dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 15



TEMA: Izraelova pjesma otkupljenja; Izrael mrmlja jer nemaju vode


IZRAELOVA PJESMA OTKUPLJENJA


Odmah po sigurnom prelasku Crvenoga mora, Izraelovi sinovi zajednički su zapjevali pjesmu.


Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati. Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. (Izlazak 15,1-3)


Sada su pjevali krepka i snažna glasa. To su oni isti ljudi, dragi moji prijatelji, koji su svega nekoliko sati ranije, dok su još bili s druge strane Crvenoga mora vapili da se žele vratiti u Egipat, te su govorili: "zar nije bilo grobova u Egiptu, pa si nas izveo da pomremo u pustinji?"

U 1. Korinćanima 10,11 čitamo da "sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena."


Bog koristi ovo iskustvo kako bi nas poučio vrlo važnoj istini: "Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru" (1. Korinćanima 10,1-2). Na koji su se način Izraelovi sinovi krstili u Mojsija? To nije moglo biti u vodi jer su kroz vodu prošli po suhome. Niti kap vode nije pala na njih. Ako želite govoriti o vodi, onda malo bolje promotrite Egipćane. Oni su se i te kako smočili. Pa što onda znači da su Izraelci bili kršteni u Mojsija u oblaku i u moru? To znači da su bili poistovjećeni. Primarno značenje riječi krštenje je poistovjećenje. Obred krštenja je krštenje u vodi, i ja osobno držim da je ono vrlo važno. Ono ističe pravo krštenje, koje biva Svetim Duhom, kojim smo poistovjećeni s Kristom i stavljeni u Krista. Pa kako su onda Izraelci bili kršteni u Mojsija? Žalili su se s jedne strane mora, a kad su prešli na drugu stranu, pjevali su Mojsijevu pjesmu. Poistovjetili su se s Mojsijem. Bili su izbavljeni kroz njega.


"Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše" (Hebrejima 11,29). Izraelci su preko mora prešli "vjerom". Čija je to vjera bila? Nije to bila vjera Izraelovih sinova jer oni nisu imali nikakvu vjeru dok nisu prešli preko mora. Bili su poistovjećeni s Mojsijem. Radilo se o Mojsijevoj vjeri. Mojsije je razdijelio Crveno more. Mojsije ih je preveo na drugu stranu. Kad su stigli na drugu stranu mora, Mojsije je ispjevao pjesmu izbavljenja. Vidjeli su Božje spasenje. Poistovjećeni su s Mojsijem. Kršteni su u Mojsija.


Dragi moji prijatelji, to se događa i kad se pouzdate u Gospodina Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja. On je onaj koji nas izvodi iz egipatskog ropstva i egipatske tame ovoga svijeta. Vodi nas kroz Crveno more. Radi se o Njegovom izbavljenju, Njegovom spasenju i Njegovom otkupljenju. Izvodi nas na mjesto na kojem možemo zapjevati pjesmu izbavljenja Njemu. Tada smo pridruženi Njemu. Kršteni smo u Krista. U 1. Korinćanima 12,13 čitamo: "Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, kao robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni." Sveti Duh nas pridružuje Kristu i čini da smo jedno s njim. Uistinu je predivno biti pridružen Njemu.


Jedna draga gospođa, govoreći o sigurnosti svoga spasenja, jednom je prilikom rekla: "Nitko vas ne može uzeti iz Njegove ruke." Netko je na to rekao: "Možete mu skliznuti kroz prste." Ona je na to odgovorila: "O, to nikako. Ja ne bih mogla skliznuti kroz njegove prste. Ja jesam jedan od Njegovih prstiju." To je istina, dragi moji prijatelji. Mi smo dijelovi Kristova tijela. Božji Sveti Duh pridružuje nas Njemu. Kakvo predivno otkupljenje imamo u Kristu! Ono što se dogodilo Izraelu je primjer i nama. To je slika našeg otkupljenja i onoga što Božji Duh čini kad se pouzdajemo u Gospodina Isusa Krista kako svog osobnog Spasitelja.


Prije nego što su se Izraelci pridružili Mojsiju u pjevanju Bogu nove pjesme otkupljenja, prvo su pjevali blues - pustinjski blues. Prije nego što su prešli more, pjevali su blues vrlo glasno i vrlo dugo. Tom pustinjskom bluesu vratit će se ponovno jer će im to biti stalna pjesma tijekom putovanja pustinjom. Neko su vrijeme, međutim, ipak žustro pjevali novu pjesmu otkupljenja.


