dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 19:7-25

 

 Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. (Izlazak 19,7)

 

Poslušajte samo taj narod. Kakvo li su samo pouzdanje imali.

 

A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit ćemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. (Izlazak 19,8)

 

Davanje Zakona Izraelu na gori Sinaj bio je početak dispenzacije Zakona. Ova se dispenzacija proteže od gore Sinaj do golgotskoga križa, od Izlaska do križa. Radi se o otkrivenju ljudima koji žive pod idealnim uvjetima da ne mogu držati Zakon. Izrael je rekao: "'Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.'' Rekli su: "Samo nam daj Zakon - držat ćemo ga" i prije nego što su znali o čemu se radi. Zatim su punih petnaest stoljeća pokazivali kako ne mogu držati Zakon. To je stav kojeg imaju mnogi ljudi danas. Drže da naravan čovjek može udovoljiti Bogu. Naravan čovjek ne može držati Zakon i u tom pokušaju doživljava strašan neuspjeh. Zakon je bio dan kako bi se upravljalo starom naravi, ali on to ne može, jer je stara narav revolucionar kojeg se i ne može kontrolirati. Pavao to sažimlje u Rimljanima 8,6-7 na sljedeći način: "Težnja je tijela smrt, a težnja duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu. Zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može."

 

Vi i ja posjedujemo staru narav. Ona je u neprijateljstvu s Bogom. Ne može biti poslušna Bogu i nikada mu ne može udovoljiti. Jeste li to već otkrili u vlastitome životu? Jeste li shvatili da ne uspijevate udovoljiti Božjim standardima. Hvala Bogu što je osigurao drugi način spasenja.

 

Nema većeg licemjera od osobo koja tvrdi: "Ja držim Zakon." Nitko ne može udovoljiti Božjim standardima. Promotrite Izraela. Bog će im dati Zakon, a oni su rekli. "Samo nam ga daj - spremni smo držati ga." Kakvo očitovanje samopouzdanja i krajnje arogancije Pa opet, danas nalazimo mnoštvo ljudi koji tvrde da drže Zakon, čak i nakon što je Bog jasno pokazao da se držanjem Zakona nitko neću spasiti, jer nitko niti ne može držati Zakon. Izraelci su to pokušali pod idealnim uvjetima i nije im išlo.

 

IZRAEL SE PRIPREMA ZA BOŽJU POSJETU

 

Nato Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. (Izlazak 19,9)

 

Postoje ljudi koji drže da je davanje Zakona bio predivan događaj. Prije mnogo godina, jedna mi je vrlo rafinirana i kulturna gospođa rekla: "Gospodine, ne slažete li se da je davanje Zakona bio predivan događaj?" Mislim da sam je jako zapanjio kad sam odgovorio: "Ja u tome ne vidim ništa lijepo. Bio je to zastrašujući događaj."

 

"Pođi k narodu", reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. (Izlazak 19,10-11)

 

Uistinu veličanstven prizor, ali zapazite što je uslijedilo odmah nakon toga.

 

Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. (Izlazak 19,12)

 

Zvuči li vam to poput predivnog prizora? Izraelovim sinovima bilo je naređeno da se ne približavaju gori i da je se ne dotiču jer će u suprotnom umrijeti. To, dragi moji prijatelji, nije predivno, već je zastrašujuće.

 

Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću.

 

"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primičite se ženi!" A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. (Izlazak 19,13-16)

 

Ovo nije izvješće o prolasku cirkuske parade, već se radi o događaju davanja Božjeg Zakona. Bilo je to zastrašujuće iskustvo, a narod je drhtao jer su bili u strahu.

 

Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. Sad Jahve reče Mojsiju: "Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. (Izlazak 19,17-21)

 

Neki od Izraelaca mislili su do će vidjeti nešto spektakularno, ali neće vidjeti ništa. Samo će čuti glas, a i danas vrijedi da "Boga nitko nikada ne vidje. Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga obznani" (Ivan 1,18).

 

 I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi."

 

 "Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'"

 

"Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza. (Izlazak 19,22-25)

 

Izraelov zavjet da će držati Zakon bio je pogreška koju nikada ne bi učinili da su bolje poznavali sebe i da su znali koliko su slabi. Postoji veliki kontrast između te dispenzacije Zakona i naše dispenzacije milosti.

 

POGLAVLJE 20:1-2

 

TEMA: Deset zapovijedi; učinak Božjeg posjeta; uputa o žrtveniku

 

U dvadesetom poglavlju knjige Izlaska nalazimo davanje Deset zapovijedi. Deset zapovijedi bilo je dano odmah na početku, ali su one samo dio Zakona. Dane su također i upute u svezi žrtvenika. Zakon i žrtvenik idu zajedno. Zakon otkriva da je čovjek grešnik i da mu je potreban Spasitelj. Mora postojati žrtvenik na kojem će se prinijeti žrtva, za grijeh mora se proliti krv. U svojoj kupaoni vjerojatno imate zrcalo, koje je slika zakona, a ispod tog zrcala obično se nalazi umivaonik. Ne perete se u zrcalu, ono samo otkriva nečistoću. Jednako tako, Zakon je samo zrcalo koje otkriva naš grijeh. Ispod tog zrcala nalazi se posuda za pranje.

