dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20:3-26

 

DESET ZAPOVIJEDI

 

Promotrimo sada Deset zapovjedi. Podijeljene su u dva različita velika dijela. Jedan dio bavi se čovjekovim odnosom prema Bogu, drugi dio bavi se čovjekovim odnosom prema čovjeku.

 

Nemoj imati drugih bogova uz mene. (Izlazak 20,3)

 

Bog osuđuje politeizam, što je vjerovanje u više od jednog boga. Ne postoji zapovijed protiv ateizma - u ono vrijeme nije ga bilo, jer su bih preblizu stvaranju i izvornom Božjem

 

Otkrivenju. Ateisti su se počeli pojavljivali u vrijeme kralja Davida, u tada su ih nazivah luđacima. U Psalmu 53,1 piše: ''Bezumnik reče u srcu: nema Boga…" Danas ateisti moga biti sveučilišni profesori i svi ih smatraju mudrim intelektualcima, ali Bog za takvog čovjeka tvrdi da je budala. Danas postoji mnogo ateista jer smo daleko od našeg izvora, i čovjek nije voljan prihvatiti Božju objavu u Njegovoj riječi.

 

Bog je rekao Izraelu: "nemoj imati drugih bogova uz mene." Bog je narod poučio u tom smislu jer su ljudi u ono vrijeme teško održavali ravnotežu na tom području. U ono je vrijeme bilo popularno štovati više bogova. Danas je popularno ne štovati niti jednog boga. Kako li se samo vrijeme okrenulo! U ovome stihu važno je zapazili činjenicu da Bog osuđuje politeizam. Pavao obrazlaže ovu temu u Rimljanima 1,21-23: "Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove Amen."

 

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,  (Izlazak 20,4-5)

 

Neki ljudi možda će pomisliti da se ti stihovi ne primjenjuju na nas danas. Kološanima 3,5 poručuje nam da je "… pohlepa…idolopoklonstvo." Sve čemu se predajete, poglavito čemu se

prepuštate u potpunosti, postaje vaš "bog." Mnogi ljudi ne štuju Bakusa, papkastog Grčkog boga vina i razuzdanosti, ali umjesto toga štuju bocu. U svijetu danas postoji na milijune alkoholičara. Proizvođači alkohola vole  nam govoriti koliki dio porezne stavke državnog proračuna oni pune, ali je činjenica ta da ne plaćaju niti lipe bolničkih računa onih ljudi čije su živote svojim proizvodima uništili. Ovaj je naraštaj napunjen mnoštvom promidžbenih poruka i velikim masama ljudi jednostavno je ispran mozak. Prepoznavali to ljudi ili ne, oni štuju boga Bakusa.

 

Drugi ljudi štuju Afroditu, to jesu božicu seksa. Neki ljudi štuju novac. Sve čemu posvećujete svoje vrijeme, srce i dušu, postaje vaš bog! Bog je rekao da ne smijemo imati niti jednog drugog boga osim Njega jedinog.

 

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. (Izlazak 20,7)

 

Uzimanje Božjeg imena uzalud odnosi se na hulu na Boga. U današnjem vremenu i dobu to je vrlo česti grijeh, ali ipak se radi o Božjoj zapovijedi koja stoji i dan danas. Pogrešno je koristiti uzalud Božje ime zbog toga što je On Bog i što je svet. To jednostavno tako očituje i nedostatak prikladnog rječnika. Mnogi ljudi ne mogu se izraziti bez da upotrijebe psovku. Čovjek koji.se prije nekoliko godina obratio, jednom mi je prilikom rekao: "Kad sam se obratio, ostao som bez polovice svog rječnika." Stigli smo i do četvrte zapovijedi.

 

Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji. (Izlazak 20,8-11)

 

Izraelskome je narodu subotnji dan bio dan na vrlo neuobičajen način. Bio je to savez - jamstvo između Boga i Izraelovih sinova. Vidjet ćemo to u Izlasku 31,13-17. Točan dan, po mom mišljenju, i nije tako važan. Na koncu konca, kalendar se promijenio do te mjere da je nemoguće reći je li sedmi dan subota ili ne. Mislim da nije. Međutim, to i nije važno jer, koliko se nas tiče, nije važno koji dan svetkujemo. Držimo onaj dan za koji vjerujemo da je prvi danu tjednu. On to rnože biti, a i ne mora. Međutim, priznajemo prvi dan u tjednu jer je u taj dan naš Gospodin ustao od mrtvih. Sa svime ovime bavit ćemo se kasnije u knjizi Izlaska.

 

U nastavku dolazimo do dijela zapovijedi koji se bave čovjekovim odnosom prema čovjeku. Sve započinje još u obitelji.

 

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. (Izlazak 20,12)

 

Otac i majka trebali bi biti dostojni poštovanja svoje djece. O toj ćemo zapovijedi više govoriti kasnije.

