POGLAVLJE 19:7-25
Mojsije
se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. (Izlazak
19,7)
Poslušajte samo taj narod. Kakvo li
su samo pouzdanje imali.
A
sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit ćemo sve što je Jahve naredio."
Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. (Izlazak 19,8)
Davanje Zakona Izraelu na gori
Sinaj bio je početak dispenzacije Zakona. Ova se dispenzacija proteže od gore
Sinaj do golgotskoga križa, od Izlaska do križa. Radi se o otkrivenju ljudima
koji žive pod idealnim uvjetima da ne mogu držati Zakon. Izrael je rekao:
"'Vršit ćemo sve što je Jahve naredio.'' Rekli su: "Samo nam daj
Zakon - držat ćemo ga" i prije nego što su znali o čemu se radi. Zatim su
punih petnaest stoljeća pokazivali kako ne mogu držati Zakon. To je stav kojeg
imaju mnogi ljudi danas. Drže da naravan čovjek može udovoljiti Bogu. Naravan
čovjek ne može držati Zakon i u tom pokušaju doživljava strašan neuspjeh. Zakon
je bio dan kako bi se upravljalo starom naravi, ali on to ne može, jer je stara
narav revolucionar kojeg se i ne može kontrolirati. Pavao to sažimlje u
Rimljanima 8,6-7 na sljedeći način: "Težnja je tijela smrt, a težnja duha
život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu. Zakonu se Božjemu ne
podvrgava, a i ne može."
Vi i ja posjedujemo staru narav.
Ona je u neprijateljstvu s Bogom. Ne može biti poslušna Bogu i nikada mu ne
može udovoljiti. Jeste li to već otkrili u vlastitome životu? Jeste li shvatili
da ne uspijevate udovoljiti Božjim standardima. Hvala Bogu što je osigurao
drugi način spasenja.
Nema većeg licemjera od osobo koja
tvrdi: "Ja držim Zakon." Nitko ne može udovoljiti Božjim standardima.
Promotrite Izraela. Bog će im dati Zakon, a oni su rekli. "Samo nam ga daj
- spremni smo držati ga." Kakvo očitovanje samopouzdanja i krajnje arogancije
Pa opet, danas nalazimo mnoštvo ljudi koji tvrde da drže Zakon, čak i nakon što
je Bog jasno pokazao da se držanjem Zakona nitko neću spasiti, jer nitko niti
ne može držati Zakon. Izraelci su to pokušali pod idealnim uvjetima i nije im
išlo.
IZRAEL
SE PRIPREMA ZA BOŽJU POSJETU
Nato
Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje
kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije
prenio Jahvi odgovor naroda. (Izlazak 19,9)
Postoje ljudi koji drže da je
davanje Zakona bio predivan događaj. Prije mnogo godina, jedna mi je vrlo
rafinirana i kulturna gospođa rekla: "Gospodine, ne slažete li se da je
davanje Zakona bio predivan događaj?" Mislim da sam je jako zapanjio kad
sam odgovorio: "Ja u tome ne vidim ništa lijepo. Bio je to zastrašujući
događaj."
"Pođi
k narodu", reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka
opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na
brdo Sinaj naočigled svega puka. (Izlazak 19,10-11)
Uistinu veličanstven prizor, ali
zapazite što je uslijedilo odmah nakon toga.
Postavi
naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete;
da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. (Izlazak
19,12)
Zvuči li vam to poput predivnog
prizora? Izraelovim sinovima bilo je naređeno da se ne približavaju gori i da je
se ne dotiču jer će u suprotnom umrijeti. To, dragi moji prijatelji, nije
predivno, već je zastrašujuće.
Nikakva
ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom
ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti
zvuk trube neka se na brdo penju." Mojsije siđe s brda k narodu i poče
posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću.
"Budite
gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primičite se
ženi!" A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje
zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav
puk koji bijaše u taboru. (Izlazak 19,13-16)
Ovo nije izvješće o prolasku
cirkuske parade, već se radi o događaju davanja Božjeg Zakona. Bilo je to
zastrašujuće iskustvo, a narod je drhtao jer su bili u strahu.
Mojsije
povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo
se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći.