Ovu se pjesmu može usporediti sa pjesmom Debore i Baraka u knjizi o Sucima. U Bibliji nalazimo mnoštvo pjesama. David je skladao i pjevao mnoge pjesme koje nalazimo u knjizi Psalama. Ako ih pročitate, vidjet ćete da se radi o uistinu predivnim pjesmama. Čak je i Jeremija napisao pjesmu, iako je u njoj prevladavao tužni ton. Drugi proroci, kroz cijeli Stari zavjet, pisali su pjesme.


Novi zavjet započinje pjesmama. Dr Luka bilježi nekoliko tih pjesama. Postoji Elizabetina pjesma, kad je primila vijest da će imati dijete. Marija je pjevala pjesmu kad je saznala da će biti majka Gospodina Isusa Krista. Još je nekoliko velikih pjesama povezano s rođenjem Gospodina Isusa. Na koncu, u knjizi Otkrivenja dobivamo maleni uvid u ono što se događa u nebu, dok promatramo veliko mnoštvo oko Božjeg prijestolja kako pjeva novu pjesmu. To će biti vjerojatno prvi put da ću i ja nešto otpjevati. Do sada mi nije išlo baš najbolje. Međutim, tada ću s novim tijelom i novim glasom, sigurno moći pjevati novu pjesmu.


Uza sav govor o miru kojeg slušamo u današnje vrijeme, bilo bi jako dobro kad bi netko pročitao i ovu Mojsijevu pjesmu. Ona nam govori da je Jahve ratnik. U devetnaestom poglavlju knjige Otkrivenja, vidimo ga gdje dolazi na zemlju i krši svaku nepravdu. Dok to ne učini, zemlja nikada neće iskusiti mir. U Mateju 10,34 naš je Gospodin rekao: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač." Ove je riječi izrekao o svome prvom dolasku na zemlju. Drugi put kada dođe na zemlju mačem će donijeti mir. To je jedini način na koji će se zemlja riješiti nepravednosti.


Ova pjesma Mojsija i Izraelaca govori o predivnim iskustvima koja su imali prelazeći Crveno more. Njihova je pjesma pričala priču o onome što su vidjeli da je Bog učinio i o onome što je Bog učinio za njih. Bilo je to nešto što nisu smjeli zaboraviti, pa je ova pjesma to iskustvo držala živom u njihovim sjećanjima.


Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. (Izlazak 15,4-6)


Izraelci slave svoje izbavljenje. Egipat i Egipćani njima proslavljaju svijet, ropstvo, njihovu beznadnost i bespomoćnost. Sada su bili otkupljeni. To je sadržaj njihove pjesme.


Imajmo na umu da su izašli iz zemlje u kojoj je vladalo idolopoklonstvo. Svaka pošast koja je pogodila Egipat bila je upravljena protiv nekog od glavnih egipatskih božanstava. Do kojeg su sada došli zaključka?


Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? (Izlazak 15,11)


Bog ih je poučavao velikim poukama u svezi s Njim samim.


Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. (Izlazak 15,12-13)


Izrael je bio otkupljeni narod. Otkupljenje naroda trebalo je doći prvo. To je ono što je važno i danas. Bog ne traži da učinite za njega bilo što, dok vas ne otkupi i dok ne prihvatite Njegovo spasenje, postignuto smrću Isusa Krista na križu. On od vas ne traži ništa. Ne zahtijeva da svijet učini bilo što. Bog ne govori: ''Ako se dokažeš, dođeš do malo višeg standarda življenja, opereš se, pograbljaš dvorište i staviš lijepu masku, bit ću tvoj dobar susjed." Bog od svijeta ne traži baš ništa. Izgubljenome svijetu poručuje: "Što ćete učiniti sa mojim Sinom koji je umro za vas." Poslušajte još jednom trinaesti stih: "Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom stanu snagom si ga svojom upravio." Zvuči kao da su već ušli u obećanu zemlju. Što se Boga tiče, oni su već u zemlji, jer će ih onamo i odvesti.


Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati." Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. (Izlazak 15,18-19)


Sada se susrećemo sa djevojkom o kojoj nismo čuli ništa još od Mojsijeva rođenja - s Mirjam, sestrom Mojsija i Arona.


Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući.


Mirjam je začinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." (Izlazak 15,20-21)


Bio je to završetak ove pjesme proslavljana Boga i zahvalnosti za Njegovo izbavljenje.



