za svoj narod. Bespomoćni su i beznadni bez Božje pomoći. Ako će bili otkupljeni, Bog će to djelo morati učiniti vlastoručno. Kad bismo barem i mi stekli takvo objektivno gledište na same sebe, jer smo u potpunosti nalik Izraelcima. Kad bismo mogli otići na mjesec s astronautima i pogledati na našu malenu zemlju, vidjeli bismo ljude izgubljene u grijehu. U stvari, naša je zemlja potpuno beznadno mjesto - najobičnije veliko groblje. U Rimljanima 5,12 Pavao nam govori: "Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt." Čovjek je u pokretu već više od pet tisuća godina. Ali, prema kamo se kreće? Čovjek maršira prema grobu. Ta činjenica nije lijepa, ali je istinita. Čovjek je najkolosalniji promašaj u Božjem svemiru. 

 

BOŽJA POBJEDA NAD EGIPTOM

 

Promotrite Izraelce. Ako Bog ne djeluje u njihovu korist, osuđeni su na propast. Vi i ja ne bismo mogli biti otkupljeni da Bog to nije učimo za nas, dragi moji prijatelji. Jona je rekao: "Spasenje je od Gospoda" (Jona 2,9). Kralj David iznio je istu ovu činjenicu, a to je ujedno i poruka cjelokupnog Novoga zavjeta.

 

"Ne bojte se!" - reče Mojsije narodu. "Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. (Izlazak 14,13)


Bog će djelovati u korist svoga naroda. Sve što oni moraju učiniti je prihvatiti i primiti Njegovo spasenje. Morali su biti mirni, a Bog će učiniti sav posao. Imajte i vi na umu da ne možete učiniti niti koliko možete pomaći malim prstom kako biste sami izradili svoje spasenje. Sve što morate učiniti je da prihvatite ono što je Bog učinio za vas.

 

Jahve će se borili za vas. Budite mirni!" (Izlazak 14,14)

 

Bog će donijeti spasenje svom narodu, a također će im dati i mir koji dolazi od oproštenja grijeha.

 

"Zašto zapomažete prema meni?" - reče Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. (Izlazak 14,15-16)

 

Izraelci su morali biti mirni i promatrati spasenje koje je od Gospodina. Međutim, kada izbavljenje bude izrađeno, morali su se čvrsto držati Njegovih uputa. Njihova vjera očitovat će se u tome hoće li prihvatiti to spasenje ili neće.

 

Ljudi su ponudili mnogo prirodnih objašnjenja načina kako su Izraelci uspjeli prijeći kroz Crveno more. Kao prvo, vjerujem da je sasvim jasno, na temelju izučavanja respektabilnih konzervativnih povjesničara i teologa, kako je izlazak Izraela iz Egipta povijesna činjenica. Problem kod većine ljudi je pokušavanje shvaćanja na koji su način Izraelci prošli preko Crvenoga mora. Neki tvrde te je vjetar otpuhao vodu, međutim, s obje strane puta stajali su vodeni zidovi. Drugi tvrde da je neka vrsta prirodnog fenomena prepolovila more. Drugi pak tvrde da je došlo do potresa upravu u trenutku kad su Izraelci bili spremni za prelazak mora. Činjenica s kojom se ovdje moramo suočiti je da je došlo do čuda. Ili to prihvaćate, ili ne prihvaćate. Bog je čudom otvorio more i Izraelci su prešli kroz more po suhome.

 

Kad sa Izraelci prešli na drugu stranu, cipele su im bile suhe. Nije bilo dovoljno vode čak niti da im se noge ovlaže. Teško je to protumačiti bez da uzmemo u obzir da se radi o čudu.

 

Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. (Izlazak 14,17)

 

Da ste se našli kraj vode kad je faraon počeo goniti Izraelce kroz Crveno more, rekli biste mu: "Nadam se da shvaćaš da činiš ovo zbog toga što je tvoje i srce tvoga naroda otvrdnuto od Boga, ali u stvari to ne želiš učiniti." Mislim da bi vam se faraon i njegova vojska nasmijali i odgovorili: "Progonimo Izraelce zbog toga što tako želimo." Stvar je u tome što je Bog tjerao Egipćane da učine ono što im je bilo u srcu.

 

Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, (Izlazak 14,18-21)

 

U ovome odjeljku svakako moramo zapazili nekoliko stvari. Kao prvo, Egipćani koji se spominju u osamnaestome stihu su ljudi koji su ostali u samome Egiptu. Izrael će sigurno prijeći na drugu stranu Crvenoga mora, a faraon i njegova vojska nestat će u vodama tog istog mora, a Egipćani koji su ostali u Egiptu znat će da je Bog Izraelaca živi i istiniti Bog. U devetnaestome stihu spominje se Anđeo Božji. Vjerujem da Anđeo Božji nije nitko drugi nego predutjelovljeni Krist. Sam je Bog stao između Egipćana i Izraelaca. Kad je naišao snažan istočni vjetar, učinio je da se more povuče. Prirodan vjetar nikada ne bi načinio vodene zidove s obje strane.

 

Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: (Izlazak 14,22-25)

 

Kako je Bog radio na ispunjenju svoga plana izbavljenja Izraelaca, vidimo još jednom kako je djelovao kroz stup od ognja i oblaka, koji, po mom mišljenju, predstavlja Svetoga Duha. Vodio ih je Sveti Duh, upravo kako bi trebalo biti i sa svakim Božjim djetetom danas.

 

"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. (Izlazak 14,26-28)

 

Ovo izvješće treba pozorno promotriti jer se radi o čudu. Ono što se dogodilo ne da se objasniti na prirodan način. Mnogi konzervativni teolozi, unatoč tome što vjeruju Božjoj riječi i što su spašeni samo po vjeri, pokušavaju protumačiti prolazak Izraelaca kroz Crveno more na nekakav prirodan način. Kad čitate ovaj zapis, jasno nam je da ga je nemoguće protumačiti na prirodan način. Bog je rekao da se radi o čudu, a vi to ili prihvatite ili odbacite.

 

A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. (Izlazak 14,29)

 

Ovo je čudo. Ovo nam je jasno istaknuto već po drugi puta. Prešli su po suhome po sredini mora. Vode su im stajale kao zid zdesna i slijeva. Tu je pojavu nemoguće protumačiti na prirodan način.

 

Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.  (Izlazak 14,30-31)

 

Ova dva stiha iznose koji je cilj Bog imao u izbavljanju Izraela. Na početku svoga putovanja pustinjom, Izraelci su vidjeli Božju silu kad ih je pomoću krvi izbavio iz Egipta. Sada, kod Crvenoga mora, ponovno im je očitovao svoju silu vodeći ih sigurno kroz more i uništavajući Egipćane koji su ih progonili. Bog silom izbavlja svoju djecu.