Sve se brdo silno treslo. Zvuk
trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jahve
siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda.
Mojsije se uspe. Sad
Jahve reče Mojsiju: "Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da
ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. (Izlazak 19,17-21)
Neki od Izraelaca mislili su do će
vidjeti nešto spektakularno, ali neće vidjeti ništa. Samo će čuti glas, a i
danas vrijedi da "Boga nitko nikada ne vidje. Jedinorođenac - Bog - koji
je u krilu Očevu, On ga obznani" (Ivan 1,18).
I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi,
moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi."
"Narod se ne može popeti na brdo
Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi
granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'"
"Siđi
pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka
svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." Mojsije
siđe k narodu i sve mu kaza. (Izlazak 19,22-25)
Izraelov zavjet da će držati Zakon
bio je pogreška koju nikada ne bi učinili da su bolje poznavali sebe i da su
znali koliko su slabi. Postoji veliki kontrast između te dispenzacije Zakona i
naše dispenzacije milosti.
POGLAVLJE 20:1-2
TEMA:
Deset
zapovijedi; učinak Božjeg posjeta; uputa o žrtveniku
U dvadesetom poglavlju knjige
Izlaska nalazimo davanje Deset zapovijedi. Deset zapovijedi bilo je dano odmah
na početku, ali su one samo dio Zakona. Dane su također i upute u svezi žrtvenika.
Zakon i žrtvenik idu zajedno. Zakon otkriva da je čovjek grešnik i da mu je potreban
Spasitelj. Mora postojati žrtvenik na kojem će se prinijeti žrtva, za grijeh
mora se proliti krv. U svojoj kupaoni vjerojatno imate zrcalo, koje je slika zakona,
a ispod tog zrcala obično se nalazi umivaonik. Ne perete se u zrcalu, ono samo
otkriva nečistoću. Jednako tako, Zakon je samo zrcalo koje otkriva naš grijeh.
Ispod tog zrcala nalazi se posuda za pranje.
Postoji izvor ispunjen krvlju
Koja je istekla iz Emanuelovih žila
Grešnik uronjen u tu krv
Čisti se svih mrlja krivnje
DESET
ZAPOVIJEDI
Prvi dio Zakona danog Izraelu
sačinjavalo je Deset zapovijedi koje tvore moralni kodeks.
Onda
Bog izgovori sve ove riječi: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz
zemlje egipatske, iz kuće ropstva. (Izlazak 20,1-2)
Bog je rekao: "Ja sam vas
izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva, i na temelju toga želim vam dati svoj
Zakon." Izrael je tražio Zakon, a Bog je udovoljio tom njihovom zahtjevu i
prvo im je dao Deset zapovijedi.
Prije nego što počnemo promatrati
Deset zapovijedi, moramo istaknuti nekoliko uvodnih napomena. Prva napomena je
"novi moral." Novi moral seže u vrijeme prije davanja Zakona. U
stvari, izašao je iz samog edenskog vrta kada je prvi čovjek bio neposlušan
Bogu. Novi je moral postojao prije potopa, ali i nakon potopa. Danas je on
daleko od novog morala. Mi volimo za sebe misliti da smo uglađeni i
sofisticirani grešnici. Nismo - samo smo okorjeli grešnici, jednom riječi -
prirodni grešnici. Deset zapovijedi pred nas stavlja Božje standarde. Nitko se
ne može neozbiljno poigravati sa Deset zapovijedi i izvući se.
Na otoku Blackwell postojalo je
groblje za kriminalce. Na jednome grobu je spomenik na kojem piše: "Ovdje
leže ostaci Johna Smitha koji se suprotstavljao svome Tvorcu, igrao nogomet sa
Deset zapovijedi i napustio ovaj život u trideset i petoj. Njegova majka i žena
plaču za njim. I nitko drugi. Počivao u miru." Taj nadgrobni spomenik
otkriva čovjeka koji se pokušavao poigravati sa Božjim Zakonom. Nitko ne može
igrati nogomet sa Deset zapovijedi i umaći Božjoj kazni.
