dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 17

 

 

TEMA: Voda iz udarene stijene; prepirka s Amalekom

 

Izraelovi sinovi napustili su egipatsku zemlju i nalaze se na putovanju pustinjom. Na putu su prema gori Sinaj. Tijekom puta Izrael je imao sedam iskustava koja su slika kršćanskoga života. Sjetimo se da "sve se te kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena" (1. Korinćanima 10,11). Bilo bi dobro svim kršćanima da pročitaju i obrate brižnu pozornost ovim poukama Te su nam pouke dane u slikovitom obliku i njihovo je značenje potpuno jasno.

 

VODA IZ UDARENE STIJENE

 

Kako su putovali pustinjom, Izraeovi sinovi ožednjeli su i ponovno su počeli mrmljati.

 

Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!"

 

A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" (Izlazak 17,1-3)

 

Izraelci su se bez prestanka žalili. Našli su se u potrebi i počeli su se tužiti. Bog milosrdno izlazi u susret njihovoj potrebi. Zatim iskrsava još nešto, a oni se ponovno počinju žaliti, mrmljati i nalaziti pogreške svemu i svakome. Mnoge crkve nalaze se u istom takvom duhovnom stanju, pa opet misle da su u izvrsnom stanju.

 

"Što ću s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa će me kamenovati." (Izlazak 17,4)

 

U to je vrijeme Mojsije bio spreman predati svoj posao nekome drugom. Zapazite kako se Bog pobrinuo za Izrael.

 

"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. (Izlazak 17,5)

 

Bio je to štap kojeg je Mojsije dobio kada se vraćao u Egipat. On je trebao biti znak i pečat

Mojsijeve vlasti i autoriteta.  

 

A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije." Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: "Je li Jahve među nama ili nije?" (Izlazak 17,6-7)

 

To je prvo spominjanje "stijene" i "vode" koja je izišla iz te stijene. Što predstavlja stijena? Nismo prepušteni nagađanju i spekulacijama ili pak vlastitoj mudrosti. Božji Sveti Duh objašnjava nam značenje u 1. Korinćanima 10,1-4, gdje čitamo: "Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist."

 

Kruh kojeg je Izrael jeo bila je mana, koja je bila slika Krista, Kruha života. Krist je također i

Voda života, a i stijena je slika Njega. Tu nalazimo kontrast nevjere naroda (vidite, tu su sumnjali u Boga) sa čvrstom stijenom. Izrael se oslanjao na paučinu i napuklu trsku. Maleni oblačak sumnje zaklanjao je Božje lice pred njima.

 

Stijena je prekrasna slika Gospodina Isusa Krista. U Psalmu 61,2 čitamo: "S kraja zemlje vapijem k tebi, jer mi srce klonu. Vodi me k stijeni višoj od mene." To je Krist. Psalmista ponovno kaže: "Spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov Otkupitelj" (Psalam 78,35). Petar nam dalje govori: "Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni... tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeli. Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni Riječi, za što su i određeni" (1. Petrova 2,6-8). Na koncu, apostol Pavao daje nam sljedeći savjet u 1. Korinćanima 3,11: "Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist."

 

Gospodin Isus je, kao što kaže jedna pjesma, "Stijena u pustinji." Iako je to predivna slika Krista kao temelja, Onoga na kome sigurno počivamo i na Kome je izgrađena crkva, Stijena je zadnje mjesto na koje dolazimo popili vodu. Ne želim biti duhovit, ali iz stijene ne možete dobiti niti tvrdu vodu. To je kao da cijedite krv iz repe. Možete se diviti šarama i izdržljivosti stijene. Iz toga moramo naučili nekoliko velikih pouka. Stijenu možete ispitivati i analizirati, ali je ne možete piti. Isus je Stijena, ali Njegov predivan život i izdržljivost neće vaš spasiti. Njegovo predivno učenje neće otkupni vašu dušu. Njegov život i učenje nalik je brušenom mramoru, ali ako ih primijenite na svoj život uz pomoć brusilice ili optičarskog noža, oni vas svejedno neće spasiti. Primjena načela koja je poučavao Gospodin Isus mogu vas malo ugladiti, ali On je još uvijek Stijena o koju možete razbiti stopalo.

 

Možete pasti na Stijenu Isusa Krista za spasenje, ali niti jedan ljudski napor ne može izvući vodu iz te stijene. Samo kada je stijena bila udarena, iz nje je potekla voda koja donosi život. Isus je bio raspet i neće vas spasiti ništa osim vjerovanja u to da je On umro umjesto vas i ponio vaše grijehe na križu. Udarena stijena je slika smrti Isusa Krista.

 

U Brojevima nam je po drugi puta rečeno da su se Izraelovi sinovi tužili kako nemaju vode. Prvi put kada je Izrael mrmljao da je žedan, Bog je rekao Mojsiju da udari po stijeni i iz nje je izišla voda. U Brojevima, međutim, Bog je Mojsiju dao drugačije upute. Bog je rekao Mojsiju: "Uzmi štap, pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči progovorite pećini da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago" (Brojevi 20,8). Mojsije je morao progovoriti stijeni jer je stijena već bila udarena. Krist je bio raspet prije više od devetnaest stoljeća, a kad je na križu rekao "Svršeno je" (Ivan 19, 30), uistinu je bilo svršeno. Krist ne mora još jednom bili raspet. Bog je zadovoljan onime što je Isus učinio za vas. Pitanje je sljedeće: jeste li vi zadovoljni djelom koje je Krist za vas učinio na križu? Umro je da bi vas spasio. Sve što Bog od vas traži je da vjerujete Njegovom Sinu.