 

Postoji izvor ispunjen krvlju

Koja je istekla iz Emanuelovih žila

Grešnik uronjen u tu krv

Čisti se svih mrlja krivnje

 

 

DESET ZAPOVIJEDI

 

Prvi dio Zakona danog Izraelu sačinjavalo je Deset zapovijedi koje tvore moralni kodeks.

 

Onda Bog izgovori sve ove riječi: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. (Izlazak 20,1-2)

 

Bog je rekao: "Ja sam vas izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva, i na temelju toga želim vam dati svoj Zakon." Izrael je tražio Zakon, a Bog je udovoljio tom njihovom zahtjevu i prvo im je dao Deset zapovijedi.

 

Prije nego što počnemo promatrati Deset zapovijedi, moramo istaknuti nekoliko uvodnih napomena. Prva napomena je "novi moral." Novi moral seže u vrijeme prije davanja Zakona. U stvari, izašao je iz samog edenskog vrta kada je prvi čovjek bio neposlušan Bogu. Novi je moral postojao prije potopa, ali i nakon potopa. Danas je on daleko od novog morala. Mi volimo za sebe misliti da smo uglađeni i sofisticirani grešnici. Nismo - samo smo okorjeli grešnici, jednom riječi - prirodni grešnici. Deset zapovijedi pred nas stavlja Božje standarde. Nitko se ne može neozbiljno poigravati sa Deset zapovijedi i izvući se.

 

Na otoku Blackwell postojalo je groblje za kriminalce. Na jednome grobu je spomenik na kojem piše: "Ovdje leže ostaci Johna Smitha koji se suprotstavljao svome Tvorcu, igrao nogomet sa Deset zapovijedi i napustio ovaj život u trideset i petoj. Njegova majka i žena plaču za njim. I nitko drugi. Počivao u miru." Taj nadgrobni spomenik otkriva čovjeka koji se pokušavao poigravati sa Božjim Zakonom. Nitko ne može igrati nogomet sa Deset zapovijedi i umaći Božjoj kazni.

 

Vrlo često se nama koji propovijedamo o Božjoj milosti predbacuje da ne cijenimo u dovoljnoj mjeri Božji Zakon. Optužuje nas se da ga preziremo, odbacujemo i da čak poučavamo druge da s obzirom da nismo spašeni po Zakonu, može ga se kršiti kako je kome volja i u koliko god

 

velikoj mjeri to nekome bilo drago Takva optužba uopće ne stoji. Upravo suprotno: svaki učitelj koji naučava o spasenju po milosti i koji ima pravu perspektivu o naravi spasenja po vjeri, razumije uzvišenu narav Zakona. Pavao daje odgovor na to pitanje u Rimljanima 6,1-2, gdje čitamo: "Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu., kako da još živimo u njemu?"

 

Ako mislite da možete nastaviti živjeti u grijehu i kršiti Deset zapovijedi kako vam dođe volja, tada, dragi moji prijatelji, niste u stvari spašeni Božjom milosti. Kada ste uistinu spašeni, tada želite biti ugodni Bogu i tvoriti Njegovu volju objavljenu u Deset zapovijedi. Stoga, držim da svaki propovjednik Božje milosti ima poštovanje prema Božjem Zakonu. Možemo reći zajedno s psalmistom: "Kako mi je mio Zakon tvoj! O njem razmišljam cijeli dan."

 

Što u stvari jest Zakon? Netko ga je definirao kao prijepis Božjeg uma To je pogrešna definicija. Zakon je izražaj Božjeg uma u svezi onoga što bi čovjek u stvari trebao biti. U Zakonu nema nikakve milosti ili milosrđa. Zakon je izražaj svete Božje volje. Psalmist je u Psalmu 19,7 napisao: "Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi, pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči." Zakon od vaš traži savršenstvo. Još nisam uspio susresti čovjeka koji je udovoljio Božjim standardima. Zakon nije nikakva slutnja i nema nikakve veze sa dobrim nakanama. On zahtijeva savršenu poslušnost, a to je zbog tega što je i sam Božji Zakon savršen.

 

Božji Zakon je u pravu. Naše shvaćanje dobra i zla obojene su okolinom u kojoj odrastamo, kao i činjenicom da imamo palu narav. Zakon je Božje otkrivenje. Bog je povukao liniju između dobra i zla. Kako znate da je nešto dobro i ispravno? Bog nam govori što je ispravno. Današnji naraštaj, koji tako žarko žudi za slobodom, pita se što je dobro. "Zašto je pogrešno krasti?", postavljaju pitanje. Nije im teško nešto ukrasti. S druge strane, jako im se dopada zapovijed "Ne ubij" jer tvrde da je jako pogrešno kada vlada neke zemlje počini ubojstvo smicanjem kriminalca. Ta je rulja uistinu nedosljedna! Krajnje su neobaviješteni o Zakonu. Zašto je loše i pogrešno lagati ili krasti? Zato jer Bog tvrdi da je loše. Možda ćete reći: "To je za dobro čovječanstva." Naravno da jest. Zakon bi bio predivna stvar kada bi ga čovjek mogao držati. Čovjek, međutim, ne može držati Zakon, a zatvori, brave na vratima i činjenica da morate potpisati desetak papira kako biste posudili novac u banci jer vam ne vjeruju na riječ, svjedoče o toj poraznoj činjenici. Postojalo je vrijeme kada je nečija riječ bila njegova garancija, ali to danas više ne vrijedi. Zakon je norma čovjekovog ponašanja. Krađa, laganje j preljub su pogrešni zbog toga što Bog kaže da su pogrešni.