Vrlo često se nama koji
propovijedamo o Božjoj milosti predbacuje da ne cijenimo u dovoljnoj mjeri
Božji Zakon. Optužuje nas se da ga preziremo, odbacujemo i da čak poučavamo
druge da s obzirom da nismo spašeni po Zakonu, može ga se kršiti kako je kome
volja i u koliko god
velikoj mjeri to nekome bilo drago
Takva optužba uopće ne stoji. Upravo suprotno: svaki učitelj koji naučava o
spasenju po milosti i koji ima pravu perspektivu o naravi spasenja po vjeri,
razumije uzvišenu narav Zakona. Pavao daje odgovor na to pitanje u Rimljanima
6,1-2, gdje čitamo: "Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost
izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu., kako da još živimo u njemu?"
Ako mislite da možete nastaviti
živjeti u grijehu i kršiti Deset zapovijedi kako vam dođe volja, tada, dragi moji
prijatelji, niste u stvari spašeni Božjom milosti. Kada ste uistinu spašeni,
tada želite biti ugodni Bogu i tvoriti Njegovu volju objavljenu u Deset
zapovijedi. Stoga, držim da svaki propovjednik Božje milosti ima poštovanje
prema Božjem Zakonu. Možemo reći zajedno s psalmistom: "Kako mi je mio
Zakon tvoj! O njem razmišljam cijeli dan."
Što u stvari jest Zakon? Netko ga
je definirao kao prijepis Božjeg uma To je pogrešna definicija. Zakon je
izražaj Božjeg uma u svezi onoga što bi čovjek u stvari trebao biti. U Zakonu
nema nikakve milosti ili milosrđa. Zakon je izražaj svete Božje volje. Psalmist
je u Psalmu 19,7 napisao: "Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi,
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči." Zakon od vaš traži
savršenstvo. Još nisam uspio susresti čovjeka koji je udovoljio Božjim
standardima. Zakon nije nikakva slutnja i nema nikakve veze sa dobrim nakanama.
On zahtijeva savršenu poslušnost, a to je zbog tega što je i sam Božji Zakon
savršen.
Božji Zakon je u pravu. Naše
shvaćanje dobra i zla obojene su okolinom u kojoj odrastamo, kao i činjenicom
da imamo palu narav. Zakon je Božje otkrivenje. Bog je povukao liniju između
dobra i zla. Kako znate da je nešto dobro i ispravno? Bog nam govori što je
ispravno. Današnji naraštaj, koji tako žarko žudi za slobodom, pita se što je
dobro. "Zašto je pogrešno krasti?", postavljaju pitanje. Nije im
teško nešto ukrasti. S druge strane, jako im se dopada zapovijed "Ne
ubij" jer tvrde da je jako pogrešno kada vlada neke zemlje počini ubojstvo
smicanjem kriminalca. Ta je rulja uistinu nedosljedna! Krajnje su
neobaviješteni o Zakonu. Zašto je loše i pogrešno lagati ili krasti? Zato jer
Bog tvrdi da je loše. Možda ćete reći: "To je za dobro čovječanstva."
Naravno da jest. Zakon bi bio predivna stvar kada bi ga čovjek mogao držati.
Čovjek, međutim, ne može držati Zakon, a zatvori, brave na vratima i činjenica
da morate potpisati desetak papira kako biste posudili novac u banci jer vam ne
vjeruju na riječ, svjedoče o toj poraznoj činjenici. Postojalo je vrijeme kada
je nečija riječ bila njegova garancija, ali to danas više ne vrijedi. Zakon je
norma čovjekovog ponašanja. Krađa, laganje j preljub su pogrešni zbog toga što
Bog kaže da su pogrešni.
Zakon nikada ne sprovodi sam sebe u
djelo. Zakonodavac mora imali silu. Bog sprovodi svoj Zakon sa veličanstvenim
učinkom. Uzmite, na primjer, zakon gravitacije. Možete se popeti na koju god visinu
želite, ali bilo bi vam bolje da ne ispustite konopac. Zakon gravitacije je u
funkciji i ne možete ga okrenuti. Možda mislite da možete, ali na koncu ćete
uvijek vi izići kao gubitnik.