 

Iz Stijene, koja je Krist Isus, dolaze danas duhovni blagoslovi. Vode blagoslova izviru kako bi napojile žedne usne. U Efežanima čitamo da je "blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista. On koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu." Stijena je bila udarena jednom i iz nje istječe obilje vode. Izvor je nepresušan. Svijet ga ne može obuhvatiti, ali unatoč tome, duše mnogih ljudi su žedne, kao i mnogi jezici koji vape za tom vodom. Milijuni ljudi umiru u potrebi za duhovnim pićem. Put je zapriječen dvojbama i sumnjama, zahrđao od grijeha i začepljen indiferentnošću. Dovodni kanal je također zapriječen onima koji tvrde da poznaju Krista, a u stvarnosti ga ne poznaju.

 

Dragi moji prijatelji, dok gledam oko sebe, jako sam uznemiren. Svijet je žedan. Pitam vas osobno jeste li već došli do te udarene Stijene kako biste se napili vode? Bog je rekao da ako pijete od te vode, više nikada nećete ožednjeti.

 

 

PREPIRKA S AMALEČANIMA

 

Tijekom svog putovanja pustinjom, Izraelci su naletjeti na Amalečane koji u Bibliji predstavljaju tijelo. Ovo je iskustvo još jedno mjesto iz kojeg bi nam bilo dobro i korisno izvući pouku.

 

Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. (Izlazak 17,8)

 

Amalek je bio Ezavov potomak, a Amalečani su poslali Izrelovi neprijatelji. Nikada nisu prestali biti neprijatelji prema njima. Izraelci su se po prvi put upustili u ratovanje.

 

A Mojsije reče Jošui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. (Izlazak 17,9-10)

 

Ezav je bio slika tijela. Kako Izrael nije mogao nadvladati Amalek vlastitim naporima, jednako tako niti vi i ja ne možemo pobijediti tijelo našim nastojanjima i naporima. Tijelo ratuje protiv duha, a duh protiv tijela. Pavao nam to objašnjava u Galaćanima 5,17: "Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete." To je slika koju nalazimo u pustinji dok Izrael i Amalek ratuju jedan protiv drugoga.

 

i dok bi MojMjc držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali: a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečaui.

 

I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. (Izlazak 17,11-12)

 

Pozorno promatranje pokazuje nam kako se bitka u stvari vodila na vrhu gore. Bitka se vodila molitvom. Ova borba nije bila izborena sposobnošću i opremljenošću Izraela za ratovanje, jer se nije radilo o iskusnim ratnicima, niti su bili priučeni na ratno stanje. Ovu je borbu bio i pobjedu izborio Mojsije. Trenutkom kada Mojsije više nije mogao držati ruke u zraku, Izraelovi sinovi počeli su gubiti borbu. Da nije bilo Mojsija, Izrael bi izgubio bitku. Ono što moramo zapamtili je da je Sveti Duh jedini Onaj tko nam može dati pobjedu nad tijelom. Pobjeda dolazi kada vjernik živi u Duhu. Kada vi i ja djelujemo neovisno od Duha, Amalek ili tijelo pobjeđuje gotovo bez borbe. Kada su Mojsijeve ruke bile podignute u zrak, Izraelci su pobjeđivali. Vi i ja nikada nećemo moći pobijediti tijelo. Samo Božji Duh može to učiniti.

 

I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. Onda Jahve reče Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!" (Izlazak 17,13-14)

 

Trenutak je da se malo zaustavimo i promotrimo malo i Jošuu. On je čovjek koji će naslijediti Mojsija na čelu Izraela. Možemo vidjeti da ga se već priprema za taj položaj. On je običan čovjek, ali ga Bog priprema za zadatak koji je pred njim. Bog upućuje Mojsija da Jošui na uši kaže kako će Bog uništiti Amalečane.

 

Sada će se Bog riješiti tijela. Hvala Bogu na tome! Kada Gospodin uzme crkvu u nebo, izmijenit će je. U 1. Korinćanima 15,52 nalazimo potvrdu toga: ''Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti." Kad bi Gospodin uzimao crkvu u nebo kakva je sada, bez da je izmijeni, nebo bi bilo jednako ovoj staroj zemlji, jer bismo mi uništili mjesto svojom starom naravi. Ja svoju staru narav vučem unaokolo sa sobom poput mrtvaca već godinama. Želio bih je se riješiti, i pokušavao sam je se riješiti, ali ona uvijek iznova pokazuje nove znakove života. Hvala Bogu što je obećao da će se riješiti moje stare naravi jednoga dana. Oni koji pripadaju Kristu, jednoga će dana biti izmijenjeni i tada će biti prikladni za nebo.

 

Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga: Jahve mi je stijeg! "Jer", reče, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amalečana od naraštaja do naraštaja!" (Izlazak 17,15-16)

 

Postoje tri važne stvari koje moramo zapamtiti. Kao prvo, Bog će se riješiti Amaleka. Drugim riječima, Bog će se riješiti naše stare naravi. Kao drugo, Gospodin nikada nije spreman sklapati bilo kakve kompromise sa starom naravi. Morat ćemo ratovati s Amalekom iz jednog naraštaja u drugi. Treća važna stvar je činjenica da će taj stalni sukob trajati tako dugo dok se budemo nalazili u ovome životu. Tijelo i duh uvijek će ratovali jedno protiv drugog. Samo Božji Sveti Duh može nam dati pobjedu. Neizostavno moramo prepoznati ovu činjenicu.