IZRAEL MRMLJA JER NEMA VODE


Izrael je sada prešao Crveno more. Za njima je predivno vrijeme provedeno u štovanju i pjevanju Mojsijeve pjesme. Sada su otkupljeni narod. Pomislili biste da će im u životu od sada nadalje stalno cvasti ruže i da će biti pošteđeni i izbavljeni iz svake vrste poteškoća. Na nebu nije smjelo biti niti jednog oblačka, niti jednog kamička na putu, niti je tko iz zajednice smio uzdisati. Otišli su tri dana hoda u pustinju i što im se dogodilo? Postali su žedni.


Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. (Izlazak 15,22)


Egipat je bio zemlja obilja u kojoj je vode bilo u izobilju. Iznenada Izraelovi sinovi prelaze kroz Crveno more i nalaze se u potpuno drugačijim okolnostima. Vode više nigdje nije bilo. Egipatskih izvora više nema, a nisu na svome putu naišli na nikakvu vodu.. Došlo je do razdoblja duševne žeđi. To je vremensko razdoblje o kojem Pavao govori u Filipljanima 3,7 kada kaže: "Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom." Zatim apostol Pavao otkriva veliku žeđ, snažnu žudnju kada kaže u Filipljanima 3,10: "Da upoznam Njega i snagu uskrsnuća Njegova i zajedništvo u patnjama Njegovim." To je iskustvo Božjeg djeteta nakon njegova otkupljenja.


Htio bih sa vama podijeliti osobno iskustvo. Sjećam se trenutka kada je Bog sasvim određeno stavio svoju ruku na mene kako bi mi dao do znanja da me želi u svojoj službi. Spoznao sam Božji mir kroz pouzdanje u Krista. Htio sam studirali teologiju zbog službe, ali sam u tom trenutku radio u banci i živio sam sa ljudima koji žive dosta ubrzanim načinom života. Mislio sam da se jako dobro provodim. Bio sam predsjedavajući plesnog odbora. U ono ste vrijeme uvijek morali imati mnogo pića ako ste željeli dobar ples. Predao sam svoj život Gospodinu, ali sam odlučio ne prekinuti pretjerano naglo sa starim načinom života. Htio sam učiniti postupan prekid. Odlučio sam te večeri otići na ples, ali sada neću plesati. Samo sam stajao uz plesni podij i malo razgovarao s ljudima. Ponudili su mi piće barem deset puta, a ja sam tu ponudu svaki puta odbijao. Na koncu sam susreo čovjeka koji je sa mnom radio u banci, i koji mi je zavidio. Bio sam unaprijeđen prije njega i on mi to nikada nije oprostio. To nije bila moja krivnja jer ja nisam upravljao bankom kako bih sam sebe unaprijedio, ali mi on nikada nije oprostio. Koristio je svaku prigodu da se na ovaj ili onaj način okomi na mene, pa je te večeri rekao: "Ovo je uistinu predivno mjesto za jednog propovjednika." Iskoristio je i neke druge riječi kako bi mi malo zornije priopćio ovu istinu. Zaključio sam da je ono što je rekao u stvari ispravno, pa sam podvijena repa izašao iz zgrade i niz ulicu se zaputio kući. Mogao sam čuli orkestar kako svira u daljini, pa sam se zamalo okrenuo i vratio. Htio sam se vratiti i reći tome čovjeku: ''Gledaj, mislim da ću ostati ovdje s dečkima." Hvala Bogu da to nisam učinio.


Nakon što ste spašeni, uvijek dolazi ono putovanje pustinjom. Malo ste žedni, ali egipatski izvori jednostavno više ne mogu zadovoljiti vašu žeđ. Tražite živu vodu, ali ne znate gdje biste je pronašli. U tom trenutku znao sam jako malo o Bibliji i nisam se uopće snalazio u njoj. Uskoro sam pronašao Ivan 7,37: "U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: 'Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije!" Uistinu je bilo divno doći k Njemu.


Žeđanje i ne pronalaženje vode bilo je prvo iskustvo s kojim su se suočili. Sada nailaze na drugo iskustvo koje nije nimalo bolje.


Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što ćemo piti?" A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju.


Zatim reče: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." (Izlazak 23-26)



Drugo iskustvo s kojim su se susreli s druge strane Crvenoga mora bile su gorke vode rijeke Mare. Otišli su tri dana hoda u pustinju i postali su žedni. Kad su konačno došli do vode, bila je gorka i neprikladna za piće. Imajmo na umu da su Izraelovi sinovi sada otkupljeni narod. Mara se nalazila na putu kojim ih je Bog vodio. On je tu rijeku označio za njih.