 

Šesta zapovijed glasi:

 

Ne ubij! (Izlazak 20,13)

 

Ovaj stih koriste svi ljudi koji se protive nekom ratu. Mnogi su mladići razgovarali sa mnom o tome. Govorili bi: "Ne ubij. Dakle, nemoj biti vojnik." Zapovijed: "Ne ubij" nije bila dana narodu. Bila je dana pojedincima. Jedan čovjek ne bi smio ubijati drugog. Nitko ne bi smio otići u neku zemlju i ubijati. "Ne ubij" nema veze sa vojničkom službom ili sa pogubljenjem kriminalaca. Narodu je dan autoritet da može zaštiti ljudski život time što će oduzeti ljudski život. "Ne ubij' je zapovijed pojedincima i ona govori o ubojstvu za koje je naš Gospodin rekao

da dolazi od gnjeva - a ne smijemo se gnjeviti čak niti na našeg brata.

 

Sedma zapovijed glasi:

 

Ne učini preljuba! (Izlazak 20,14)


Danas živimo usred seksualne revolucije. Seks nipošto nije nešto novo, ali je još uvijek preljub kada se počinja izvan bračnih odnosa. Bog nam to sasvim jasno daje do znanja. Čovjek možda misli da je izmijenio ovu zapovijed, ali nije. Ova zapovijed stoji i dan danas.

 

Osma zapovijed glasi:

 

Ne ukradi! (Izlazak 20,15)

 

Ono što bih ovdje želio reći je sljedeće. Ako vam je dopušteno počiniti preljub, onda vam mora biti dopušteno krasti i tako dalje. Ovaj cijeli paket ide zajedno. Ako je u redu upuštali se u jednu od tih stvari, onda je u redu upuštati se u sve. Ako je jedno pogrešno prakticirati, onda je sve pogrešno.

 

Deveta zapovijed glasi:

 

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! (Izlazak 20,16)

 

Lažno svjedočenje protiv svoga bližnjega je laž.

 

Deseta zapovijed glasi:

 

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" (Izlazak 20,17)

 

Pohlepa, prema riječima apostola Pavla u Kološanima 3 je idolopoklonstvo. To je jedan od velikih grijeha današnjeg doba. Bog osuđuje ubojstva, preljub, krađu, lažno svjedočenje i pohlepu. Imat ćemo priliku promotriti Deset zapovijedi u drugome svjetlu malo kasnije.

 

UČINAK BOŽJEG POSJETA

 

Bog je Izraelovím sinovima dao moralni kodeks - Deset zapovijedi. Bilo kako bilo, Zakon je mnogo više od moralnog kodeksa Bog će im također dati i ovaj dio Zakona koji se bavi društvenom legislaturom. Također će primiti i upute u svezi žrtvenika i izgradnje Šatora sastanka. U knjizi Levitskog zakonika u detalje je opisana služba u Šatoru sastanka. Sve je to dio zakona. Sve to dolazi u jednome paketu.

 

Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" (Izlazak 20,18-19)

 

Kada su Izraelci vidjeli grmljavinu i sijevanje, udaljili su se od gore.

 

"Ne bojte se", reče Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." (Izlazak 20,20)

Zakon je predstavljao vrlo visoki standard. Zakon Božji je savršen. On traži savršenstvo. Ako se pokušavate spasiti držanjem Zakona, morat ćete biti savršeni. Ako niste savršeni, ne možete biti spašeni Zakonom. Zahvalan sam Bogu što On pod milosti može posegnuti prema jadnom grešniku kakav sam ja i spasiti ga. Milost otkriva veličinu i dobrotu našeg Boga.

 

Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.  "Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. (Izlazak 20,21-23)

 

Važno je zapaziti zašto se Bog očituje na ovakav način Izraelovim sinovima. Mislim da je to dokaz kako Bog želi u njima stvoriti utisak da je On živi Bog. Imajmo na umu da su odrasli u Egiptu, gdje su bili okruženi idolima sa svih strana. Bili su, i još uvijek jesu idolopoklonici, kao što ćemo to i vidjeti. Štuju stvorenje umjesto Stvoritelja. Bog se približava ovome narodu bliže nego što je to ikada bio.

 

UPUTE O ŽRTVENIKU

 

Bog je Izraelu dao Deset zapovijedi. Uz zapovijedi, Bog im daje i upute za gradnju žrtvenika. Žrtvenik se koristi za prinošenje žrtvi. Žrtvenik govori o Kristovome križu i o krvi koju je ondje prolio. Žrtvenik je bio načinjen prije Šatora sastanka. Po svemu sudeći, kamo su god putovali, načinili bi jedan po Božjim uputama.

 

Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim. (Izlazak 20,24)

 

Ne spominje se prinošenje žrtava za grijeh na tome žrtveniku Žrtva pomirnica otkriva da je čovjeku potrebna žrtva koja će ga izmiriti s Bogom, te da je Krist učinio taj mir krvlju svoga križa. Žrtva paljenica govori o tome tko je Krist. Ona govori o Njegovoj dostatnosti i sposobnosti da spasi..