 

Zakon nikada ne sprovodi sam sebe u djelo. Zakonodavac mora imali silu. Bog sprovodi svoj Zakon sa veličanstvenim učinkom. Uzmite, na primjer, zakon gravitacije. Možete se popeti na koju god visinu želite, ali bilo bi vam bolje da ne ispustite konopac. Zakon gravitacije je u funkciji i ne možete ga okrenuti. Možda mislite da možete, ali na koncu ćete uvijek vi izići kao gubitnik.

 

Mnogi ljudi drže da mogu kršiti Deset zapovijedi i slijeva i zdesna i da će se još uvijek izvući s tim. To me podsjeća na šaljivu priču o čovjeku koji je skočio sa Empire State Buildnga u New Yorku. Dok je padao pokraj pedesetog kata, neki ga je čovjek upitao: "Pa, kako ide?" Ovaj koji je padao, odgovorio je: "Zasad odlično." Međutim, to još uvijek nije mjesto gdje zakon gravitacije sprovodi svoju represivnu politiku. Pedeset katova niže čovjek će osjetiti sve učinke zakona gravitacije. Zanimljiva stvar je da zakon mora biti sproveden da bi bio zakon, pa zato

 

Bog i kaže u knjiži proroka Ezekiela 18,4: "...onaj koji zgriješi, taj će umrijeti." Zakon mora biti sproveden u djelo, a kršitelj Zakona mora platiti kaznu.

 

Postoji još jedno gledište koje valja ispraviti, a to je brkanje Zakona i milosti i stavljanje obojeg u isti sustav. Staviti Zakon i milost u isti sustav znači oplijeniti Zakon njegove veličine i značenja. U Zakonu nema ljubavi. U Zakonu nema niti milosti. Milost je lišena svoje dobrote i slave kada je miješamo sa Zakonom. Milost tada lišavamo njene divote, privlačnosti i veličine. Kada su Zakon i milost pomiješani zajedno, tada se ne mogu zadovoljiti grešnikove potrebe. Zakon oslikava ono što bi čovjek trebao bili. Milost oslikava tko je Bog. Veličina Zakona je činjenica koju bismo neizostavno morali prepoznati.

 

Zakon otkriva tko je Bog, kao i veliki jaz koji postoji između Boga i čovjeka. Pavao je u Galaćantma 4,21 postavio pitanje: "Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?" Bilo bi vam bolje da poslušate što Zakon govori jer je čovjek stavljen na vagu usporedno sa Deset zapovijedi i našlo se da je prelagan. Nemojte sebe mjeriti s drugima. Jako je lako da čovjek koji se popeo na Kilimandžaro, promatrajući čovjeka u dolini kaže: "Ja sam viši od tebe." Čovjek na Kilimandžaru, međutim, još nije stigao do mjeseca, a još manje do neba.

Jednostavno niste kadri udovoljiti Božjem standardu.

 

Zakon, također otkriva i tko je čovjek, kao i njegovu nesposobnost da premosti jaz između sebe i Boga. U Rimljanima 3,19 čitamo: "A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom." Pavao nam u Rimljanima govori: "Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio, poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu." Problem ne leži u zakonu, već u nama.

 

Zakon je zrcalo, kao što smo to već vidjeli, koje otkriva čovjeka u njegovom grešnom stanju. Mnogi ljudi gledaju u zrcalo i misle da su u redu. To me podsjeća na bajku u kojoj kraljica gleda u zrcalo i govori. ''Ogledalce, ogledalce moje, na toj zemlji najljepši tko je?" Željela je da joj zrcalo kaže da je ona najljepša, ali joj je zrcalo reklo istinu da ona nije najljepša - netko drugi bio je još ljepši. I jako je zanimljivo da mnogo ljudi gleda u zrcalo (Deset zapovijedi u Božjoj riječi) i izgovara te iste riječi: "Ogledalce, ogledalce moje, na toj zemlji najljepši tko je?" Stvar je u tome da oni sami odgovaraju na svoje pitanje: "Ja sam." Ti ljudi misle da drže Zakon. Dragi moji prijatelji, motate pozornije pogledati u zrcalo i neka zrcalo daje odgovore.

 

Zakon nikada od čovjeka nije učimo grešnika, on samo otkriva činjenicu da čovjek jest grešnik. Zakon je bio dan da čovjeka približi Kristu, kao što smo to već i vidjeli.  On je naš učitelj, koji nas je doveo do križa i rekao nam: "Dijete moje, trebaš Spasitelja jer si grešnik."