Možda to ne shvaćate, ali je oaza s Marom normalno kršćansko iskustvo. Kad kršćaninu dođe nekakvo gorko iskustvo, za njega je to zbunjujuće i uznemirujuće. Neki se pitaju: "Zašto Bog dopušta da mi se takvo što dogodi?" Ne mogu vam reći zašto stanovite stvari pogađaju kršćane, ali znam da ih Bog time ne kažnjava. On ih obrazuje i priprema za nešto. Gospodin je rekao: "U svijetu ćete imati patnju." Upravo na vašem putu nalazi se Mara. Bog je sve uredio na takav način. Netko je rekao: "Razočaranja su Božje djelo." Shvatio sam da je uistinu tako.


Jednom mi je jedan mladić rekao: "Htio sam otići u školu. Htio sam se pripremiti za misijsko polje, ali mi je otac umro i ja sam morao pomagati majci. Zato nisam mogao otići u školu." Dok sam bio pastor, nadstojnica našeg vrtića, bila je lijepa i draga mlada žena koja se nikada nije ni na što tužila. Prerano je osijedila, pa sam je upitao zašto je tome tako. Rekla mi je da je nekoć bila zaručena za jednog od najboljih mladića u crkvi. Trebali su se oženili, ali je dobio poziv za vojsku, otišao je u rat i bio ubijen. Zbog toga je tako rano osijedila. To je bila "Mara" u njenome životu.


Dragi moji prijatelji, postoje mnoge frustracije, razočaranja i tuge u životu. Vaši planovi mogu se raspasti poput slagalice od tisuću dijelova. Možda negdje na nekom brdu imate maleni grob. Ja ga imam. Moram reći da svi mi imamo naše Mare. Nećete ih mimoići. Ne možete ih zaobići, preskočiti ili prokopati tunel ispod njih.


Bog koristi željezo za žigosanje. Sjećam se kad su u mome kraju u rano proljeće žigosali mladu stoku. Kao dječak vidio sam kako izgleda kada se na mladu stoku stavi usijano željezo za žigosanje. Kako li su samo tulili! Bio sam pomalo žalostan kad sam ih čuo kako plaču. Međutim, otada su svi znali kome ta stoka pripada. Nakon što je tele bilo ožigosano, nije se moglo izgubiti. Bog to čini i sa nama danas.


Što je učinilo gorke vode Mare slatkima? Rečeno nam je da je voda postala slatka od drveta bačenog u vodu. U Ponovljenom Zakonu 21,23 piše: "Obješeni je prokletstvo Božje...", a u Galaćanima 3,13 piše: "Proklet je tko god visi na drvetu." Isus Krist umro je na drvetu, i taj je križ ono što životna iskustva čini slatkima. On je iskusio smrt za svakog čovjeka i oduzeo je žalac

smrti. "Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?" piše u 1. Korinćanima 15,55. Kristov križ čini slatkima iskustva na rijeci Mari.


Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore. (Izlazak 15,27)


Elim je bio mjesto obilnog blagoslova, i plodnosti. Tamo je bilo sedamdeset palmi i dvanaest izvora. Nakon gorkosti Mare, Bog je svoj narod doveo do Elima: "Plač će potrajati kroz. noć, ali će jutro donijeti radost." Šimun Petar možda je zatvoren u unutarnjoj ćeliji tamnice, ali će anđeo otvorili vrata. Pavao i Sila su u ponoć možda išibani, ali potres ih oslobađa. Na putu svakog Božjeg putnika danas nalazi se Mara, ali, dragi moji prijatelji, također se na tome putu nalazi i Elim. Božji plan za koristan život uvijek vodi kroz Maru i Elim. Josip je, sjećamo se, imao takvo iskustvo. Imao ga je Mojsije, Ilija, David, Adoniram Judson, John G. Patton, a siguran sam da ćemo to imati i vi i ja. Iza svake Mare nalazi se Elim. Iza svake sjene, nalazi se Elim. Iza svakog oblaka nalazi se sunce. Iza svake sjene, nalazi se svjetlo. Iza svake kušnje, nalazi se pobjeda. Iza svake oluje, nalazi se duga. George Matheson napisao je: "Dugu vidim kroz kišu." Bog nas vodi na takav način. Sve se ovo dogodi Izraelu za primjer nama.