 

Žrtvenik je trebalo načiniti od zemlje i bio je mjesto na kojem su Izraelci trebali prinositi žrtve pomirnice i žrtve paljenice. Žrtve za grijeh i prijestupe bile su dane Izraelu kasnije.

 

Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer čim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit ćeš ga. (Izlazak 20,25)

 

U ovome stihu učimo vrlo važnu pouku. Bog je želio da načine jednostavan žrtvenik od kamenja, bez ikakvog klesanja i urezivanja. Možda bi klesar poželio žrtvenik učiniti privlačnijim i ljepšim. Trenutkom kada bi na kamenje bio spušten kakav alat, žrtvenik bi bio oskvrnjen. Bog bi ga odbacio. Danas smo otišli mnogo dalje od najobičnijih "gravura" u našim crkvama. Došli smo do toga da mislimo kako sve što je na bilo kakav način povezano sa štovanjem, mora biti lijepo. Želimo blagu glazbu, prigušena svjetla i prekrasne boje. Želimo da propovjednik govori blagim i dostojanstvenim glasom, te što je god više moguće koloraturno i opisno. Prošli smo kroz takvo razdoblje, te smo shvatili da je liberalizam ispraznio naše crkve. Nema ničeg pogrešnog u atraktivnom mjestu za iskazivanje štovanja Bogu. Ja sam pobornik blage rasvjete, lijepe glazbe i obojenog govora. Međutim, kada bilo koja od tih stvari zamračuje poroku Evanđelja, i skreće pozornost sa Isusa Krista, koji je umro na križu, tada se huli na Boga. Bog ne želi da se takve stvari događaju.

 

Kada je Pavao došao u Korint, vidio je da su Korinćani dosta filozofski nastrojeni. Mnogi poganski svećenici, povezani sa poganskim religijama, pokušavali su se poistovjetiti sa svim grijesima u Korintu. Kada je Pavao došao u grad, ti drugorazredni filozofi željeli su diskutirati, raspravljati i prikazati se intelektualcima. Korinćani su išli u svim mogućim smjerovima. Pavao je imao slično iskustvo u Ateni. Rekao je Korinćanima: "Jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga" (1. Korinćanima 2,2). Dragi moji prijatelji, ako je "Isus Krist, i to razapeti"' izostavljen iz poruke, mene ne zanima crkveni toranj, ili koliko je crkveno zvono glasno ili koliko je velika i lijepa crkvena zgrada, kako lijepa je glazba ili koliko propovjednik ima obrazovanja - to nije crkva, a što se Boga tiče, ona je oskvrnjena.

 

Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja." (Izlazak 20,26)

 

Mnogi ljudi željeli bi izgraditi velike i lijepe stepenice do žrtvenika. To bi bilo jako korisno i lijepo. U ono vrijeme su muškarci odijevali neku vrstu haljine, a da bi se penjali po stepenicama, morali su podići svoju haljinu. Tada se otkrivala njihova golotinja. Bog je rekao: "Ne želim vidjeti tvoju golotinju," Ono što govori o tijelu, Bog ne može upotrijebiti.

 

Moram ovo učiniti vrlo osobnim: sve što činim, a što potječe od tijela ili je za tijelo, Bog mrzi i neće upotrijebiti. Bog ne želi očitovanje tijela u bilo čemu što je povezano s Njegovim djelom. Moramo biti na oprezu da ne počinjemo takvo što. Jako mi smeta kada ljudi vide samo propovjednika, a ne vide Onoga koga se on trudi prikazati. Ja osobno ne volim čuti kada mi netko kaže da sam propovijedao lijepu propovijed. Posljednja stvar koju. želim učiniti je propovijedati lijepu propovijed. Želim propovijedati o prekrasnome Spasitelju, a kada me ljudi čuju gdje propovijedam, želim da kažu:'Nije li Isus predivan?"

 

Primio sam jako malo lijepih komplimenata otkako sam propovjednik, ali jednog se sjećam jako dobro. Kada sam još kao student bio pastor, propovijedao sam u maloj crkvi. Jednog jutra, nakon poruke svi su otišli kućama, osim jednog dječaka sa sela. Nosio je visoke žute cipele i čekao me krajnje nestrpljivo. Na koncu mi je pristupio sa suzama u očima, Zgrabio me za ruku i rekao mi: "Nisam znao da je Isus tako divan." Htio je reći još nešto, ali je bio preplavljen emocijama. Zato se samo okrenuo i izašao iz te malene crkve. Ta se crkva danas nalazi usred grada, ali je u ono vrijeme bila usred polja pamuka. Gledao sam tog mladića kako odlazi kroz. polje pamuka, pa sam rekao sam sebi: "O, Bože, daj da uvijek tako propovijedam da ljudi vide kako je Isus divan." To je bio kompliment i nisam primio mnogo takvih.

 

U službi za Boga, iza propovjedaonice, ili u crkvenome radu nije nam potrebno očitovanje tijela. Moramo propovijedati Isusa Krista, i to razapetog.