Mnogi ljudi drže da mogu kršiti
Deset zapovijedi i slijeva i zdesna i da će se još uvijek izvući s tim. To me
podsjeća na šaljivu priču o čovjeku koji je skočio sa Empire State Buildnga u
New Yorku. Dok je padao pokraj pedesetog kata, neki ga je čovjek upitao:
"Pa, kako ide?" Ovaj koji je padao, odgovorio je: "Zasad odlično."
Međutim, to još uvijek nije mjesto gdje zakon gravitacije sprovodi svoju
represivnu politiku. Pedeset katova niže čovjek će osjetiti sve učinke zakona
gravitacije. Zanimljiva stvar je da zakon mora biti sproveden da bi bio zakon,
pa zato
Bog i kaže u knjiži proroka
Ezekiela 18,4: "...onaj koji zgriješi, taj će umrijeti." Zakon mora
biti sproveden u djelo, a kršitelj Zakona mora platiti kaznu.
Postoji još jedno gledište koje
valja ispraviti, a to je brkanje Zakona i milosti i stavljanje obojeg u isti
sustav. Staviti Zakon i milost u isti sustav znači oplijeniti Zakon njegove
veličine i značenja. U Zakonu nema ljubavi. U Zakonu nema niti milosti. Milost
je lišena svoje dobrote i slave kada je miješamo sa Zakonom. Milost tada
lišavamo njene divote, privlačnosti i veličine. Kada su Zakon i milost
pomiješani zajedno, tada se ne mogu zadovoljiti grešnikove potrebe. Zakon
oslikava ono što bi čovjek trebao bili. Milost oslikava tko je Bog. Veličina
Zakona je činjenica koju bismo neizostavno morali prepoznati.
Zakon otkriva tko je Bog, kao i
veliki jaz koji postoji između Boga i čovjeka. Pavao je u Galaćantma 4,21
postavio pitanje: "Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne
čujete Zakona?" Bilo bi vam bolje da poslušate što Zakon govori jer je čovjek
stavljen na vagu usporedno sa Deset zapovijedi i našlo se da je prelagan.
Nemojte sebe mjeriti s drugima. Jako je lako da čovjek koji se popeo na
Kilimandžaro, promatrajući čovjeka u dolini kaže: "Ja sam viši od
tebe." Čovjek na Kilimandžaru, međutim, još nije stigao do mjeseca, a još
manje do neba.
Jednostavno niste kadri udovoljiti
Božjem standardu.
Zakon, također otkriva i tko je
čovjek, kao i njegovu nesposobnost da premosti jaz između sebe i Boga. U
Rimljanima 3,19 čitamo: "A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod
Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom." Pavao
nam u Rimljanima govori: "Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je
zbog tijela onemoćao, Bog je učinio, poslavši Sina svoga u obličju grešnoga
tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu." Problem ne leži u
zakonu, već u nama.
Zakon je zrcalo, kao što smo to već
vidjeli, koje otkriva čovjeka u njegovom grešnom stanju. Mnogi ljudi gledaju u
zrcalo i misle da su u redu. To me podsjeća na bajku u kojoj kraljica gleda u
zrcalo i govori. ''Ogledalce, ogledalce moje, na toj zemlji najljepši tko
je?" Željela je da joj zrcalo kaže da je ona najljepša, ali joj je zrcalo
reklo istinu da ona nije najljepša - netko drugi bio je još ljepši. I jako je
zanimljivo da mnogo ljudi gleda u zrcalo (Deset zapovijedi u Božjoj riječi) i
izgovara te iste riječi: "Ogledalce, ogledalce moje, na toj zemlji
najljepši tko je?" Stvar je u tome da oni sami odgovaraju na svoje
pitanje: "Ja sam." Ti ljudi misle da drže Zakon. Dragi moji
prijatelji, motate pozornije pogledati u zrcalo i neka zrcalo daje odgovore.
Zakon nikada od čovjeka nije učimo
grešnika, on samo otkriva činjenicu da čovjek jest grešnik. Zakon je bio dan da
čovjeka približi Kristu, kao što smo to već i vidjeli. On je naš učitelj, koji nas je doveo do križa
i rekao nam: "Dijete moje, trebaš Spasitelja jer si grešnik."
